Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1201/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženog TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženog mlt. ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po zakonskoj zastupnici i majci GC, svi zastupani po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, javno objavljene, 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Osijeku br. Ps-330/07 od 04. srpnja 2008. godine, pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu mlt. OC (ranije BC), OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐC (ranije BC), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po zz i majci GC (ranije BC), OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 23.09.2022. godine."

II. Nalaže se tužitelju ŽC da I. tuženom TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom mlt. ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 EUR (šesttisućadvjestopedeseteura), u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ŽC za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 8.827,22 EUR (osamtisućaosamstodvadesetsedameuradvadesetdva centa), uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su tuženici pred Financijskom agencijom putem zakonskog zastupnika podnijeli zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja temeljem presude ovog suda broj Ps-330/2007 od 4. srpnja 2008., pravomoćne i ovršne 17. rujna 2008. Zahtjevom za izravnu naplatu tuženici su zatražili isplatu iznosa na ime uzdržavanja u cijelosti i to svakomjesečno iznos od 1.000,00 kn ponaosob, počevši od 01. srpnja 2008. godine, pa ubuduće, kako je to navedeno u ovršnoj ispravi. Temeljem opisanog zahtjeva, račun tuženika je blokiran, a na dan 26.9.2022. glavnica iznosi 45.391,20 eura/342.000,00 kn, dok zak. kamate 24.562,81 eura/185.068,55 kn. Tužitelj smatra da je preloženi zahtjev za izravnu naplatu neosnovano podnesen jer je tražbina iz ovršne isprave prestala ispunjenjem obzirom da su tuženici još ranije i to 29.7.2015., pred ovim sudom pokrenuli ovršni postupak radi naplate iste tražbine, a postupak se vodio pod brojem Ovr-3654/15 i to na plaći tuženika. Pored toga, tuženik je i dobrovoljno plaćao obvezu uzdržavanja, zbog čega nema nikakvog duga. Pored navedenog, tuženici nemaju osnove temeljem ovršne isprave broj Ps-330/07 od 4.7.2008. zahtijevati isplatu tražbine za period od 11.8.2016., pa ubuduće, obzirom da je opisana ovršna isprava stavljena van snage presudom ovog suda broj P Ob- 368/2016 od 22.12.2016., dok se tužitelju i za taj period ustežu sredstva temeljem osnova za plaćanje koji je prestao. Također, tuženik drži da je tražbina iz ovršne isprave i zastarjela, zbog čega prigovara zastari potraživanja, kako na glavni dug, tako i na zateznu kamatu na koju se primjenjuje članak 226. Zakona o obveznim odnosima (3 godine).

2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da u cijelosti osporavaju. kako činjeničnu. tako i pravnu osnovu tužbe u predmetu broj P-1201/2023, te se istoj protive u cijelosti.

2.1. Tuženici su u svom podnesku od 5. srpnja 2024. naveli kako ostaju kod svog odgovora na tužbu od 10.5.2024. Tuženici osporavaju sve navode tužitelja oko njegova navodna dobrovoljna plaćanja uzdržavanja, međutim ne spore da je točno neutvrđeni iznos istima i isplaćen temeljem ovrhe koja se je vodila u predmetu ovog suda broj OVR-3645/15, a do kojeg iznosa tuženici ne mogu doći obzirom je predmetni račun na koja su sredstva isplaćivana i ugašen. U odnosu na tvrdnje kako je predmetna osnova po kojoj se vrši pljenidba stavljena van snage, ukazuje se da je presudom P- OB-368/2016 samo povećan iznos visine dužnog uzdržavanja, tako da okolnost što su tuženici predali samo prvobitnu osnovu nikako ne utječe na valjanosti njihova zahtjeva. U odnosu na prigovor zastare, a imajući u vidu kako je po predmetnoj osnovi zahtijevana i vršena naplata potraživanja, to je predmetnom činjenicom zastarijevanje prekinuto, čime je prigovor zastare neosnovan.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to zaključak ovog suda od 29.8.2023., broj Ovr Ob-13/2023-4 (stranice 4-5 spisa), presudu na temelju priznanja ovog suda od 22.12.2016., broj P Ob-368/2016-3 (stranice 6-7 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranice 9-12 spisa), specifikaciju za mlt. II. tuženika (stranica 16 spisa), presudu ovog suda od 4.7.2008., broj Ps-330/07-7 (stranice 15-17 spisa), prijedlog za ovrhu (stranice 18-19 spisa), rješenje o ovrsi (stranica 20 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranice 21-47 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (stranice 48-54 spisa), podnesak NTL d.o.o. od 25.10.2024. (stranice 84-86 spisa), podnesak FINA-e od 22.5.2025. (stranice 98- 131 spisa). Izvršen je uvid u spise ovog suda brojeva Ovr Ob-13/2023 i P Ob-368/2019, te u spis Općinskog suda u Đakovu broj Pu Ovr-368/2019. Saslušani su zakonska zastupnica mlt. II. tuženika GC, te tužitelj ŽC.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 20. svibnja 2025. punomoćnik tuženika je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem I. tuženog TC.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Među strankama je sporno je li postupak izravne naplate pokrenut temeljem presude ovog suda broj Ps-330/07 nedopušten, odnosno jesu li pljenidbe i prijenos novčanih sredstava tužitelja na račun z.z. tuženika, bili osnovani. Sporna je i zastara potraživanja.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te da je protiv tužitelja pokrenuta izravna naplata temeljem presude ovog suda broj Ps-330/07.

8. Iz zaključka ovog suda od 29.8.2023., broj Ovr Ob-13/2023-4 (stranice 4-5 spisa) proizlazi kako je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točci 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje u tekstu: OZ).

9. Iz presude na temelju priznanja ovog suda od 22.12.2016., broj P Ob-368/2016-3 (stranice 6-7 spisa) proizlazi kako se navedenom presudom mijenja presuda ovog suda broj Ps-330/07 od 4. srpnja 2008. u dijelu gdje je određeno uzdržavanje za tuženike, te se nalaže ŽC (ovdje tužitelju) da na ime uzdržavanja tuženika MC plaća svakomjesečni iznos od 1.500,00 kuna od 11.8.2016. pa ubuduće sa zateznim kamatama, a za uzdržavanje tuženika HC plaća svakomjesečni iznos od 1.500,00 kuna od 11.8.2016. pa ubuduće sa zateznim kamatama, sve na tekući račun majke i zz ČC.

10. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (stranice 9-10 spisa) proizlazi kako je agencija 23. rujna 2022. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja mlt. HC (ovdje II. tuženika) protiv ovršenika ŽC (ovdje tužitelja) temeljem ovršne odluke ovog suda broj Ps-330/07 od 4.7.2008. radi naplate tražbine u cijelosti.

10.1. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (stranice 11-12 spisa) proizlazi kako je agencija 23. rujna 2022. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja mlt. MC (ovdje I. tuženika) protiv ovršenika ŽC (ovdje tužitelja) temeljem ovršne odluke ovog suda broj Ps-330/07 od 4.7.2008. radi naplate tražbine u cijelosti.

11. Iz specifikacije za mlt. II. tuženika (stranica 13 spisa) proizlazi kako se zahtjeva naplata prema presudi ovog suda broj Ps-330/07 od 4.7.2008. iznos od 1.000,00 kuna mjesečno do 15-og u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od 1. srpnja 2008. nadalje.

12. Iz presude ovog suda od 4.7.2008., broj Ps-330/07-7 (stranice 15-17 spisa) proizlazi kako se zajednička djeca ČC i ŽC, i to mlt. MC i mlt. HC povjeravaju na daljnju brigu, odgoj i čuvanje majci ČC i da s njom žive, dok se obvezuje ŽC (ovdje tužitelj) kao otac da na ime doprinosa za uzdržavanje plaća za mlt. MC iznos od 1.000,00 kuna mjesečno, a za mlt. HC (ovdje tuženike) iznos od 1.000,00 kuna mjesečno počev od 1.7.2008. pa ubuduće, koji dospijevaju do 15.og u mjesecu, sve sa zateznom kamatom i sve to uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice ČC.

13. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-3654/15 (stranice 18- 20 spisa) proizlazi kako su tuženici, kao ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem pravomoćne ovosudne presude od 4.7.2008., broj Ps-330/07-7 i to pljenidbom dijela plaće koju ovršenik ostvaruje kod Narodni trgovački lanac d.o.o., te je navedenim rješenjem određena predložena ovrha.

14. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranice 21-47 spisa) proizlazi kako je Agencija temeljem osnove presude Ps-330/07-IZ.NA. koja je zaprimljena 23.9.2022., na dan 26.9.2022. ukupan dug za glavnicu od 342.000,00 kuna, naplaćen je iznos od 235,63 kune (u odnosu na obračunate kamate), te je preostali iznos duga za naplatu 185.068,55 kuna na ime kamate, 342.000,00 kuna na ime glavnice, odnosno ukupno je preostao iznos od 527.068,55 kuna.

15. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranice 48-54 spisa) proizlazi kako je Agencija temeljem osnove presude Ps-330/07-7 IZ.NA.-1 koja je zaprimljena 23.9.2022., na dan 28.9.2022. ukupno nenaplaćeno 263.701,68 kuna.

16. Iz podneska NTL d.o.o. od 25.10.2024. (stranice 84-86 spisa) proizlazi kako je tužitelju za srpanj 2015. isplaćena neto plaća u iznosu od 2.620,69 kuna, dok mu je za kolovoz 2015. isplaćena neto plaća u iznosu od 1.770,72 kune, dok je ustegnut iznos od 1.324,77 kuna.

17. Iz podneska FINA-e od 22.5.2025. (stranice 98-131 spisa) proizlazi prvenstveno kako presuda P Ob-368/2016-3 nije uvrštena u redoslijed naplata iz razloga što je vraćena 17. veljače 2017. ovrhovoditeljima (ovdje tuženicima) kao nepodobna osnova iz razloga što zahtjev za izravnu naplatu nije ispravno popunjen. Nadalje iz specifikacija izvršenja osnove za plaćanje proizlazi kako je Agencija temeljem osnove presude Ps- 330/07-7-IZ.NA.-1 koja je zaprimljena 23.9.2022., na dan 22.5.2025. ukupno naplaćeno 1.734,10 eura i to na ime kamata, dok je obustavljeno/opozvano 22.715,86 eura. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate je pod točkom 1. vidljivo kako je u odnosu na osnovu presudu Ps-330/07-7-IZ.NA.-1 koja je zaprimljena 23.9.2022., ukupno naplaćeno 1.734,10 eura i to na ime kamata, dok je obustavljeno/opozvano 22.715,86 eura, a pod točkom 2. vidljivo kako je u odnosu na osnovu presudu Ps-330/07-7-IZ.NA. koja je zaprimljena 23.9.2022., preostao iznos duga za naplatu/zaplijenu iznos od 14.516,52 eura na ime kamata, te iznos od 22.695,12 eura na ime glavne tražbine. Nadalje u odnosu na preostale točke (3. do 67.) vidljivo je kako se predmetna osnova za plaćanje odnosi i na budući razdoblja (sve dok za to postoje zakonski uvjeti) pa je u odnosu na osnovu presudu Ps-330/07-7- IZ.NA. vršen obračun za buduću razdoblja od podnošenja isprave pa do trenutka dostave redoslijed osnove ovome sudu (svibanj 2025.), odnosno za razdoblje koje obuhvaća listopad 2022., budući da je osnova za plaćanje podnijeta agenciji u rujnu 2022., i to za svako mjesečni iznos od 132,72 eura (na koji iznos su obračunate i zatezne kamate u odnosu na dospijeće svakog pojedinačnog iznosa), a što odgovara iznosu iz ovršne isprave, odnosno iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, uz korištenje fiksnog tečaja konverzije 7,53450 (točke 3. do točke 34., a koje nose i dodatne oznake R-10/22 pa do R-05/25). Također je jednako vršen i obračun u odnosu na osnovu presudu Ps-330/07-7-IZ.NA.-1, odnosno za buduće razdoblje koje se odnosi od podnošenja osnove pa sve do trenutka dostave očevidnika ovome sudu, odnosno listopad 2022. pa do svibnja 2025., te također iz kojega je vidljivo kako je svako mjesečni iznos glavne tražbine od po 132,72 eura, na koji iznos su obračunate i zatezne kamate u odnosu na dospijeće svakog pojedinačnog iznosa, sukladno ovršnoj ispravi.

18. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr Ob-13/2023 proizlazi kako je tužitelj, kao ovršenik podnio ovome sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točci 3., 9. i 11. OZ-a. Prvotno je prijedlog bio odbijen, ali je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr Ob-4/2022-2 ukinuto, a u daljnjem tijeku postupka je ovršenik upućen u ovu parnicu.

19. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj P Ob-368/2019 proizlazi kako je u predmetu donijeta presuda na temelju priznanja i to na način da se mijenja presuda ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008. u dijelu gdje je određeno uzdržavanje za tuženike, te se nalaže tužitelju da na ime uzdržavanja za tuženike plaća svakomjesečno iznos od 1.500,00 kuna i to od podnošenja tužbe (11. kolovoza 2016.) pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

20. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Đakovu broj Pu Ovr-368/2019 proizlazi kako je određena ovrha na plaći koju ovršenik ostvaruje kod poslodavca Narodni trgovački lanac, temeljem ovršne isprave presuda ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008. Potom je, budući da je ovršenik (ovdje tužitelj) promijenio radno mjesto, rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu trgovačkom društvu SMART SERVICE d.o.o., a kasnije i trgovačkom društvu CRAS d.o.o.

21. Saslušan na raspravi, tužitelj ŽC je iskazao kako je on bivši bračni drug zakonske zastupnice II. tuženika GC, koji brak je razveden presudom, međutim ne zna točno koje godine, ali mu je poznato da je postupak pokrenut 2007. godine. Iskazuje kako navedenom presudom odlučeno da će njihova zajednička mlt. djeca živjeti s njihovom majkom, ovdje zakonskom zastupnicom II. tuženika, te je tom odlukom odlučena obveza uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno po djetetu, međutim po istoj nije bilo postupljeno, budući da su se cijelo vrijeme i nakon razvoda sudske odluke pokušavali pomiriti i zato nije naplaćivan iznos na ime uzdržavanja. Iskazuje kako je on osobno bio u Republici Srbiji do 2013. godine, ali je od 2007. godine pa do 2013. godine dolazio jednom tjedno viđati djecu i zakonskoj zastupnici II. tuženika je osobno donosio novac na ruke. Ističe kako se prvo radilo o iznosu od 400,00 eura mjesečno, a potom od 2009. godine do 2013. godine zbog gospodarske krize koja je tada bila, po 200,00 eura mjesečno. Iskazuje kako nema dokaz o tome budući da su se oni u tom razdoblju pokušavali pomiriti, smatraju kako mu isti tada nije niti potreban. Nadalje, iskazuje kako je 7.7.2013. završio u zatvoru u RH do studenog 2014., te je nakon izlaska iz istog ponovno pokušavao se pomiriti sa zakonskom zastupnicom II. tuženika i u razdoblju nakon što je izašao iz zatvora su zajedno živjeli s njihovom zajedničkom djecom, ovdje tuženicima, 3 godine, međutim potom je opet završio u zatvoru i iz tog razloga je zakonska zastupnica II. tuženika otišla u Njemačku. Iskazuje kako su po izlasku iz zatvora u studenom 2014. godine dogovorno htjeli povećati iznos na ime uzdržavanja budući da je on tada imao dugove koji su se nakupili za vrijeme koje je proveo u zatvoru, a uzdržavanje ima prednost, pa budući da su živjeli tada zajedno, smatrali su kako je to bilo potrebno napraviti. Ne sjeća se točno kolika mu je bila plaća po izlasku iz zatvora u studenom 2014. godine kad se zaposlio u NTL-u i gdje je radio par mjeseci, međutim sjeća se kako je dobivao 2/3 plaće, a 1/3 je bila ustegnuta putem ovrhe. Iskazuje kako se nakon toga, odnosno 19.5.2015. zaposlio u TD Cras, gdje je imao veću plaću, ne sjeća se iznosa kojeg su mjesečno isplaćivali s plaće, ali iskazuje kako se dogovorio sa šefom njegovim u Crasu kako će se navedeni iznos prisilno naplaćivati putem plaće koje je dobivao u Crasu. Ističe kako je sve to bilo dok nije završio ponovno u zatvoru u studenom 2017. godine i od tada je prestala prisilna naplata zbog navedenog. Po izlasku iz zatvora, ponovno je radio u istom trg. društvu i to do 6. mjeseca 2024. godine, međutim prisilnih naplata nije bilo. Iskazuje kako je nakon što se zakonska zastupnica II. tuženika zajedno s I. i II. tuženicima odselila u Njemačku, uplatio i iznos od 1.000,00 eura na račun zakonske zastupnice II. tuženika na ime uzdržavanja. Nakon što je zakonska zastupnica II. tuženika otišla u Njemačku, ista je djecu povjerila svojim roditeljima na čuvanje, a nakon što je izašao iz zatvora, tada je on preuzeo brigu o djeci i to na način daje s njima samima živio u stanu koji je u vlasništvu bake zakonske zastupnice II. tuženika, te ističe kako se tih 9 mjeseci brinulo o djeci i isti su tada sama s njim živjela u zajedničkom kućanstvu. Iskazuje kako u tom razdoblju nikada nije dobio novac od zakonske zastupnice II. tuženika niti mu je poznato da je ikakav novac davan. Iskazuje kako je 2009. godine prepisao automobil u svom vlasništvu marke Golf IV na ime zakonske zastupnice II. tuženika.

22. Saslušana na raspravi, zakonska zastupnica mlt. II. tuženog ĐC – GC je iskazala kako je njoj tužitelj bivši bračni drug, te im je 2008. godine razveden brak i donijeta je sudska odluka kojom odlukom su djeca, ovdje tuženici, bila povjerena njoj na brigu, odgoj i čuvanje, a također tom odlukom je odlučeno da na ime uzdržavanje tužitelj plaća iznos od 1.000,00 kuna mjesečno po djetetu, te je određeno i pravo da se viđa s djecom. Iskazuje kako tužitelj nije uplaćivao za uzdržavanje po navedenoj sudskoj odluci budući da nije radio, te ističe kako u to vrijeme nije bio u RH, bio je u Republici Srbiji. Iskazuje kako se ona pokušala naplatiti putem odvjetnika 2014. godine, a istovremeno je donijeta odluka kojom je plaćen iznos na ime uzdržavanja, a budući da je tada tužitelj izašao iz zatvora i počeo raditi u Biljemerkantu (NTL d.o.o.). Iskazuje kako je izvršena naplata na njezin tekući račun, ne zna o kojem se točno iznosu radi, a to sve jer nema više račun u toj banci, međutim radi se o zanemarivom iznosu, a također navodi kako se tu radi o iznosu koji je tužitelj ostvarivao na svojoj plaći za vrijeme dok je radio u NTL-u. Iskazuje i kako uzdržavanje nije naplaćeno, već samo u odnosu na taj zanemarivi iznos, a nakon što je 2022. godine pokrenut postupak prisilne naplate tražbine putem agencije, naplaćen je iznos od 800,00 eura, te je nakon toga bila samo još jedna uplata i potom više nije bilo uplata. Ona je u rujnu 2018. godine otišla raditi u Njemačku, te su u to vrijeme tuženici imali 12 i 10 godina i tada je tužitelj bio u pritvoru, a djeca su bila kod njezine majke u stanu koji je u vlasništvu njezine majke, te je po izlasku iz zatvora tužitelj došao u navedeni stan živjeti zajedno s tuženicima i njezinom majkom, a ona im je osobno slala novce iz Njemačke, a i donosila im je novce kada bi povremeno dolazila u Hrvatsku. Iskazuje kako su u lipnju 2019. godine tuženici potom preselili u Njemačku zajedno s njom živjeti. Tužitelj je od 2008.-2013. godine bio u Republici Srbiji, te nakon što je završio u zatvoru u RH 2013. godine, a po izlasku iz zatvora od 2014. godine, budući da nije imao gdje živjeti, kratko je živio s tuženicima i s njom u stanu koji je bio u vlasništvu njezine majke, međutim iskazuje kako je to bilo kratko i s prekidima, ne zna točno kada i koliko, a to je sve bilo u razdoblju između 2014. pa do lipnja 2019. godine kada su tuženici otišli živjeti u [adresa] zajedno s njom.

23. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. propisano je da ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili uprave nagodbe ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a točkom 11. OZ propisano je ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a člankom 52. stavkom 3. OZ je propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog čanka zbog kojeg je izjavio žalbu.

24. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da tuženici posjeduju ovršnu ispravu presuda ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008. koja glasi na ime uzdržavanja na iznos od po 1.000,00 kuna, odnosno 132,72 eura/fiksni tečaj konverzije 7,53450 u odnosu na I. i II. tuženika, a koju obvezuje se obvezuje ispuniti tužitelj, i to mjesečno počevši od 1. srpnja 2008., pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti

- da tužitelj nije postupao po ovršnoj ispravi, odnosno da nije uplaćivao mjesečne iznose određene sukladno ovršnoj ispravi

- da su, radi naplate tražbine po ovršnoj ispravi, tuženici, putem majke i zakonske zastupnice ČC pokrenuli ovršni postupak 29. srpnja 2015. kod ovoga suda, te je donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-3654/15, 17. kolovoza 2015. i to na stalnim novčanim primanjima-plaći ovršenika (ovdje tužitelja)

- da je u ovršnom postupku broj Ovr-3654/15 provedena ovrha na način da je zaplijenjen dio plaće tužitelja za kolovoz 2015., i to za iznos od 1.324,77 kuna odnosno 175,83 EUR (list 86 spisa), dok preostala tražbina nije naplaćena

- da je 22. prosinca 2016. donijeta presuda na temelju priznanja kojom se mijenja ovršna isprava presuda ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008., na način da se povećava mjesečni iznos za uzdržavanje koje je u obvezi plaćati tužitelj, pa je tako umjesto iznosa od po 1.000,00 kuna mjesečno, tužitelj u obvezi uplaćivati iznos od po 1.500,00 kuna odnosno 199,08 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450 u odnosu na I. i II. tuženike

- da su tuženici 23. rujna 2022. kod Agencije podnijeli zahtjev za izravnu naplatu tražbine, temeljem ovršne isprave presude ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008.

- da je tužitelj upućen u ovu parnicu budući da je nakon zaprimljenog zahtjeva podnio ovome sudu prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim 25. Temeljem ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio kako su ovrhovoditelji, ovdje I. tuženik TC i II. tuženik ĐC, putem majke i zakonske zastupnice GC, pokrenuli ovršni postupak radi naplate tražbine na ime uzdržavanja, a budući da imaju novčano potraživanje prema tužitelju. Naime, i sam je tužitelj u svome iskazu pred ovim sudom na raspravi održanoj 20. svibnja 2025. kako po predmetnoj ovršnoj ispravi (presude ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008.) nije postupao, odnosno nije plaćao za uzdržavanje svoje mlt. djece (ovdje I. i II. tuženike). Također ovome sudu nije dostavio u spis niti jedan dokaz da je makar djelomično ispunio ili ispunjavao svoju obvezu na ime uzdržavanja. Pa tako navod tužitelja dan pred ovim sudom kako se cijelo vrijeme pokušavao pomiriti i zato nije uplaćivan iznos ovome sudu nikako nije prihvatljiv. Također ničim nije niti dokazao da je on osobno donosio novac na ruke i to prvo iznose od 400,00 eura mjesečno a potom od 2009. do 2013. iznos od 200,00 eura mjesečno, budući da za navedeno nije ponudio niti jedan dokaz, već je sud stava kako je tužitelj navedeno iskazao kako bi samo izbjegao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, a koja obveza je određena ovršnom ispravom. Također je ovome sudu neprihvatljiv iskaz tužitelja kako se zapravo od 2007. sve do 2020. godine pokušavao pomiriti sa GC (izuzev u razdoblju od 7.7.2013. do studenog 2014., kada je bio u zatvoru, te studenog 2017. kada je ponovno završio u zatvoru) te da zapravo zbog toga nije uplaćivao uzdržavanje. Naime nije logično, a niti životno da se netko, nakon što je sudskom odlukom brak razveden se pokušava 13 godina (pa makar i ne kroz cijelo to razdoblje) pomiriti sa svojim, sada, bivšim bračnim drugom. Također je GC iskazala pred ovim sudom kako tužitelj nije bio u Republici Hrvatskoj, već u Republici Srbiji do 2014. godine, zbog čega je tek 2015. pokušala naplatiti tražbinu na ime uzdržavanja za mlt. TC i ĐC, ovdje I. i II. tuženike, što je ovome sudu logično i prihvatljivo, pa je tako sud i zaključio kako tužitelj zapravo, na ime uzdržavanja, nije uplaćivao mjesečno novčane iznose koji su određeni ovršnom ispravom (132,72 EUR) za I. i II. tuženike.

25.1. Također je za istaknuti kako prigovor tužitelja da je ovršna isprava temeljem koje je podnijet zahtjev za izravnu naplatu (presuda ovog suda Ps-330/07 od 4. srpnja 2008.) stavljena izvan snage presudom ovoga suda broj P Ob-368/2016 od 22.12.2016. ovome sudu nije osnovan. Naime, ovršna isprava od 4. srpnja 2008. kojom je određena obveza uzdržavanje nije niti jednom sudskom odlukom stavljena izvan snage, već je samo tražbina koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženicima povećana s iznosa od 1.000,00 kuna na iznos od 1.500,00 kuna počevši od 11. kolovoza 2016., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

25.2. Stoga kako tražbina ovrhovoditelja, ovdje I. i II. tuženika, nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (članak 50. stavak. 1. točka 9. OZ), odnosno u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 23. rujna 2022. ovaj sud je utvrdio kako je neosnovan prigovor tužitelja da tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku (sada I. i II. tuženika prema tužitelju) ne postoji.

26. Tužitelj u svojoj tužbi također navodi kako je i tražbina prestala budući da je i ranije vođen ovršni postupak na stalnim novčanim primanjima ovršenika-plaći, broj Ovr- 3654/15, međutim uvidom u navedeni spis sud je utvrdio kako je ovrha u odnosu na plaću ovršenika određena, ista je dostavljena na provedbu trgovačkom društvu Narodni trgovački lanac d.o.o., te je za ovaj postupak od istoga zatražena obavijest o provedbi ovrhe, na što je isti obavijestio ovaj sud, vezano uz platne liste tužitelja kako je ukupno isplatio plaće istom za dva mjeseca, iz kojih je razvidno kako je plaća za srpanj 2015. isplaćena u cijelosti na račun ovršenika (ovdje tužitelja) u iznosu od 2.620,69 kuna (list 85 spisa), dok je plaća za kolovoz isplaćena djelomično na račun ovršenika (ovdje tužitelja) u iznosu od 1.770,72 kune, dok je za iznos od 1.324,77 kuna isti isplaćen ČC i to radi provedbe predmetne ovrhe-alimentacije u iznosu od 1.324,77 kuna (list 86 spisa). U odnosu na isplaćen iznos od 1.324,77 kuna valja istaći kako ovaj sud ne može utvrditi na što se odnosi tražbina (kamate, troškove, glavnicu) u odnosu na pokrenuti ovršni postupak, a tužitelj nije predložio provođenje vještačenja kako bi se isto utvrdilo ovaj sud smatra kako za navedeni iznos ne može umanjiti tražbinu iz navedenog razloga. Uostalom za istaći je (a što i sam tužitelj navodi u tužbi) kako je račun tuženika blokiran za iznos od 45.391,20 eura u odnosu na glavnu tražbinu, dok zatezne kamate iznose 24.562,81 eura, pa je za zaključiti kako tuženik nije podmirio niti dio tražbine (podmiren iznos iz ranijeg ovršnog postupka je 1.324,77 kuna, odnosno 175,83 eura je neznatan), a ovaj sud sam ne može utvrditi na što se isti odnosi, budući da ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem kako bi isto utvrdio, a teret dokaza o tome je na tužitelju, za što isti nije predložio provođenje vještačenja kako bi se utvrdilo na što se podmireni iznos od 175,83 eura odnosi. Također uvidom u navedeni ovršni spis broj Ovr-3654/15 je utvrđeno kako je isti potom dan na provedbu trgovačkom društvu Cras d.o.o. u srpnju 2016., međutim iz iskaza tužitelja vidljivo je kako je se isti zaposlio u trgovačkom društvu Cras d.o.o. 2015. zaposlio (tužitelj je iskazao kako je to bilo u svibnju 2015., no vjerojatno se radi o rujnu 2015., budući da je za srpanj i kolovoz 2015. isplaćena plaća tužitelju od strane trgovačkog društva Narodni trgovački lanac d.o.o.), a ovršna isprava je dostavljena na provedbu tek u srpnju 2016., pa ovaj sud zaključuje kako tada više nije niti bio zaposlen na tom radnom mjestu tužitelj, a to iz razloga jer tužitelj nije niti predložio ovome sudu da zatraži od trgovačkog društva Cras d.o.o. platne liste, kako je to predložio u odnosu na poslodavca Narodni trgovački lanac d.o.o. Stoga navod tužitelja da se on dogovorio sa njegovim šefom u Cras d.o.o. ovaj sud smatra nedokazanim, a također valja istaknuti kako je ovršni postupak prisilne naravi, pa kada se provodi ovršna isprava tada se ona provodi bez pristanka ovršenika (ovdje tužitelja). Pa tako iz svega navedenoga sud zaključuje kako je ovršenik, ovdje tužitelj, promjenama poslova uporno izbjegavao plaćati, pa i prisilnim putem, uzdržavanje za svoju maloljetnu djecu i to tako da je prvotno radio u drugoj državi (Republici Srbiji) i to od 2008. do 2014., a potom čim se zaposlio i čim mu je prvi puta ustegnuta plaća u Hrvatskoj (za kolovoz 2015.) kod poslodavca Narodni trgovački lanac d.o.o. dao otkaz i pronašao drugog poslodavca Cras d.o.o., sve kako bi izbjegavao plaćanje uzdržavanja za svoju maloljetnu djecu (ovdje tuženike). U odnosu na Cras d.o.o. ističe se kako tužitelj nije predložio da se do istoga pribavi dokaz da li je i koliki su iznosi ustegnuti, a teret dokaza o navedenom je na tužitelju, a ne na tuženicima. Sud također napominje kako obveza uzdržavanja određena ovršnom ispravom je također i kažnjiva po kaznenom zakonu, međutim to nije predmet ovog postupka, ali svakako valja napomenuti kako postupanje tužitelja (neispunjavanje svoje obveze uzdržavanja) nije prihvatljivo.

27. Isto tako navodi tužitelja kako je uplaćivao gotovinom i na ruke za uzdržavanje svoje maloljetne djece (ovdje tuženike) sud iste smatra nedokazanima budući da nije dostavio o tome niti jedan dokaz u spis, a za napomenuti je kako je ovršnom ispravom određeno da će se uzdržavanje uplaćivati na račun majke i zakonske zastupnice tuženika GC, a ne na ruke. U odnosu na navod tužitelja kako je uplatio iznos od 1.000,00 eura na račun zakonske zastupnice, na ime uzdržavanja (vjerojatno

1 0

u razdoblju od rujna 2018. do lipnja 2019.) kada se GC nalazila u Njemačkoj valja istaknuti kako tužitelj o navedenom nije dostavio nikakav dokaz, a ukoliko je bilo kakva isplata izvršena na njezin račun, o tome bi svakako postojao dokaz, pa sud stoga zaključuje da svi navodi koje je tužitelj naveo koji se odnose na njegove dobrovoljne uplate na ime uzdržavanja su neosnovane, odnosno da istih nije niti bilo, a tako u svome iskazu navodi i zakonska zastupnica tuženika GC, kojoj je sud u cijelosti povjerovao, jer je isto u skladu sa stanjem u spisu i svim priloženim i predloženim dokazima. Potom iznos od 1.734,10 eura (list 107 spisa) koji je naplaćen u ovršnom postupku iz kojega je tužitelj upućen u ovu parnicu se odnosi na ovaj postupak, pa u odnosu na taj iznos se zapravo radi o provedbi ovrhe, radi plaćanje uzdržavanja, a koje je u obvezi plaćati tužitelj.

28. U odnosu na prigovor zastare tužitelja, za istaknuti je kako je odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) propisano kako je zastarni rok za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom 10 godina, a također i odredbom članka 235. stavka 1. točke 2. ZOO-a je propisano kako zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. Kako je presuda donijeta u srpnju 2008., a prvi ovršni postupak na ime uzdržavanja je pokrenut u kolovozu 2015., u kojem razdoblju nije protekao zastarni rok od 10 godina, valja istaknuti kako je i odredbom članka 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom radi ostvarenja tražbine, pa je u tom slučaju, sukladno članku 245. stavku 1. ZOO-a nakon prekida zastare zastara počela teći iznova. Stoga podnošenjem druge radnje, odnosno drugog ovršnog postupka u 23. runa 2022. nije protekao rok od 10 godina određen za zastaru. Kako je tužitelj stavio i prigovor da je sukladno članku 226. ZOO-a nastupila zastara, valja istaknuti kako prilikom podnošenja predmetnom zahtjeva za izravnu naplatu u odnosu na oba tuženika nije prestalo roditeljsko pravo iz članka 235. stavka 1. točke 2. ZOO-a, pa time zastara nije niti tekla za svo vrijeme, stoga je prigovor da su povremena davanja koja nastupaju svaki mjesec zastarjela neosnovan. Slijedom iznijetoga sud je utvrdio kako je prigovor zastare tražbine tužitelja neosnovan.

29. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

30. Budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, pa im sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta, istima pripada pravo na trošak Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 30.9.2024., 7.2.2025., 20.5.2025. i 27.6.2025. za svako u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 6.250,00 eura. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

31. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu, pa mu ne pripada naknada troškova postupka, te je stoga s istim zahtjevom tužitelj i odbijen, kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

1 1

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 27. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika