Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-48/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Bosančić predsjednice vijeća, Ivice Raguža, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dragani Kovačević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, OIB:32206148371, zastupan po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Ravlić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja ZO, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-173/2025-25 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja ZO odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-173/2025-25 od 3. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-173/2025-25 od 3. travnja 2025. presuđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZO koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 04.07.2023. tuženika KLINIČKE BOLNICA DUBRAVA OIB:32206148371 iz Zagreba, Ulica Gojka Šuška 6 kojom se tužitelju ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao radniku otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20.01.2020.g. te da radni odnos tužitelja ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kod tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA OIB:32206148371 iz Zagreba, Ulica Gojka Šuška 6, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA OIB:32206148371 iz Zagreba, Ulica Gojka Šuška 6 da tužitelja ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vrati na rad na radno mjesto medicinskog tehničara-gipsera, Odjel za ortopediju, Zavoda za ortopediju i traumatologiju, Klinike za kirurgiju, u KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA odnosno, ako takvog radnog mjesta ne bi bilo, na druge odgovarajuće poslove kod tuženika u skladu sa stručnom spremom, iskustvom i znanjima tužitelja, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA OIB:32206148371 iz Zagreba, Ulica Gojka Šuška 6 naknaditi tužitelju ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju ZO u roku od 15 dana naknaditi tuženiku KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset pet).

III Odbija se zahtjev tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužitelja ZO za naknadu troška postupka u iznosu od 1.253,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate."

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana odluka ukine i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako ne postoje opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu jer nije bilo osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa niti neke druge osobite važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Razlozi u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu su nepotpuni, nedorečeni i paušalni što dovodi do arbitrarnosti navedene odluke. Nitko nije vidio niti primijetio ponašanje tužitelja koje se može okvalificirati kao seksualno uznemiravanje. Prvostupanjska presuda zasnovana je isključivo na iskazu DO, a čiji iskaz je tužitelj osporio. Prvostupanjski sud propustio je cijeniti neprimjerenu verbalnu komunikaciju prema tužitelju, također pogrešno je i ocijenio da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane prije otkaza sukladno odredi članak 119. stavak 2. Zakona o radu jer mu nije rečeno koje su osobe prijavile neprimjereno ponašanje i o kojem točno se ponašanju radi te tužitelj nije niti mogao iznijeti obranu za svaku pojedinu optužbu. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima odluke navodi i sadržaju samog iskaza danih u postupku. Prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti. Također i Zakonom o radu propisano je da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu iz radnog odnosa, ali ne osobito tešku povredu koja pretpostavlja opravdani razlog za daljnji otkaz.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja. Žalbene navode tužitelja tuženik cijeni neosnovanim i predlaže žalbu odbiti. U odgovoru na žalbu tuženik najvećim dijelom ponovno reproducira svoje navode i stavove iznijete tijekom prvostupanjskog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj. Također i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na takvo utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika kojom mu je izvanredno otkazan ugovor o radu kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na posao.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je između tužitelja i tuženika bio zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20. siječnja 2020;

- da je tuženik imao zaključen ugovor o radu na radnom mjestu medicinskog tehničara - gipsera;

- da je 4. srpnja 2023. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je 20. srpnja 2023. tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik zaprimio 25. srpnja 2023;

- da se na zahtjev za zaštitu prava tuženik očitovao dopisom koji je ostavljen tužitelju 24. kolovoza 2023;

- da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta jer je tuženik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;

- da se radni odnos otkazuje bez otkaznog roka;

- da je tuženik zaprimio prijavu o spolnom uznemiravanju od 27. lipnja 2023. od strane tužitelja prema učenici;

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane;

- da je neosnovan prigovor prekluzije.

8. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja te kako nastavak radnog odnosa nije moguć jer je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, a koje je, obzirom na djelatnost kojom se tuženik bavi, izuzetno važno.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud time da ni žalbenim navodima tužitelja pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju. I u ovoj fazi postupka sporno je je li odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštena i zakonita, a samim time sporna je i osnovanost zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19, 151/22 i 64/23. – nastavno: ZoR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9.1. Pravilnikom o radu tuženika nije propisano da bi osobito tešku povredu iz radnog odnosa predstavljalo uznemiravanje ili spolno uznemiravanje. Iako navedeno ponašanje nije izričito propisano kao osobito teška povreda, u svakom konkretnom slučaju ovisno o okolnostima istog, procjenjuje se je li takvo ponašanje povreda ili ne odnosno tuženik kao poslodavac je ovlašten takvo ponašanje kvalificirati kao razlog za izvanredni otkaz ako konkretne okolnosti to opravdavaju. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako utvrđeno ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa koje opravdava odluku za izvanrednim otkazom ugovora o radu.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu nije omogućeno iznošenje obrane prije otkaza jer mu nije rečeno koje osobe su prijavile neprimjereno ponašanje i o kojem točno se ponašanju radi. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju na sastanku za unutarnji nadzor tuženika održanog 29. lipnja 2023., rečeno da iz prijave proizlazi da je od strane tužitelja prema jednoj učenici bilo fizičkog kontakta koji je neprimjeren te verbalnog uznemiravanja seksualne naravi pri čemu se tužitelj odmah sjetio o kojim učenicama radi te nije tražio nikakvo daljnje pojašnjenje o predmetnim događajima. Navedeno jasno ukazuje na činjenicu da je tužitelj jasno znao o kojem se događaju radi i o kojim osobama, tim više jer je tužitelj sa svojom suprugom 28. lipnja 2023. bio u školi za medicinske sestre Vrapče upravo zbog predmetnog događaja. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj imao precizna saznanja i spoznaju o tome što mu se stavlja na teret, o kojem događaju se radi i o kojim osobama.

10.1. Također i razlozi za otkaz ugovora o radu navedeni u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, su sigurni, uvjerljivi i dostatni, potpuni i precizno navedeni te nasuprot žalbenim navodima tužitelja ne dovode do arbitrarnosti navedene odluke.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o "riječi" svjedoka DO protiv "riječi" tužitelja. Naime, prvostupanjski sud svoju je odluku zasnovao na temelju rezultata cjelokupnog postupka detaljno analizirajući svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, te je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj fizički i verbalno uznemiravao učenicu Škole za medicinske sestre Vrapče na način da ju je dodirivao po bedru, leđima i licu, upućivao neprimjerene komentare seksualne konotacije koje je prvostupanjski sud detaljno citirao u svojoj odluci. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je navedeno ponašanje kod učenice izazvalo strah, neugodu i uvredljivo okruženje za rad, a imajući napose u vidu činjenicu da je navedene riječi i ponašanje počinio tužitelj koji je bio u ulozi mentora učenici. Neprihvatljivo je stajalište tužitelja da ga je učenica isprovocirala svojom komunikacijom. Naime, tužitelj kao osoba zrele životne dobi s puno radnog iskustva, a ujedno i kao mentor učenice, morao je zadržati primjerenu razinu komunikacije i profesionalnosti u obavljanju poslova svog radnog mjesta i napose svoje uloge mentora prema učenici.

11.1. Činjenica da nitko od svjedoka nije primijetio neprimjereno ponašanje tužitelja prema učenici koje se može okvalificirati kao seksualno uznemiravanje ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Ovo stoga jer su se upravo neprimjerene riječi i ponašanje tužitelja odvijale u trenutcima kada je tužitelj iskoristio mogućnost da bude sam s DO kada je istoj upućivao neprimjerene komentare seksualne konotacije te ju dodirivao po bedru i leđima, a o čemu je DO slala poruke GO. Dakle, navedene radnje tužitelja prema DO odvijale su se upravo u trenutku kada nije bilo drugih osoba u prostoriji upravo iz razloga kako druge osobe ne bi mogle o tome svjedočiti. I sam tužitelj u svom iskazu je naveo da je njihova komunikacija otišla u krivom smjeru, a što jasno ukazuje na vjerodostojnost iskaza DO čiji je iskaz bio opširan, detaljan i uvjerljiv, te potvrđen porukama koje je ista poslala svojoj kolegici GO, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja GO.

12. Prema shvaćanju ovoga suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju upravo konkretno utvrđene okolnosti opravdavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem, odnosno da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa s tužiteljem, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć. Pri tome pravilno prvostupanjski sud ima u vidu i djelatnost kojom se tuženik bavi, njegov ugled u javnosti, a napose iskazanu potrebu povjerenja u zdravstvenu ustanovu kao i iskazanog povjerenja prilikom obavljanja stručne prakse od strane učenica Škole za medicinske sestre.

12.1. Kod ocjene postoje li razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu valja imati na umu i činjenicu da svaki poslodavac ima pravo od svojih djelatnika očekivati da se ponašaju primjereno, disciplinirano i profesionalno, da vode brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti, stjecanju i zadržavanju povjerenja svih u njegovom poslovanju. U konkretnom slučaju tužitelj je počinio povrede koje mu se u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljaju na teret obzirom je DO dodirivao po bedru, leđima i licu, upućivao neprimjerene komentare seksualne konotacije, a što sve predstavlja krajnje uvredljivo, neprimjereno i ponižavajuće ponašanje na radnom mjestu posebno imajući u vidu činjenicu da je DO osoba izrazito mlade životne dobi, dok je tuženik osoba starije životne osobe koji je bio u ulozi njenog mentora. Stoga navedeno ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te je pravilno za zaključiti da nastavak njegovog radnog odnosa kod tuženika, prema odnosima koje je svojim postupanjima stvorio i uz uvažavanje svih utvrđenih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, u konkretnoj prilici ne bi bio moguć.

12.2. Prvostupanjski sud imao je u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja te je pravilnom analizom svih provedenih dokaza osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Obzirom na navedeno valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a jer je tužitelj žalbom nije uspio.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan obzirom da tuženik u odgovoru na žalbu samo ponovno reproducira svoje navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka. Stoga navedeni trošak nije bio opravdan.

16. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 27. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Ana Bosančić