Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-446/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Mike Tripala 6, Split, kojega zastupa punomoćnica Ana Jelavić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: Pl- 174/2025-52 od 24. travnja 2025., 27. kolovoza 2027.
r i j e š i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tužitelja Stano-uprava d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: Pl-174/2025-52 od 24. travnja 2025. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima u povodu žalbe tužitelja Stano-uprava d.o.o. odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„I. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, se oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravoj stvari, te se odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.“
2. Protiv navedene prvostupanjske odluke je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud uvaži predmetnu žalbu i ukine pobijano rješenje.
Tužitelj potražuje nadoknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
5. Imajući u vidu:
- da je odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj: 101/17., 67/23., dalje: ZMMP) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje: Uredba),
- da je odredbom članka 6. stavka 1. Uredbe propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se sukladno odredbama članka 18. stavka 1., članka 21., stavka 2. i članka 24. i članka 25. Uredbe utvrđuje pravom te države članice,
- da je odredbom članka 46. stavka 2. ZMPP određeno da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. (odredbe o posebnoj nadležnosti) i 3. (nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje) sadržanih u poglavlju II Uredbe i to i kada tuženik u smislu te Uredbe ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, prvostupanjski sud se nastavno pozvao na odredbu članka 16. ZPP, na primjenu koje upućuje članak 6. stavak 1. Uredbe.
6. Prema odredbi članka 27. ZPP, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba ZPP o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
7. Nadalje, odredbom članka 47. ZPP propisano je da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa], opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
8. No kako tuženik u konkretnom slučaju nema domicil u Republici Hrvatskoj to da tužitelj prema Uredbi i članku 46. stavku 1. ZMPP te članku 27. i 47. ZPP radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska.
8.1. S obzirom da tužitelj utužuje nepodmirene račune za zajedničku pričuvu i da se stoga radi o potrošačkom ugovoru, a da sud tijekom cijelog postupka u smislu odredbe članka 16. stavka 1. ZPP pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, to je prvostupanjski sud odbacio predmetnu tužbu.
9. U bitnome tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom da je odredbom članka 446. stavka 1. ZPP propisano da će sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom, a da se prema stavku 3. citirane odredbe smatra da postoji pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe radi izdavanja platnog naloga kada je tuženik osoba u inozemstvu, slijedom čega smatra da je sud prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi trebao smatrati prijedlogom za izdavanje platnog naloga temeljem vjerodostojne isprave i postupiti sukladno odredbama članku 446. stavku 1. ZPP te izdati platni nalog.
10. U konkretnom slučaju valja poći od činjenice da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, što temeljem odredbe članka 46. ZMPP implicira primjenu Uredbe te da tužitelj traži naplatu novčane tražbine koja se odnosi na dospjele, a nepodmirene račune za zajedničku pričuvu.
11. Prema odredbi članka 46. stavka 2. ZMPP nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
11.1. Odredba članka 7. stavka 1. (sadržana u poglavlju II odjeljku 2.) Uredbe propisuje posebnu nadležnost za osobe s domicilom u državi članici koja može biti tužena u drugoj državi članici i to prema točci 1.a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze i određuje da se za potrebe te odredbe te ako nije drukčije dogovoreno, mjestom izvršenja konkretne obveze smatra 1. b) - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, a u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Nadalje u točci 1.c) propisuje da ako se ne primjenjuje točka 1. b) da se primjenjuje točka 1. a).
11.2. Tome valja nadodati da odredba članka 17. stavka 1. Uredbe određuje nadležnost za taksativno nabrojene potrošačke ugovore (ne dovodeći pri tom u pitanje članak 6. i članak 7. točka 5. iste) i to:
(a) ugovor o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene;
(b) ugovor o zajmu s obročnom otplatom ili ugovor o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili
(c) u drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvire te djelatnosti.
12. Stoga bi u konkretnom slučaju svoju primjenu nalazila odredba članka 7. stavka 1. Uredbe i njime propisana nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj kao domaća pravna osoba, a istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.
13. U odnosu na žalbene navode tužitelju valja odgovoriti da je odredba članka 446. ZPP općenita i nije u suprotnosti s navedenom odredbom članka 7. stavka 1. Uredbe jer ne ulazi u područje međunarodne nadležnosti.
14. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 166. stavka 3. ZPP u konačnoj odluci.
U Sisku 27. kolovoza 2025.
Sutkinja
Renata Košir Skračić
