Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Teuti Zubčić, odvjetnici u Zadru i 3. tuženika KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-67/2024-8 od 29. studenoga 2024., 27. kolovoz 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba 1. tuženice AP i 2. tuženice FP te žalba 3. tuženika KP i potvrđuje se rješenje u točkama II., III. i IV. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-67/2024-8 od 29. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

''I.Utvrđuje se da su tuženici dana 17. srpnja 2024. samovlasno smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su pokušali stupiti u posjed predmetne nekretnine i promijeniti bravu na ulaznim vratima u kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, adresa [adresa], pa nalaže tuženicima da prestanu s uznemiravanjem tužiteljice u posjedu označene nekretnine te im se zabranjuje takvo i slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 625,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad.1 i ad.2 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 550,00 Eura kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ad.3 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 Eura kao neosnovan.''

2. Protiv dijela rješenja, pod točkama II. i III izreke o troškovima postupka, žale se 1. i 2. tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog odluke suda o troškovima parničnog postupka. Tuženice pod 1. i 2. tvrde kako unatoč danom priznanju tužbenog zahtjeva tužiteljice u odgovoru na tužbu, nisu dana označenog u tužbenom zahtjevu smetali tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu sporne nekretnine na način opisan u tužbenom zahtjevu, već su dale priznanje isključivo iz razloga da se parnični postupak okonča, bez održavanja rasprava, bez susretanja s tužiteljicom te bez novih troškova. Istina je da su 1. i 2. tuženice priznale tužbeni zahtjev, ali ne i davanje povoda za podnošenje tužbe, pa se na tuženice ne može primijeniti odredba iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Smatraju da je trebalo primijeniti čl. 157. ZPP-a, a koju odredbu sud neosnovano nije primijenio prema 1. i 2. tuženicama. Tuženice drže da odluka suda povodom prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere, po kojem su se prijedlogu tuženice očitovale u odgovoru na tužbu, također predstavlja dio parničnog postupka i eventualnog (ne) uspjeha stranaka u postupku. Propust suda da se o tom dijelu potraživanja tužiteljice odluči, predstavlja povredu parničnog postupka, koja povreda ima utjecaja i na odluku o troškovima postupka. Predlaže se preinačiti pobijano rješenje u izreci pod t. II., na način da se odbije tužiteljica s traženjem dijela parničnih troškova, te u izreci pod t. III., na način da se naloži tužiteljici da 1. i 2. tuženicama naknadi parnične troškove u iznosu od 550,00 eura, uvećane za sastav žalbe.

2.1. Treće tuženik žalbom pobija rješenje pod t. II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke suda o troškovima parničnog postupka. U odgovoru na tužbu 3. tuženik je priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, iako nije dao povod za tužbu, a priznanje je dao prije upuštanja u raspravljanje, što su sve pretpostavke za pravilnu primjenu čl. 157. ZPP-a. Istina je da je 3. tuženik priznao tužbeni zahtjev, jer nije želio da se parnični postupak nastavi, pa se na 3. tuženika ne može primijeniti odredba iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je podnijela tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere, ali pobijanim rješenjem prvostupanjski sud uopće nije odlučivao o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere. S obzirom da odlučivanje suda povodom prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere, također predstavlja dio ovog parničnog postupka i eventualnog (ne) uspjeha stranaka u tom postupku, pa je počinjena povreda parničnog postupka, koja povreda ima utjecaja i na odluku o troškovima postupka. Predlaže se preinačiti pobijano rješenje u izreci pod t. II., na način da se odbije tužiteljica s traženjem dijela parničnih troškova, te u izreci pod toč. IV., na način da se naloži tužiteljici da 3. tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 625,00 eura, uvećane za sastav žalbe. Podredno se predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a sve primjenom čl. 381. ZPP-a, a suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2024. do isplate, te je između ostalog navedeno:

- da je tužiteljica UP podnijela tužbu radi smetanja posjeda protiv 1. tužene AP, 2. tužene FP i 3. tuženog KP

- da je sud tužbu s prilozima uz poziv za davanje odgovora na tužbu dostavio tuženicima

- da su po zaprimanju tužbe 1. i 2. tuženice u podnesku dostavljenom sudu 2. rujna 2024. priznale tužbeni zahtjev

- da je 3. tuženik u podnesku dostavljenom sudu 19. rujna 2024. priznao tužbeni zahtjev

- da su u podnescima kojima priznaju tužbeni zahtjev svi tuženici naveli da se protive dosudi troškova postupka tužiteljici

- da tuženici smatraju, da s obzirom da su prije upuštanja u raspravljanje priznali tužbeni zahtjev, da imaju pravo na naknadu parničnih troškova.

6. Prvostupanjski sud navodi da čl. 331. ZPP-a propisuje da će sud, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja). Tuženici su u podnescima dostavljenim sudu 2. rujna 2024. odnosno 19. rujna 2024. priznali tužbeni zahtjev, pa je sud temeljem čl. 331. ZPP-a donio pobijano rješenje (radi smetanja posjeda). Pobijano rješenje u t. I. izreke te utvrđenje da su tuženici 17. srpnja 2024. samovlasno smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su pokušali stupiti u posjed predmetne nekretnine i promijeniti bravu na ulaznim vratima u kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, adresa [adresa], kao i nalaganje tuženicima da prestanu s uznemiravanjem tužiteljice u posjedu označene nekretnine, kao i zabrana takvog i sličnog smetanja ubuduće, je nepobijano.

7. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, prvostupanjski sud je utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a budući je sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti, a prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti nedvojbeno predstavlja uspjeh tužiteljice u sporu, te tužiteljici sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a daje pravo na naknadu troškova koji su joj opravdano nastali u tijeku postupka.

8. Zbog navedenog je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu od 625,00 eura, a sve sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici je priznato i pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću na priznati joj iznos troškova parničnog postupka od dana donošenja odluke do isplate.

9. Zahtjeve tuženika za naknadu parničnog troška, kao stranaka koje nisu uspjele u sporu, jer je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, prvostupanjski sud je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- odbio kao neosnovane.

10. Prvostupanjski sud smatra da se odluka o troškovima u ovoj pravnoj stvari ne može temeljiti na čl. 157. ZPP-a, pozivom na koju odredbu tuženici postavljaju zahtjeve za naknadu parničnih troškova, jer je čl. 157. ZPP-a izričito propisano da će tužitelj tuženiku nadoknaditi parnične troškove, ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev.

11. Da bi tuženik koji je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari imao pravo na naknadu parničnih troškova, uz priznanje tužbenog zahtjeva mora kumulativno biti ispunjen i drugi uvjet, a to je da nije dao povoda za tužbu. Tužba radi smetanja posjeda podnesena je upravo zbog radnji tuženika, a kojima su (kako je to utvrđeno u izreci pod t. I.) smetali posljednji mirni posjed tužiteljice, pa su nedvojbeno da su isti dali povoda za tužbu. Povod za tužbu je činjenica ili postupak koji je izazvao podnošenje tužbe, a što su u konkretnom slučaju upravo radnje tuženika koje su u izreci utvrđene kao radnje kojima je smetan posljednji mirni posjed tužiteljice.

12. Prvostupanjski sud druge navode tuženika iznesene u podnescima u kojima priznaju tužbeni zahtjev, nije cijenio jer su tuženici priznali tužbeni zahtjev, a koje je priznanje i dovelo do prihvaćanja tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti predstavlja neuspjeh tuženika u sporu. Pravo na zaštitu od smetanja posjeda se među ostalim, ostvaruje i sudskom zabranom svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a takvu zaštitu od smetanja posjeda tužiteljica ne može ostvariti na drugačiji način nego u sudskom postupku. Jedini put pravne zaštite je tužba sudu, što znači da su tuženici od čijih radnji tužiteljica traži zaštitu tužbom dali povoda tužbi.

13. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su tuženici dali povoda tužbi, pa je odbijanjem njihovog zahtjeva za naknadu troška pravilno primijenjeno materijalno pravo. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Temeljem čl. 157. ZPP-a ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Odredbom čl. 331. ZPP-a propisano je: ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Člankom 381. ZPP-a određeno je: u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude. Prema navedenim odredbama proizlazi da se sukladno odredbi čl. 331. ZPP-a, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev (kao u ovom slučaju 1. do 3. tuženi), sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (rješenje na temelju priznanja). Priznanje tužbenog zahtjeva treba tumačiti na način da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi, pa je protivno ZPP-u odluku o trošku parničnog postupka u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva donositi izvan i suprotno činjenicama navedenim u tužbi. Presuda na temelju priznanja ne donosi se na temelju raspravne građe, čiji bi sadržaj bile činjenice utvrđene određenim dokazima, već se donosi na temelju volje stranaka, koja je izražena izjavom tuženika da priznaje navode tužbe i tužbenog zahtjeva i prijedlogom tužitelja da sud donese presudu na temelju priznanja (ovdje rješenje na temelju priznanja).

14. Zbog svega navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

15. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbe tuženih i potvrditi prvostupanjsku odluku pod točkama II., III. i IV. izreke, koja predstavlja rješenje o troškovima postupka.

16. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

17. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer su njihove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 27. kolovoza 2025.

Sudac

Vitomir Boić