REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3167/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Đurin, odvjetnici iz Nove Gradiške, Ljudevita Gaja 4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Sandre Đurin, odvjetnice, i zamjenika punomoćnika tuženika Azre Čustović, odvjetnice, dana 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku 15 dana, isplati iznos od 1.581,36 eur, a sve sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznose kako slijedi:

- za listopad 2008. g. iznos od 6,92 € od 31.10.2008.g. do isplate,

- za studeni 2008. g. iznos od 6,47 € od 30.11.2008.g. do isplate,

- za prosinac 2008. g. iznos od 7,80 € od 31.12.2008.g. do isplate,

- za siječanj 2009. g. iznos od 9,25 € od 31.01.2009.g. do isplate,

- za veljaču 2009. g. iznos od 9,91 € od 28.02.2009.g. do isplate,

- za ožujak 2009. g. iznos od 11,53 € od 31.03.2009.g. do isplate,

- za travanj 2009. g. iznos od 11,36 € od 30.04.2009.g. do isplate,

- za svibanj 2009. g. iznos od 10,96 € od 31.05.2009.g. do isplate,

- za lipanj 2009. g. iznos od 10,61 € od 30.06.2009.g. do isplate,

- za srpanj 2009. g. iznos od 10,46 € od 31.07.2009.g. do isplate,

- za kolovoz 2009. g. iznos od 10,34 € od 31.08.2009.g. do isplate,

- za rujan 2009. g. iznos od 10,13 € od 30.09.2009.g. do isplate

- za listopad 2009. g. iznos od 9,86 € od 31.10.2009.g. do isplate,

- za studeni 2009. g. iznos od 9,79 € od 30.11.2009.g. do isplate,

- za prosinac 2009. g. iznos od 10,55 € od 31.12.2009.g. do isplate,

- za siječanj 2010. g. iznos od 12,92 € od 31.01.2010.g. do isplate,

- za veljaču 2010. g. iznos od 12,24 € od 28.02.2010.g. do isplate,

- za ožujak 2010. g.

iznos od 15,58 € od 31.03.2010.g. do isplate,

- za travanj 2010. g.

iznos od 14,97 € od 30.04.2010.g. do isplate,

- za svibanj 2010. g. iznos od 16,16 € od 31.05.2010.g. do isplate,

- za lipanj 2010. g.

iznos od 26,43 € od 30.06.2010.g. do isplate

- za srpanj 2010. g.

iznos od 24,31 € od 31.07.2010.g. do isplate,

- za kolovoz 2010. g. iznos od 30,77 € od 31.08.2010.g. do isplate,

- za rujan 2010. g.

iznos od 28,54 € od 30.09.2010. g. do isplate,

- za listopad 2010. g. iznos od 24,95 € od 31.10.2010.g. do isplate,

- za studeni 2010. g. iznos od 32,52 € od 30.11.2010.g. do isplate,

- za prosinac 2010. g. iznos od 42,15 € od 31.12.2010.g. do isplate,

- za siječanj 2011. g. iznos od 35,33 € od 31.01.2011.g. do isplate,

- za veljaču 2011. g. iznos od 37,72 € od 28.02.2011.g. do isplate,

- za ožujak 2011. g.

iznos od 34,68 € od 31.03.2011.g. do isplate,

- za travanj 2011. g.

iznos od 35,23 € od 30.04.2011.g. do isplate,

- za svibanj 2011. g. iznos od 48,14 € od 31.05.2011.g. do isplate,

- za lipanj 2011. g.

iznos od 49,40 € od 30.06.2011.g. do isplate

- za srpanj 2011. g.

iznos od 59,79 € od 31.07.2011.g. do isplate,

- za kolovoz 2011. g. iznos od 54,26 € od 31.08.2011.g. do isplate,

- za rujan 2011. g.

iznos od 48,21 € od 30.09.2011. g. do isplate,

- za listopad 2011. g. iznos od 46,64 € od 31.10.2011.g. do isplate,

- za studeni 2011. g. iznos od 46,18 € od 30.11.2011.g. do isplate,

- za prosinac 2011. g. iznos od 49,05 € od 31.12.2011.g. do isplate,

- za siječanj 2012. g. iznos od 51,56 € od 31.01.2012.g. do isplate,

- za veljaču 2012. g. iznos od 51,89 € od 29.02.2012.g. do isplate,

- za ožujak 2012. g.

iznos od 50,16 € od 31.03.2012.g. do isplate,

- za travanj 2012. g.

iznos od 51,23 € od 30.04.2012.g. do isplate,

- za svibanj 2012. g. iznos od 52,13 € od 31.05.2012.g. do isplate,

- za lipanj 2012. g.

iznos od 50,79 € od 30.06.2012.g. do isplate

- za srpanj 2012. g.

iznos od 51,14€ od 31.07.2012.g. do isplate,

- za kolovoz 2012. g. iznos od 50,13 € od 31.08.2012.g. do isplate,

- za rujan 2012. g.

iznos od 47,95 € od 30.09.2012. g. do isplate,

- za listopad 2012. g. iznos od 50,27 € od 31.10.2012.g. do isplate,

- za studeni 2012. g. iznos od 51,39 € od 30.11.2012.g. do isplate,

- za prosinac 2012. g. iznos od 50,61 € od 31.12.2012.g. do isplate s time da do 31.7.2015. kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice SS za isplatu 0,26 eur sa zakonskim zateznim kamatama i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na 16,16 eur u razdoblju od 30.5.2010. do 31.5.2010.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici SS troškove parničnog postupka u iznosu od 1.977,99 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 27. kolovoza 2025. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 3.6.2019. tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 918-50-3170533 dana 1.12.2005. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 15.460,00 CHF za kupnju vozila. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci prema ugovoru o kreditu uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,50% godišnje.

Valja istaći da je nedvojbeno da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P- 1401/2012 koju tužiteljica navodi u tužbi, a u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev- 2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužiteljica ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužiteljica osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužiteljica prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužiteljica ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Isto tako tužiteljica ističe da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s tužiteljicom korisnikom kredita nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužiteljice kao potrošača. Odredba čl. 2 predmetnog Ugovora, po kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena je ništetna iz razloga nepoštenosti. Predmetni Ugovor o kreditu je standardni unaprijed formulirani ugovor te se o odredbi čl.2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Nije upozorena na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva, što ih čini teško predvidivim na duži rok. Ukazuje da sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su ništetne. Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži (podnesak 26.2.2024.) prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 30) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate. Ističe (list 285-ročište 13.3.2025.) da nema prigovora na matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik (list 285) ističe da nije sporno svojstvo potrošača tužiteljice.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 918-50- 3170533 sklopljen između stranaka 1.12.2005., otplatnu tablicu – kredit informativni izračun, dopis tuženika tužiteljici od 5.1.2013., dopis punomoćnika tužiteljice tuženiku od 13.5.2019. sa potvrdom o primitku HP od 13.5.2019. i povratnicom te potvrdom primitka tuženika od 15.5.2019., anonimizirana sudska rješenja kao primjeri iz sudske prakse, potvrdu javnog bilježnika Dražena Zima, posl.br. OU-466/2005 od 6.12.2005., promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila u periodu od 1.10.2005. – 31.12.2005. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima, tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF, prosječne veličine za kvartal, očitovanje za izradu nalaza vještačenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, procjenu imovina, obveza i potraživanja i procjenu poduzeća Borisu Belunjak, mag.oec. iz Vidovca, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 8.9.2020., nalaz vještačenja stalnog sudskog vještaka Borisa Belunjak sa prilozima, očitovanje navedenog vještaka (list 134-135 spisa), primjeri sudskih odluka kao primjeri iz sudske prakse, preslika članka iz tjednika Informator, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a tužiteljica (list 295 - roč. 15.7.2025.) izričito upitana i upozorena na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakla je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložila raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Saslušavanje javnog bilježnika po prijedlogu tuženika bilo bi bespredmetno jer on niti je stručan niti ovlašten za tumačenje tužiteljici spornih ugovornih odredbi, a niti ima saznanja o tome kako je tuženik postupao prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu 1.12.2005. na iznos 15.460,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,50 % godišnje, promjenjivu – vidljivo iz Ugovora o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama u svezi kamatne stope i valutne klauzule i pripadaju li tužiteljici utuženi iznosi preplate.

6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 15.460,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 2. ugovorena je redovna kamata: 5,50% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.

7. Tužiteljica SS (list 294 - ročište 15.7.2025.) u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe jer je bila zaposlena u školi koja je bila udaljena oko 20 km od njezine kuće u kojoj stanuje. Dakle, radilo se o kupnji osobnog vozila isključivo za osobne potrebe nje i njezine obitelji, a ne za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da nije bila obrtnik. U autokući su obavljene sve radnje za realizaciju kredita za kupnju željenog vozila jer je autokuća surađivala sa bankom tj. tuženikom i misli da je donijela platne liste u autokuću. Nije tada bila klijent tuženika i ne sjeća se jeli tražila da kredit bude u kunama ili eurima, ali zna da joj je kao jedina opcija za kupnju željenog vozila ponuđen kredit u CHF u protuvrijednosti kuna. Ističe da je ugovor pročitala prije potpisivanja, ali nije iščitala da bi rate mogle rasti. Ne sjeća se više gdje je točno potpisala ugovor, tj. da li u banci ili autokući. Rečeno joj je da je to jedina opcija za kupnju željenog vozila, tj. kredit u visini CHF u protuvrijednosti u kunama. Dakle, ističe da joj nije nuđen kredit u kn ili eur u protuvrijednosti kuna. Nadalje, navodi da kredit nije konvertiran. Kredit je otplatila u roku. Misli da je rok otplate bio 8 god. i u jednom trenutku, ne sjeća se kada, rate su počele raste pa gotovo do udvostručenja od one početne rate. Kredit je otplatila svojim novcem i nije ga nitko drugi otplatio osim nje. Ističe da kada je potpisivala ugovor, pročitala ga je i nije pronašla nejasnoća tako da nije tražila nikakvih pojašnjenja. Ugovor je dobila unaprijed pripremljen, dakle radilo se o tipskom ugovoru i nije mogla mijenjati pojedine ugovorne odredbe i taj joj je ugovor prezentiran po principu "uzmi ili ostavi" jer je to bila jedina opcija kredita za kupnju željenog vozila. Nadalje, navodi da su rate za otplatu kredita rasle, a njezina plaća nije rasla, tako da se taj porast rata loše odrazio na njezinu financijsku situaciju. Sve što je rađeno vezano za kredit odrađeno je u autokući koja je surađivala sa bankom. Ističe da nije bila u poslovnici banke u Slavonskom Brodu, već je autokuća surađivala sa tom poslovnicom. U autokući nije bilo nikakvih bankovnih službenika. Ističe da nema nikakvih bankarskih ili financijskih iskustava. Ističe da joj niti javni bilježnik ništa nije tumačio niti ju je na bilo što upozoravao.

Sud je prihvatio one tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito cit. dokumentacijom. Nije se sjećala koliko je točno bio rok otplate, a rok otplate je bio 84 mjeseca kako je navedeno u ugovoru. U preostalom dijelom iskazivala je logički povezano i uvjerljivo.

8. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

11. Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen je upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa uvažavajući i sadržaj Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika primijetiti je da sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

13. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

14. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

15. Posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

16. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbe prijepornog Ugovora o kreditu, tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

17. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu tj.povrata preplaćenog glede valutne klauzule.

18. Čl. 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim u svezi valutne klauzule, to je temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa tj. dana plaćanja pa je valjalo odlučiti kao u izreci. Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio s rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo izrađenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka u pojedinačno navedenim iznosima na koji matematički izračun vještaka stranke ističu da nemaju primjedbi. (list 285 - ročište 13.3.2025.) Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio sa rezultatima vještačenja po pojedinačno navedenim iznosima s time da su kunski iznosi preplata izraženi u eur prema sada važećoj valuti, a sukladno notornom fiksnom tečaju konverzije 7,53450 s time da točan ukupan zbroj pojedinačno zatraženih i navedenih iznosa jest 1.581,36 eur, a ne 1.581,62 eur pa je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatom 0,26 eur za zakonskim zateznim kamatama te sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos 16,16 eur (za 5/2010 g.) u razdoblju od 30.5.2010. do 31.5.2010., a uvažavajući nesporan rezultat vještačenja tj. plaćanja anuiteta 31.5.2010.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužiteljica je tužbu podnijela 3.6.2019. (list 1 spisa) pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare (glede valutne klauzule).

22. Što se tiče negativnih razlika valja istaknuti da tužiteljica u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF tj. obuhvaća u tužbenog zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužiteljice nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužiteljica za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Kolektivna tužba štiti tužiteljicu, a ne tuženika.

23. Sporna je odredba čl. 2. predmetnog ugovora u kojoj je navedeno:"kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora". Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. U vezi promjene kamatne stope nije se u ugovoru navelo egzaktne, jasne i provjerljive parametre o načinu promjene kamatne stope čime de facto proistječe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. S obzirom da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju tužiteljica nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužiteljice u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

Odredba čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju, dijelovi odredbe čl. 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

24. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 3.6.2019. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a,( ranije čl. 371 ZOO) koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je vidljivo da predmetna tužba nije podnesena izvan roka i da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara (glede kamatne stope) smatra neosnovanom. Naime, zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ponovno je počela teći 14.6.2014. od presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 pa bi zastarni rok istekao 14.6.2019.

25. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3. ZPP (VPS u tužbi 1.459,95 eur za radnje do 15.12.2020., a od 16.12.2020. VPS 1.581,36 eur)

Tužiteljici je priznat potrebni trošak

- sastava tužbe od 3.6.2019. po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 23.10.2019. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 21.7.2020. po Tbr 9/2 - 50 bodova

- sastava podneska od 1.8.2020. po Tbr 8/4 – zatraženih 10 bodova

- sastava podneska od 1.10.2020. po Tbr 8/4 - zatraženih 10 bodova

- sastava podneska od 16.12.2020. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 9.3.2021. po Tbr 9/2 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 27.4.2021. po Tbr 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 27.2.2024. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 13.3.2025. po Tbr 9/1 – zatraženih 50 bodova

- zastupanja na ročištu 15.7.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur po Tbr 1 t.1.TSP – list 28 spisa,

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur po Tbr 2 t.1.TSP – list 208 spisa-plaćena 9.6.2021.

- trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur – list 103 spisa ili ukupno 1.977,99 EUR.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude

26. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka