Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-185/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog DT i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi 1. optuženog DT i 2. optuženog ST protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-717/2018-63 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe 1. optuženog DT i 2. optuženog ST odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu 1. optuženi DT i 2. optuženi ST proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine, teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11., za koje su 1. i 2. optuženici osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. 1. optuženom DT u izrečenu kaznu uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. svibnja 2018. do 19. rujna 2018.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, 1. optuženi DT i 2. optuženi ST dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.300,00 eura svaki, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi DT po branitelju Stipici Kovačeviću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i 1. optuženiku izrekne uvjetna osuda, podredno blaža zatvorska kazna.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi ST po branitelju Duji Duplančiću, odvjetniku iz Splita, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i 2. optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Žalbu je podnio i osobno 2. optuženi ST, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa kako se žalba 2. optuženika i žalba izjavljena po branitelju međusobno dopunjuju razmatrat će se kao jedna žalba 2. optuženika.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je podnijelo odgovor na žalbu 1. optuženika u kojem predlaže da se žalba 1. optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Žaleći se na prvostupanjsku presudu 1. optuženi DT prije svega upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nalazeći da su izostali objektivni dokazi o počinjenju terećenog kaznenog djela, slijedom čega nije dovedena u sumnju obrana 1. optuženika kada opisuje zašto se našao u blizini spornog objekta s kliještima. Podredno smatra da bi se i nekom uvjetnom osudom ili blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja kod 1. optuženika, budući da nije nastupila nikakva šteta u ovom događaju, a dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne po drugim presudama u dovoljnoj je mjeri utjecalo na 1. optuženika da se ubuduće „kloni od počinjenja kaznenih djela“.

6.1. Isto tako i 2. optuženi ST nalazi da tijekom postupka nije dokazano da bi zajedno s 1. optuženim DT počinio inkriminirano kazneno djelo, jer na to ne upućuje niti jedan personalni ili materijalni dokaz, dok se ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni iskazi svjedoka policijskih službenika koji su „iskonstruirali cijeli događaj samo na temelju činjenice da su se njih dvojica kritične prigode zatekli u blizini tog kioska“. U žalbi koju je osobno podnio 2. optuženik isti navodi da mu nije omogućeno da iznese svoju obranu i da bi je želio iznijeti u prisustvu svog branitelja, pa moli da mu se omogući ponovno suđenje i ukine prvostupanjska presuda, što po svom sadržaju upućuje na žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a.

7. Iako se u žalbi 1. optuženika navodi da se presuda pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i žalba 2. optuženika po branitelju, smatrajući da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi 1. i 2. optužnici ostvarili bitna obilježje kaznenog djela teške krađe u pokušaju za koje su proglašeni krivima.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na inkriminirano djelo, analizirajući iskaze svjedoka službenika policije FT, RT i ĆT, koji su kao pripadnici interventne jedinice policije postupali po dojavi o provali prema 1. i 2. optuženiku, zatekli ih na licu mjesta kod kioska Tiska u Splitu u noćnim satima, nakon čega su oni počeli bježati, ali su 1. optuženika odmah uhvatili i kod njega zatekli škare za metal i radne rukavice, dok su 2. optuženika uhvatili nakon kraće potjere, a na uvjerljivost iskaza službenika policije upućuje i zapisnik o očevidu u kojem su evidentirana oštećenja na kiosku na kojem je odsječen dio lima vanjske oplate, te provedeno fizikalno-kemijsko vještačenja škara iz kojeg proizlazi da se upravo na škarama oduzetim od 1. optuženika nalaze krhotine boja koje se podudaraju s fragmentima boje na kiosku, što nadalje potvrđuje i mehanoskopsko vještačenje kojim je utvrđeno da su izraženi mehanički tragovi sječenja limene oplate kioska nastali upravo pomoću dostavljenih škara za metal.

7.2. Stoga je potpuno neuvjerljiva obrana 1. optuženog DT da su se on i 2. optuženi ST samo slučajno zatekli na mjestu događaja, a da je škare imao jer je prije toga radio u masliniku, posebno imajući u vidu da optuženici žive u [adresa] i da se to događalo u 01,50 sati iza ponoći, ali i da su po dolasku policije odmah počeli bježati, zbog čega su službenici policije morali uporabiti i silu kako bi ih spriječili u daljnjem bijegu i savladali njihov otpor, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

8. U odnosu na žalbene navode 2. optuženog ST da je zadnja rasprava održana u njegovoj odsutnosti, zbog čega nije mogao iznijeti svoju obranu, pa bi mu zbog toga bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 404. st. 5. ZKP-a i raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog 2. optuženika. Naime, 2. optuženik je uredno obaviješten o datumu održavanja rasprave i koji će se dokazi izvoditi na toj raspravi, kao i na odredbu čl. 404. st. 5. ZKP-a da se rasprava može održati i bez prisutnosti optuženika ako je uredno pozvan, a nije pristupio, imajući u vidu da se 2. optuženik već ranije očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja, a koja optužnica nije izmijenjena. Stoga nedolazak 2. optuženika na raspravu u okolnostima kada je uredno usmeno pozvan na tu raspravu i upoznat koji će se dokazi izvoditi na toj raspravi, te upozoren na posljedice ukoliko ne dođe na raspravu, a ni na koji način nije opravdao svoj izostanak, nije rezultiralo povredom prava 2. optuženika na obranu na raspravi niti bitnom povredom odredaba kaznenog postupka, već u tom slučaju vrijedi presumpcija da se svojevoljno odrekao prava da bude nazočan na raspravi na kojoj bi mogao iznijeti svoju obranu, kojim pravom inače optuženik sam disponira, jer nije niti dužan iznijeti svoju obranu ako to ne želi.

9. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je 1. i 2. optuženika kao supočinitelje proglasio krivima zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, jer su zajednički i dogovorno, provaljivanjem da dođu do stvari iz zatvorenih prostora i protupravno ih prisvoje, poduzeli radnje koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške krađe.

10. Razmatrajući odluke o kazni, koju kaznu osporava 1. optuženi DT u žalbi, dok žalba 2. optuženog ST zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje utječu na izbor vrste i visine kazne tako da nema uvjeta za blaže kažnjavanje 1. i 2. optuženika. Izrečene kazne zatvora 1. i 2. optuženiku u trajanju od jedne godine primjerene su okolnostima pod kojima je počinjeno ovo kazneno djelo, jačini ugrožavanja i povredi zaštićenog dobra, ali i činjenici da su 1. i 2. optuženici već pravomoćno osuđivani zbog imovinskih delikata, ali i zbog drugih kaznenih djela, tako da se samo izrečenim bezuvjetnim zatvorskim kaznama može postići svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11. i utjecati na 1. i 2. optuženika da ne dolaze ponovo u sukob sa zakonom, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Iz navedenih razloga, budući žalbe 1. optuženog DT i 2. optuženog ST nisu osnovane, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar