Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-193/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1., Split, OIB:51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o parničnom postupku sadržanom u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-553/2023 od 27.lipnja 2025., 27.kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-553/2023 od 27.lipnja 2025., kojim je očito odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura (stoosamdesetsedam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se isto rješenje o parničnom trošku u odbijajućem dijelu na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi troškove iz točke II izreke na račun punomoćnika tužiteljice Maria Skejića, odvjetnika iz Splita.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 608,00 eura neto za razdoblje od 1.lipnja 2018. do 30.rujna 2024. sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od po 8,00 eura ( točka I ) te naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 468,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv rješenja o parničnom trošku u očito odbijajućem dijelu točke II izreke je žalbu podnijela tužiteljica, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi ukazuje da je pogrešno odlučeno o parničnom trošku u odnosu na nagradu odvjetnika za sastav podneska od 28.studenog 2024., pri čemu ističe da je tužba podnesena primjenom članka 186.b st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), budući da nije raspolagala potrebitom dokumentacijom za postavljanje određenog zahtjeva pa da je podneskom od 28.studenog 2024. zahtjev uredila po nalogu suda. Tvrdi da se radi o podnesku koji je bio nužan za vođenje postupka te da istim podneskom nije samo uredila tužbeni zahtjev, već da je i predložila provođenje financijskog vještačenja. Glede odbijanja zahtjeva da se troškovi postupka isplate na račun odvjetnika žaliteljice, ukazuje da je u spisu priložena valjana punomoć u skladu s čl. 95.st.1.točka 3. ZPP-a, kojom tužiteljica ovlašćuje odvjetnika da primi novac. Navodi da je o pravu na takav način isplate parničnog troška izneseno stajalište u brojnim sudskim odlukama koje u žalbi djelomično citira.

4. Predlaže rješenje o parničnom trošku u odbijajućem dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i priznati joj trošak žalbenog postupka koji se odnosi na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 187,50 eura te porez na dodanu vrijednosti (PDV) u iznosu od 46,86 eura.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prije svega treba istaći da je glede glavne stvari donesena presuda na temelju priznanja koja nije pobijana žalbom, već je predmetom žalbenog postupka rješenje suda prvog stupnja kojim je očito odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška ( koja odluka je trebala biti unesena u izreku presude), a koji trošak se odnosi na sastav podneska od 28. studenog 2024. te zahtjev za isplatu parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice.

7. Sud prvog stupnja je u tom dijelu odbio zahtjev, uz obrazloženje da je tužiteljica pozvana ispraviti tužbu u skladu s čl.109.ZPP-a, da je u postupanju prema nalogu suda dostavila podnesak 28.studenog 2024. kojim je uredila tužbu, zbog čega smatra da joj ne pripada pravo na nagradu za sastav tog podneska, tim više što je priznata nagrada za sastav tužbe u punom iznosu. Također bi proizlazilo da su razlozi odbijanja zahtjeva za isplatu troškova postupka na račun punomoćnika tužiteljice u tome što u spisu nije priložena specijalna punomoć, već punomoć u kojoj je citirana zakonska odredba iz čl.95.st.1.točka 3. ZPP-a.

8. Prema stajalištu ovog suda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužba tužiteljice nije bila podobna za postupanje, odnosno da tužiteljica nije dokazala da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe prema čl.186.b ZPP-a, jer ničim nije dokazala da je prije podnošenja tužbe zatražila od tuženika dostavu podataka na temelju kojih bi postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu naknade troškova prijevoza. Štoviše, proizlazi da je tužiteljica tužbeni zahtjev ispravila, nakon što joj je rješenjem suda prvog stupnja to naloženo, iako u međuvremenu nisu dostavljeni podaci koji su bili razlogom postavljanja manifestacijskog zahtjeva, nakon čega je tuženik takav tužbeni zahtjev priznao te protiv odluke o glavnoj stvari nije podnesena žalba. Kako je tužiteljici priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav tužbe u punom iznosu, primjenom Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" Narodne novine " broj 138/2023- dalje Tarifa) te kako je podneskom od 28. studenog 2024. tužba ispravljena, proizlazi da tužiteljici ne pripada pravo na nagradu za sastav podneska kojim je tužba ispravljena.

9. U pravu je, međutim, tužiteljica kada tvrdi da je bila ovlaštena zahtijevati da se parnični trošak isplati na račun njezinog punomoćnika. Naime, takvo ovlaštenje je propisano čl.95.st.1. točka 3. ZPP-a, a pored toga je u spisu priložena odgovarajuća punomoć koja sadrži takvo ovlaštenje odvjetnika.

10. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice glede visine parničnog troška odbiti i rješenje suda prvog stupnja sadržano u presudi potvrditi, primjenom čl.380.točka 2. ZPP-a, a rješenje glede naloga za isplatu parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice preinačiti i takav zahtjev uvažiti primjenom čl.380.točka 3. ZPP-a.

11. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da je u tom postupku uspjela s neznatnim dijelom zahtjeva.

12. Presuda na temelju priznanja u točki I izreke te dosuđujućem dijelu točke II izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 27. kolovoza 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić Magan