REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1077/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić-Vedran Barišić iz Koprivnice, protiv tuženika GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Sočancu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 30. listopada 2024., poslovni broj: P- 223/2024-8, 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika GG, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 30. listopada 2024., poslovni broj: P-223/2024- 8.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Tuženik GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], dužan je platiti tužiteljici BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.633,77 eura, zajedno sa zakonskom zateznom koja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a koja zatezna kamata teče od 21. rujna 2023. do isplate, te tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.479,57 eura s istovjetnom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužiteljica se odbija u višezatraženom iznosu tužbenog zahtjeva do iznosa od 41.267,54 eura i višezatraženom trošku postupanja do iznosa od 2.729,57 eura."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), te zbog pogrešne odluke o trošku.

2.1. U žalbi tuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži adekvatno obrazloženje, nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude postupio protivno odredbi članka 338. stavka 1. i 4. ZPP-a, odnosno da nije u dovoljnoj mjeri postupio sukladno navedenoj odredbi posebno iz razloga što nije obrazložio istaknuti prigovor prvenstva naplate. Ističe i da je su pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 125. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO), jer da se onaj sujamac koji je u cijelosti ispunio obvezu vjerovniku, mora radi regresa prvenstveno obratiti dužniku, a tek potom ostalim sujamcima, pri čemu se poziva na mišljenje doc.dr.sc. PG izneseno u stručnom članku, a kako tužiteljica nije dokazala da se prvenstveno obratila glavnom dužniku, da je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti. Smatra i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Zbog svih iznesenih žalbenih razloga, da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio i troškove postupka, a obzirom da je morao odbiti tužbeni zahtjev, morao je tužiteljici naložiti da mu naknadi troškove parničnog postupka, a čak i da je pravilno odlučio o glavnoj stvari, da je svakako pogrešno odredio trošak, naime smatra da je u tom slučaju trošak trebalo odrediti primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a tj. na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2.2. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da mu naknadi troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, kao niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a jer presuda koncizno sadrži sve propisano odredbom tog članka. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužiteljici s osnova regresa isplati iznos njegovog dijela duga odnosno naknadi dio duga koji odgovara iznosu ½ tražbine koju je tužiteljica podmirila vjerovniku, od 20.633,77 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je sa preostalom ½ utuženog podmirenog iznosa, tužiteljica osnovano odbijena.

6. Predmet ovoga spora je regresni zahtjev tužiteljice kojim od tuženika kao sujamca potražuje isplatu iznosa od 41.267,54 eura, koji je kao solidarni jamac (jamac platac) podmirila umjesto dužnika trgovačkog društva HORTILAB d.o.o., vjerovniku Zagrebačkoj banci d.d.

7. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva. Visina utuženog iznosa nije sporna.

8. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik bili solidarni jamci (jamci platci) obveza trgovačkog društva HORTILAB d.o.o. iz Velike Gorice kao dužnika temeljem zadužnice od 25. svibnja 2022. izdane u korist Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba kao vjerovnika,

- da je tuženik kao jamac platac, 25. svibnja 2022. dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika iz zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novac sa tih računa isplaćuje vjerovniku, koja suglasnost je potvrđena kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-

3072/2022, dana 27. svibnja 2022.,

- da je tužiteljica kao jamac platac, 25. svibnja 2022. također dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika iz iste zadužnice zaplijene svi njezini računi kod banaka te da se novac sa tih računa isplaćuje vjerovniku, koja suglasnost je potvrđena kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-3810/2022, dana 1. lipnja 2022.,

- da je vjerovnik Zagrebačka banka d.d., 27. lipnja 2023. prema specifikaciji od istog dana, temeljem zadužnice dužnika, podnio zahtjev FINA-i za izravnu naplatu potraživanja prema dužniku HORTILAB d.o.o. iz Velike Gorice, protiv jamca platca (tužiteljice) BG,

- da je 28. srpnja 2023. FINA izvršila prisilnu naplatu u korist vjerovnika sa računa tužiteljice u ukupnom iznosu od 41.267,54 eura,

- da je tužiteljica protiv tuženika podnijela predmetu tužbu radi isplate cjelokupno plaćenog iznosa od 41.267,54 eura, a dosuđena joj je ½ navedenog iznosa od 20.633,77 eura.

9. Člankom 111. stavka 1. ZOO-a propisano je da se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Stavkom 2. istog članka propisano je da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj, a stavkom 3., da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

9.1. Člankom 112. ZOO-a propisano je da više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije.

