REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-322/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Jadranki Miladin-Slaviček odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Požegi, Građansko- upravi odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, od 10. veljače 2025., poslovni broj: P-236/2024-7, 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, od 10. veljače 2025., poslovni broj: P-236/2024-7.

II Tužitelji i tuženik se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Zagreb da isplati I-tužitelju FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.781,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.ožujka 2009. do isplate i to od 23.ožujka 2009. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Zagreb da isplati II-tužitelju CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.781,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.ožujka 2009. do isplate i to od 23.ožujka 2009. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Zagreb da isplati III-tužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.781,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.ožujka 2009. do isplate i to od 23.ožujka 2009. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima solidarno parnične troškove postupka u iznosu od 4.775,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom o dana 10.veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da je tužena Republika Hrvatska u obvezi tužiteljima isplatiti zakonsku zateznu kamatu na već isplaćenu glavnicu obiteljske invalidnine koju je isplatila 14. veljače 2008. temeljem prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2005., da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8473/2005-4 od 25. listopada 2007. poništeno rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 30. lipnja 2005., čime da su poništene i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo, a prvostupanjski sud smatra da poništenjem tog rješenja kojim je u postupku revizije bilo poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2005., da navedeno prvostupanjsko rješenje koje je ostalo na snazi, proizvodi pravni učinak u smislu obveze tužene Republike Hrvatske na isplatu tih iznosa kako su oni mjesečno dospijevali, pa da je tako nastala i postojala obveza na isplatu pripadajućih iznosa prema tom rješenju, koju tužena nije izvršavala zbog nezakonito donesenog rješenja od 30. lipnja 2005. u postupku revizije.

2.2. Nadalje navodi da je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da je ta činjenica imala za posljedicu da je tužena bila u zakašnjenju u isplati iznosa obiteljske invalidnine protekom zakonom propisanog roka za reviziju prvostupanjskog rješenja iz članka 131. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ 174/04), obzirom da je po navedenom prvostupanjskom rješenju, izvršila isplatu dana 14. veljače 2008., te da je pogrešno i pravno stajalište prvostupanjskog suda koji je pozivajući se na odredbu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08) zaključio da je tužena u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze pa da stoga pored glavnice duguje i pripadajuće zatezne kamate.

2.3. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo iz razloga što je rješenje Državne uprave od 23. ožujka 2005. osnaženo tek presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8473/2005-4 od 25. listopada 2007. te je obveza za isplatu nastupila tek po zaprimanju navedene presude Upravnog suda, to iz razloga što pravni učinci pravomoćne presude nastupaju tek od dostave iste strankama, što znači da nije bila u zakašnjenju s ispunjenjem tražbine, budući da je isplata pravnoj prednici tužitelja, ČZ, izvršena 14. veljače 2008., slijedom čega da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe članka 131. ZHB-a te članka 29. stavka 1. ZOO-a budući da tužena nije bila u zakašnjenju sa isplatom svoje novčane obveze. Pri tome se tuženik poziva na sudsku praksu, u žalbi navedene presude Županijskog i Općinskog suda u Zagrebu, te Županijskog i Općinskog suda u Šibeniku. Slijedom naprijed navedenog prigovora i odluci o troškovima parničnog postupka.

2.4. Predlaže da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine te predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji navode da je žalba tuženika neosnovana jer da su pogrešni stavovi koje je tuženik iznio u žalbi, a pri tome se tužitelji pozivaju na pravno stajalište iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 1839/2017-2 od 23. travnja 2024. kojim je prihvaćena njihova revizija podnesena u ovom postupku te kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj: Gž- 534/2011-2 od 18. siječnja 2012. i presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-557/2009-11 od 8. lipnja 2009. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem rješenju je Vrhovni sud istakao i da je već ranije zauzeo isto pravno stajalište u odlukama Rev-46/07-2 od 30. siječnja 2008. i Rev- 2747/2014-4 od 24. siječnja 2017., slijedom čega smatraju da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev.

3.1. Predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda. Traže trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 600,00 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak; - dalje: ZPP) . Odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, tako da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odredbe članka 131. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04; - dalje ZHB), te članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; - dalje ZOO) kada je kao osnovan usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 17.344,93 eura (ranije 130.685,39 kn) koji predstavlja zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu na svaki pojedeni mjesečni iznos obiteljske invalidnine za razdoblje od 1. kolovoza 2005. (dan dospijeća obveze) do 14. veljače 2008. (dan isplate).

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužiteljica ČZ iz [adresa], podnijela je tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi isplate iznosa od 130.685,39 kn, prije čega obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji zahtjev je odbijen,

- da je njoj i njezinom pok. suprugu MZ, rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti Klasa: UP/I-561- 02/05-02/1, Urbroj: 2177-03/1-05 od 23. ožujka 2005. priznato pravo na obiteljsku invalidninu kao roditeljima smrtnog stradalog hrvatskog branitelja iz domovinskog rata SZ,

- da je suprug tužiteljice umro **.**.2006.,

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 14. siječnja 2008., počevši od 1. prosinca 2006. tužiteljici priznato pravo na obiteljsku invalidninu u iznosu od 2.677,43 kn mjesečno,

- da je rješenjem o nasljeđivanju o naknadno pronađenoj imovini iza pok. MZ, od 11. siječnja 2008. donesenom od Javnog bilježnika Ante Brekalo pod poslovnim brojem: O-844/06 (UPP/OS-585/06) tužiteljica proglašena nasljednicom na potraživanjima ostavitelja prema Uredu državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, s osnova obiteljske invalidnine,

- da su 14. veljače 2008. tužiteljici isplaćeni svi priznati mjesečni iznosi obiteljske invalidnine za nju i njezinog pok. supruga počevši od 1. lipnja 1999. do isplate,

- da je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa:

UP/II-562-02/03-1104/9, Urbroj: 519-04/1-2-05-6 od 30. lipnja 2005. kojim je poništeno rješenje Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 23. ožujka 2005., poništeno kao nezakonito presudom Upravnog suda RH broj: Us-8473/2005-4 od 25. listopada 2007., tako da je ostalo na snazi prvostupanjsko rješenje Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 23. ožujka 2005.,

- da ukupno obračunate zakonske zatezne kamate od dana isteka roka za reviziju prvostupanjskog rješenja tj. od 1. kolovoza 2005. kao dana dospijeća obveze do dana isplate tj. 14. veljače 2008., iznose 17.344,93 eura (ranije 130.685,39 kn),

- da je tužiteljica ČZ tijekom vođenja postupka umrla, a postupak su preuzeli njeni zakonski nasljednici FZ, CZ i UZ,

- da je u ovom predmetu donesena presuda poslovni broj: P-557/09-11 od 8. lipnja 2009. kojom je tužiteljica ČZ odbijena sa tužbenim zahtjevom koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj: Gž-534/2011-2 od 18. siječnja 2012., a povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje broj: Rev-1839/2017-2 od 23. travnja 2024. kojim je prihvatio reviziju tužitelja, ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 18. siječnja 2012. i presudu Općinskog suda u Požegi od 8. lipnja 2009., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da su u ponovljenom postupku tužitelji ostali kod tužbe, te su na ročištu održanom 6. veljače 2025. specificirali tužbeni zahtjev na način da od tuženika svaki od njih potražuje isplatu iznosa od 5.781,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 23. ožujka 2009. do isplate,

- da je tuženik u ponovljenom postupku naveo da ne osporava osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 131. stavka 1. do 4. ZHB-a rok za izvršenje revizije je tri mjeseca. Rok za reviziju počinje teći od dana kada drugostupanjsko tijelo zaprimi predmet od prvostupanjskog tijela, a završava na dan kada drugostupanjsko tijelo otpremi predmet prvostupanjskom tijelu. Ako se u postupku revizije pribavlja nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, iznimno rok za izvršenje revizije počinje teći od dana kad je drugostupanjsko tijelo zaprimilo nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, ako je taj nalaz i mišljenje zatražilo u roku od 15 dana od primitka predmeta na reviziju. Ako protiv rješenja prvostupanjskog tijela koje podliježe reviziji nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku tri mjeseca od kad je drugostupanjsko tijelo zaprimilo predmet, smatra se da je revizija obavljena i da je dana suglasnost na rješenje.

9. Odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-1839/2017-2 od 23. travnja 2024. navodi: „U konkretnom slučaju presudom Upravnog suda RH br. US- 8473/2005-4 od 25. listopada 2007. poništeno je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 30. lipnja 2005. čime su poništene i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje bilo proizvelo. To znači da poništenjem tog rješenja kojim je u postupku revizije bilo poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2005., navedeno prvostupanjsko rješenje, koje je ostalo na snazi, proizvodi pravni učinak u smislu obveze tužene na isplatu tih iznosa kako su oni mjesečno dospijevali, pa je tako nastala i postojala obveza tužene na isplatu pripadajućih iznosa prema tom rješenju koju nije izvršavala zbog nezakonito donesenog rješenja od 30. lipnja 2005. u postupku revizije, što ima za posljedicu da je tužena bila u zakašnjenju u isplati iznosa obiteljske invalidnine protekom zakonom propisanog roka za reviziju prvostupanjskog rješenja iz čl. 131. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04). Kako je već i navedeno, tužena je izvršila isplatu po prvostupanjskom rješenju 14. veljače 2008., a prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. S obzirom da je isplata uslijedila sa zakašnjenjem tužena je u obvezi na tako isplaćene iznose glavnice isplatiti i pripadajuće zatezne kamate.“

11. Ovaj sud prihvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj: Rev-1839/2017-2 od 23. travnja 2024., prema kojem tužiteljima pripada pravo na isplatu utuženog iznosa (visinu kojeg tuženik ne osporava) kako je to pravilno obrazloženo u pobijanoj presudi. Pri tome ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, osim u rješenju od 23. travnja 2024., isto pravno stajalište zauzeo i u odlukama Rev-46/07-2 od 30. siječnja 2008. i Rev-2747/2014-4 od 24. siječnja 2017., slijedom čega neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz razloga što je rješenje od 23. ožujka 2005. osnaženo presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8473/2005-4 od 25. listopada 2007., da je obveza za isplatu nastupila tek po zaprimanju navedene presude Upravnog suda, te da nije bio u zakašnjenju sa ispunjenjem predmetne tražbine. U odnosu na sudsku praksu koju je tuženik dostavio uz žalbu ističe se da se ista ne može primijeniti na ovaj slučaj jer se radi o predmetima drugačije činjenične i pravne osnove.

12. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV izreke prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

13. Odluka o parničnom trošku u stavku IV izreke pobijane presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tužiteljima je osnovano dosuđen trošak u iznosu od 4.775,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je u cijelosti pobijana prvostupanjska presuda.

15. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude, jer tuženik nije uspio sa žalbom u drugostupanjskom postupku, a odgovor na žalbu nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

Slavonski Brod, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić