REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr Ob-42/25-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. srpnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 2331/17-5 od 24. travnja 2018.

2. U prijedlogu u bitnome navodi da je ovrhovoditelj 25. travnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018. kojim je određeno da će ovršenik na ime uzdržavanja sada punoljetnog ovrhovoditelja doprinositi iznos od 323,84 EUR (2.440,00 kn), a radi naplate ukupnog iznosa od 8.563,55 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te je po navedenom zahtjevu ovršeniku naplaćen iznos od ukupno 9.717,48 EUR. Navodi da je nakon donošenja predmetne ovršne isprave, a koja se odnosi i na drugog sina stranaka mlt. AJ, došlo do primijenjenih okolnosti, na način da su stranke postigle dogovor da ovrhovoditelj stanuje s ocem, a ne s majkom kako je to bilo određeno ovršnom ispravom, od prosinca 2019., slijedom čega su ovršenik i majka ovrhovoditelja kao roditelji postigli dogovor da će svatko snositi troškove uzdržavanja za dijete koje boravi kod pojedinog roditelja, a da je unatoč tome ovršenik majci RJ plaćao uzdržavanje za mlt. AJ. Neovisno o navedenim promijenjenim okolnostima navodi da je uredno plaćao iznose uzdržavanja za ovrhovoditelja bez obzira na činjenicu da je živio s njime, da su ovršenik i majka ovrhovoditelja 2023. dogovorili da će međusobno prebiti iznose uzdržavanja za djecu s obzirom da je mlt. AJ stanovao s majkom, a ovrhovoditelj s ocem. Stoga da je ovršenik u cijelosti podmirio dospjele obveze uzdržavanja na temelju ovršne isprave i u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu nije postojalo nikakvo dugovanje po osnovi uzdržavanja ovrhovoditelja. Nadalje navodi da bi u slučaju provedbe ovrhe za ovršenika nastupile teške i nepopravljive posljedice u kojem bi slučaju bila narušena njegova osobna egzistencija, jer ne bi mogao slobodno raspolagati značajnim dijelom eventualnih budućih prihoda koji bi u slučaju provedbe zahtjeva za izravnu naplatu bili izdvojeni sa računa ovršenika i prebačeni za korist ovrhovoditelja. Navedenim postupanjem došlo bi do umanjenja imovine ovršenika te bi i nadalje nastajala nepopravljiva imovinska šteta značajnog iznosa i bila bi ugrožena njegova osobna egzistencija. Ujedno navodi da se vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete koja primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, očituje i u tome je li imovina ovrhovoditelja, dostatna za povratnu isplatu ovršeniku zaplijenjenog iznosa u postupku izravne naplate, da se radi o djetetu koje nema nikakve imovine te da stoga ovrhovoditelj nema imovinu koja je dostatna za naknadno namirenje ovršenika. U razdobljima u kojima ovrhovoditelj nije boravio kod ovršenika, ovrhovoditelj je uredno zaprimio sve uplate na ime uzdržavanja za razdoblje za koje se traži prisilna naplata te bi isti u slučaju prijenosa novčanih sredstava bez osnove zaprimio dvostruki iznos uzdržavanja te stoga ovršenik smatra da je njegov razlog za odgodom prijenosa srazmjeran interesu ovrhovoditelja. Ukazuje i na činjenicu da je RJ kao majka mlt. EJ također protiv ovršenika podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojom se traži dvostruka naplata već plaćenih iznosa na ima uzdržavanja za mlt. AJ te je stoga egzistencija ovršenika i iz navedenog razloga ugrožena, a protiv koje je ovrhe ovršenik također podnio prijedlog za proglašavanjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa te je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr Ob-25/25-2 od 28. travnja 2025. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave, a koju je ovršenik pokrenuo te se ista vodi pod poslovnim brojem P-3524/2025. Stoga, predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama na prijenos zaplijenjenih sredstava, kao i sadržajno pozivom na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ) proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Potražuje troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja do isplate.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, međutim do dana donošenja ovog rješenja, isti se nije očitovao na prijedlog ovršenika.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu sud je utvrdio da se pred Financijskom agencijom u postupku izravne naplate provodi prisilna naplate tražbine na novčanim sredstvima ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja podnijetog 29. travnja 2025. na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., a kojim je određeno ovršeniku doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditelja mjesečno iznos od 323,84 EUR (2.440,00 kn), radi naplate novčane tražbine s osnove uzdržavanja u ukupnom iznosu od 8.563,55 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od veljače do rujna i prosinac 2020., od siječnja do travnja i lipnja do listopada 2021., od ožujka do kolovoza i listopad 2022., od ožujka 2023. do lipnja 2024. te od kolovoza 2024. do siječnja 2025. , a prema specifikaciji priloženoj uz zahtjev za izravnu naplatu te da je sa računa ovršenika naplaćen ukupan iznos od 9.717,48 EUR s osnove glavnice i zateznih kamatama. Navedenom ovršnom ispravom ovršenik je u obvezi plaćanja uzdržavanja za mlt. AJ u iznosu od 260,14 EUR (1.960,00 kn) mjesečno.

6. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te s obzirom na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud odlučio kao u izreci ovog zaključka.

7. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

9. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu kako je to obrazloženo u točki 6. ove odluke.

10. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, a što ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio.

11. Nadalje se ističe kako je potrebno navesti da čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč.1. do 11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno nasilje, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, su okolnosti koje moraju postojati u trenutku provedbe ovrhe te se kao ispunjeni uvjet za odgodu u tom smislu ne može uzeti šteta koja bi tek trebala nastati u budućnosti. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogla protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za povrat novčanih sredstava koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

12. Pri tome je ovršenik dužan dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju.

13. Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovine ili da je njegova imovina nedostatna za naknadno namirenje ovršenika. Međutim, u svom prijedlogu ovršenik nije dostavio dokaze o imovinskom stanju ovrhovoditelja koji bi upućivali da će (eventualni) povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja biti nemoguć ili otežan i povezan sa većim troškovima.

14. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva i na otežanu osobnu egzistenciju koju će trpjeti u budućnosti u odnosu na koju valja naglasiti, ma kako je teško materijalno stanje otegotno za ovršenika, da navedeno ne predstavlja zakonom propisani uvjet za odgodu ovrhe. Sud ne ispušta iz vida da je ovršni postupak sam po sebi životno težak i tijekom istog posebno valja paziti na dostojanstvo ovršenika (čl. 6. OZ-a), ali isti je nužan, jer je ovaj ovršni postupak pokrenut upravo stoga što ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi, s time da, kako je već prethodno obrazloženo, kao ispunjeni uvjet za odgodu ne može se uzeti šteta koja bi tek trebala nastati u budućnosti.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

16. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka sud odbija kao neosnovan primjenom odredbe čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a, a s obzirom da zatraženi trošak nije bio potreban za ovrhu, nit je isti neosnovano prouzročen od strane ovrhovoditelja.

17. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja stranka može u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja podnijeti žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranku, odnosno e-komunikacijom. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11. st. 5. OZ-a).

DN-a

1. Ovrhovoditelju

2. Pun. ovršenika