REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-640/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinja Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Zvjezdana Zdjelar Lalović i Milan Jelovac, odvjetnici u Puli, protiv tuženice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, radi ukidanja prava služnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnice tuženice, 27. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ukida se pravo služnosti prolaza u korist nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), a na teret nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina), koje pravo služnosti prolaza je osnovano temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 1346/79 od 16. travnja 1986. (Z-2937/87) u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da bi temeljem čl. 134. Zakona o zemljišnim knjigama, isprava koje se nalaze u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem Z- 2937/87 i Z-8883/03, učinjeno vidljivim da se upis izvršen rješenjem poslovni broj Z- 2937/87 pod C red.br. 2.1. odnosi u korist kč. br. [katastarska čestica] zgr. (uslijed poništenja kč. br. [katastarska čestica] te spajanjem sa kč. br. [katastarska čestica] zgr.), te je tuženica dužna trpjeti da se temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti izvrši u zemljišnim knjigama naslovljenog suda brisanje navedenog prava služnosti prolaza.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola provedba ove presude u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Tuženiku zabranjuje svaki daljnji prolaz preko nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina).

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 (petnaest) dana.

III U preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je na temelju ovosudne pravomoćne presude od 16. travnja 1986., poslovni broj P-1346/79 uknjiženo pravo prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine, a u korist kč. br. [katastarska čestica] (Z-2937/87) kao povlasne nekretnine u vlasništvu tuženice, koja je kč. br. [katastarska čestica] poništena rješenjem poslovni broj Z-8883/03 uslijed spajanja s kč. br. [katastarska čestica] zgr., sve temeljem prijavnog lista DGU Područnog ureda za katastar Pazin - Ispostava Pula br. UP/I-932-07/03- 02/561 od 14. listopada 2003. i nacrta, sada povlasne nekretnine. Nadalje, navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Z-11289/2021 od 1. srpnja 2021. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] zgr., vlasništvo tuženice, naložen upis da je temeljem čl. 134. Zakona o zemljišnim knjigama, isprave koje se nalaze u ovosudnoj zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-2937/87 i Z-8883/03, izvršen prijenos iz zk. ul. [broj ZK uloška] i upis u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa da je sada na temelju pravomoćne presude od 16. travnja 1986. uknjiženo pravo prolaza u korist kč. br. [katastarska čestica] zgr., a na teret kč. br. [katastarska čestica] uslijed poništenja k. č. br. [katastarska čestica] te spajanja s kč. br. [katastarska čestica] zgr. Ističe da predmetna kč. br. [katastarska čestica] čini i jeste u naravi sastavni dio dvorišta obiteljske stambene zgrade, gospodarske zgrade konobe na kč. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a koja je u vlasništvu tužitelja i koja služi tužitelju i njegovoj obitelji za pristup njegovoj kući, ali ne samo pješice, nego i osobnim automobilom. Ukazuje da kada je služnost, čije se ukidanje ovdje traži, bila upisana da je ista i ostvarivala svoju svrhu s obzirom da tuženica nije imala pravo pristupa do svoje kuće s javnog puta niti na jedan drugi način osim ovaj – pješice, a k tome se radilo i o dvije katastarske čestice – dvije nekretnine pa upravo ranija kč. br. [katastarska čestica] nije ni imala nikakav drugi pristup osim preko nekretnine tužitelja (poslužne nekretnine). Međutim, ističe da se situacija na terenu promijenila i da tuženica više ne koristi svoje pravo prolaza preko navedene kč. br. [katastarska čestica], u dužini oko 30 metara jer tuženica sada ima i uvijek koristi prolaz od svoje kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] zgr. do javnog puta, označenog kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], preko dijela kč. br. [katastarska čestica] zgr., dvorište, površine 3 m2, k. o. [katastarska općina], vlasništvo UL i dijela kč. br. [katastarska čestica] zgr., gospodarska zgrada, površine 8 m2, k. o. [katastarska općina] (vlasništvo SL) i to u ukupnoj dužini od oko 5 metara. Napominje da dijelovi dvije čestice preko kojih tuženica dolazi do svoje nekretnine s javnog puta, iako su u vlasništvu dvije različite fizičke osobe, u naravi čine maleni komadić terena i doista su odvojeni od ostatka nekretnina kojima pripadaju i izgledaju na terenu kao pristupni put, čak se može reći dvorište tuženičine nekretnine. Dakle, čitava organizacija življenja i korištenja kuće tuženice i pripadajućeg dvorišta je u naravi takva da je sve orijentirano na ulazak u kuću i izlazak iz kuće na javni put (kč. br. [katastarska čestica]), preko dijela kč. br. [katastarska čestica] zgr., površine 3 m2, k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] zgr., površine 8 m2, k. o. [katastarska općina], a da se tu radi o dužini od oko 5 metara od nekretnine tuženice (kč. br. [katastarska čestica] zgr.) do javnog puta (kč. br. [katastarska čestica]). S druge strane raniji put koji je korišten je sastavni dio nekretnine tužitelja, nalazi se unutar njegove ograde te tuženica tim putem uopće ne prolazi od kada je počela koristiti naprijed navedeni put pa se daljnjim opstankom služnosti bespotrebno opterećuje poslužna nekretnina, te je tužitelj ograničen u smislu da mora ipak držati otvorenu ulaznu ogradu („portun“), a ne može niti parkirati automobil, kako ne bi kršio pravomoćnu odluku. Kako je od osnivanja predmetne služnosti došlo do promjena oko ulaska i izlaska iz kuće tuženice na javni put, to je ova i ovakva služnost prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgubila svoju razumnu svrhu i funkciju zbog koje je osnovana, a iz kojih razloga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će ukinuti predmetnu stvarnu služnost te potražuje parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženica prvenstveno ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o postojanju prava služnosti osnovanom pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1346/79, te da se od tada stanje na terenu nije promijenilo ni na koji način, a osobito ne na način koji bi bio od utjecaja na opstojnost predmetne stvarne služnosti. Ističe da je prema odredbi čl. 242. ZV za ukidanje prava služnosti nužno da postoji drugi prikladniji ili jednako prikladan prolaz koji je javni prolaz ili prolaz na nekretnini vlasnika poslužne nekretnine, a koji je za njega manje štetan, te da se razumna svrha izgubila – dakle da su se okolnosti promijenile od osnivanja. Navodi da tužitelj predlaže ukidanje prava služnosti prolaza iako ni jedna od navedenih zakonskih pretpostavki nije ispunjena. Naime, kako i sam tužitelj navodi povlasna nekretnina nema pristup na javni prolaz posljedično čemu ne postoji uopće pristup na javni prolaz. Nadalje, nekretnine kč. br. zgr. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] zgr., obje k. o. [katastarska općina] nesporno su u vlasništvu trećih osoba, kako navodi sam tužitelj i dostavlja i izvatke iz zemljišnih knjiga. Ističe da ne postoji zakonska mogućnost ukidanja prava služnosti puta u situaciji kada bi se pravac služnosti trebao premjestiti na nekretnine u vlasništvu trećih osoba, a osim toga ukazuje da je prolaz preko nekretnina trećih osoba postojao i kod osnivanja prava služnosti i nije ni jednako prikladan, a kamoli prikladniji prolaza, od onog kojeg tuženica sada ima. Upravo suprotno, ukidanjem postojećeg prava služnosti tuženica bi bila u potpuno onemogućena da koristi dvorišni dio nekretnine na način kako ga sada koristi, jer ista nema kuda iz dvorišta odnijeti travu, granje osim preko predmetne nekretnine na kojoj ima osnovano pravo služnosti prolaza. Slijedom navedenog, postojeća služnost nije izgubila razumnu svrhu s obzirom da se od osnivanja prava služnosti ništa nije promijenilo pa se ništa nije moglo ni izgubiti, a pravo služnosti se ne može ukinuti kad ne postoji prikladniji prolaz na nekretninama u vlasništvu tužitelja, niti tužitelj to navodi. Osim toga bez tog prava služnosti tuženica bi bila potpuno onemogućena u obrađivanju predmetnog dvorišta, a upravo je iz tog razloga i osnovano pravo služnosti i upravo na taj način, te je svrha osnovanog prava služnosti i tada (kod osnivanja) i danas ista – pristup u dvorišni dio nekretnine radi obrađivanja istog. Ističe da je potpuno neosnovano obrazlaganje tužitelja kojim isti uspoređuje površinu poslužne nekretnine sa površinom nekretnina koje su u vlasništvu trećih osoba i navodi što bi za tužitelja bila manje tegobno, kada nije sporno da preko nekretnina tih trećih osoba nije osnovano nikakvo pravo u korist nekretnine tuženice, kada tuženica takvo pravo nije ostvarila ni po kojem temelju i kada time tuženica ne može pristupiti u svoj vrt na način kao do sada i na način da bi ga i mogla obrađivati. Osim toga, navedena zakonska odredba predviđa osiguranje novog prolaza preko nekretnine tužitelja a ne trećih osoba. Relevantno jeste da postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja traži da tuženici prestaje pravo služnosti prolaza a da nakon toga povlasna nekretnina nema ni pristup na javni put ni ikakvo pravo prolaza te da je posljedica istog da na nekretninu tuženice više nije moguće pristupiti na zakoniti način. Nadalje, navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženica ne koristi pravo prolaza preko nekretnine tužitelja. Ističe da je poslužna nekretnina formirana, kako se u opisu iste i navodi, kao put te da i sam tužitelj jasno navodi da ista služi i tužitelju za pristup na njegove nekretnine pješice i vozilom, a da služnost puta ne čini štetu nekretnini koja je u naravi put i koja je i osnovana i koristi se kao put. Slijedom navedenog, navodi tužitelja da bi pravo služnosti puta izgubilo svoju razumnu svrhu u situaciji: kada je poslužna nekretnina osnovana kao put i zbog predmetnog prava služnosti prolaza, kada ukidanjem tog prava poslužna nekretnina ne bi imala nikakav drugi na zakonu osnovan pristup, kada ne postoji drugi ni jednako prikladan javni prolaza, kada ne postoji drugi prikladniji ili jednako prikladan, a u konkretnom slučaju ni ikakav, prolaz preko nekretnine tužitelja za koji bi isti naveo da je za njega manje tegoban, te kada bi usvajanjem tužbenog zahtjeva nekretnina tuženice bila bez ikakvog zakonskog pristupa (a preduvjet ukidanju stvarne služnosti puta je osiguranje barem jednako kvalitetnog i prikladnog prolaza) su protivni jasnoj i nedvojbenoj odredbi članka 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te sudskoj praksi, koja jasno potvrđuje stav koji navodi tuženik. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi troškove ovog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda poslovni broj Z- 11289/2021, izvod iz katastarskog plana, izvatke iz zemljišnih knjiga, nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke, izvršen je uvid u fotografije u spisu te u presudu ovog suda poslovni broj P-1346/1979, pročitani su iskazi svjedoka AL, EL, CL, ĐL i ILC, te iskazi parničnih stranaka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi puta površine 75 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi obiteljske stambene zgrade površine 220 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

5.1. Nesporno je da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1346/1979 od 16. travnja 1986. osnovano pravo prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine, a u korist kč. br. [katastarska čestica] kao povlasne nekretnine.

5.2. Nadalje, nije sporno da je kč. br. [katastarska čestica] poništena rješenjem poslovni broj Z- 8883/03 uslijed spajanja s kč. br. [katastarska čestica] zgr., sve to temeljem prijavnog lista DGU Područnog ureda za katastar Pazin – Ispostava Pula broj UP/I-932-07/03-02/561od 14. listopada 2003. i nacrta. Također, između stranaka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-11289/2021 od 1. srpnja 2021. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] ZGR u vlasništvu tuženice, naložen upis da je na temelju čl. 134. Zakona o zemljišnim knjigama, isprave koje se nalaze u ovosudnoj zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-2937/87 i Z-8883/03, izvršen prijenos iz zk. ul. [broj ZK uloška] i upis u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa da je sada na temelju pravomoćne presude od 16. travnja 1986. uknjiženo pravo prolaza u korist kč. br. [katastarska čestica] zgr. (kao povlasne nekretnine), a na teret kč. br. [katastarska čestica] (kao poslužne nekretnine) i to uslijed poništenja k. č. br. [katastarska čestica] te spajanja sa kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je koristi li tuženica predmetno pravo služnosti prolaza te s time u vezi je li predmetna služnost izgubila razumnu svrhu, odnosno ima li tuženica drugi prikladniji prolaz za pristup svojoj nekretnini.

7. Odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP) propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

7.1. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZVDSP izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica i identifikacije predmetnih nekretnina sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Veting d.o.o. Sud je na uviđaju uz pomoć sudskog vještaka mjerničke struke identificirao predmetni prolaz koji s javnog puta preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi do kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i metalnih vratiju označenih slovima A i B (kako je to vidljivo na skici lica mjesta na listu 50 spisa).

8.1. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke Veting d.o.o. od 22. travnja 2024. utvrđeno je da se sa [adresa] u [adresa] pristupa na kč. br. [katastarska čestica] koja je upisana kao put površine 75 m2 u vlasništvu tužitelja, te da se na granici između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] zgr. odnosno dvorišta u vlasništvu tuženice, nalaze metalna vrata.

8.2. Na uviđaju je prikazan i ulaz s [adresa] u [adresa] po kč. br. [katastarska čestica] zgr. i kč. br. [katastarska čestica] zgr. u dvorište kč. br. [katastarska čestica] zgr. sa kojeg je i ulaz u kuću tuženice.

8.3. Vještak je utvrdio da je iz kopije katastarskog plana koja je sastavni dio arhivskog elaborata broj 1192 vidljivo da je sjeverno dvorište kč. br. [katastarska čestica] zgr. ranije imalo katastarski broj 637/2.

8.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Veting d.o.o. s obzirom da je sačinjen objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda, a na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe nisu imale niti parnične stranke.

9. Iz iskaza svjedoka AL utvrđeno je da za pristup do svoje kuće tuženica koristi glavni ulaz s druge strane ceste, a ne sporni prolaz te da se danas na spornom dijelu nalazi metalna ograda koja ranije nije postojala i da ranije parcela od tuženice nije bila ograđena.

9.1. Iz iskaza svjedoka EL utvrđeno je da u vrijeme kad je dogovoren prolaz tuženičina kuća nije imala probijen izlaz iz kuće u vrt te da vrt nije imao nikakvu komunikaciju s kućom tuženice, već da je raniji vlasnik LL probio izlaz iz kuće prema vrtu. Nadalje je utvrđeno da tuženica u svoju kuću ulazi sa strane ceste uz crkvu te da je dvorište odnosno vrt tuženice ograđen prije nekih sedam godina.

9.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka CL utvrđeno je da kod tuženice dolazi s ulične strane gdje se nalazi i poštanski sandučić, a da se iza kuće nalazi vrt koji je sporan. Utvrđeno je da se u vrt dolazi iz kuhinjskog prostora iz tuženičine kuće. Također je utvrđeno da se prolaz preko tužiteljevog prostora koristio samo za odnijeti granje (od maslina) jer odnošenje granja nije moguće kroz kuću jer bi se tada devastirala kuća. Također je utvrđeno da je predmetni prolaz u naravi put s betonskim pločama a da je između trava (kako je to vidljivo i na fotografiji na listu 24 spisa), te da tuženica koristi samo dio prolaza od izlaza iz vrta pri kraju tog vrta i izlaz na prolaz koji na desno vodi do vratiju koja idu na glavnu ulicu, kao i da tuženica ne koristi dio prolaza koji ide prema garaži odnosno ulazu tužitelja.

9.3. Iz iskaza svjedoka ĐL utvrđeno je da se predmetni put nalazi sa sporedne strane kada se ide prema [adresa], te da je spornim putem išla samo do dijela koji je vodio do tuženice, da su ona i njen unuk pomagali tuženici i da su dovozili zemlju koju je tuženica kupila za vrt te da su tada išli spornim putem, a da tim putem tuženica nosi smeće odnosno granje i otpad koji nastane u vrtu, dok bi kod tuženice dolazila kroz manji portun sa glavne ceste a ne po spornom prolazu. Utvrđeno je da su iz tuženičine kuće odnosno iz kuhinje izlazili u vrt te da se otpad iz vrta u vidu granja, zemlje, trave nije nikada nosio kroz kuću tuženice i da su do vrta tuženice dovozili zemlju uz pomoć karijole (pomoćnih kolica) i da s karijolom nisu išli kroz kuću.

9.4. Iz iskaza svjedoka ILC utvrđeno je da tuženica sporni prolaz koristi za potrebe vrta npr. za odvoženje odrezanih grana iz vrta, za nasipavanje zemlje karijolom (pomoćnim kolicima) u vrt, dovoz drva koje je tuženica smjestila u vrt. Utvrđeno je da kod tuženice ne dolazi po predmetnom putu, ali da se putem kojim ona dolazi kod tuženice ne može dostavljati materijal u vrt jer bi se prolazilo kroz kuću, niti kroz kuću može proći karijola (pomoćna kolica).

10. Iz djelom suglasnih iskaza tužitelja i tuženice utvrđeno je da je tuženica kupila svoju kuću 2009. te da je u korist nekretnine tuženice u zemljišnim knjigama upisana predmetna služnost puta, da tuženica za pristup u svoju kuću koristi ulaz sa prednje strane, dok je prolaz preko predmetnog puta osnovan za pristup terenu odnosno vrtu koji se nalazi iza kuće a do kojeg 1986. nije postojao prolaz kroz kuću, da iz predmetnog vrta sada postoje balkonska vrata koja vode u kuću, dok za dovoz zemlje, drva i drugih materijala u vrt tuženica koristi predmetni prolaz kao i za odvoz granja.

10.1. Iz iskaza tužitelja nadalje je utvrđeno da je vidio zadnji put da je tuženica koristila predmetni prolaz u proljeće ove godine (2025.), da je tuženica jednom odvukla grane po predmetnom prolazu iz vrta, da tuženica često dovozi stvari u vrt i to na način da ih vozilom doveze pred predmetni prolaz a da ih onda po predmetnom prolazu odnosi odnosno odvozi u svoj vrt. Također je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je tuženica tako u vrt vozila obluke s mora, grane s mora, kamenje, odnosno ono što nađe i što joj se sviđa, te da je više dovezla u vrt nego što je odvezla iz vrta a da bi svaki put to dovozila po spornom prolazu pa do svog vrta.

11. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka AL i EL u dijelu u kojem navode da tuženica ne koristi sporni prolaz jer su takvi navodi svjedoka u suprotnosti i sa iskazom samog tužitelja koji je naveo da tuženica često dovozi stvari u vrt, da ih dovede vozilom pred predmetni prolaz a da ih onda po predmetnom prolazu odnosi odnosno odvozi u svoj vrt, te da je tako vozila oblutke s mora, grane s mora, kamenje, ono što nađe i što joj se sviđa.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ĐL, ILC i CL kao vjerodostojne jer su svjedoci iskazivali detaljno i životno logično, te u skladu i s ostalim provedenim dokazima u postupku.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da predmetna služnost prolaza nije izgubila razumnu svrhu odnosno da tuženica i nadalje koristi predmetni prolaz za dovoz i odvoz materijala potrebnih za obradu i korištenje vrta, što ista ne može činiti kroz svoju kuću jer se do vrta osim po predmetnom prolazu može pristupiti isključivo samo kroz kuću tuženice i to kroz kuhinjski prostor tuženice, a da kroz kuću nije moguće dovoziti i odvoziti materijal potreban za obradu vrta odnosno za odnošenje otpada iz vrta (u vidu granja). U postupku je utvrđeno da predmetni prolaz tuženica koristi isključivo za potrebe korištenja i obrade vrta te da u svrhu korištenja kuće odnosno ulaska u kuću koristi samo glavni ulaz koji ide preko nekretnina kč. br. [katastarska čestica] zgr. i kč. br. [katastarska čestica] zgr. u vlasništvu trećih osoba (list 13 i 14 spisa), a na teret kojih nekretnina tuženica u zemljišnim knjigama nema upisano pravo služnosti prolaza. Dakle, predmetni prolaz tuženica i nadalje koristi, a koristi ga isključivo za svrhu korištenja i obrade vrta koji se nalazi iza kuće tuženice, i to na način kako je određeno presudom ovog suda 16. travnja 1986. (poslovni broj P-1346/79).

14. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelj na kojem je bio teret tog dokaza nije dokazao (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ukidanje predmetne služnosti iz čl. 242. ZVDSP, odnosno da je predmetna služnost izgubila razumnu svrhu te da se tuženica više ne koristi predmetnim prolazom. Upravo suprotno, u postupku je na temelju provedenih dokaza, tako i na temelju iskaza tužitelja, utvrđeno da tuženica i dalje koristi predmeti prolaz za potrebe korištenje i obrade vrta u skladu s presudom ovog suda poslovni broj P- 1346/79 od 16. travnja 1986., a iz kojeg razloga je valjalo u cijelosti odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženici naknaditi parnični trošak. Tuženici je pri tome priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. t. 2. u vezi s Tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23), odnosno prema Tarifi koja je bila na snazi u trenutku pokretanja postupka, i to u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV, ukupno iznosi 500,00 EUR. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tuženice za priznanje parničnog troška je odbijen kao neosnovan odnosno previsoko postavljen.

15.1. Tužitelj nije uspio u sporu, pa je u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

U Puli, 27. kolovoza 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.