Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-862/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja pa se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025. preinačuje na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka od 1.919,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kojim zahtijeva naknadu troškova prvostupanjskog postupka.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1199/2023-6 od 6. lipnja 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 1. ugovora o kreditu broj 3205880705/2005 koji su stranke sklopile 13. prosinca 2005. u dijelu koji glasi: "... u kunskog protuvrijednosti ... CHF ... obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke" i odredba članka 23.J tog ugovora koja glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora". Točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku 1.919,88 EUR kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate dok je točkom III. izreke odbijen tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana dok je žalba protiv odluke o troškovima postupka djelomično osnovana.

5. Presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1145/2020-3 koja je u ovom predmetu donesena 23. kolovoza 2023. djelomično je odbijena, a djelomično je prihvaćena žalba tuženika pa je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-

805/2019-21 od 17. srpnja 2020.:

- potvrđena u dijelu kojim je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu broj 3205880705/2005 od 13. prosinca 2005. i to odredbe članka 2. u dijelu kojom je ugovorena jednostrana izmjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i odredbe članka 7. u dijelu kojim je otplata anuiteta kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF)

- preinačena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i otplati kreditu uz valutnu klauzulu u CHF na način da je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.053,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbijen.

5.1. Rješenjem poslovni broj Gž-1145/2020-3 koje je u ovom predmetu doneseno 23. kolovoza 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj P-805/2019-21 od 17. srpnja 2020. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe članka 1. i članka 23.J ugovora o kreditu broj 3205880705/2005 od 13. prosinca 2005. kao i odluka o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.2. Slijedi da je predmet spora u ovom ponovljenom postupku valjanost ugovorne odredbe članaka 1. ugovora o kreditu broj 3205880705/2005 od 13. prosinca 2005. u dijelu kojim je ugovoreno odobravanje i stavljanje na raspolaganje tužitelju kredita s valutnom klauzulom u CHF. Predmet spora je i valjanost odredbe članka 23.J tog ugovora kojim su se stranke sporazumjele o tome da će se na njihov ugovorni odnos primijeniti sve izmjene i dopune Općih uvjeta tuženika do kojih dođe tijekom trajanja tog ugovornog odnosa.

6. Na temelju utvrđenja da, s jedne strane, nije riječ o odredbama koje su obuhvaćene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Zagrebačke banke d.d. te sedam drugih banaka i koja je u odnosu ovdje tuženika utvrđene nepoštenima (i ništetnima) i, s druge strane, da tužitelj nije iznio činjenice na kojim temelji zahtjev za utvrđenje njihove ništetnosti, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7.1. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji pritom nisu nejasni niti proturječni pa se može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju sadržaja spornog ugovora, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu tužitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

9. Neosnovano tužitelj tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno kada je zaključio da zahtjev za utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka sporazum stranaka iz članka 1. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom.

9.1. Imajući na umu da je riječ o jasnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnosti te odredbe pravilno odbijen pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na tu ugovornu odredbu.

10. Neosnovano tužitelj tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno kada je zaključio da zahtjev za utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka sporazum stranaka iz članka 23.J (sporazum o primjeni izmjena i dopuna Općih uvjeta tuženika na ugovorni odnos stranaka) izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu ne proizlazi da je ta odredba u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i to da tužitelj tijekom postupka nije (uopće) iznio činjeničnu osnovu toga zahtjeva iako je to njegova procesna dužnost i iako je sud vezan činjeničnom osnovom spora kako ju je naznačio tužitelj. Ne mogu se prihvatiti u žalbi istaknuti navodi o tome da je riječ o odredbi koja čini jednu povezanu i logičnu cjelinu s ništetnim ugovornim odredbama o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. To stoga što je odredba o ugovorenom tečaj za otplatu kredita (srednji tečaj HNB-a na dan plaćanja) sadržana u ugovoru o kreditu, a ne u Općim uvjetima tuženika. Isto tako, odredba o izmjeni kamatne sadržana u ugovoru o kreditu upućuje na primjenu Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a ne na Opće uvjetima tuženika. Osim toga, uzimajući u obzir članak 83. ZZP/2003 (okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi) i činjenicu da su ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđene ništetnim s učinkom kao da nikada i nisu bile ugovorene čime je tužitelju osigurana pravna zaštita od tih nepoštenih ugovornih odredbi, tvrdnja tužitelja o tome da ugovorna odredba članka 23.J protivno načelu dobre vjere stvara značajniju neravnotežu među strankama na njegovu štetu nije samorazumljiva. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 81. stavak 1. ZZP/2023 kada je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na tu ugovornu odredbu.

11. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je o naknadi troškova postupka tuženiku odlučio uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovorih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF dok nije uspio sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o isplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF kao niti sa zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o primjeni promjena Općih uvjeta tuženika na ugovorni odnos stranaka. Osim toga, tuženik je uspio u odnosu na sve zahtjeve za isplatu. Iako bi, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitavni uspjeh stranaka u sporu proizlazilo da je tužitelj manje uspio u sporu, ovaj je sud imao na umu i to da primjena pravila „gubitnik plaća“ koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljeva prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužitelju nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njegovim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

11.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na dio predmeta spora koji se odnosi na osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužitelj treba naknaditi tuženiku nije neznatan, ovaj sud smatra da odluka o tome da tužitelj uz svoje troškove snosi i troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je odbijena žalba tužitelja kojom zahtijeva naknadu troškova prvostupanjskog, ponovljenog prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka.

12. Odluka iz točke III. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer