Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1259/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara i dr., odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj : P-158/2025-54 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-158/2025-54 od 5. lipnja 2025.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odluka o trošku u očito odbijajućem dijelu točki I. izreke presude Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-158/2025-54 od 5. lipnja 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u daljnjem iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2025. pa do isplate u roku od 15 dana dok se u preostalom odbijajućem dijelu žalba tužiteljice kao neosnovana odbija te odluka o parničnom trošku u očito odbijajućem dijelu točki I. izreke prvostupanjske odluke potvrđuje.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika. U točki II. izreke utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2,091,59 eura dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) dok tužiteljica žalbu podnosi protiv odluke o trošku u očito odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Tužiteljica predlaže preinačenje odluku o trošku u očito odbijajuće dijelu uz naknadu joj troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana a žalba tuženika neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 12. rujna 2007. ovjeren kod javnog bilježnika 13. rujna 2007. na iznos od 27.847,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita

- da je Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju osobnog vozila,

- da je u odredbi čl. 2. Ugovorena ugovorena redovna kamata od 5,49 % godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da je Ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača te da tuženik nije dokazao da bi Ugovor o kreditu bio sklopljen u svrhu koja ne služi zadovoljenju osobnih potreba,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

- isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

- da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita povećavao početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49 % te anuitete obračunavao po povećanoj kamatnoj stopi i to od 1. studenog 2007. do 30. travnja 2008. godine po stopi od 6,45%, od 1. svibnja 2008. do 28. veljače 2009. po stopi od 6,75%, od 1. ožujka 2009. do 30. rujna 2011. po stopi 7,75% i od 1. listopada 2011. do 30. rujna 2012. po stopi od 7,25% godišnje.

- da za cijelo razdoblje otplate kredita pretplata u anuitetima koja obuhvaća pozitivnu razliku na ime promjene kamatne stope, odnosno ukupne pozitivne razlike između anuiteta po ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu primjenjujući početnu kamatnu stopu od 5,49% u odnosu na anuitete koji su tijekom otplate stvarno otplaćeni u kunama ukupno iznosi 1.119,56 eur/8.435,29 kn kako je to specificirano u nalazu i mišljenju vještaka u stupcu 17 tabele broj 5 (str. 11 do 14 nalaza i mišljenja),

- da za cijelo razdoblje otplate kredita preplata u anuitetima koja obuhvaća pozitivnu razliku na ime promjene tečaja odnosno pozitivne razlike između anuiteta koji su stvarno otplaćeni u kunama u odnosu na CHF tečaj koji je bio važeći na dan isplate kredita ukupno iznosi 5.617,85 eur/42.327,70 kn kako je specificirano u stupcu 12 tabele broj 6 (str. 15 do 18 nalaza i mišljenja) tj. da ukupna preplata u anuitetima s osnove promjene kamatne stope i tečaja, a u odnosu na početne uvjete kredita iznosi 6.737,41 eur/50.762,99 kn.

9. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 2. među strankama sklopljenog Ugovora kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika nepoštena ugovorna odredba pri čemu se poziva na utvrđenja iz kolektivne presude radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je utvrđeno da je ugovaranje promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika suprotno načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovorne odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati slijedom čega kao posljedicu ništetnosti iste kao osnovan prihvaća regresni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je tužiteljica više platila zbog ništetne odluke o promjenjivosti kamatne stope.

10. Isto tako polazeći od činjenice da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima a polazeći od toga da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika to prvostupanjski sud zaključuje da je i sporna odredba čl. 7. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojom je istom ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF o sadržaju koje se nije pojedinačno pregovaralo te koje je unaprijed formulirao tuženik kao trgovac i na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja a koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe te kao takve nepoštene sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) te posljedično tome ništetne slijedom čega prihvaća kao osnovan deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti istih.

11. U donošenju prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

12. Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

14. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Isto tako presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a.

18. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika te valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Ovo iz razloga jer je, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud vezan utvrđenjima pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost istih pa kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj o odluci tuženika i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nosi, samim time ni razumljivost iste niti je dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prilikom sklapanja ugovora stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenim te te time ništetnim odredbama ugovora.

19. Na žalbene navode valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud zaključujući o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu treba navesti da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje spornog Ugovora bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu tj. nije dokazao da se je o sklapanju Ugovor o kreditu pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao adekvatne dokaze a po tuženiku predložena dokumentacija (Opći uvjete poslovanja i podaci HNB na okolnosti povijesnog kretanja mjesečnog LIBOR-a) ne dokazuju se jasna obaviještenost potrošača o parametrima promjene kamatne stope ni rizicima i posljedicama sklapanja ugovora ugovaranjem valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

20. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravo tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora pozivom na činjenicu da među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu više ne proizvodi pravne učinke.

2¸1. Ovo iz razloga jer na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a) a ispunjenjem te prestankom ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti.

22. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

23. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu ništetne te je pravilnom primjenom materijalnog prava kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

24. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u izreci pobijane presude nije pravilna. Tuženik je izgubio parnicu pa ga je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužiteljici.

25. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te temeljem odredbe čl. 368. st.1.ZPP-a prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke.

26. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv očito odbijajućeg dijela odluke o trošku sadržane u točki I. izreke za istaći je da osnovano tužiteljica sadržajem žalbe upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim joj prvostupanjski sud nije priznao pravo na naknadu troška za sastav podneska od 16. studenog 2019.

27. Ovim podneskom tužiteljica se je obrazloženo očitovala na sadržaj odgovora na tužbu tuženika pa joj za sastav navedenog podneska u sadržaju kojeg iznosi navode zbog kojih osporava tvrdnje tuženika iznijete u odgovoru na tužbu u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi s Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) pripada pravo na nagradu u zahtijevanom iznosu od 200 eur uvećano za PDV.

28. U preostalom dijelu žalba tužiteljice protiv odbijajuće dijela odluke o trošku nije osnovano. Pravilno prvostupanjski sud tužiteljici nije priznao pravo na naknadu troška za sastav opomene pred tužbu budući da isto nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Isto tako pravilno prvostupanjski sud nije udovoljio ni zahtjevu tužiteljice za sastav podneska od 28. prosinca 2020. i 24. ožujka 2025., jer sastav istih kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nije bio potreba za vođenje postupka budući da tužiteljica sadržajem istih ponavlja već prethodno iznesene navode.

29. Protivno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije priznao pravo na naknadu troškova korištenja osobnog automobila punomoćnika od mjesta njegova sjedišta u [adresa] do sjedišta Stalne službe suda u Poreču vezano uz pristup ročištima.

30. Ovo iz razloga jer se ne radi o nužno potrebnom trošku u smislu članka 155. ZPP-a jer na području nadležnosti prvostupanjskog suda ( Stalne službe u Poreču) djeluje više odvjetnika pa je tužiteljica imala mogućnost angažirati punomoćnika u mjestu u kojem su održavana ročišta ili je punomoćnik tužiteljice mogao angažirati zamjenskog punomoćnika na području Poreča i na taj način izbjeći putni trošak.

31. Teret troška angažiranja odvjetnika izvan sjedišta suda pada na onu stranku koja ga je angažirala. Stoga putni troškovi odvjetnika izvan sjedišta područja suda pred kojim se vodila parnica mogu iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog sud pa pravilno prvostupanjski sud nije tužiteljici priznao pravo na naknadu ovog troška.

32. Slijedom iznijetog odluku o trošku u očito odbijajućem dijelu po žalbi tužiteljice temeljem odredbe čl. 380.t.3. ZPP-a valjalo je djelomično preinačiti dok je u odnosu na ostali očito odbijajući dio žalbu tužiteljice temeljem odredbe čl. 380.t.2. ZPP- a kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u točki II. izreke.

33. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u 34. toč. II. izreke ove odluke.

34. S obzirom da je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela samo u neznatnom dijelu za koji nisu nastali posebni troškovi odbijen je i njezin zahtjev za naknadu žalbenog troška u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 166. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rijeci 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković