REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2816/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 226944857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušec, odvjetnica u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika Lovačko društvo "STARI GAJ", OIB: 61107045427, Mraclin, Braće Radića 13 i drugotuženika Lovačko društvo "ZVONIMIR", OIB; 13349293413, Velika Gorica, Sisačka 45, koje zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika prvotuženika i drugotuženika, s danom objave 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo "STARI GAJ", OIB: 61107045427, Mraclin, Braće Radića 13 i drugotuženiku Lovačko društvo "ZVONIMIR", OIB; 13349293413, Velika Gorica, Sisačka 45 solidarno isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 226944857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 iznos od 1.889,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo "STARI GAJ", OIB: 61107045427, Mraclin, Braće Radića 13 i drugotuženiku Lovačko društvo "ZVONIMIR", OIB; 13349293413, Velika Gorica, Sisačka 45 solidarno nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.649,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi se 29. studenog 2022. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D-31 između mjesta Mala Buna i Velika Gorica na način da je na vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽTA naletjela divlja svinja – vepar i oštetila ga, nakon čega se udaljila s mjesta nezgode. Navodi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja te se tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete obratio vlasnik vozila (Impuls Leasing d.o.o) i tužitelj je na račun vlasnika isplatio iznos od 1.889,98 EUR dana 15. svibnja 2023. S obzirom da tuženici, koji su lovoovlaštenici na mjestu nezgode, za konkretnu štetu odgovaraju kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) i to kao ovlaštenici prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe čl. 1066. ZOO, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa koji je isplatio na ime naknade štete svom osiguraniku. Dodaje da su na području državne ceste 31 na kojoj se dogodio štetni događaj učestali naleti divljači na vozila, da oba tuženika u svojem fondu imaju divlju svinju i da se oba nalaze na mjestu prometne nezgode. Radi se o otvorenim lovištima, što je vidljivo i iz ispisa iz Središnje lovne evidencije, a koja lovišta omogućavaju nesmetanu dnevnu i sezonsku migraciju divljači pa stoga postoji solidarna odgovornost lovačkih društava koja se nalaze u blizini mjesta nezgode.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je za predmetni štetni događaj saznao tek po primitku tužbe. Osporava svoju odgovornost jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je divljač (vepar) cestu prošla iz smjera susjednog lovišta drugotuženika. Dodaje da iz priložene dokumentacije proizlazi da divljač nije pronađena na mjestu događaja i da nisu izuzete dlake divljači budući da nisu pronađene na vozilu. Osim toga navodi da su na cesti postavljeni prometni znakovi koji ukazuju na mogućnost prelaska divljači, što vozačima ukazuje na potrebu prilagođavanja brzine vožnje uvjetima na cesti. Kako se nezgoda dogodila u zimskom periodu u 17:40 sati, kad je već mrak, a obzirom na postavljeni prometni znak, to je brzinu vožnje trebalo prilagoditi uvjetima na cesti. Ističe da nije bio organiziran skupni lov jer se isti organizira samo nedjeljom. Napominje da je odredbama ZOO vozilo definirano kao opasna stvar, dok je divljač prema Zakonu o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20.) dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nikakva ozlijeđena ili uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu sa predmetnim štetnim događajem u lovištu drugotuženika nije pronađena, a da bi se uopće moglo govoriti njegovoj eventualnoj odgovornosti kao lovoovlaštenika za štetu, potrebno je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač. Osim toga, tužitelj ničim ne dokazuje da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz lovišta drugotuženika. Navodi da na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu drugotuženika nisu provođene lovne aktivnosti pa posljedično nema ni odgovornosti istoga za nastalu štetu u smislu čl. 80. Zakona o lovstvu, koji je u odnosu na ZOO, lex specialis. Nadalje ističe da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a ne opasna stvar te je pod njezinom osobitom zaštitom (čl. 4. Zakona o lovstvu). Dakle, divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja, koje se rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti (po principu krivnje). Dakle, odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. ZOO), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Pored navedenog, ističe da tužitelj uopće nije označio u čemu bi se sastojao eventualni propust drugotuženika. Zaključno navodi da bilo kakva oprema koja bi spriječila prodor životinja na cestu nije postavljena, što spada u isključivu nadležnost i odgovornost osobe koja upravlja cestom pa stoga ističe prigovor isključive odgovornosti za štetu osobe koja upravlja cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Dodaje da je provodio sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je pribavio od MUP-a, PUZ-a, PP Velika Gorica njihov spis pod brojem 211-08/22-3/11484 (list 251. spisa) i očitovanje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva podatke o lovoovlaštenicima lovišta I-133 Mraclin i I-12- Šiljakovčka Dubrava na dan štetnog događaja (list 256.-258. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci ŽTA (list 334.-335. spisa), UTA (list 335.-336. spisa), ŽT (list 336.-337. spisa) i UT (list 358.- 359. spisa) te zastupnik po zakonu prvotuženika BT (list 356.-357. spisa) i zastupnik po zakonu drugotuženika ST (list 359. spisa). Također je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz Zagreba (list 389.-398., 407.-408. spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.889,98 EUR koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 29. studenog 2022. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divljač (vepra) na državnoj cesti.

7. Između stranaka su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Sporan je nastanak štetnog događaja na način na koji je isti opisan u tužbi s obzirom da niti uginula niti ozlijeđena divljač nije pronađena. Sporne su pasivna legitimacija drugotuženika te odgovornost prvotuženika i drugotuženika za nastalu štetu.

8. Iz Potvrde MUP-a, PUZ-a, PP Velika Gorica, Klasa: 211-08/22-3/1148, Urbroj:

511-19-36-22-2 od 6. prosinca 2022. (list 27.-28. spisa) i službene bilješke MUP-a, PUZ-a, PP Velika Gorica, Klasa: 211-08/22-3/1148, Urbroj: 511-19-36-2l2-3 od 29. studenog 2022. (koja prileži spisu PP Velika Gorica broj 211-08/22-3/1148 – pomoćni omot ovog spisa) proizlazi da se 29. studenog 2022. u 17:40 sati na cesti D31 između mjesta Mala Buna i Velika Gorica dogodio događaj u kojem je sudjelovao ŽTA kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], u kojem je putnik bila BTA. Prema opisu nezgode, ŽTA je upravljao osobnim automobilom zapadnom kolničkom trakom državne ceste D31 između mjesta Mala Buna i Velika Gorica u smjeru juga te je dolaskom 280 metara sjevernije od kbr. 5 Malobunske ulice u Maloj Buni prednjim lijevim dijelom vozila naletio na divljač-svinju koja je kolnik državne ceste prelazila iz smjera zapada u smjeru istoka dolazeći vozaču s desne strane s mekog terena. Ujedno je navedeno da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača u vezi ovog događaja. Također iz Izvješća o poduzetom od 29. studenog 2022. koje prileži spisu PP Velika Gorica broj 211-08/22-3/1148 (pomoćni omot ovog spisa) proizlazi da divljač nije pronađena na mjestu događaja, da je na kolnik istrčala iz područja lovačkog društva "Šiljakovečka Dubrava", da je policija pokušala stupiti u kontakt sa predsjednikom lovačkog društva FT oko 18:45 sati, da je brzina vožnje na mjestu događaja ograničena na 60 km/h i da se 700 metara sjevernije od mjesta događaja nalazi prometni znak "divljač na cesti" uz dopunsku ploču "u dužini od 900 metara". Utvrđeno je da je u ovom štetnom događaju nastala materijalna šteta. Prema podacima PP Velika Gorica (dopis od 30. lipnja 2023. – list 29. spisa) nisu izuzete dlake divljači.

9. Potvrda od 6. prosinca 2022. izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi.

10. Svjedok ŽTA je u svom iskazu naveo da se kretao iz smjera Velike Gorice prema smjeru Velike Bune oko 17:30-17:40 sati u koloni od 5-6 vozila brzinom od oko 45-50 km/sat, s time da je on bio pri sredini te kolone. Iskazao je da je u jednom trenutku sa njegove desne strane sa livade došao vepar koji je iskočio oko metar ispred njegovog vozila koje je udarilo u vepra. Prema kazivanju njegove supruge, vepar je pao, a potom se digao i nastavio kretati u lijevo, dok su, prema kazivanju svjedoka koji su bili iza njega, nakon vepra prošla još 2-3 veprića zbog čega svjedok pretpostavlja da se zapravo radilo o veprici. Naveo je da je od udara razbijen prednji desni dio vozila koje je svjedok zaustavio sa strane ceste i pozvao policiju koja je obavila očevid. Pojasnio je da je bio sumrak, da je kolnik bio suh, a vidljivost savršena. Livada sa koje je došao vepar je gotovo u razini ceste, odmah pokraj kolnika je travnata površina, a nakon toga kanal i potom livada. Dodao je da sa strane ceste nema nikakve ograde ili žice odnosno zida koji bi spriječili dolazak divljači na cesti. Prema njegovom sjećanju, policajci su obavijestili lovce o događaju, međutim oni su rekli da neće izlaziti na mjesto događaja jer nema životinje. Dodao je da je prilikom vožnje bio koncentriran na stanje na cesti te da nije gledao sa strane tako da životinju nije uočio prije nego je izašla na cestu, a s obzirom da se radi se o tamno smeđoj životinji istu bi teško bilo uočiti u mraku. Naveo je i da je 2-2,5 km prije mjesta nezgode postavljen znak opasnosti "divljač na cesti". Zaključno je naveo da je vozilo popravljeno u Auto kući Habulin u Škorpikovoj, a troškovi su podmireni putem kasko osiguranja kod Euroherc osiguranja .

10.1. Sud je prihvatio navode svjedoka STA kao iskren i istinit, a osobito u dijelu u kojem je opisao životinju na koju je naletio jer je uvjerljivo opisao njezine karakteristike i kretanje. Navodi svjedoka nisu u suprotnosti sami sa sobom niti sa materijalnim dokazima u spisu.

11. Iz iskaza svjedokinje FTA (ranije BTA) proizlazi da je bila suvozač u vozilu kojim je upravljao njezin suprug i da je na ulazu u Malu Bunu prije nogometnih terena sa desne strane pred vozilo izletio vepar kojeg je uočila sekundu prije udara vozila u njega. Navela je da se nisu vozili velikom brzinom, da je uslijed udara vepar pao, a potom se odmah digao i nastavio kretati u lijevo, a za njim i jedan mladi vepar, iako je navodno, prema izjavi svjedoka koji se kretao iza njih, bio i još jedan mladi vepar kojeg ona nije vidjela. Pojasnila je da se radi o cesti bez bankina sa strane, koja nije osvijetljena, a teren pored ceste je, nakon jarka koji ga odvaja od ceste, dijelom livada, a dijelom šumoviti teren. Prema njezinom saznanju policajci nisu zvali lovce niti su pregledavali okolni teren radi pronalaska divljači jer je bio mrak.

11.1. Sud je prihvatio navode svjedokinje DTA kao iskrene, uvjerljive i istinite osim u dijelu u kojem je navela da policajci o događaju nisu obavijestili lovce jer suprotno proizlazi iz službene bilješke PP Velika Gorica i iskaza svjedoka STA iz kojih je sud zaključio da je policija pokušala kontaktirati lovačko društvo drugotuženika.

12. Svjedok UT je u svom iskazu naveo da je samo on po dojavi bio upućen na mjesto nezgode, da je na očevidu obavio razgovor sa vozačem i da je utvrdio štetu na vozilu. Pojasnio je da se, ako ima tragova od divljači, ona u pravilu izuzme i stavi u omot spisa, fotografira i ako ima tragova na kolniku to se ucrta u situacijski plan, a kad se radi o manjim nezgodama (sa manjom štetom), ne radi se situacijski plan, koji niti u konkretnom slučaju nije sačinjen. Ne sjeća se je li u izuzeta dlaka životinje, a ako jest, zaklamana je uz omot spisa. Naveo je da se rijetko dogodi da se dlake zaborave izuzeti, međutim ima i takvih situacija. Inače se, da se radilo o naletu na divljač, utvrđuje iz izjave vozača koji opiše iz kojeg je smjera došla divljač, ali i na temelju tragova koje pronađu na vozilu (najčešće dlaka koja se pronađe u 90% slučajeva i koja je specifičnoga izgleda, odnosno razlikuje se od izgleda dlake ostalih životinja). Dodao je da su na mjestu gdje je došlo do nezgode učestali naleti vozila na divljač jer je šuma i sa jedne i sa druge strane. Dodao je da u pravilu uvijek obavijeste lovoovlaštenika koji se nekad ne jave, a u nekim slučajevima ne dođu na mjesto događaja. Iskazao je da je pregledao užu zonu samog naleta, a u izvješću je konstatirano je li pronađena uginula ili ranjena divljač. Svjedok je naveo da je utvrdio da se radilo o naletu na divljač temeljem izjave vozača i temeljem tragova na vozilu , a iz fotografija je vidljivo da je bilo tragova blata, što je također dokaz da se radilo o divljoj svinji. Pojasnio je da je kod divlje svinje specifično da ode jer je je malo jača i izdržljivija, dok srna češće ostane na mjestu polomljena.

12.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio kao iskren, uvjerljiv i logičan , osobito u dijelu u kojem je opisao na koji je način došao do utvrđenja da se radilo o naletu na divlju životinju, te ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

13. Svjedok ŽT, lovočuvar kod drugotuženika, naveo je da o predmetnoj prometnoj nesreći nema nikakvih neposrednih saznanja jer ni je bio prisutan prilikom očevida, niti je bio pozvan. Pojasnio je da policija kada dođe do naleta vozila na divljač, nakon dolaska na mjesto nezgode obavijesti lovačko društvo koje tada također izađe na teren i koje ima naputak pronaći divljač ili tragove divljači na vozilu da se uopće može utvrditi radi li se o naletu na divljač, a ako je uginula divljač, ona se treba zbrinuti, što je u nadležnosti veterinarske službe. Ne zna gdje se dogodila sporna prometna nezgoda. Naveo je da je FT bio dopredsjednik drugotuženika. Pojasnio je da je, kada se gleda iz smjera Velike Gorice prema Velikoj Buni, istočna granica lovišta drugotuženika cesta koja spaja Veliku Goricu sa Velikom Bunom, naziva 153. brigada hrvatske vojske, a kada se gleda iz smjera Velike Gorice prema Velikoj Buni lovište drugotuženika se nalazi sa desne strane te ceste, dok je sa lijeve strane te iste ceste lovište prvouženika. Naveo je da drugotuženik u svom fondu ima srneću divljač, crnu divljač ili divlje svinje, to je plemenita divljač, potom fazane, lisice, čagljeve i ostale divlje životinje. Naveo je da nisu česti naleti vozila na divljač na njihovom području, odnosno da se dogode do tri nezgode godišnje, a najčešće se radi o naletima na srneću ili crnu divljač odnosno divlju svinju. Dodao je da su na cesti ispred ulaza u šumu s obje strane postavljeni prometni znakovi "divljač na cesti" , da cesta nije ograđena te da kod drugotuženika ne postoje mjere za sprječavanje štete od divljači jer nema mogućnosti da se spriječi dolazak divljači na cestu, već je potreban povećan oprez vozača na tim dionicama. Ujedno je naveo da na dan prometne nezgode u popodnevnim satima nije provođen lov u lovištu drugotuženika, a zasigurno se nije provodio niti u lovištu prvotuženika s obzirom da se lov ne provodi radnim danom.

13.1. Sud je prihvatio kao iskren, dosljedan i uvjerljiv iskaz ovog svjedoka budući da nije u suprotnosti sa ostalim činjeničnim utvrđenjima u ovom sporu. Iskaz svjedoka se u odnosu na broj prometnih nesreća na predmetnoj dionici podudara i sa potvrdom PP Velika Gorica od 12. rujna 2023. (list 5. -7. spisa) iz koje proizlazi da su u 2022. na državnoj cesti D31 u dijelu nadležnosti drugotuženika evidentirana četiri događaja naleta vozila na divljač.

14. Zastupnik po zakonu prvotuženika BT iskazao je da je za štetni događaj saznao tek kad je primio tužbu. Naveo je da se na dan štetnog događaja kod prvotuženika nije provodio lov niti bilo kakve lovne aktivnosti. Također je naveo da je, kad se gleda iz smjera Velike Gorice prema Pokupskom sa lijeve strane Lovačko društvo Stari Gaj Mraclin (prvotuženik), a sa desne strane Lovačko društvo Zvonimir (drugotuženik). Potvrdio je da prvotuženik u svom fundusu ima divlje svinje. Pojasnio je da su kod njih polje i kuće bliže cesti pa oni na tom području ne smiju vršiti lov, već ga vrše na drugim dijelovima lovišta. Naveo je da u svom lovištu nisu pronašli uginulu divljač koju bi mogli dovesti u vezu sa ovim štetnim događajem, niti je dobio dojavu da bi se u lovištu nalazila neka uginula divlja životinja, a niti su pronašli ozlijeđenu divlju životinju. Zaključno je naveo da prvotuženik u blizini ceste nema lovno gospodarske ili lovno tehničke objekte poput hranilišta i sl. koji bi privlačili divljač.

14.1. Iskaz zastupnika po zakonu prvotuženika sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv.

15. Zastupnik po zakonu drugotuženika je naveo da je za ovu nezgodu saznao nakon primitka tužbe u ovom postupku, dok je inače praksa da policija zove lovočuvare, što je kod drugotuženika ŽT. Potvrdio je da se sa lijeve strane ceste, kada se gleda od Velike Gorice prema Pokupskom nalazi lovačko društvo prvotuženika, a sa desne strane lovačko društvo drugotuženika, kao i da drugotuženik u svom fundusu ima divlju svinju i da zna biti naleta na divljač na tom području. Naveo je da su od početka lovišta kod svakog ulaza u šumu i izlaza iz šume postavljeni znakovi opasnosti "divljač na cesti". Na dan kad se dogodila nezgoda nisu se provodile lovne aktivnosti niti skupni lov koji se provodi uglavnom vikendom i to samo 3-4 puta godišnje, s time da na ovom području ne smiju loviti jer lovište počinje 300 metara od kuća. Naveo je da na ovom području nemaju niti hranilišta niti pojilišta. Kako nisu bili obaviješteni o ovom događaju, ne znaju je li uopće bila riječ o divljači.

15.1. Iskaz zastupnika po zakonu drugotuženika u bitnom je suglasan sa ostalim provedenim dokazima u ovom postupku. Iskaz je uvjerljiv i dosljedan pa je kao takav u cijelosti prihvaćen.

16. Iz iskaza svjedoka STA i FTA, kao i iskaza svjedoka UT proizlazi da je ŽTA obavijestio policiju o nastanku štetnog događaja naletom vozila na divljač (vepra), da je policija izašla na mjesto događaja i obavila očevid, a kojom prilikom je utvrđeno da je 700 metara prije mjesta događaja postavljen prometni znak "divljač na cesti", da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti kod vozača te da nije pronađena divljač koja se dovodi u vezu sa nezgodom, dok je iz iskaza svjedoka ŽT te iskaza zastupnika po zakonu prvotuženika i drugotuženika utvrđeno da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti u lovištima prvotuženika i drugotuženika koja u svojim fondovima imaju divlju svinju.

16.1. Okolnost da nije pronađena divljač i da nisu izuzeti tragovi dlake sa vozila ovaj sud ne smatra odlučujućom kada se imaju u vidu navodi svjedoka (vozača i putnika u vozilu) koji su potvrdili da je bila riječ o divljoj svinji (koju oba tuženika nesporno imaju u svom fondu) te su detaljno opisali njezino istrčavanje na kolnik i smjer u kojem je nastavila kretanje, pri čemu je vozač naveo da se radi o tamno smeđoj životinji koju je teško uočiti u mraku, ali i kada se uzmu u obzir navodi policijskog službenika koji je pojasnio da je do utvrđenja da se radilo o divljači došao ne samo temeljem iskaza vozača, nego i temeljem tragova blata na vozilu, pri čemu je pojasnio da je kod divlje svinje koja je jača i izdržljivija specifično da ode.

17. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 16. ožujka 2025. i isti dao usmeno na ročištu 15. srpnja 2025.

17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio divljači (divlje svinje) koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane, međutim iz spisa nije moguće utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Ukoliko se vozilo osiguranika tužitelja kretalo sredinom svoje prometne trake, tada je do naleta došlo oko 1,8 m do 2,3 m od središnje linije duboko u zapadnoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja. Tehnički je moguće da se vozilo neposredno prije i u trenutku naleta kretalo iskazanom brzinom od oko 45 do 50 km/h. Vještak je mišljenja da je vozač mogao najranije uočiti divljač kad mu je ona ušla u domet svjetala vozila, odnosno da ju je mogao prvi put ugledati oko 0,7 s prije naleta, da se ona prostorno nalazila udaljena oko 3,7 m od mjesta naleta, a vozilo oko 9,2 m. Da je vozač u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i do naleta na divljač bi došlo, a s obzirom da je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 9,2 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iz srednje iskazane brzine kretanja bio duži i iznosio oko 20,9 m. Radnjom intenzivnog kočenja uspio bi zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i time bi izbjegao štetni događaj da se kretao brzinom manjom od 27,4 km/h. Vještak je utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu nastala djelomična šteta u iznosu od 1.889,98 EUR bez PDV-a, odnosno 2.362,47 EUR s PDV-om.

17.2. Usmeno dajući nalaz i mišljenje, vještak je dodatno pojasnio da je, s obzirom na opseg i intenzitet oštećenja na vozilu, naletna brzina mogla iznositi iskazanih 45-50 km/h jer da je bila veća, bilo bi za očekivati oštećenje poprečnog nosača prednjeg branika i hladnjaka motora. Kako se vozilo kretalo u koloni brzinom od 45-50 km/h pri čemu je zaustavni put radnjom kočenja (oko 20,9 m) bio u dometu vidljivosti svjetala (oko 25-30 m), proizlazi da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo prilagođenom brzinom. Neposredno prije naleta na divljač vozilo se najvjerojatnije kretalo naletnom brzinom, odnosno brzina kretanja vozila prije naleta je jednaka naletnoj brzini. Naveo je da kolniku nisu pronađeni tragovi kotača vozila pa vozač najvjerojatnije nije kočio prije naleta. Dodao je da se ne može isključiti mogućnost da bi oštećenja na vozilu nastala od naleta i na neku drugu životinju, međutim kako su na kolniku pronađeni tragovi krhotina plastike od vozila, što je vidljivo iz Izvješća o poduzetom, vještak je mišljenja da su oštećenja na vozilu najvjerojatnije nastala u predmetnom štetnom događaju. Tragovi otpale plastike s vozila upućuju da se štetni događaj odigrao na mjestu gdje su tragovi pronađeni.

17.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

18. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi;

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar granica lovišta kojima gospodare tuženici. Nije dvojbeno da se štetni događaj koji je opisan u tužbi i javnoj ispravi (potvrdi PP Velika Gorica od 6. prosinca 2022.) dogodio na državnoj cesti D31 kao niti da se sa jedne strane te ceste nalazi lovište prvotuženika (I-133 Mraclin), a s druge strane ceste lovište drugotuženika (I/12 Šiljakoviačka Dubrava), kako su opisani u dopisu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 5. lipnja 2024. (list 256. spisa) i označeni na kartama lovišta (list 257.-258. spisa). Tijekom postupka je utvrđeno da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti.

20. Međutim, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, pa tako i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024., odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog Zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije. Prema tome, kako odredbama Zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

21. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

22. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

23. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

24. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

25. Dakle, na tuženicima leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a postojanje istih sud u ovom postupku nije utvrdio.

25.1. Naime, u postupku je utvrđeno da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja bila ispod ograničenja od 60 km/h te je vozač imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač samo pod pretpostavkom da se kretao brzinom manjom od 27,4 km/h . Stoga nije utvrđeno da bi vozač bio odgovoran ili suodgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu.

25.2. Nadalje, prema prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

25.2.1. Dakle, odgovornost po načelu krivnje iz čl. 50. st. 1. Zakona o cestama isključivo se odnosi na odštetnu odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

25.2.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je na predmetnoj dionici državne ceste 700 metara prije mjesta događaja bio postavljen znak opasnosti "divljač na cesti" koji upozorava vozače od mogućnosti dolaska divljači na cestu u dužini od 900 metara. Stoga nema odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama.

25.2.3. Međutim, sve da navedeni prometni znak i nije bio postavljen, lovoovlaštenik bi bio oslobođen od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko bi nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom u smislu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO. U konkretnom se slučaju ne radi o takvoj situaciji.

25.3. Kako je u postupku stoga utvrđeno da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost vozača za nalet na divlju životinju u smislu čl. 80. st. 6. alineja prva Zakona o lovstvu, niti odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama, zaključak je suda da su za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja solidarno odgovorni tuženici kao osobe koje su dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svojim lovnim područjima.

26. Budući da je tužitelj isplatom naknade štete u utuženom iznosu (čija visina proizlazi iz računa o popravku vozila na listu 46. spisa te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka) danom isplate, odnosno 15. svibnja 2023. (list 34. spisa) stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO) , osnovano potražuje isplatu tog iznosa od prvotuženika i drugotuženika (solidarno) kao štetnika. Time je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika.

27. Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 15. svibnja 2023. do isplate u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmetno potraživanje proizašlo iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženici su mu dužni solidarno nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

29.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife) i podnesaka od 27. studenog 2023., 30. siječnja 2024. i 9. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 24. travnja 2024., 29. listopada 2024., 17. prosinca 2024., 6. veljače 2025. i 15. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 33,18 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te za presudu u iznosu od 66,36 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 2.649,54 EUR.

29.2. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 8. listopada 2024. budući da je sud ocijenio da navedeni troškovi ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Naime, radi se o podnesku u kojem je tužitelj u bitnom ponovio ranije istaknute navode i pravna shvaćanja te se pozvao na odluke iz drugih sudskih postupaka vođenih protiv tuženika koji nisu u vezi sa ovim predmetom.

29.3. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

30. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).