Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-635/2023-4.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, te Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Franko & Ivan d.o.o. iz Splita, Vinka Draganje 7, OIB: 73355370806, zastupanog po članu Uprave društva ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv I. tuženika KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, II. tuženika ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2023., poslovni broj: Pn-486/2016., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Žalba tužitelja Franko & Ivan d.o.o. Split djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, dok se žalbe I. tuženika KB, II. tuženika ŠB i III. tuženika SB prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2023., poslovni broj: Pn-486/2016:

a) potvrđuje u dijelu točke II. izreke i to točke: II.1., II.2., II.3. i II. 5. izreke;

b) ukida pod točkom I. i III. u cijelosti, te u dijelu točke II. izreke i to: točke II. 4. i II. 6. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicima ad.1, ad.2 i ad.3 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od ukupno 15.000,00 eura / 113.017,50 kuna1 sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. rujna 2016. godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 11.544,52 eura / 86.982,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15.rujna 2016.godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja spram tuženika ad.1, ad.2 i ad.3 koji glasi:

"1.Nalaže se tuženicima ad. 1-3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 23.488,53 kn (3.117,46 eura), sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 14,00 kn teku od 26. srpnja 2014. godine

- 179,70 kn teku od 6. kolovoza 2014. godine

- 29,52 kn teku od 4. kolovoza 2014. godine

- 619,00 kn teku od 26. srpnja 2014. godine

- 563,56 kn teku od 4. kolovoza 2014. godine

- 4.200,00 kn teku od 4. kolovoza 2014. godine

- 5.000,00 kn teku od 13. kolovoza 2014. godine

- 785,00 kn teku od 4. kolovoza 2014. godine

- 2.410,00 kn teku od 1. kolovoza 2014. godine

- 4.820,00 kn teku od 1. kolovoza 2014. godine

- 89,00 kn teku od 13. kolovoza 2014. godine

- 484,18 kn teku od 13. kolovoza 2014. godine

- 94,17 kn teku od 2. rujna 2014. godine

pa sve do 31. srpnja 2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.Nalaže se tuženicima ad. 1 – 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 60.902,58 kn (8.083,16 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 1.811,84 kn teku od 1. srpnja 2015. godine

- 2.497,60 kn teku od 1. srpnja 2015. godine

- 3.390,12 kn teku od 1. srpnja 2015. godine

- 952,00 kn teku od 1. srpnja 2015. godine

- 2.417,75 kn teku od 2. lipnja 2015. godine

- 999,97 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 802,80 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 1.762,58 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 1.745,82 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 1.334,16 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 4.929,36 kn teku od 1. lipnja 2015. godine

- 2.833,14 kn teku od 2. srpnja 2015. godine

- 1.690,48 kn teku od 2. srpnja 2015. godine

- 905,28 kn teku od 2. srpnja 2015. godine

- 3.462,24 kn teku od 3. srpnja 2015. godine

- 838,64 kn teku od 3. srpnja 2015. godine

- 1.703,40 kn teku od 6. srpnja 2015. godine

- 2.478,46 kn teku od 7. srpnja 2015. godine

- 330,48 kn teku od 10. srpnja 2015. godine

- 907,92 kn teku od 10. srpnja 2015. godine

- 2.075,94 kn teku od 10. srpnja 2015. godine

- 17,06 kn teku od 10. srpnja 2015. godine

- 3.814,00 kn teku od 14. kolovoza 2015. godine

- 600,00 kn teku od 14. kolovoza 2015. godine

- 3.039,68 kn teku od 21. kolovoza 2015. godine

- 3.523,28 kn teku od 11. prosinca 2015. godine

- 2.897,28 kn teku od 14. prosinca 2015. godine

- 565,76 kn teku od 18. prosinca 2015. godine

- 1.516,72 kn teku od 22. prosinca 2015. godine

- 919,49 kn teku od 22. prosinca 2015. godine

- 1.891,42 kn teku od 23. prosinca 2015. godine

- 1.452,99 kn teku od 30. prosinca 2015. godine

- 794,92 kn teku od 30. prosinca 2015. godine

pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3.Nalaže se tuženicima ad. 1 – 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 9.149,76 kn (1.214,38 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 299,88 kn teku od 16. kolovoza 2014. godine

- 299,88 kn teku od 13. kolovoza 2014. godine

- 299,88 kn teku od 18. kolovoza 2014. godine

- 250,00 kn teku od 10. studenog 2014. godine

- 900,00 kn teku od 15. listopada 2014. godine

- 1.200,00 kn teku od 15. studenog 2014. godine

- 250,00 kn teku od 11. kolovoza 2014. godine

- 250,12 kn teku od 31. prosinca 2014. godine

- 200,00 kn teku od 18. svibnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 8. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 13. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 15. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 23. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 26. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 9. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 29. lipnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 1. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 4. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 6. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 8. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 10. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 14. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 15. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 17. srpnja 2015. godine

- 250,00 kn teku od 20. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 21. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 23. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 24. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 27. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 28. srpnja 2015. godine

- 200,00 kn teku od 30. srpnja 2015. godine

4.Nalaže se tuženicima od 1 – 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 10.000,00 kn (1.327,23 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2014. godine pa sve do 31. srpnja 2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNG, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

5.Nalaže se tuženicima od 1 – 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 11.251,44 kn (1.493,32 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. listopada 2014. godine pa sve do 31. srpnja 2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNG, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

6.Nalaže se tuženicima od 1 – 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 500.000,00 kn (66.361,40 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2014. godine pa sve do 31. srpnja 2015. godine i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNG, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i svi tuženici su pravovremeno podnijeli žalbe.

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. i III. izreke), zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi presude nerazumljivi i proturječni. Tvrdi i da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka i iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je propustio vrednovati sve provedene dokaze. Ističe da prvostupanjski sud u razlozima presude nije naveo koji su stvarni i konkretni razlozi niti parametri na osnovu kojih je odbijen zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i dobar glas u preostalom dijelu od 11.544,52 eura. Tvrdi da je zbog postupaka I. tuženika caffe bar "Firule" došao na glas među građanima da ima loše higijenske uvjete, zbog čega ga je veliki dio gostiju prestao trajno posjećivati. Obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je do plavljenja sanitarnih čvorova došlo zbog postupanja I. tuženika, tužitelj je mišljenja da je nelogičan zaključak prvostupanjskog suda da nema pravo na naknadu imovinske štete zbog plaćanja i angažiranja privatnih zaštitara i troškova vezanih za spremnike za fekalije, te naknadu štete zbog umanjenja imovine zbog toga što mu je tuženik pustio vodu na šanku kao i za štetu zbog gubitka zarade. Mišljenja je da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je zbog činjenice što mu je I. tuženik isključivao sklopku za pumpu trebao prestati sa poslovanjem, jer bi to dovelo do otpuštanja radnika i insolventnosti, te da prvostupanjski sud takvim zaključivanjem izlazi iz domene svojih ovlasti i rješava o nečem što nije u domeni ovog postupka. Ističe da nadležne službe zbog plavljenja fekalnih voda nisu zabranile rad u poslovnom prostoru caffe bara, pa s obzirom da navedeno nije učinjeno smatra da je potpuno neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je njegovo postupanje i obavljanje radova vezano za spremnike bilo protivno pozitivnim propisima, te je mišljenja da sud u ovom postupku ne može niti donositi zaključke o legalnosti ili nelegalnosti navedenih spremnika. Mišljenja je da iz provedenih dokaza, odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da su troškovi angažiranja zaštitara, postavljanja, demontaže septičkih spremnika na terasi, te njihovog pražnjenja bili nužni za rad caffe bara zbog ponašanja I. tuženika. Slijedom navedenoga mišljenja je da je prvostupanjska presuda u tom dijelu potpuno neodrživa i u koliziji je s materijalnom dokumentacijom iz predmeta i provedenim dokazima. Ističe da prvostupanjski sud nije proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnosti izmakle koristi, a ovaj dokazni prijedlog da je odbio izvesti kao nepotreban, a tvrdi da nije dokazano da je došlo do gubitka zarade u visini od 500.000,00 kuna u razdoblju od 5. kolovoza 2014. do 16. kolovoza 2015. Tvrdi da nije sporno da je poslovao u predmetnom razdoblju, ali je zbog postupanja I. tuženika ostvario manju dobit nego što bi ju ostvario da takvog postupanja nije bilo. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se presuda preinači i da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da mu se u cijelosti nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.

5. I. tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke) zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on zatvarao pumpu, jer bi tom radnjom prvenstveno nanio štetu u poslovnom prostoru koji je on držao u zakupu. Tvrdi da je rješenje zbog ogluhe u predmetu poslovni b roj: Psp-379/15 nebitno za ovaj postupak, jer je prvostupanjski sud donio ovo rješenje budući je on propustio u zakonskom roku podnijeti odgovor na žalbu, ali da ovo rješenje nikada nije provedeno, jer za to nije bilo osnove. Tvrdi da objave na društvenim mrežama i u novinama su točne, jer je svaki puta uspio u sporu protiv tužitelja radi poništenja koncesije na pomorskom dobru. Također je istaknuo da je pokrenuo i kazneni postupak protiv tužitelja, jer su postavili transparent u poslovnom prostoru kojim se poziva goste da ne ulaze u poslovni prostor I. tuženika jer je on kriminalac. Nadalje, ističe da čak i ukoliko bi se prihvatilo obrazloženje suda u odnosu na povredu prava na ugled i dobar glas, visina štete nije pravilno utvrđena, jer se prvostupanjski sud nije držao kriterija na koji upućuje Zakon o obveznim odnosima, a po kojem kriteriju ukoliko nema imovinske štete za tužitelja nije mogla nastati niti navedena neimovisnka šteta. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

6. Odgovor na žalbu I. tuženika nije podnesen.

7. II. i III. tuženik su također podnijeli žalbu protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude i protiv odluke o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke) zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Ističu da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke jasno proizlazi da je moglo biti više uzroka plavljenja fekalijama sanitarnog čvora u poslovnom prostoru kojeg je u posjedu držalo tužitelj. Ističu da oni kao vlasnici poslovnog prostora i zakupodavci su poduzeli sve kako se sukob između tužitelja i I. tuženika ne bi rasplamsao, a da je sukob postojao radi koncesije tužitelja i I. tuženika na pomorskom dobru na koji oni kao vlasnici poslovnog prostora nisu ni na koji način utjecali, već su pokušali sve probleme riješiti, ali da vlasnici susjednog poslovnog prostora nisu pristajali da se razdvoji odvodnja fekalnih voda iz poslovnih prostora koji sustav je bio zajednički, a mogao se razdvojiti u čemu bi i oni financijski sudjelovali. Ističu kako niti tužitelj nije nikada pokretao postupak radi osiguranja dokaza kada bi se desilo izlijevanje fekalija, čime bi se sa sigurnošću utvrdio razlog izlijevanja fekalija u sanitarnom čvoru poslovnog prostora u zakupu tužitelja. II.

III. tuženici također ističu da su oni u Ugovoru u zakupu jasno se ogradili od ishođenja koncesije na pomorskom dobru ispred svog poslovnog prostora, te stoga nisu imali nikakav interes tko će dobiti koncesiju na pomorskom dobru. Tvrde da su netočni navodi da bi ih Vodovod i kanalizacija upozorili zbog izlijevana fekalnih voda u sanitarnom čvoru poslovnog prostora tužitelja, jer da je ovaj dio instalacija privatno vlasništvo. Mišljenja su da u konkretnom slučaju nema njihove solidarne odgovornosti sa I. tuženikom za eventualno nastalu štetu tužitelju. Predlažu da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da im se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak sastava žalbe.

8. Odgovor na žalbu 2. i 3. tuženika nije podnesen.

9. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok su žalbe I. tuženika, te II. i III. tuženika u cijelosti osnovane.

10. Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjska presuda u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na plaćanje naknade štete u iznosima od 3.117,46 eura/23.488,53 kune, 8.083,16 eura/60.902,58 kuna, 1.214,38 eura/9.149,76 kuna i 1.493,32 eura/ 11.251,44 kune sve s kamatama, sadrži dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji razlozi nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima. Prvostupanjski sud je u ovom dijelu pravilno i potpuno ocijenio sve provedene dokaze.

10.1. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o ovom dijelu tužbenog zahtjeva nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, a u tom dijelu nije počinio niti bitnu povredu postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavak 2. članak 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

11. Naime, iz iskaza svjedokinje ĐBD koja je kao konobarica radila u caffe baru "Firule" jasno proizlazi da je zbog postupanja I. tuženika, tužitelj montirao spremnike za fekalne vode (septičke spremnike) na terasi caffe bara "Fritule" i da je ove spremnike prikrio da ih gosti ne vide, a da su se na istoj terasi nalazili i stolovi za goste, što je vidljivo i iz fotografija priloženih spisu, te da se iz ovih spremnika također širio smrad.

12. Činjenicu da se iz postavljenih septičkih spremnika na terasi širio smrad priznala je u svom iskazu i zakonska zastupnica tužitelja.

13. Također je činjenica da tužitelj prvi puta podnosi tužbu za smetanje posjeda protiv I. tuženika tek u svibnju 2015., premda I. tuženika još od lipnja 2014. isključuje sklopku na zajedničkoj pumpi koja služi za odvod fekalnih voda u javnu kanalizaciju.

14. Nadalje, činjenica je da je tužitelj tek nakon donošenja rješenja u predmetu smetanja posjeda poslovni broj: Psp-379/2015 kojim se zabranjuje I. tuženiku daljnje smetanje posjeda i nalaže mu se uključivanje sklopke za rad pumpe, sam u kolovozu 2015. premjestio sklopku pumpe u poslovni prostor caffe bara "Firule", što je po ocjeni ovoga suda mogao učiniti i ranije čime bi izbjegao trošak postavljati septičkih spremnike na terasu caffe bara "Firule" i daljnje širenje smrada fekalnih voda.

15. Slijedom navedenoga, a obzirom da su spremnici doista bili postavljeni na mjestu na kojem se i prema uvjerenju ovoga suda ne bi smjeli nalaziti, jer se radilo o prostoru na kojem se obavljala uslužna djelatnost caffe bara "Firule" i jer se iz istih širo smrad, postavljanje ovih spremnika nije bila mjera koja je bila adekvatna za ublažavanjem štete koja je tužitelju nastajala zbog plavljenja sanitarnih čvorova uslijed djelovanja I. tuženika, te to nije bio jedini, a niti najprikladniji način da se šteta otkloni (tužitelj je mogao puno ranije zatražiti određivanje privremene mjere ili podnijeti tužbu za smetnje posjeda ili poduzeti radnju koju je poduzeo u kolovozu 2015. i time omogućiti normalan rad pumpe i odvod fekalnih voda), pa i ovaj sud smatra da troškovi postavljanja i uklanjanja spremnika, te njihovog čišćenja nisu bili opravdani troškovi za koje bi tuženici trebali platiti naknadu štete.

15.1. Dakle, tužbeni zahtjev za naknadu štete je pravilno odbijen za iznos od 3.117,46 eura/23.488,53 kune, 8.083,16 eura/60.902,58 kuna, 1.214,38 eura/ 9.149,76 kuna, jer nije dokazano postojanje opravdanost i nužnost nastalih troškova, budući mjera koju je poduzeo tužitelj i po ocjeni ovoga suda nije razumna mjere za ublažavanje štete.

16. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je I. tuženik prouzročio štetu u iznosu od 1.493,32 eura/11.251,44 kune, koja šteta da je nastala jer je I. tuženik otvorio vodu da nekontrolirano teče na šanku tužitelja preko noći tijekom mjeseca rujna 2014.

17. Naime, tužitelj je dostavio račun broj 14107250028 (list 196 spisa) prema kojem tužitelj (odnosno prema računu zakupodavca UB kao vlasnice poslovnog prostora) treba platiti iznos od 11.251,44 kune. Iz navedenoga računa proizlazi da je isti izdan 18. rujna 2019., da je isti izdan nakon očitavanja stanja brojila prema kojem očitanju je nova potrošnja iznosila 833,30 m[3] , da je prethodno očitano stanje brojila bilo 921 m[3] , da se prema računu plaća naknada za održavanje sustava u iznosu od 20,00 kuna, vodoopskrba u iznosu od 4.998,00 kuna, PDV u iznosu od 652,34 kune i neoporezive naknade u iznosu 5.581,10 kuna. Međutim, iz navedenog računa se ne može utvrditi kada je prethodno bilo očitanje brojila i na što se odnose neoporezive naknade.

17.1. Nadalje, u konkretnom slučaju nitko nije vidio I. tuženika da bi on otvorio vodu na šanku da nekontrolirano teče, niti je točno naveden dan kada bi I. tuženik tu radnju napravio. I. tuženik je osporava tvrdnju da bi on poduzeo ovu radnju.

17.2. Činjenica da je I. tuženik zatvarao zajedničku pumpu sama po sebi ne dokazuje da bi I. tuženik bio odgovoran i za potrošnju vode u poslovnom prostoru caffe bara "Firule". Pri tome je potrebno naglasiti da poslovni prostor caffe bara "Plava laguna" koji je bio u zakupu I. tuženika i poslovni prostor caffe bara "Firule" koji je bio u zakupu tužitelja imaju posebne vodomjere i da im je jedino zajednička pumpa za odvod fekalnih voda do javne kanalizacije, te da tužitelj nije dokazao kolika mu je inače bila potrošnja vode u poslovnom prostoru caffe bara "Firule" i koliko često je vršeno očitavanje vodomjera.

17.3. Obzirom da je teret dokaza da je I. tuženik prouzročio štetu tužitelju u iznosu od 1.493,32 eura/11.251,44 kune na tužitelju, prvostupanjski sud je pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a i u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom II. 1., II.2. II. 3., i II. 5. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

19. Međutim, pravilno tužitelj i tuženici u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu koji se odnosi na odbijanje zahtjeva za naknadu štete koja je nastala zbog čišćenja fekalija u iznosu 1.327,23 eura/ 10.000,00 kuna (točak II.4. izreke) i izgubljene zarade u iznosu od 66.361,40 eura/500.000,00 kuna (točka II.6.) , te odbijajućeg i dosuđujućeg dijela tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede ugleda i dostojanstva

1 0

(točka I.) počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

20. Tužitelj je zbog čišćenje sanitarnih čvorova nakon izlijevanja fekalnih voda tražio naknadu štete u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna.

20.1. Prvostupanjski sud je u izreci presude (točka II.4.) tužitelja odbio sa ovim dijelom tužbenog zahtjeva, ali u razlozima presude uopće ne navodi razlog zbog kojih je tužitelj odbijen sa ovim dijelom tužbenog zahtjeva.

21. Nadalje, prilikom odlučivanja o naknadi štete zbog gubitka zarade u iznosu od 66.361,40 eura/500.000,00 kuna prvostupanjski sud navodi da je u ovom slučaju zaista dokazano poduzimanje štetnih radnji I. tuženika spram tužitelja, ali je mišljenja da vezano za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade, tužitelj nije dokazao da je izgubio zaradu u periodu od 5.kolovoza 2014. do 16. kolovoza 2015. u visini od zatraženih 500.000,00 kuna, pa je ovaj dio zahtjeva sa kamatama odbio kao neosnovan.

21.1. Prvostupanjski sud u razlozima presude vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva posebno navodi da je stava da je tužitelj sam više – manje osigurao poslovanje caffe bara "Firule" i da je uredno obavljao ugostiteljsku djelatnost i kroz kritično vrijeme, pored ovih zapreka koje im je prouzročio I. tuženik, te da su ove zapreke predstavljale toliku smetnju poslovanju onda bi caffe bar "Firule" bio zatvoren i tužitelj bi uredno mogao od suda ostvarivati svoja prava od tuženika. Nadalje navodi da pitanje prijave prihoda Poreznoj upravi od strane tužitelja nije dokazano, a tužitelj je na okolnost dokazivanja izgubljene zarade priložio financijski izvještaj za 2015. koji je predano 24. ožujka 2016., iz istog je razvidno da su ukupni prihodi tužitelja za 2014. iznosili 532.579,00 kn, a za 2015. su iznosili 715.115,00 kn, iskazani su i rashodi za ove dvije godine, ali ovi rashode prijavljuje trgovačko društvo i valja sagledati ukupan prihod, dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu na ime postupanja I. tuženika vezano za izgubljenu zaradu, tužitelj je poslovao i sam je osigurao sve da posluje i u promatranom periodu, dakle, to je poslovanje bilo otežano, ali nema nikakve dokazane direktne veze između postupanja I. tuženika, štetne radnje i gubitka zarade na strani tužitelja u promatranom periodu, posebno ne u iznosu od proizvoljno navedenih 500.000,00 kn.

22. Razlozi u ovom dijelu presude su potpuno nejasni. Naime, tužitelj je tvrdio da je zbog postupanja I. tuženika, promet u poslovnom prostoru caffe bara "Firule" opao, a ne da ga nije bilo, te je na te okolnosti predlagao i provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja koje je prvostupanjski sud odbio, ali u razlozima presude ne navodi razloge zbog kojih odbija ovakav dokazni prijedlog.

22.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zakonske zastupnice tužitelja jasno proizlazi da je na terasi na kojoj su se nalazili septički spremnici bilo 6-7 stolova na kojima se prema iskazima svjedoka nije obavljala uslužna djelatnost zbog smrada, što ukazuje da je caffe bar poslovao sa smanjenim kapacitetom, a što

1 1

sve upućuje da je trebalo prihvatiti dokazni prijedlog tužitelja i provesti knjigovodstveno –financijsko vještačenje na okolnosti gubitka zarade tužitelja.

23. Nadalje, obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen po osnovu gubitka zarade, pravilno tužitelj i tuženici u žalbi ukazuju da je nejasno kojim kriterijima se prvostupanjski sud vodio kod utvrđivanje visine naknade štete zbog povrede prava na ugled i dobar glas, jer ukoliko nema gubitka zarade logično je za zaključiti da okolnost što se iz poslovnog prostora caffe bara širio smrad i što je sanitarni čvor popravljan nije utjecala na dolazak gostiju u taj caffe bar, dakle ta činjenica nije štetila ugledu i dobrom glasu tužitelja.

24. Prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da solidarna odgovornost II. i III. tuženika sa I. tuženikom koji je radnje obavio osobno, proizlazi iz činjenice što su II. i III. tuženici vlasnici poslovnog prostora i zakupodavci I. tuženika, da su isti prije zaključenja Ugovora o zakupu sa I. tuženikom od strane suvlasnice UB bili obaviješteni o problemima iste sa I. tuženikom kao ranijim zakupnikom prostora u suvlasništvu članova obitelji UB, te da su svejedno zaključili ugovor o zakupu sa I. tuženikom. Nakon toga, a što da proizlazi iz priložene prepiske sa članovima obitelji UB, da II. i III. tuženici, iako su uredno obavještavani o postupanju I. tuženika, svejedno su se suzdržano držali po pitanju ovog velikog problema tužitelja, da su u biti vjerovali I. tuženiku, a ne drugim suvlasnicima. Prvostupanjski sud je mišljenja da su II. i III. tuženik trebali pisanim putem otkazati ugovor o zakupu I. tuženiku, te da bi potom I. tuženik u njihovom prostoru bio bespravno do ispražnjenja, čime bi oni osobno pretrpjeli štetu, što očito nisu htjeli. Prvostupanjski sud je mišljenja da kako su II. i III. tuženici ponovno zaključili ugovor o zakupu sa drugim društvom povezanim sa I. tuženikom, da su se time izjasnili po pitanju legitimiteta postupanja I. tuženika.

25. Po ocjeni ovoga suda ovakav zaključak prvostupanjskog suda je za sada preuranjen.

26. Raskid ugovora o zakupu sa pravnom osobom u kojoj je I. tuženik zakonski zastupnik je krajnja mjera koja se može poduzeti, jer je ovom mjerom doista je mogla nastati šteta II. i III. tuženicima. Okolnost što su vlasnici poslovnog prostora "[adresa] raskinuli ugovor o zakupu sa I. tuženikom nije činjenica koja treba teretiti II. i III. tuženika za sklapanje Ugovor o zakupu iz 2012. sa trgovačkim društvom čiji je zakonski zastupnik bio I. tuženik, jer je to trgovačko društvo i prije sklapanja ovoga Ugovora bilo zakupnik u predmetnim poslovnim prostorijama u vlasništvu II. i III. tuženika i prema njihovim tvrdnjama oni su imali dobre poslovne odnose sa ovim trgovačkim društvom, a i sa I. tuženikom.

27. Iz provedenih dokaza, a što je utvrdio i prvostupanjski sud proizlazi da su II. i III. tuženik, upozoravali I. tuženika da ne isključuje sklopku od pumpe i da su pregovarali sa vlasnicima poslovnog prostora u kojem se nalazio caffe bar "Firule" da se izgradi nova pumpa i za ovaj caffe bar u čijoj su izgradnji predlagali sudjelovati.

1 2

28. Iz provedenih dokaza nije jasno iz kojeg razloga nije došlo do dogovora, a u prvostupanjskom postupku nije razjašnjeno niti zašto tužitelj nije ranije izmjestio sklopku pumpe u poslovni prostor koji drži u zakupu.

29. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije utvrdio i analizirao da li su II. i III. tuženik ipak poduzimali razumne mjere kako bi spriječili nastajanje štete kod tužitelja, te je li tužitelj mogao i sam ranije riješiti problem kao što je to napravio u kolovozu 2015.

30. Slijedom navedenoga žalbe tužitelja i svih tuženika su prihvaćene i prvostupanjska presuda je ukinuta pod točkom I. u cijelosti, te pod točkom II. 4. i II. 6., i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP-a.

31. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano, provesti će predloženo knjigovodstveno financijsko vještačenje, razjasniti će iz kojeg razloga vlasnici poslovnog prostora u kojem se nalazio caffe bar "Firule" nije prihvatio ponudu da se napravi još jedna pumpa uz sufinanciranje II. i III. tuženika i iz kojega razloga tužitelj nije premjestio i ranije sklopku pumpe u svoj poslovni prostor, te će potom donijeti novu odluku.

32. Obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta u glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke), te će prvostupanjski sud o cjelokupnim troškovima parničnog postupka odlučiti u novoj odluci o glavnoj stvari, sve sukladno članku 166. stavku 3. i 4. ZPP-a.

Slavonski Brod, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte