REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1518/21-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vanja Peh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Propuls d.o.o., OIB 12518683193, Županići 2 e, Zagreb, zastupan po punomoćnici Nataša Kovar Ričko odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27.kolovoza, 2025. istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.636,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.04.2021. godine, pa do isplate, a koja se obračunava po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II Tužitelj je dužan tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.562,50 € sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je portal „direktno.hr“, čiji je nakladnik tuženik objavio 26.03.2021. godine, članak neimenovanog autora pod nazivom: „PREDJSEDNIK UDRUGE DINAMO TO SMO MI PREKRŠIO EPIDEMIOLOŠKE MJERE; POLICIJA PROVODI IZVIDE“ a u kojem su iznesene netočne i neistinite informacije koje su naškodile časti i ugledu tužitelja. U navedenom članku se tako navodi: „redakcija portala Direktno neslužbeno je doznala da je jednom od gostiju emisije HRT-a Otvoreno, koja se održala 16. ožujka, bila određena mjera samoizolacije prije nego je održana emisija. Riječ je o MZ, predsjedniku udruge Dinamo-to smo mi, za kojeg se naknadno utvrdilo da je pozitivan na korona virus.“ Navedena informacija je netočna i neistinita, a ista je u opremi teksta još dodatno naglašena i navodnim izjavama KZ koja se svode na amatersko zaključivanje kao i popratnom informacijom o policijskim izvidima. Točno je sljedeće, a to je da tužitelj, dana 16.03.2021. godine, kada je sudjelovao u emisiji HRT-a, „Otvoreno“ nije imao Potvrdu o propisivanju izolacije, niti je znao ili mogao znati da će biti u samoizolaciji. Naime, tužitelj je tek 19.03.2021. godine, od nastavnog Zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“ putem maila dobio potvrdu o propisivanju izolacije i to počev od dana 13.03.2021 do zaključno 23.03.2021. godine do 23.59 sati. Obzirom da na dan gostovanja **.**.2021. godine, gosp. MZ nije ni znao niti mogao znati da je bio u kontaktu zbog kojeg bi mu bila propisana samoizolacija isti nije ni mogao kršiti nikakve epidemiološke mjere, a što je tuženik objavio.

2. Tužitelj je zatražio ispravak koji je poslan tuženiku dana 26.04.2021., i nesporno da ga je tuženik objavio 23.05.2021. Iz svega navedenog je razvidno kako tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Ovakvo pisanje je tendenciozno i huškačko, odudara od prihvatljive i objektivne objave informacija, a zbog svoje neistinitosti bilo je podobno za prouzročenje štete tužitelju. Tužitelj se zbog navedenog postupanja tuženika osjećao javno prozvanim, morao se opravdavati u cijelom nizu situacija i doživljavao neugodne situacije u vidu javnog linča i osuđujućih komentara.

3. Objavom netočnih informacija tuženik je postupio protivno osnovnim postulatima novinske profesije, čime je tužitelju nanesena neimovinska šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te pravo na dobar glas.

4. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva. Unatoč tome što zahtjev za ispravak nije sačinjen sukladno kogentnim odredbama ZM-a jer je zahtjev podnesen izvan roka od 30 dana, tuženik je isti objavio, a čime je eventualno nastala šteta tužitelju u cijelosti nadoknađena, a sve pozivom na čl. 22. st. 1. ZM-a prema kojem se šteta nastala objavom informacija nadoknađuje primarno objavom ispravka. Poziva se na odluke VSRH Rev-958/11, 1553/09 u kojima se iznosi stav da „Naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije.“ Također ukoliko zahtjev nije sastavljen sukladno čl. 40. – 45. Zakona o medijima, ima se smatrati da zahtjev za ispravak nije niti podnesen, a zbog čega tužitelj nije ovlašten niti na podnošenje predmetne tužbe za naknadu nematerijalne štete isplatom novčanog iznosa.

5. Podredno, osim što je tužba u cijelosti nedopuštena, ističe se kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana obzirom da tužitelj ne doprinosi bilo kakav dokaz kako u pogledu činjenice nastanka štete (i njezine visine), tako i u pogledu uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Tužitelj nije dokazao postojanje štetnih posljedica.

6. Posebno tuženik napominje da nakladnik sukladno odredbama čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Tužitelj je nesporno 16.3.21. bio zaražen bolesti Covid

– 19 i bila mu je određena mjera samoizolacije, a okolnost što je on za to saznao kasnije nije od utjecaja imajući u vidu na spomenuti čl. 21. ZOM. Dakle, članak je baziran na očito točnim činjenicama kojima je autor imao razloga povjerovati zbog 3 pouzdana izbora: potvrda MUP-a, HRT-a i potvrda sudionika emisije g. KZ, a opravdanje je javnosti opće poznato obzirom na svjetsku histeriju vezanu uz bolest Covid-19.

7. Sukladno odredbi članka 27. ZM-a, novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Sloboda mišljenja i izražavanja nije samo propisana Zakonom o medijima već i Ustavom, ali i čl. 9. i 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj ničime ne dokazuje da u konkretnom slučaju postoji potreba za ograničenjem slobode izražavanja niti koji bi to bio legitimni cilj zbog kojeg bi bilo opravdano ograničiti slobodu izražavanja u konkretnom slučaju i dosuditi traženi iznos. Tuženik ističe kako je javni interes za objavom spornog članka nesporan te su novinari dužni izvještavati javnost o temama od javnog interesa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid spornu objavu na stranici www.direktno hr na dan 26.03.21. zahtjev za ispravak (list 6-8), mail korespodenciju (list 9), mail sa poveznicom na objavu ispravka (list 10), saslušan je svjedok BZ (list 32), tužitelj kao stranka (list 40), te temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sporno je jesu li u tužbi navedene informacije podobne povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti, da li je naslov i sadržaj napisa podoban tužitelju nanijeti štetu, jesu li ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju odgovornosti tuženika iz čl. 21. Zakona o medijima (NN 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM), naročito je sporna uzročno posljedična veza između objave predmetnog članka i povrede prava osobnosti tužitelja, obzirom na cjelokupni kontekst pisanja o epidemiji COVID na početku epidemije i raspoloženja i interesa javnosti za temu.

11. Iz iskaza svjedoka BZ, koji je u vrijeme izdavanja članka bio glavni urednik portala proizlazi da nije autor konkretnog članka od 26.3.21. koji je predmet postupka, autor je kolega koji je otišao raditi u inozemstvo. Što se tiče konkretne teme, ista je iskrsnula negdje u popodnevnim satima, odnosno u dežurstvu, nije bio prisutan, tako da se nije prethodno raspravilo o tome da li će se ta tema obrađivati, a tema je u stvari kompilacija onoga što je toga dana već objavio jutarnji.hr i 24sata.hr, a dežurni novinari su provjerili u policiji odnosno poslali su upite i kontaktirali zainteresirane osobe koje su bile u toj emisiji Otvoreno, neke su uspjeli dobiti, neke ne, ali je odlučeno da se ide sa tim člankom pa da će se naknadno komunicirati sa zainteresiranim osobama. Koliko je njemu poznato tužitelju je poslan mail na koji nisu dobili odgovor, ali napominje da je rok bio kratak i odluka je bila da se objavi jer je bilo tri potvrde; potvrda HRT, potvrda MUP-a i potvrda sudionika emisije g. KZ. Zahtjev za ispravak informacije dobili su izvan zakonskog roka, ali negdje u svibnju objavili su isti tekst – update, zajedno s tužiteljevom reakcijom iz njegovog zahtjeva za ispravak. MUP je potvrdio da je u emisiji Otvoreno 16.3.21. bila osoba koja je zaražena Covidom i da su zbog toga morali ostali sudionici ići u izolaciju i MUP je potvrdio da se vrše izvidi. Napominje da je tekst objavljen u vrijeme opće histerije i straha od Covida, u kojem vremenu su kršitelji mjera izolacija bili drakonski kažnjavani, stoga smatra da tekst treba promatrati u tom vremenskom okviru.

12. Tužitelj iskazuje da je u 4 mj/2018. bio među osnivačima i prvi predsjednik udruge "Dinamo to smo mi". Radi se o udruzi članova kluba sa ciljem izmjene statuta kluba, što je ostvareno i na takav način je krajem 2023. udruga ugašena jer je ispunila svoju svrhu. Tema emisije "Otvoreno" 16.3.2021. bila je NK Dinamo i zbivanje oko braće ZZ, u to vrijeme je već bila pravomoćna presuda protiv H, a ZZ je isto pobjegao netom prije važne utakmice. Gosti emisije "Otvoreno" su se dogovorili da se nastupa bez maski iako su bile epidemiološke mjere te su napravili razmak u dogovoru sa voditeljem. Nije bio uvjet za gostovanje u emisije nikakvo testiranje. Dan nakon toga je imao simptome i otišao na testiranje, a sljedeći dan, dva dana nakon emisije, javili su mu da je test pozitivan, nazvali su ga telefonom. Pitali su ga da li je bio u zatvorenom prostoru i rekao je sve. Inače je vlasnik privatne IT tvrtke koja se bavi upravljanjem sportskih klubova i predavač je na Kineziološkom fakultetu. Iz HZJZ su kontaktirali ostale goste emisije među kojima je bio g. KZ, član uprave Dinama i inače tužitelju suprotstavljen po stavovima te je on bio taj koji je dao informaciju portalu Direktno, a i drugim portalima. Svi su ga zvali da to provjere, osim Direktno. Nitko nije objavio jer je rekao da to nije točno i to argumentirao. Nastala je hajka i huškanje preko društvenih mreža što treba shvatiti u kontekstu tadašnjeg vremena odnosno epidemije, praktički su ga proglasili bioteroristom, čak je bio u Heinzelovoj na razgovoru i tad je dobio informaciju da ga je g. KZ prijavio da je namjerno došao a da je znao da je pozitivan, policiji je predočio službenu dokumentaciju i oni su ga pustili odnosno zaključili slučaj. To je bio osobni napad na njega od strane g. KZ jer je najčešće nastupao ispred udruge u javnosti i htjelo ga se diskreditirati na sve moguće načine, između ostalog i preko društvenih mreža a i ovim lažnim natpisom na portalu Direktno. Afera oko Dinama i priča oko Covida se nekako spojila i siguran je da ljudi još o tome pričaju, bio je pozvan na razgovor na fakultetu i oni su ga podržali, nije imao konkretnih problema u poslu. Morao je odgovoriti na jako puno poziva i poruka. Obavio je samoizolaciju kao i svi drugi.

13. Člankom 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM dokazuje tuženik.

14. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti (čl. 7. st. 1. ZM –a). Pravu zaštite privatnosti je kao općem načelu u ZM su suprotstavljeno je pravo slobode izražavanja i sloboda medija koji se prema stavku 3. članku 3. ZM-a mogu ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu… Ustav RH (NN 85/2010, 19/2013) također propisuje da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35.), ali člankom 38. stavak 1. i 2. Ustava propisano je da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

15. Stavljajući sporne navode konkretnog članka u društveni kontekst, sud je stava da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, koje podrazumijeva ZM.

16. Naime iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je nakon emisije „Otvoreno“ od 16.03.2021. bio na razgovoru u MUP jer ga je za kršenje mjera prijavio KZ, koji ga je osobno htio diskreditirati, dok iz iskaza glavnog urednika tuženika proizlazi da je sporna informacija utemeljena odnosno provjerena kod MUP i HRT, te ustvari predstavlja kompilaciju onoga što su objavili drugi mediji.

17. Odredbama ZOO-a i odredbama ZM-a, točnije odredbom čl. 21. st. 6., propisano je da je tužitelj dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. U čemu se sastojala konkretna šteta osim što je tužitelj bio pozvan na razgovor u MUP, sud nije utvrdio na temelju predloženih dokaza. Nadalje, u članku nije objavljena niti jedna informacija koja bi se odnosila na privatni život tužitelja, već je tema članka kršenje epidemioloških mjera u vrijeme početka epidemije koronavirusom, o čemu se svakodnevno i praktički 24 sata dnevno pisalo i govorilo, te je to bila tema od egzistencijalnog značaja za javnost, i praktički ničija privatnost kada je riječ o epidemiološkim mjerama i testiranju na koronavirus nije bila zaštićena u niti jednom segmentu života, pa tako niti tužiteljeva.

18. Tuženik je spornu informaciju utemeljio na informaciji dobivenoj od službene vlasti (MUP), što za tužitelja nije ni sporno. Tuženik u vrijeme objave članka od 26.3.21 nije mogao znati da je tužitelju pozitivan nalaz na covid potvrđen dva dana nakon emisije Otvoreno, već je utemeljio objavljenu informaciju na informaciji dobivenoj od MUP i sudionika emisije KZ, a tužitelj to i ne osporava navodeći da se radilo o osobnom napadu na njega od strane g. KZ koji je tuženiku plasirao ovu spornu informaciju.

19. Europski sud za ljudska prava je u svojoj dugogodišnjoj praksi odlučujući u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije u mnogobrojnim predmetima primjerice Ceylan protiv Turske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske, Bon protiv Hrvatske te recentnije i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije utvrdio da ne postoji puno prostora za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa. Prema mišljenju Suda, javni interes obično se odnosi na pitanja koja utječu na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, koja privlače pažnju javnosti ili koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebice kada utječu na dobrobit građana ili život zajednice. To je primjenjivo i na pitanja koja mogu izazvati značajne kontroverze, koja se odnose na važno društveno pitanje ili koja uključuju problem za koji bi bilo u interesu javnosti da o njemu bude obaviještena (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske).

20. Pozivajući se na čl. 21. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04., 84/11., 81/13., u daljnjem tekstu: ZM), te na odredbe čl. 1098. do 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnje tekstu: ZOO), sud zaključuje da pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete nisu ispunjene jer tužitelj nije dokazao štetu, a naročito ne uzročno-posljedičnu vezu koju je pretrpio objavom spornog teksta. Naime iz iskaza tužitelja proizlazi da je kao posljedica objave ne samo konkretnog članka već i drugih medija počela hajka protiv njega na društvenim mrežama.

21. Sud smatra da je provedenim dokazima utvrđeno postojanje pretpostavki za ekskulpaciju tuženika sukladno čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a, koji propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu, te je postupano u dobroj vjeri.

22. Uzevši gore navedeno u obzir, kao i činjenicu da je tuženik objavio ispravak sporne informacije, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u novčanom obliku .

23. Odluka o trošku u korist tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno vps iz tužbe (6.636,14 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22, 138/23dalje OT.) uz vrijednost boda 2,00 €.

24. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak odgovora na tužbu (Tbr.

8. toč. 1. OT - 100 bodova, roč.07.02.22. 100 bodova, podn.28.04.22. 25 bodova, roč

06.06.22. 100 bodova, roč 05.02.24. 100 bodova, podn.12.02.24. 100 b, pristup roč 10.09.24. nije priznat jer je isto odgođeno suglasno prijdlogu stranka,roč 14.04.25. 100 b, čemu je dodan PDV 25% , ukupno 1.562,50 €. Zatezna kamata na parnični trošak pripada tuženiku od donošenja presude do isplate po čl 30 OZ po stopi preciziranoj u toč II izreke.

U Zagrebu 27. kolovoz 2025.

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, pisano u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.

DNA:

- tužitelju uz rj pristojba na presudu prema vps 112,81 €

- tuženiku po pun.