Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-172/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, Am Alten Viehmarkt 2, 8300 Landshut, OIB 59950094514, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2298/2024-4 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2298/2024-4 od 13. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2298/2024-4 od 13. siječnja 2025. odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe učinjena podnescima od 26. studenoga 2020., 22. ožujka 2023. i 27. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.924,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na iznos od:

139,83 EUR od 01.02.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.03.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.04.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.05.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.06.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.07.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.08.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.09.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.10.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.11.2017. godine do isplate

142,50 EUR od 01.12.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.01.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.02.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.03.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.04.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.05.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.06.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.07.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.08.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.09.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.10.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.11.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.12.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.01.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.02.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.03.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.04.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.05.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.06.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.07.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.08.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.09.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.10.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.11.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.12.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.01.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.02.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.03.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.04.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.05.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.06.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.07.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.08.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.09.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.10.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.11.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.12.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.01.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.02.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.03.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.04.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.05.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.06.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.07.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.08.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.09.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.10.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.11.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.12.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.01.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.02.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.03.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.04.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.05.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.06.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.07.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.08.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.09.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.10.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.11.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.12.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.01.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.02.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.03.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.04.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.05.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.06.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.07.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.08.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.09.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.10.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.11.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.12.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.01.2024. godine do isplate,

kao i naknaditi parnični trošak tužitelju, a na teret tuženika sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja

prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.".

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga popisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), dok rješenje kojim su dopuštene preinake tužbe ne pobija u žalbi. Prvenstveno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno da tužitelj nije dobrovoljno mirovinsko osiguranje radi čega smatra da se ne može primijeniti odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje ZOOP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članak 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredba parničnog postupak iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva jer presuda nema nedostataka i može se ispitati.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovne udovici svog osiguranika ĐH za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2023., a koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. ožujka 1990.

7. Pravilno u žalbi ističe tužitelj da prvostupanjski sud nije primijenio mjerodavno pravo na rješavanje ovog spora te da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo neraspravljeno i nedovoljno utvrđeno.

8. Naime, mjerodavno pravo za razrješenje spornog obveznopravnog odnosa određuje se prema bilateralnom Sporazumu o socijalnom osiguranju sklopljenom između SR Njemačke i bivše SFRJ iz 1969., objavljenom u Službenim listu SFRJ broj 9/69. (sada članak 30. Ugovora o socijalnom osiguranju između RH i SR Njemačke, "Narone novine-Međunarodni ugovori" broj 7/98.), a kojim je u članku 35. propisano da se pravo oštećenog osiguranika ocjenjuje prema domaćem pravu, dok je za pitanje je li pravo za naknadu štete prešlo na njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja mjerodavno pravo SR Njemačke.

8.1 Prema odredbi članka 35. Sporazuma, ako osoba koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba dobiti naknadu za štetu nastalu na području druge države ugovornice, a prema njenim propisima ima pravo na naknadu štete od treće osobe, ovo pravo na naknadu prelazi na nositelja prve države ugovornice prema pravnim propisima koji važe za njega. Nadalje, u stavku 2. istoga članka propisano je da ako nositelj jedne države ugovornice, prema njenim pravnim propisima ima orginarno pravo na naknadu štete od treće osobe, to pravo priznaje druga država ugovornica.

8.2. Stoga je potrebno primijeniti odredbe članka 116. njemačkog Socijalnog zakonika (SGB) i članka 1542. Carske uredbe o osiguranju SR Njemačke (RVO) kao mjerodavno materijalno pravo, a temeljem odredbi članka 35. Sporazuma koje uređuju priznaje prava prijelaza prava na naknadu štete s neposredno oštećene osobe na tužitelja odnosno stupanje tužitelja u pravnu poziciju oštećenika – udovice pokojnog ĐH.

8.3. Odredbom članka 116. SGB propisano je da zahtjev za naknadu štete koji se temelji na drugim zakonskim propisima prelazi na nositelja socijalne pomoći i to ukoliko ovaj ista davanja mora pružati zbog štetnog događaja, a ta davanja služe otklanjanju štete iste vrste te se odnose na isto razdoblje kao i razdoblje za koje bi štetnik morao dati naknadu štete.

8.4. Prema članku 1542. RVO ukoliko osiguranici prema ovom Zakonu ili njihovi preživjeli članovi obitelji prema drugim zakonskim propisima mogu zatražiti naknadu neke štete koja im je nastala zbog bolesti, nesreće, invalidnosti, ili zbog smrti hranitelja, pravo prelazi na nositelja osiguranja utoliko što moraju ovlašteniku naknade štete prama ovom Zakonu dati određena davanja.

8.5. Budući da iz navedenih odredbi proizlazi da nositelj osiguranja ima pravo na regres ili naknadu svih izdataka koje je imao (ima) povodom nekog štetnog događaja, a budući da je tuženik kao osiguravatelj vozila, temeljem mjerodavnog hrvatskog propisa koji se ima primijeniti u postupku naknade štete po regresnom zahtjevu, i to u konkretnom slučaju odredbi članka 51., članka 54. i članka 57. tada važećeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ" 24/76.) odgovoran odnosno dužan neposredno oštećenoj naknaditi štetu koju je vlasnik ili vozač motornog vozila dužan nadoknaditi na temelju pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe vozila a koja je nanesena zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja neke osobe ili uništenja odnosno oštećenja nečije stvari (kriterij objektivne odgovornosti – argument iz odredbe članka 178. stavak 4. i članka 154. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91.), te da je tužitelj stupio u pravni položaj neposredno oštećene – udovice pokojnog osiguranika, to bi po mišljenju ovog drugostupanjskog suda proizlazilo da je potraživanje tužitelja za povrat sredstava s osnova isplaćene obiteljske mirovine osnovano. Dakle, obveza isplate štete proizlazi i samog zakona.

9. Odredbom članka 194. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. – dalje ZOO) je propisano da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu ima pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja.

10. Imajući u vidu navedena utvrđenja i odredbu članka 194. stavak 1. ZOO-a, nije osnovano tuženikovo pozivanje na odredbu članka 22. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/77.), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, jer tužitelj pravo na naknadu štete izvodi iz prava svoga osiguranika i na temelju mjerodavnih odredbi, isplatom obiteljske mirovine udovici svog osiguranika tužitelj, kao nositelj socijalnog osiguranja, ovlašten je tražiti na temelju zakonske suprogacije naknadu isplaćenih iznosa obiteljske mirovine od osobe štetnika ili njegove organizacije za osiguranje od odgovornosti.

11. Naime, isplata sporne mirovine po svojoj prirodi zapravo predstavlja naknadu zbog izgubljenog uzdržavanja, tj. predstavlja rentu pa je stoga odlučno je li poginula osoba uzdržavala osobe kojima je isplaćena mirovina, te koliko je doprinosila za njihovo uzdržavanje. Prema odredbi članka 194. stavak 2. ZOO-a, ova šteta se nadoknađuje isplatom rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji iznos ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao na životu. Tu činjenicu uzdržavanja tuženik ni tijekom postupka ni u žalbi nije osporavao, slijedom čega proizlazi da bi primjenom članak 194. ZOO-a u vezi s člankom 35. Sporazuma i paragrafom 116. Socijalnog zakonika SR Njemačke trebalo naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa tužitelju (tako i VSRH u odlukama Rev-x- 1235/2013-2 od 3. veljače 2016., Rev-x-166/2015-3 od 19. veljače 2020., Rev-x- 370/14-2 od 5. studenog 2014. i Rev-x-987/2012-3 od 5. ožujka 2014.).

12. Obzirom da je i visina štete između stranaka sporna, a istu prvostupanjski sud nije niti raspravljao, nema uvjeta za preinačenje prvostupanjske presude.

13. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku odluku i vratiti spis prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti visinu tužbenog zahtjeva te će imajući u vidu naprijed iznesene upute u ovoj drugostupanjskoj odluci donijeti novu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP- a.

U Karlovcu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec