Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžmp-31/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja: Kvm- 43/2025-8 od 8. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika TŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika TŽ, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv imovine, razbojništvom u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi čl. 34. KZ na štetu djeteta IŽ i kazneno djelo protiv javnog reda, nasilničkim ponašanjem iz čl. 323.a na štetu djece KŽ, SŽ i CŽ, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP, valja napomenuti da prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je ZKP objavljen zajedno s izmjenama i dopunama, nije naveo broj 72/2025, a navedene izmjene bile su na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja) u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP nad okrivljenikom TŽ produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali okrivljenik TŽ po braniteljici po službenoj dužnosti Sonji Dušić-Poljak, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene ZKP, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijano rješenje shodno navodima žalbe i odbije prijedlog Općinskog državnog odvjetništva za produljenjem istražnog zatvora te da ga odmah pusti na slobodu, uz izricanje blažih mjera opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-576/2025-3 od 26. kolovoza 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo nasilničkog ponašanja na štetu više djece, koje je i priznao, dok osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju te valja reći da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju u odnosu na oba kaznena djela obrazložio u točkama 5. do 14. obrazloženja pobijanog rješenja koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Iako okrivljenik osporava počinjenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju valja reći da ga za počinjenje tog kaznenog djela terete ne samo dijete JŽ, na čiju štetu je okrivljenik pokušao počiniti predmetno kazneno djelo, već i djeca KŽ i CŽ, a što je za postojanje osnovane sumnje dovoljno.
7. Žalitelj nadalje ističe da su do sada svakako nastupile okolnosti da ga se pusti na slobodu, jer više ne postoji opasnost od ponavljanja djela. Naime, da je on mlada osoba u dobi od 19 godina, a s obzirom da je mlađi punoljetnik da na njega treba primijeniti Zakon o sudovima za mladež. Isto tako treba uzeti u obzir da do sada nije kazneno osuđivan te da mu zbog njegovih intelektualno smanjenih kapaciteta istražni zatvor jako teško pada, a bez adekvatno psihosocijalne skrbi i tretmana da je opasan po njegovo zdravlje i da predstavlja kršenje njegovih ljudskih prava, time da se u istražnom zatvoru nalazi od 1. ožujka 2025. Stoga smatra da je do sada istražni zatvor višestruko djelovao na njega na način da ubuduće neće činiti takva ili slična kaznena djela. Ujedno ističe da je priznao počinjenje kaznenog djela nasilničkog ponašanja i da je za isto izrazio kajanje.
8. Vezano uz istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP valja reći da je okrivljenik TŽ osuđen u prekršajnom postupku zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu svoje majke DŽ i oca ŠŽ te zbog narušavanja javnog reda i mira na štetu GŽ, pa prvostupanjski sud opravdano smatra da se ni jednom blažom mjerom opreza ne bi otklonila opasnost da okrivljenik izlaskom na slobodu ne počini novo kazneno djelo ili da ponovi kazneno djelo za koje ga se tereti.
9. Nadalje, žalitelj nerealno smatra da je duljina trajanja istražnog zatvora nesrazmjerna kaznenim djelima koja mu se stavljaju na teret te navodi da tome u prilog ide i provedeno vještačenje po psihijatrijskom vještaku Nenadu Horvatu koji kod njega nije pronašao nikakve duševne poremećaje, niti trajnu psihopatologiju, već smatra da nad njim i njegovim ponašanjem bitni utjecaj ima pripitost ili korištenje drugih nedopuštenih sredstava uz intelektualnu potkapacitiranost.
10. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno jasno obrazložio zašto smatra da blaže mjere opreza ne bi otklonile opasnost od ponavljanja djela, budući je dao svoj pristanak i izrazio volju da se u slučaju puštanja na slobodu podvrgne psihosocijalnom tretmanu predloženom od strane psihijatrijskog vještaka, uz druge mjere opreza poput zabrane približavanja i komuniciranja s određenim osobama, kao i obvezno liječenje od alkohola i narkotika.
11. Uz nalaz vještaka iz kojeg je razvidno da okrivljenik zloupotrebljava alkohol i droge, treba imati u vidu i podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad da okrivljenik uslijed skromnih intelektualnih mogućnosti i s razvijenim dissocijalnim poremećajem ličnosti, izostankom osjećaja krivnje, bez motivacije za liječenje izravno ugrožava vlastiti i tuđi život i da kod njega postoji visok rizik za recidiv obiteljskog nasilja.
12. Žalitelj ističe da mu je otac smrtno bolestan s karcinomom mozga te da je prvostupanjski sud trebao detaljnije analizirati srazmjer između kaznenog djela za koje je optužen i svrsishodnost njegovog boravka u istražnom zatvoru. Na navedeno valja odgovoriti da obiteljske prilike nisu od utjecaja na istražni zatvor bilo kojeg istražnog zatvorenika, pa tako ni ovdje okrivljenika.
13. Žalitelj ističe da mu je žao zbog počinjenog kaznenog djela, navodi da mu nedostaju roditelji, da želi biti dobar i da ubuduće ne čini kaznena djela, a s obzirom da je mlađi punoljetnik sa sniženim mentalnim kapacitetima smatra kako ima opravdanih razloga da mu se pruži prilika da se brani sa slobode, budući bez adekvatnog psihosocijalnog tretmana istražni zatvor dugotrajno loše utječe na njegovo zdravlje. Zbog navedenog smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da je na njega pogrešno primijenjen ZKP, na njegovu štetu.
14. Za razliku od žalitelja ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud iznio jasne i opravdane razloge zbog kojih okrivljeniku treba produljiti istražni zatvor, u konkretnom slučaju činjenično stanje je točno i potpuno utvrđeno te u odnosu na okrivljenika nije došlo do pogrešne primjene KZ. Naime, bez obzira na mlađu životnu dob okrivljenika valja imati na umu da je okrivljenik tek izašao iz Odgojnog doma Ivanec i da je osnovano sumnjiv da je bezrazložno ispoljio nasilje prema djeci znatno mlađoj od sebe te da je na štetu jednoga od njih pokušao počiniti i kazneno djelo razbojništva, koje je ostalo u pokušaju samo stoga što dijete nije imalo novaca kod sebe.
15. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.
U Varaždinu 27. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic