Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

    Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

    Poslovni broj P-1338/2019-31

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 025356977732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 8. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, njegove punomoćnice i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 27. kolovoza 2025.

    p r e s u d i o  j e

    I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011036556 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 22.02.2006., a koja glasi:

    « … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …»

    te odredba čl.4.2.,

    pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

    II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9011036556 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 22.02.2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: « … tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.»,

    u odredbi čl.4.2. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF...»

    u odredbi čl.5.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,

    u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »

    te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja … »

    pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

    Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

    „III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 5.522,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    -na iznos od 60,04 € od 31.08.2007. do isplate

    -na iznos od 59,87 € od 30.09.2007. do isplate

    -na iznos od 59,70 € od 31.10.2007. do isplate

    -na iznos od 59,52 € od 30.11.2007. do isplate

    -na iznos od 59,34 € od 31.12.2007. do isplate

    -na iznos od 59,16 € od 31.01.2008. do isplate

    -na iznos od 102,85 € od 29.02.2008. do isplate

    -na iznos od 102,56 € od 31.03.2008. do isplate

    -na iznos od 102,25 € od 30.04.2008. do isplate

    -na iznos od 101,94 € od 31.05.2008. do isplate

    -na iznos od 101,64 € od 30.06.2008. do isplate

    -na iznos od 101,33 € od 31.07.2008. do isplate

    -na iznos od 101,01 € od 31.08.2008. do isplate

    -na iznos od 100,69 € od 30.09.2008. do isplate

    -na iznos od 100,38 € od 31.10.2008. do isplate

    -na iznos od 100,05 € od 30.11.2008. do isplate

    -na iznos od 99,72 € od 31.12.2008. do isplate

    -na iznos od 99,39 € od 31.01.2009. do isplate

    -na iznos od 99,05 € od 28.02.2009. do isplate

    -na iznos od 98,72 € od 31.03.2009. do isplate

    -na iznos od 98,38 € od 30.04.2009. do isplate

    -na iznos od 98,03 € od 31.05.2009. do isplate

    -na iznos od 97,69 € od 13.07.2009. do isplate

    -na iznos od 97,33 € od 06.08.2009. do isplate

    -na iznos od 96,97 € od 11.09.2009. do isplate

    -na iznos od 96,62 € od 30.09.2009. do isplate

    -na iznos od 96,26 € od 31.10.2009. do isplate

    -na iznos od 95,89 € od 30.11.2009. do isplate

    -na iznos od 95,52 € od 31.12.2009. do isplate

    -na iznos od 95,15 € od 31.01.2010. do isplate

    -na iznos od 94,77 € od 12.03.2010. do isplate

    -na iznos od 94,39 € od 13.04.2010. do isplate

    -na iznos od 94,00 € od 30.04.2010. do isplate

    -na iznos od 93,62 € od 31.05.2010. do isplate

    -na iznos od 93,22 € od 30.06.2010. do isplate

    -na iznos od 92,83 € od 13.08.2010. do isplate

    -na iznos od 92,43 € od 13.09.2010. do isplate

    -na iznos od 92,02 € od 30.09.2010. do isplate

    -na iznos od 91,61 € od 31.10.2010. do isplate

    -na iznos od 73,83 € od 30.11.2010. do isplate

    -na iznos od 73,49 € od 31.12.2010. do isplate

    -na iznos od 73,14 € od 31.01.2011. do isplate

    -na iznos od 72,79 € od 28.02.2011. do isplate

    -na iznos od 72,44 € od 31.03.2011. do isplate

    -na iznos od 72,08 € od 30.04.2011. do isplate

    -na iznos od 59,75 € od 31.05.2011. do isplate

    -na iznos od 59,45 € od 30.06.2011. do isplate

    -na iznos od 59,14 € od 31.07.2011. do isplate

    -na iznos od 47,10 € od 31.08.2011. do isplate

    -na iznos od 46,84 € od 30.09.2011. do isplate

    -na iznos od 46,58 € od 31.10.2011. do isplate

    -na iznos od 46,31 € od 30.11.2011. do isplate

    -na iznos od 46,05 € od 31.12.2011. do isplate

    -na iznos od 45,79 € od 31.01.2012. do isplate

    -na iznos od 45,51 € od 29.02.2012. do isplate

    -na iznos od 45,24 € od 31.03.2012. do isplate

    -na iznos od 44,97 € od 30.04.2012. do isplate

    -na iznos od 44,69 € od 31.05.2012. do isplate

    -na iznos od 44,41 € od 30.06.2012. do isplate

    -na iznos od 44,13 € od 31.07.2012. do isplate

    -na iznos od 43,85 € od 31.08.2012. do isplate

    -na iznos od 43,57 € od 30.09.2012. do isplate

    -na iznos od 43,28 € od 31.10.2012. do isplate

    -na iznos od 42,99 € od 30.11.2012. do isplate

    -na iznos od 42,70 € od 31.12.2012. do isplate

    -na iznos od 42,40 € od 31.01.2013. do isplate

    -na iznos od 42,10 € od 28.02.2013. do isplate

    -na iznos od 41,80 € od 31.03.2013. do isplate

    -na iznos od 41,50 € od 30.04.2013. do isplate

    -na iznos od 41,20 € od 31.05.2013. do isplate

    -na iznos od 40,89 € od 30.06.2013. do isplate

    -na iznos od 40,58 € od 31.07.2013. do isplate

    -na iznos od 40,28 € od 31.08.2013. do isplate

    -na iznos od 39,96 € od 30.09.2013. do isplate

    -na iznos od 39,65 € od 31.10.2013. do isplate

    -na iznos od 39,33 € od 30.11.2013. do isplate

    -na iznos od 39,01 € od 31.12.2013. do isplate

    -na iznos od 4,11 € od 31.01.2014. do isplate

    -na iznos od 4,07 € od 28.02.2014. do isplate

    -na iznos od 4,03 € od 31.03.2014. do isplate

    -na iznos od 3,98 € od 30.04.2014. do isplate

    -na iznos od 3,94 € od 31.05.2014. do isplate

    -na iznos od 3,90 € od 30.06.2014. do isplate

    -na iznos od 3,86 € od 31.07.2014. do isplate

    -na iznos od 3,82 € od 31.08.2014. do isplate

    -na iznos od 3,77 € od 30.09.2014. do isplate

    -na iznos od 3,72 € od 31.10.2014. do isplate

    -na iznos od 3,68 € od 30.11.2014. do isplate

    -na iznos od 3,64 € od 31.12.2014. do isplate

    -na iznos od 3,59 € od 31.01.2015. do isplate

    -na iznos od 3,55 € od 28.02.2015. do isplate

    -na iznos od 3,51 € od 31.03.2015. do isplate

    -na iznos od 3,46 € od 30.04.2015. do isplate

    -na iznos od 3,42 € od 31.05.2015. do isplate

    -na iznos od 3,37 € od 30.06.2015. do isplate

    -na iznos od 3,32 € od 31.07.2015. do isplate

    -na iznos od 3,29 € od 31.08.2015. do isplate

    -na iznos od 3,24 € od 30.09.2015. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

    Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

    „IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 12.794,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    -na iznos od 30,00 € od 31.10.2008. do isplate

    -na iznos od 32,58 € od 31.12.2008. do isplate

    -na iznos od 38,85 € od 31.01.2009. do isplate

    -na iznos od 41,60 € od 28.02.2009. do isplate

    -na iznos od 32,96 € od 31.03.2009. do isplate

    -na iznos od 34,34 € od 30.04.2009. do isplate

    -na iznos od 23,08 € od 31.05.2009. do isplate

    -na iznos od 23,21 € od 13.07.2009. do isplate

    -na iznos od 16,09 € od 06.08.2009. do isplate

    -na iznos od 21,69 € od 11.09.2009. do isplate

    -na iznos od 20,54 € od 30.09.2009. do isplate

    -na iznos od 15,25 € od 31.10.2009. do isplate

    -na iznos od 25,14 € od 30.11.2009. do isplate

    -na iznos od 32,35 € od 31.12.2009. do isplate

    -na iznos od 43,95 € od 31.01.2010. do isplate

    -na iznos od 39,42 € od 12.03.2010. do isplate

    -na iznos od 49,77 € od 13.04.2010. do isplate

    -na iznos od 52,62 € od 30.04.2010. do isplate

    -na iznos od 59,46 € od 31.05.2010. do isplate

    -na iznos od 104,79 € od 30.06.2010. do isplate

    -na iznos od 90,17 € od 13.08.2010. do isplate

    -na iznos od 124,56 € od 13.09.2010. do isplate

    -na iznos od 112,83 € od 30.09.2010. do isplate

    -na iznos od 95,04 € od 31.10.2010. do isplate

    -na iznos od 127,34 € od 30.11.2010. do isplate

    -na iznos od 169,49 € od 31.12.2010. do isplate

    -na iznos od 140,44 € od 31.01.2011. do isplate

    -na iznos od 150,98 € od 28.02.2011. do isplate

    -na iznos od 136,82 € od 31.03.2011. do isplate

    -na iznos od 138,94 € od 30.04.2011. do isplate

    -na iznos od 193,08 € od 31.05.2011. do isplate

    -na iznos od 196,83 € od 30.06.2011. do isplate

    -na iznos od 244,89 € od 31.07.2011. do isplate

    -na iznos od 219,15 € od 31.08.2011. do isplate

    -na iznos od 193,74 € od 30.09.2011. do isplate

    -na iznos od 190,57 € od 31.10.2011. do isplate

    -na iznos od 188,32 € od 30.11.2011. do isplate

    -na iznos od 199,48 € od 31.12.2011. do isplate

    -na iznos od 211,23 € od 31.01.2012. do isplate

    -na iznos od 212,11 € od 29.02.2012. do isplate

    -na iznos od 204,24 € od 31.03.2012. do isplate

    -na iznos od 208,13 € od 30.04.2012. do isplate

    -na iznos od 211,81 € od 31.05.2012. do isplate

    -na iznos od 205,97 € od 30.06.2012. do isplate

    -na iznos od 207,94 € od 31.07.2012. do isplate

    -na iznos od 204,65 € od 31.08.2012. do isplate

    -na iznos od 196,28 € od 30.09.2012. do isplate

    -na iznos od 205,12 € od 31.10.2012. do isplate

    -na iznos od 209,99 € od 30.11.2012. do isplate

    -na iznos od 208,29 € od 31.12.2012. do isplate

    -na iznos od 189,37 € od 31.01.2013. do isplate

    -na iznos od 205,48 € od 28.02.2013. do isplate

    -na iznos od 206,26 € od 31.03.2013. do isplate

    -na iznos od 199,49 € od 30.04.2013. do isplate

    -na iznos od 181,45 € od 31.05.2013. do isplate

    -na iznos od 180,97 € od 30.06.2013. do isplate

    -na iznos od 184,86 € od 31.07.2013. do isplate

    -na iznos od 192,15 € od 31.08.2013. do isplate

    -na iznos od 203,30 € od 30.09.2013. do isplate

    -na iznos od 197,56 € od 31.10.2013. do isplate

    -na iznos od 200,86 € od 30.11.2013. do isplate

    -na iznos od 204,64 € od 31.12.2013. do isplate

    -na iznos od 195,57 € od 31.01.2014. do isplate

    -na iznos od 200,28 € od 28.02.2014. do isplate

    -na iznos od 198,85 € od 31.03.2014. do isplate

    -na iznos od 193,33 € od 30.04.2014. do isplate

    -na iznos od 191,08 € od 31.05.2014. do isplate

    -na iznos od 191,68 € od 30.06.2014. do isplate

    -na iznos od 198,82 € od 31.07.2014. do isplate

    -na iznos od 204,00 € od 31.08.2014. do isplate

    -na iznos od 202,83 € od 30.09.2014. do isplate

    -na iznos od 207,79 € od 31.10.2014. do isplate

    -na iznos od 211,26 € od 30.11.2014. do isplate

    -na iznos od 209,41 € od 31.12.2014. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 31.01.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 28.02.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 31.03.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 30.04.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 31.05.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 30.06.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 31.07.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 31.08.2015. do isplate

    -na iznos od 211,88 € od 30.09.2015. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015., od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

    V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.752,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 5.522,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana s osnove preplaćenog CHF tečaja isplati iznos od 12.794,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 648,77 eura.

    IX. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 4.490,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana dok se u preostalom iznosu do 5.616,40 eura zahtjev odbija.

    X. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4. 687,50 eura zajedno sa sporednom tražbinom.

    Obrazloženje

    1. Tužbom od 12. lipnja 2019. tužitelj navodi da je s tuženikom 22. veljače 2006. zaključio ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta broj 9011036556 u iznosu kunske protuvrijednosti 124.700,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, uz godišnju, redovnu kamatnu stopu od 4,15% promjenjivu odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, da je člankom 3. Dodatka ugovoru o kreditu kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro zaključenog 3. prosinca 2015. utvrđen preostali iznos glavnice od 36.841,90 eura što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 281.103,70 kuna na dan 30. rujna 2015. ali da je s obzirom na ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu neotplaćena glavnica kredita znatno manja, a kao bitan sastojak Dodatak ugovoru čini ništetnim u cijelosti te zahtjeva utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora i cijelog dodatka, povrat svih koristi koje je tuženik stekao, podneskom od 29. rujna 2020. odustaje od utvrđenja ništetnim dodatka o konverziji i precizira novčani dio zahtjeva, dok podneskom od 24. prosinca 2024. postavlja alternativni tužbeni zahtjev, a novčani dio usklađuje s nalazom vještaka.

    2. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

    3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.

    3.1. Člankom 2. i 3. ugovora o kreditu broj 9011036556 od 22. veljače 2006. tužitelju je odobren kredit za kupnju stambenog objekta u protuvrijednosti 124.700,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dana korištenja kredita, člankom 4. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,15%, člankom 7. dogovorena je otplata u 180 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, a dospijeće je prvi dan u mjesecu.

    3.2. Dodatkom ugovoru o kreditu broj 9011036556 zaključenog 3. prosinca 2015. u članku 3. stranke utvrđuju da na dan 30. rujna 2015. neotplaćena (nedospjela) glavnica iznosi 36.841,90 eura, a preplata iznosi 6.938,06 eura. U prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja ugovora vršena je otplata kredita sukladno otplatnom planu pa je utvrđena razlika od 262,24 eura, zbog čega je člankom 5. preplata povećana na 7.200,30 eura koji iznos će biti priznat smanjenjem budućih anuiteta za 50%.

    3.3. Financijskim vještačenjem provedenim po NPE dipl.oec. **.**.2024. utvrđeno je da bi u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu pa do 30. rujna 2015.:

    - uzimajući u obzir početni otplatni plan redovna kamata iznosila 36.614,43 CHF, dospjela glavnica 70.541,42 CHF, a nedospjela glavnica 54.158,58 CHF, da uzimajući u obzir zakonsku zateznu kamati od 3,23%počevši od siječnja 2014., pozitivne i negativne razlike redovna kamata iznosila bi 35.602,28 CHF, dospjela glavnica 70.941,21 CHF, a nedospjela glavnica 53.758,79 CHF,

    - razlika preplaćene kamate, odnosno pozitivne preplate između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužitelj trebao plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu, primjenom početnog CHF tečaja, te s primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% ukupno iznosi 5.522,03 eura,

    - razlika preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima pozitivna preplata nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom CHF tečaju ukupno iznosi 12.794,33 eura,

    - kunska protuvrijednost nedospjele glavnice prema početnom otplatnom planu s primjenom kamatne stope 3,23% i obračunata po početnom tečaju iznosi 251.700,70 kuna, dok razlika između glavnica nakon konverzije, uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu, odnosno glavnice utvrđene po početnom otplatnom planu i početnom tečaju, s primjenom kamatne stope 3,23% iznosi 3.939,12 eura, u kojem iznosu je viša konvertirana glavnica kredita, ali nije ispravno uspoređivati nedospjele glavnice u odnosu na početni otplatni plan i početni tečaj jer su izračunom preplate prema početnim parametrima ugovora obuhvaćene sve promjene, jer s financijskog aspekta može postojati ostatak nedospjele glavnice kredita koju je tuženik umanjio za i 107.879,51 HRK (sa 389.259,52 HRK na 281.380,01 HRK, jer u odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. je kunska protuvrijednost konvertiranog kredita viša za 2.752,63 EUR, odnosno za toliko je glavnica u provedenoj konverziji nedovoljno umanjena, a konverzijom je priznata preplata 52.989,43 HRK ili 7.032.91 eur,

    - zatezna kamata od dana dospijeća do 30. rujna 2015. na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamate iznosi 3.672,08 EUR, a s osnova promjene tečaja 4.009,60 EUR ukupno 7.681,68 EUR, a umanjena za preplatu iz konverzije od 7.032,91 EUR iznosi 648,77 EUR.

    - ukupna razlika na dan 30.09.2015. uvažavajući samo pozitivne razlike kamate i tečaja, zateznu kamatu umanjenu za iznos priznat konverzijom te uvažavajući razliku nedospjele glavnice iznosi 21.717,76 EUR.

    3.3. NP iskazuje da je kredit podigao kod tuženika, gdje je primao plaću, za kupnju stana u kojem stanuje s obitelji, rečeno im je da je kredit u CHF najpovoljniji, da je tečaj stabilan, da ga podiže većina ljudi, da je moguća varijacija anuiteta do 100,00 kn, da kamatna stopa može varirati za 0,1% maksimalno 100,00 kn, da je anuitet s početnih 4.300,00 kn u siječnju 2015. iznosio preko 7.000,00 kn, da su prihvatili izračun konverzije kojim je anuitet smanjen na 650,00 eura, oko 5.000,00 kn, priznat im je dio preplate pa se odlučio na tužbu. Konverziju je prihvatio bez prigovora jer mu je odmah smanjen anuitet, jer je opcija bila plaćati po 7.000,00 kuna i više dok ne otplati kredit, pa tada tužiti za cjelokupni preplaćeni iznos.

    Banka nije spominjala kriterije za promjenu kamatne stope, a kako njegovo obrazovanje nije ekonomsko ni bankarsko nije siguran da bi mu kriteriji bilo što značili, nije imao osjećaj da bi raspitivanje imalo utjecaj već da može prihvatiti ili odustati, a bez kredita nije mogao kupiti stan. Banka nije spominjala rizik za tečaj CHF, štoviše bilo je rečeno da je tečaj stabilan duže vrijeme, a Švicarska stabilna država. Četiri godine ranije podigao je kredit za kupnju stana vezan uz DEM pa mu poznato značenje valutne klauzule i promjenjivost kamate ali nitko nije spominjao niti je on prema svom dotadašnjem iskustvu mogao pretpostaviti da bi rata bila gotovo dvostruka.

    4. Utvrđeno je da:

    - je tužitelj s tuženikom za kupnju stambenog objekta 22. veljače 2006. zaključio ugovor o kreditu broj 9011036556 u iznosu kunske protuvrijednosti 124.700,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za

    CHF važećem na dan plaćanja,

    - je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,15%, a utvrđuje se odlukama banke,

    - se kamatna stopa promijenila 31. srpnja 2027. na 5,15%, 31. siječnja 2008. na 5,90%, 31. listopada 2010. na 5,55%, 30. travnja 2011. na 5,30%, 31. srpnja 2011. na 5,05% te 1. siječnja 2014. na 3,23%;

    - ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 18.316,36 eura

    - preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 5.522,03 eura

    - preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja

    CHF ukupno iznosi 12.794,33 eura

    - razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice u kunskoj protuvrijednosti na dan obračuna konverzije 30.09.2015. i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 3.939,12 eura

    - razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita i nedospjele glavnice CHF kredita po početnom tečaju iznosi 2.752,63 eura, za koliko je nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji,

    - zatezna kamata obračunata na preplatu zbog povećane kamatne stope i promjene tečaja iznosi 7.681,68 eura

    - je 648,77 eura razlika između obračunate zatezne kamate i konverzijom priznate preplate,

    - je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

    - ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

    - ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope.

    5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

    „potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

    „ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

    „potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

    6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

    7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Privredne banke Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81.,82.i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

    10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

    Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

    Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

    Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

    11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

    Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

    Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

    12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

    Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

    Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

    13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

    Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

    14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

    Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

    15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.

    16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

    Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

    17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

    18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

    19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

    Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke,.

    20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

    21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, niti o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana odlukama tuženika.

    22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

    23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

    24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

    25. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

    Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 24. prosinca 2024. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

    26. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

    Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

    Budući da do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

    27. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. Negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

    28. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope 5.522,03 eura, tečaja 12.794,33 eura, iznos za koji je glavnica konvertiranog iznosa veća 2.752,63 eura te ostatak zakonskih zateznih kamata od 648,77 eura preostao nakon uračunavanja iznosa preplate priznate konverzijom.

    Odbijen je zahtjev za isplatom razlika (kamate i tečaja) i zakonske zatezne kamata na i svakomjesečne iznose razlike od dospijeća do isplate jer je uračunavanje konverzijom priznatog iznosa nužno. Budući da je vještak obračunao zakonsku zateznu kamata do dana konverzije i oduzeo iznos priznat konverzijom sud je prihvatio alternativno postavljen zahtjev za isplatom razlike kamate i tečaja sa sporednom tražbinom od 1. listopada 2015. do isplate premda uračunavanje nije izvršeno u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima.

    29. Zatezna kamata teče od 1. listopada 2015. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a do 31. prosinca 2022. se primjenjuje stopa nastala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. stopa nastala uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

    30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 500,00 eura, pristojbe na tužbu od 53,09 eura (jer je plaćena), a prema visini tužbenog zahtjeva, nagrada punomoćniku za sastav tužbe i podneska od 21. ožujka 2025. po 100 bodova, podneska od 29. rujna 2020., 5. veljače 2021., 24. prosinca 2024., zastupanja na ročištu 8. veljače 2021. i 8. travnja 2025. po 250 bodova, zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. prema Tbr. 9.2.OT 125 bodova, ukupno 1575 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 3.937,50 eura.

    Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 28. ožujka 2024. kojim se očituje o konverziji jer je isto navedeno u podnesku od 5. veljače 2021., podneska od 6. svibnja 2024. kojim se dostavlja priznanica i određuje zadatak vještačenja, te za zastupanje na ročištu za objavu.

    Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

    31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)

    32. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

    U Puli 27. kolovoza 2025.

    S u d a c

    Tamara Došen

    Uputa o pravnom lijeku:

    Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

    Dostavna naredba:

    1. punomoćnici tužitelja Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule

    2. punomoćniku tuženika Miroslavu Leku, odvjetniku iz Zagreba

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.