9.2. Člankom 120. stavka 1. ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

9.3. Člankom 125. ZOO-a propisano je da kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.

10. Dakle, prema pravilima ZOO-a, jamac koji je u cijelosti ispunio obvezu dužnika stječe pravo regresa (pravo na naknadu onoga što je platio) prema glavnom dužniku, te sujamcima razmjerno njihovom dijelu, ako je bilo više jamaca. ZOO ne propisuje da jamac mora najprije tužiti glavnog dužnika prije nego što se obrati sujamcu. U regresnom odnosu nakon isplate vjerovniku, jamac može slobodno izabrati hoće li plaćeno potraživati samo od dužnika, samo od sujamca, ili od oboje istodobno, svaki za njegov dio solidarno ako su tako jamčili. Ako sujamci odgovaraju solidarno prema vjerovniku, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, isti taj princip vrijedi i u regresu, pa jamac može odmah podnijeti tužbu protiv sujamca, bez prethodne tužbe dužniku, osim ako je između jamaca ugovoreno drugačije (npr. unutarnji dogovor o prvenstvu potraživanja), tada se postupa po tom dogovoru, a takvog dogovora u konkretnom slučaju nema.

10.1. Prigovor prvenstva naplate (beneficium ordinis) postoji kod običnog jamstva prema vjerovniku, što znači da vjerovnik mora najprije pokušati naplatu od dužnika, a tek onda od jamca, ako jamac nije solidarni jamac, ali ovdje se ne radi o odnosu vjerovnik-jamac, nego o regresnom odnosu između dva jamca. U tom internom odnosu nema zakonskog prvenstva naplate u korist dužnika ili drugog jamca, te svaki sujamac duguje svoj razmjerni dio onome koji je platio više od svog udjela, pa stoga tužiteljica kao sujamac koja je sve platila, može odmah tužiti tuženika kao drugog sujamca radi njegova dijela, a tuženik se ne može uspješno braniti prigovorom prvenstva naplate, jer ZOO ne propisuje takvo prvenstvo u regresnim odnosima između jamaca.

11. Slijedom navedenog ovaj sud ističe da prema članku 120. ZOO-a, jamac koji je isplatio dug vjerovniku, stječe pravo zahtijevati od glavnog dužnika naknadu svega što je isplatio, međutim ova odredba ne propisuje obvezu da se jamac mora prvenstveno obratiti glavnom dužniku prije nego što svoje pravo ostvari protiv drugih jamaca. Čak naprotiv, članak 125. ZOO-a izričito propisuje da kad ima više jamaca, a jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu vjerovniku, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. Iz navedene odredbe proizlazi da jamac koji je platio cjelokupnu tražbinu može neposredno ostvarivati regres protiv drugog jamca, razmjerno njegovu djelu, bez obveze prethodnog obraćanja glavnom dužniku.

11.1. Stoga prigovor tuženika kojim se poziva na tzv. pravo prvenstva naplate nije osnovan jer se sukladno članku 125. ZOO-a pravo regresa među jamcima ostvaruje neposredno, dok se odredbe o prvenstvu naplate odnose isključivo na odnos vjerovnika i običnog jamca, tako da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio dio dijela duga koji na nju otpada tj. iznos od 20.633,77 eura dok ju je sa preostalom polovicom utuženog iznosa pravilno odbio.

12. Napose se ističe da tuženik neosnovano u žalbi ukazuje na primjenu mišljenja doc.dr.sc. PG izneseno u stručnom članku, jer sud nije u obvezi suditi prema stručnim mišljenjima, već prema zakonskim odredbama.

13. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, pa je tužiteljici osnovano dosuđen trošak u iznosu od 1.479,57 eura (koji se odnosi na sastav tužbe, sudsku pristojbu i trošak zastupanja po punomoćniku na jednom ročištu) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je osnovano odbijena sa preostalim dijelom zahtjevom za naknadu parničnog troška (50%) kako je to navedeno u točki II izreke.

14.1. Naime, prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 50%, što u prosjeku iznosi 75%. Tuženik u pogledu osnove nije uspio u parnici, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 50%, što u prosjeku iznosi 25%. Kada se od postotka tužiteljice koji je u ovoj parnici uspjela u većoj mjeri, odbije postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri, dobije se 50%, što predstavlja uspjeh tužiteljice u parnici prema kojemu je određen iznos ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici pravilno odmjerena naknada troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici tj. u iznosu od 1.479,57 eura.

14.2. Neosnovano stoga tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove koji su im u postupku nastali.

15. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

U Slavonskom Brodu, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić