REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1784/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju FM, dipl.iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Milana Rimaya, odvjetnika i punomoćnice tuženika FM, dipl.iur. (Su-50/12), 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koju je tuženik donio dana 21.10.2024. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao do dana donošenja Odluke o otkazu iz točke I. izreke ove Presude, u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, od 29.02.2024. godine, odnosno druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika (trenutno u otkaznom roku) na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.02.2024. na radnom mjestu ’’Viši savjetnik - Kontrolor postupka’’, s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta: 2,20, redni broj 55. u aktu o sistematizaciji radnih mjesta u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu. Tim Ugovorom o radu, u članku 5. Ugovora, ugovoreno je mjesto rada u Područnoj službi u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb. Dana 21.10.2024. tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom je tužitelju otkazao Ugovor o radu. U Odluci je navedeno kako ista ’’neće stupiti na snagu ako tužitelj u roku od 8 dana od njezinog primitka prihvati sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 06.08.2024. za obavljanje poslova radnog mjesta Višeg savjetnika kontrolora postupka (red. br. 326. sist.) u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu’’. Tužitelj tvrdi da je Odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena jer je tužitelju ponuđen neadekvatan ugovor o radu s retroaktivnim djelovanjem; u ponuđenom ugovoru o radu tužitelju je neosnovano izmijenjeno mjesto rada; nisu ispunjene propisane pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu predviđene zakonom za poslovno uvjetovani otkaz. Prije svega, tužitelju je ponuđen na sklapanje ugovor o radu kojim je predviđeno njegovo retroaktivno djelovanje. Naime, Odluka o otkazu donijeta je 21.10.2024., uz koju je tužitelju ponuđen novi ugovor o radu, s pravnim učincima, kako je u istome navedeno, počevši od 01.08.2024. Tužitelj stoga nije bio dužan prihvatiti takvu ponudu sklapanja novog ugovora o radu, koji je trebao imati povratno djelovanje i to unatrag gotovo tri mjeseca. Formalno gledajući, ponuđeni ugovor o radu mogao je imati pravno djelovanje jedino pro futuro. U samom Obrazloženju pobijane Odluke o otkazu, a kao temelj za donošenje takve odluke, tuženik se poziva na odredbe članka 36. stavak 4. i članka 38. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Radi se o Zakonu koji je stupio na snagu 01.01.2024. i kojim se uređuje sustav plaća u državnoj službi i javnim službama. Spomenuta odredba članka 36. i 38. tog Zakona uređuje pitanje prevođenja radnih mjesta u javnim službama i rokove u kojima su čelnici javnih službi dužni ponuditi radnicima izmjenu ugovora o radu, koja je u svezi s tim Zakonom. Dakle, izmjene ugovora na koje se odnosi taj Zakon tiču se jedino izmjene naziva radnih mjesta, te pripadajućih platnih razreda i koeficijenata za obračun plaće. Tim Zakonom nisu predviđene nikakve druge izmjene postojećih ugovora o radu zaposlenika u javnim službama. U odnosu na tužiteljev Ugovor o radu, ta izmjena odnosi se faktično na odredbu članka 3. kojom je definiran naziv radnog mjesta i koeficijent obračuna plaće. Tužitelj je, u odnosu na ponudu novog ugovora o radu, pristao na takvu izmjenu postojećeg Ugovora o radu, a što je jasno navedeno u samoj Odluci o otkazu (str. 2. odlomak 6). Međutim, tuženik je, pored izmjene koja se odnosi na naziv radnog mjesta i pripadajući koeficijent za obračun plaće, u novom (ponuđenom) ugovoru o radu, potpuno neosnovano i bez ikakvog pravno temelja, izmijenio i tužiteljevo dotadašnje mjesto rada. Tužiteljevo dotadašnje mjesto rada bilo je na adresi Područne službe u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb, dok je u ponuđenom ugovoru o radu bilo predviđeno mjesto rada u Područnoj službi u Zagrebu, [adresa]. Takvu izmjenu tužitelj nije prihvatio, te nije prihvatio niti ponuđeni ugovor o radu. Kako je navedeno, tužitelj je poslove radnog mjesta Viši savjetnik - kontrolor postupka obavljao u Područnoj službi u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb. Poslovi koje je obavljao tužitelj do otkaza i dalje se obavljaju kod tuženika, a iste obavljaju drugi radnici. Ti poslovi i dalje se obavljaju na istoj lokaciji, u Područnoj službi u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb. Prema tome, Odluka o otkazu nezakonita je i zbog činjenice da je ponuđenim ugovorom o radu, bez valjanih i opravdanih razloga, promijenjeno i mjesto rada tužitelja. Kada se analiziraju poslovi radnog mjesta iz Ugovora o radu, od 29.02.2024. i poslovi radnog mjesta iz ponuđenog ugovora o radu, nedvojbeno proizlazi da se radi o identičnim poslovima. Već iz te činjenice jasno proizlazi da nisu bili ispunjeni uvjeti za otkazivanje ugovora o radu, kada evidentno nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj do tada obavljao. U konkretnom slučaju, uvidom u važeći i ponuđeni ugovor o radu, te Pravilnik o sistematizaciji, jasno je vidljivo da je došlo jedino do izmjene broja sistematizacije radnog mjesta iz broja 55. u broj 326. dok je opis poslova u bitnome ostao identičan. Prema tome, poslovi koje je tužitelj obavljao do dana otkazivanja Ugovora o radu i dalje se obavljaju kod tuženika, a iste obavljaju drugi radnici. Slijedom navedenog, kako nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj, nije bilo niti opravdanog razloga za donošenjem Odluke o otkazu. Zbog svega prethodno navedenog, pobijana Odluka o otkazu je nepravilna i nezakonita jer je, kao prvo, tužitelju ponuđen neadekvatan ugovor o radu s retroaktivnim djelovanjem, dok, s druge strane, nije bilo razloga za promjenom mjesta rada tužitelja, a niti je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je kod tužitelj obavljao do dana otkaza. Također, ističe se i da tuženik nije vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu. Odluku o otkazu od 21.10.2024. tužitelj je zaprimio dana 23.10.2024. Rok za eventualni prihvat ponuđenog ugovora o radu istekao je dana 31.10.2024. te je, sukladno odredbi članka 123. stavak 4. Zakona o radu dana 01.11.2024. počeo teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Dana 14.11.2024. u zakonskom roku, tužitelj je tuženiku uputio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio dana 19.11.2024. a na isti nije odgovorio. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom i naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove koje je obavljao do donošenja Odluke o otkazu, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelju je uručen otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih razloga na strani tuženika (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) jer je tužitelju ponudio novi ugovor temeljem kojeg bi se tužitelju promijenilo samo mjesto rada, na što tužitelj nije pristao, dok se nije protivio vrsti i opisu poslova koje bi po novom ugovoru radio budući je ta vrsta i opis poslova bila određena i ranijim ugovorom. Tuženik smatra da je otkaz ugovora stupio na snagu i da je legitiman jer su temeljem ranijeg ugovora o radu od 29.02.2024. i novog ugovora o radu od 06.08.2024. propisani ista vrsta i opis poslova samo su se jedni poslovi obavljali u Žajinoj 44, a drugi u Tvrtkovoj 5 i u stvarnosti je na načelniku da prema potrebi odredi koji od radnika će raditi koje poslove. Neosnovanost tužbe proizlazi iz činjenice da je u članku 5. ugovora o radu od 29.02.2024. navedeno da se mjesto rada prema potrebi poslodavca može izmijeniti radi obavljanja poslova radi kojih je ugovor sklopljen, a i prema članku 84. stavak 5. Zakona o državnim službenicima se radnika može premjestiti na drugo mjesto rada bez suglasnosti radnika ako nije udaljeno više od 50 km od mjesta prebivališta radnika. Radnici Odsjeka za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu koji imaju s tuženikom sklopljen ugovor o radu za radno mjesto Višeg savjetnika kontrolora postupka imaju u opisu posla navedene određene poslove vidljive iz isječaka (starih i novih) Pravilnika o sistematizaciji. U stvarnosti se pojednostavnjeno i laički rečeno ti poslovi odnose između ostalog na donošenje rješenja o pravima na dječji doplatak primjenom uredbi EU, te na donošenje rješenja o pravima na mirovinu primjenom uredbi EU. Najbitnija u ovom predmetu je činjenica da se poslovi dječjeg doplatka obavljaju na adresi [adresa] u [adresa], dok se poslovi vezani za mirovine obavljaju na adresi [adresa] u [adresa]. Dakle, neki radnici pri istom Odsjeku i istim nazivom radnog mjesta kao što je i tužiteljev rade u [adresa] na poslovima dječjeg doplatka, a drugi u Tvrtkovoj 5 na poslovima mirovina jer tako zahtijeva organizacija posla. Tužitelj je radnik u Zavodu već 9 godina i u tih 9 godina je obučen za obavljanje poslova priznanja prava dječjeg doplatka s radnim mjestom u Žajinoj 44, dakle, ne i za priznanje prava na mirovine iako mu ugovor jednako kao i ostalim radnicima s takvim nazivom radnog mjesta omogućava rad na mirovinama. Neki radnici koji su također prije radili na dječjem doplatku ili drugim poslovima tog Odsjeka su također premješteni na poslove mirovina jer je tako nalagala organizacijska strana posla i oni su to prihvatili. Ovaj put, tužitelja se odabralo da upravo on obavlja poslove na mirovinama jer se moralo povući nekog iz dječjeg doplatka iz Odsjeka radi rada na mirovinama unutar Odsjeka, a kako je tužitelj u svojoj dosadašnjoj komunikaciji sa nadređenom (mail od 07.06.2022.) inzistirao da ga se premjesti na radne postove mirovina, odabralo se njega. Također je činjenica da je 2023. godine u prostorijama tužitelja na adresi [adresa] došlo do poplave i da se u radnoj sobi tužitelja nije mogao nastaviti rad. Stoga je tuženik tužitelja premjestio u drugu sobu kao i ostale radnike, međutim, jedino je tužitelj inzistirao da se njega premjesti u [adresa]. Tom zahtjevu tužitelja se udovoljilo i on je cijelu 2024. godinu radio na adresi u [adresa] i samo radi njega su se spisi vezani za poslove dječjeg doplatka slali u [adresa] što je zahtijevalo veliku reorganizaciju zbog jednog radnika. Ovo rješenje je bilo privremeno jer je bilo učinjeno samo na izričit zahtjev tužitelja i zbog tehničke nemogućnosti da mu se u Žajinoj 44 dodijeli soba koja bi bila prihvatljiva njegovim zahtjevima. Kako je drugim radnicima bilo prihvatljivo ostati raditi u Žajinoj 44, nitko osim tužitelja nije zahtijevao preseljenje u [adresa]. Zbog povećane potrebe za radnicima na mirovinama, tužitelja se prije ponude Ugovora o radu od 06.08.2024. pozvalo da se obuči za poslove rada na mirovinama, a zbog povećanog opsega posla, te je donesena Odluka od 17.06.2024. kojom se KM raspoređuje za rad u Tvrtkovoj 5 od 17.06.2024. do 16.09.2024. Kako se u međuvremenu provela sistematizacija sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od 19.07.2024. tuženik je bio prisiljen izraditi nove ugovore o radu s novim brojem u sistematizaciji (sa 55 na 326) te je takav ugovor ponuđen i tužitelju, ali zbog povećane potrebe za radnicima na mirovinama i činjenice da se tužitelj počeo obučavati za rad na poslovima mirovina i s obzirom na njegove prijašnje zahtjeve i ostale uvjete u odnosu na ostale radnike, donesena je legitimna odluka da mu novi ugovor ima izmijenjen i članak 5. tako da stoji da je mjesto rada u Tvrtkovoj 5 u Zagrebu. Tužitelj se izjasnio dopisom (izjavom) od 29.08.2024. da on prihvaća članak 3., a ne članak 5. ugovora o radu od 06.08.2024. Time je tužitelj prihvatio i rad na EU mirovinama jer su i ti poslovi određeni člankom 3. (odnosno određeni su u opisu poslova u sistematizaciji koja je dio ugovora o radu), a bili su određeni i ranijim ugovorom o radu od 29.02.2024. Prema tome, odbijanjem potpisa ugovora o radu od 06.08.2024. proizlazi da tužitelj odbija obavljati i poslove određene kako ugovorom o radu od 29.02.2024., tako i od 06.08.2024., a zahtjev tužitelja da poslove mirovina obavlja u Žajinoj 44, za poslodavca, ovdje tuženika, ni u kojem slučaju nije bio prihvatljiv. A razlozi tome, osim činjenice da se sada povećao opseg posla na mirovinama, su prvenstveno fizičke naravi, jer se poslovi na mirovinama moraju voditi u Tvrtkovoj 5, tamo se nalazi arhiva sa spisima osiguranika, odjel likvidature koji zadužen za isplatu mirovina, uredsko, otprema, kontrolori, načelnici, kolege potrebne u slučaju mijenjanja radnika, stranke, i sve druge osobe i drugi odjeli zaduženi za cijeli postupak vezan za mirovine, te činjenice da je člankom 5. ugovora predvedena mogućnost da se radnika radi obavljanja poslova za koje je ugovor potpisan stavi na mjesto rada gdje se ti poslovi obavljaju. Osim toga, uslijed Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od 19.07.2024. koji svoje uporište nalazi u Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), radno mjesto navedeno u ugovoru od 29.02.2024 više ne postoji, pa je jasno da takav ugovor više ne postoji. Zatim, u tužbenom zahtjevu se navodi da se predlaže da se tužitelja vrati na poslove koje je obavljao do donošenja odluke o otkazu, međutim, sukladno privremenom rasporedu, tužitelj je prije otkaza obavljao upravo one poslove u Tvrtkovoj 5 za koje mu se i ponudio ugovor od 06.08.2024. Sukladno novoj sistematizaciji radno mjesto „Unutarnjeg revizora" odnosno „Viši savjetnik kontrolor postupka" pod brojem „55" više ne postoji. I konačno, da nije bilo potrebe za povećanjem radnika na poslovima mirovina, radnik bi svakako zbog nove sistematizacije sukladno Uredbi Vlade RH (NN 22/24) bio dužan potpisati novi ugovor. Tuženik stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke LM i SM te tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika prema tuženiku kao bivšem poslodavcu za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21.10.2024. te za povratkom na rad na poslove prema Ugovoru o radu od 29.2.2024.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nisu sporne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 9 godina te je posljednji ugovor o radu s tuženikom sklopio 29.2.2024. za radno mjesto viši savjetnik – kontrolor postupka, koeficijent složenosti 2,20, redni broj 55 u aktu o sistematizaciji radnih mjesta u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu,

- da je tuženik 11.10.2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sa rokom od 8 dana, a tužitelj je navedenu Odluku zaprimio 23.10.2024. stoga je, sukladno odredbi članka 123. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/13, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) dana 01.11.2024. godine počeo teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Imajući na umu da je tužitelj 14.11.2024. u zakonskom roku tuženiku uputio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio dana 19.11.2024. a na isti nije odgovorio, te da je tužitelj podnio ovu tužbu 16.12.2024., isti je ostvario pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbi čl. 133. ZR u vezi s čl. 123. ZR,

- da tužitelj nije prihvatio novo ponuđeni ugovor o radu.

7. Sporno je da li su ostvareni razlozi za otkaz, odnosno da li je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21.10.2024. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu od 29.2.2024. koja Odluka o otkazu neće stupiti na snagu ako radnik u roku od 8 dana prihvati sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6.8.2024. za obavljanje poslova radnog mjesta Višeg savjetnika kontrolora postupka (red br. 326 sist.) u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu koji se dostavlja u privitku te odluke. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi:

- da je 1.8.2024. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu HZMO od 19.7.2024. i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u HZMO od 19.7.2024.;

- da je čl. 38. st. 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/23) utvrđeno da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama navedenog Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. Zakona, stoga je poslodavac u skladu s time radniku KM ponudio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Viši savjetnik kontrolor postupka (red br. 326 sist) u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu, s mjestom rada u Područnoj službi u Zagrebu. [adresa];

- da je u ponuđenom ugovoru izmijenjen broj sistematizacije radnog mjesta Viši savjetnik kontrolor postupka u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu iz broja 55. u broj 326. te je izmijenjeno mjesto rada radnika;

- da je mjesto rada u ponuđenom ugovoru izmijenjeno zbog trajne potrebe da radnik KM obavlja poslove koji su u opisu poslova radnog mjesta Viši savjetnik kontrolor postupka (red. br. 326 sist) u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu na adresi [adresa];

- da je radnik KM u dopisu od 29.8.2024. obavijestio poslodavca da prihvaća ponudu izmjene u članku 3. ponuđenog ugovora o radu (izmjena broja sistematizacije radnog mjesta Viši savjetnik kontrolor postupka u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije) te da ne prihvaća ponudu izmjene u članku 5.;

- budući da je radnik KM odbio ponudu poslodavca za sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu navodeći kao razlog neprihvaćanja promjenu mjesta rada, pokrenut je postupak otkazivanja postojećeg ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora, sve zbog razloga što poslodavac nije u mogućnosti organizirati obavljanje poslova Višeg savjetnika kontrolora postupka u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije na adresi Područne službe u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb;

- u skladu s odredbom članka 150. stavka 3. Zakona o radu, provodeći postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima koji su u Zavodu preuzeli prava i obveze radničkog vijeća, poslodavac je o namjeravanoj odluci otkazivanja postojećeg ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora radniku obavijestio sindikalnog povjerenika koji je dostavio očitovanje 17.10.2024.

9. Odredbom članka 115. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

10. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZR odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a ako radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza (čl. 115. st. 2. ZR).

11. Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 155/23, 88/24) u čl. 84. st. 5. propisuje da se državnog službenika ne može se bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

12. Nije sporno da je tužitelj državni službenik i da od mjesta stanovanja tužitelja u [adresa] do [adresa] u [adresa] nije veća udaljenost od 50 km, stoga se radnika moglo premjestiti i bez njegove suglasnosti na drugu lokaciju mjesta rada.

13. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

14. Iz iskaza svjedoka ŽM i LM koje je sud prihvatio kao istinite jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo utvrđeno je da unutar Odsjeka za provedbu uredbi EU dio radnika radi poslove na mirovinama i oni su smješteni na lokaciji u Tvrtkovoj 5, a drugi dio radnika radi na poslovima dječjeg doplatka i oni su smješteni na lokaciji u [adresa]. Po opisu posla radnog mjesta svi radnici tog radnog mjesta dužni su obavljati i jedne i druge poslove.

15. Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je opseg posla na dječjem doplatku isti s obzirom da iz iskaza ŽM i LM proizlazi da se na dječjem doplatku kontinuirano već godinama smanjuje opseg posla, dok se na mirovinama kontinuirano povećava opseg posla.

16. Da je tužitelj cijelo vrijeme radio poslove inozemnog doplatka za djecu, s jednim izuzetkom kada je od lipnja do rujna 2024. po rješenju o privremenom rasporedu radio poslove inozemnih mirovina proizlazi iz iskaza svjedoka LM i tužitelja. Kada se isto dovede u vezu s Odlukom tuženika od 17.6.2024. kojom je propisano da tužitelj privremeno u razdoblju od 17.6.2024. do 16.9.2024. obavlja poslove s mjestom rada u [adresa], radi povećanog opsega posla, nije osnovan prigovor tužitelja da novo ponuđeni ugovor o radu ima retroaktivno djelovanje jer nije sporno da je s datumom 19.7.2024. s kojim je datiran novo ponuđeni ugovor o radu tužitelj faktično i obavljao poslove prema novo ponuđenom Ugovoru o radu u Tvrtkovoj 5.

17. Kada se iskazi svjedoka ŽM i LM iz kojih je utvrđeno da je došlo do smanjenja potrebe na poslovima dječjeg doplatka, te povećanja posla na inozemnim mirovinama, dovedu u vezu s Ugovorom o radu od 29.2.2024. sklopljenim između stranaka gdje je člankom 5. ugovoreno:

"Mjesto rada radnika je u Područnoj službi u Zagrebu, A. Žaje 44, Zagreb, a prema potrebi poslodavca i u drugim mjestima u kojima se obavljaju poslovi poslodavca, radi kojih se sklapa ovaj Ugovor o radu."

proizlazi da je tuženik imao organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Ovo stoga što je kod tuženika rad organiziran na način da se poslovi dječjeg doplatka obavljaju u [adresa], a poslovi inozemnih mirovina u [adresa]. Prema tome, u konkretnom slučaju ugovoreno mjesto rada određuje i vrstu poslova koju će radnik obavljati.

18. Naime, poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u HZMO od 19.7.2024., a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).

19. Obzirom na novoprovedenu organizaciju tuženik nije imao dužnost zaposliti tužitelja na radnom mjestu na istoj lokaciji mjesta rada kojeg je tužitelj imao prije nove organizacije, budući da je tuženik slobodan u odlučivanju s kim će sklopiti ugovor o radu za radna mjesta prema novoj organizaciji rada.

20. U konkretnom slučaju nije sporno da je radno mjesto koje je tuženik ponudio tužitelju istog ranga kao i radno mjesto na kojem je tužitelj radio prema staroj organizaciji i to Viši savjetnik kontrolor postupka u Odsjeku za rješavanje o pravima primjenom uredbi Europske unije u Područnoj službi u Zagrebu sa istim koeficijentom, a samo je promijenjen broj sistematizacije 55. u broj 326. te je promijenjeno mjesto rada u odnosu na lokaciju.

21. Imajući na umu da je tužitelj dopisom od 29.8.2024. (list 28) prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu u odnosu na radno mjesto sistematizirano pod brojem 326. u novom Pravilniku o sistematizaciji, a nije prihvatio ponudu izmjene u odnosu na lokaciju mjesta rada, tuženik nije imao drugu mogućnost nego donijeti Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu obzirom na činjenicu da radno mjesto tužitelja po staroj sistematizaciji više ne postoji.

22. Slijedom provedenog dokaznog postupka u kojem je utvrđeno da je tuženik uspio dokazati organizacijski razlog otkaza, a to je okolnost da se smanjila potreba za radom radnika na poslovima dječjeg doplatka u [adresa] te je došlo do povećanja posla na mirovinama u [adresa], da radno mjesto tužitelja po staroj sistematizaciji više ne postoji, da je tuženikov akt o sistematizaciji legitiman pored obveze poslodavca da u roku od 30 dana od stupanja na snagu akta o sistematizaciji ponudi radniku sklapanje novog ugovora o radu kako to propisuje odredba čl. 38. st. 2. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama ("Narodne novine" br. 155/23), proizlazi da je Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21.10.2024. u cijelosti zakonita i dopuštena slijedom čega je trebalo u cijelosti odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

23. Preostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na zakonitost Odluke o otkazu nisu raspravljeni. Odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje UM kao suvišan jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

24. Tužitelj je izgubio parnicu pa je odbijen i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška dok tuženik troškove nije imao.

25. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku