REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5334/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/340, URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 2. listopada 2023.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/340, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. ožujka 2023.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.
V. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora se u preostalom dijelu odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/340, URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 2. listopada 2023. obustavljen je postupak pokrenut povodom prigovora radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev podnositeljice za naknadu troškova (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom osporava zakonitost osporavanog rješenja. Predlaže poništiti osporavano rješenje te naložiti tuženiku da joj naknadi troškove upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), radi poštivanja načela ekonomičnosti i učinkovitosti, jer iz tužbe proizlazi da tužitelj faktično osporava samo primjenu prava, spisu prileže dokazi o svim odlučnim činjenicama te je sud na temelju stanja spisa utvrdio da je rješenje očito nezakonito, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužiteljica zahtijevala izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/340, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. ožujka 2023., kojim je točkom II. izreke naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi podnositeljici trošak postupka u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja;
- da je opunomoćenik tužiteljice zaprimio drugostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika od 13. ožujka 2023. dana 12. travnja 2023.;
- da je po navedenoj točki II. rješenja od 13. ožujka 2023. postupljeno, odnosno tužiteljici je isplaćen trošak postupka.
7. Tuženik je obustavio postupak povodom prigovora uz obrazloženje da je po točki II. izreke drugostupanjskog rješenja postupljeno te je podnositeljici isplaćen trošak postupka, odnosno da je postupljeno u cijelosti po zahtjevu podnositeljice, zbog čega su na temelju odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. - u daljnjem tekstu: ZUP) ispunjeni uvjeti za obustavu postupka.
8. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, od 13. ožujka 2023. u točki I. izreke poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi podnositeljici trošak postupka od 1.1711,88 kuna odnosno 155,54 eura, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev podnositeljice za naknadu troška odbija.
9. Rješenje od 13. ožujka 2023. dostavljeno je 12. travnja 2023. opunomoćeniku tužiteljice. Protiv tog rješenja tužiteljica nije pokrenula upravni spor, iz čega proizlazi da je rješenje postalo pravomoćno 13. svibnja 2023.
10. Rješenje od 13. ožujka 2023. nije postalo izvršno dostavom stranci u smislu članka 133. stavka 3. ZUP-a. S obzirom da je rješenjem od 13. ožujka 2023. određen rok za izvršenje od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, to je prvog sljedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja počeo teći rok za dobrovoljno izvršenje (paricijski rok). Istekom tog roka rješenje od 13. ožujka 2023. steklo je svojstvo izvršnosti. Naime, kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (članak 133. stavak 4. ZUP-a). Dakle, izvršnost je nastupila 14. lipnja 2023.
11. Tužiteljici je predmetni trošak isplaćen 3. kolovoza 2023.
12. Prema odredbi članka 137. stavka 1. ZUP-a izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.
Prema odredbi članka 137. stavka 2. ZUP-a izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.
Prema odredbi članka 137. stavka 3. ZUP-a rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
13. Potvrda izvršnosti služi dokazivanju izvršnosti kako bi se na temelju rješenja donesenog u upravnom postupku moglo tražiti prisilno ostvarenje obveze koja nije dobrovoljno ispunjena.
Stranka zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti rješenja u određenoj upravnoj stvari podnosi javnopravnom tijelu koje je donijelo to rješenje. O tom zahtjevu javnopravno tijelo ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, već javnopravno tijelo izdaje potvrdu na način da izvorniku rješenja ili ovjerenoj preslici rješenja koje nije doneseno u elektroničkom obliku otiskuje potvrdu izvršnosti ili sukladno članku 50. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj 75/21.) izvršnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi (s obzirom da se elektronički dokument ne može dopunjavati pa tako ni dodavanjem potvrde izvršnosti).
Iako se o izdavanju potvrde izvršnosti ne odlučuje u upravnom postupku donošenjem rješenja, to ne znači da stranka nema pravo na pravnu zaštitu u upravnom postupku zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti. Ako javnopravno tijelo ne izda potvrdu izvršnosti, stranka može podnošenjem pravnog lijeka inicirati pokretanje upravnog postupka zbog nezakonitog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti.
14. Tužiteljica je podnijela pravni lijek zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti navedenog rješenja. S obzirom da je nastupila izvršnost i pravomoćnost predmetnog rješenja, a potvrda nije izdana, to se ne može zaključiti da su ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka iniciranog zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti.
15. Pogrešno je tumačenje tuženika da tijelo koji je donijelo rješenje nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti, nego ju može i ne mora izdati. To što odredba članka 137. stavka 3. ZUP-a predviđa da stranka može izvršnost dokazivati i drugim sredstvima, ne znači da je javnopravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti ako je izvršnost nastupila. Smisao te odredbe je omogućiti stranci dokazivanje izvršnosti kada je javnopravno tijelo nezakonito odbilo izdati potvrdu izvršnosti, a nastupila je izvršnost odluke javnopravnog tijela. Tuženik zanemaruje prvu rečenicu navedene odredbe prema kojoj rješenje kojeg se izvršenje traži, treba sadržavati potvrdu izvršnosti, iz koje jasno proizlazi obveza javnopravnog tijela izdati potvrdu izvršnosti kada je nastupila izvršnost odluke javnopravnog tijela.
Ako stranka iz upravnog postupka zahtijeva izdavanje potvrde izvršnosti odluke javnopravnog tijela donesene u tom upravnom postupku, javnopravno tijelo ne utvrđuje ima li ta stranka pravni interes za izdavanje potvrde izvršnosti, već se smatra da stranka ima pravni interes za izdavanje te potvrde.
Prema odredbi članka 13. ZUP-a odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.
Potvrda pravomoćnosti je akt kojim se izražava pravomoćnost odluke javnopravnog tijela u upravnoj stvari. Pravomoćnost odluke podrazumijeva da se odluka ne može osporavati ni žalbom u upravnom postupku ni tužbom u upravnom sporu. Načelo pravomoćnosti izraženo kroz načelo zaštite stečenih prava stranaka znači da pravomoćnost stječu samo odluke javnopravnog tijela kojima je stranka stekla određena prava odnosno kojima su stranci određene neke obveze.
Odredbe ZUP-a izrijekom ne predviđaju izdavanje potvrde pravomoćnosti na odluke javnopravnog tijela koje su stekle to svojstvo kao obvezu javnopravnog tijela koje je odluku donijelo. Međutim, to ne znači da javnopravno tijelo nema obvezu izdati potvrdu pravomoćnosti. Naime, odredbe o izdavanju potvrde izvršnosti za izvršenje novčanih obveza iz članka 137. stavka 3. ZUP-a i za izvršenje nenovčanih obveza iz članka 138. stavka 2. ZUP-a primjenjuju se mutatis mutandis i na izdavanje potvrde pravomoćnosti.
16. U konkretnom slučaju s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja može se postaviti pitanje predstavlja li podnošenja pravnog lijeka zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti, nakon što je rješenje dobrovoljno izvršeno, zloupotrebu prava na pravni lijek zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti?
U konkretnom slučaju trošak postupka koji je određen rješenjem od 13. ožujka 2023. isplaćen je tužiteljici nakon proteka roka određenog tim rješenjem, dakle za zakašnjenjem, iz čega proizlazi pravo tužiteljice ostvariti zatezne kamate zbog plaćanja nakon isteka roka za dobrovoljno ispunjenje obveze (paricijskog roka). Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO).
Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona, Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ). Dakle, tužiteljica može tražiti naplatu zateznih kamata na troškove postupka koji su isplaćeni za zakašnjenjem, iako plaćanje zatezne kamate nije bilo određeno u ovršnoj ispravi.
17. S obzirom na navedeno, ovdje se ne radi o zloupotrebi prava na pravni lijek zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti.
18. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao točki I., II. i III. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.
19. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužiteljica ima pravo na naknadu u iznosu od 1.250,00 eura. Odluka o zateznim kamatama na trošak upravnog spora donesena je na temelju članka 144. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 29. ZOO-a. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke presude.
20. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podneska kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu tuženik, jer isti nije bio ni nužan ni potreban za rješenje ovog upravnog spora, a niti je pridonio rješavanju istog budući je sud svoju odluku utemeljio na navodima tužbe kao i podacima spisa predmeta temeljem kojih se moglo utvrditi stvarno stanje stvari. Radi navedenog, sud je ovaj dio zahtjeva za naknadu troškova spora odbio kao neosnovan (članak 144. stavak 1. ZUS-a).
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1
3. U spis