Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-489/2022-38

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, Baška Voda, Obala sv. Nikole 65, kojeg zastupa Petar Bulić, odvjetnik u Omišu, Četvrt kralja Zvonimira 2, protiv tuženika HOTELI BAŠKA VODA d.d., OIB 38304309304, Baška Voda, Ulica Stjepana Radića 2, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva MACURA I RESTOVIĆ j.t.d. iz Šibenika, Stjepana Radića 24, radi predaje nekretnine u posjed (v.p.s. 1.592,67 EUR), objavom od 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku HOTELIMA BAŠKA VODA d.d., OIB 38304309304, Ulica Stjepana Radića 2, da tužiteljici OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, Obala sv. Nikole 65, Baška Voda, preda u neposredan posjed nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica], površine 334 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Baška Voda, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.226,02 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.514,13 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1. U tužbi od 4. studenog 2021. koja je podnesena Općinskom sudu u Makarskoj radi predaje u posjed nekretnine, tužiteljica je navela da je vlasnica zgrade izgrađene na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], površine 334 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Baška Voda, oznake zemljišta poslovne i sportsko-rekreacijske zgrade (opće) Baška Voda, koja se ranije koristila kao praonica te da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženika bez valjanog pravnog osnova koji je odbija predati tužiteljici. Stoga je predložila donošenje presude kojom će sud naložiti tuženiku predaju u posjed predmetne nekretnine uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Makarskoj predlažući tom sudu oglasiti se nenadležnim i predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

2.1. Tuženik je osporio navode koje je tužiteljica istakla u tužbi navodeći kako označena nekretnina je zemljište na kojem je izgrađena zgrada u naravi poslovni objekt (industrijska praonica sa instaliranim postrojenjem u prizemlju objekta te poslovne prostorije za smještaj radnika na prvom i drugom katu). Nadalje je istakao kako površine poslovnih prostora u tom objektu su u prizemlju u kojem je instalirano postrojenje praonice od 305,33 metra četvorna, prvi kat površine od 284,74 metra četvorna i drugi kat u površini od 189,57 metara četvornih, osporavajući tvrdnju tužiteljice kako je trenutno u posjedu označene nekretnine ističući kako predmetnu nekretninu drži u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu od travnja 1997. kada ga je u posjed uvela Republika Hrvatska koja je opisanom nekretninom kao i nekretninama cjelokupnog naselja Urania u Baškoj Vodi, izvršila dokapitalizaciju Hotela Baška Voda d.d. na način da je povećala temeljni kapital Hotela Baška Voda d.d. unošenjem prava vlasništva svojih nekretnina u procijenjenu vrijednost tog ulaganja. U Odluci Vlade RH od 10. travnja 1997. (KLASA: 334-07/97-01/03, URBROJ: 5030116-97-7) označene su nekretnine koje su predmet prijenosa vlasništva s time da je izostavljena oznaka sporne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Baška Voda, ali da je u točki I. Odluke o prijenosu nekretnine zemljišta i bungalova naselja Urania, Baška Voda tvrtki Hoteli Baška Voda d.d. od 10. travnja 1997. (KLASA: 334-07/97-01/03, URBROJ: 5030116-97-5) kao nekretnina koja se prenosi u vlasništvo tuženika označena je kao OBJEKT SERVISA, a objekt servisa u ogledu kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva prijenosom od Republike Hrvatske u svrhu dodatnog ulaganja kapitala u dioničko društvo tuženika položen je na kat. čest. [katastarska čestica]. Ističe tuženik da je za potrebe Športskog centra Baška Voda tužiteljici preneseno u vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Baška Voda, ukupne površine od 2600 metara četvornih u naravni Športski tereni "Bućina" bivšeg odmarališta Avala iz Beograda sukladno Odluci o prijenosu nekretnina u vlasništvo Općine Baška Voda od 5. prosinca 1996. (KLASA: 940-01/96-01/02, URBROJ: 5030109-96-41) te je navedenim odlukama Vlade RH na tuženika preneseno vlasništvo objekta izgrađenog na kat. čest. [katastarska čestica], a zemljište označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] preneseno je na Općinu Baška Voda i slijedom navedenog tuženik drži u posjedu predmetnu nekretninu izgrađeni objekt koji mu je dodijeljen od strane RH, a koji objekt u naravi instalirana i opremljena hotelska praonica i prostori za smještaj radnika, čini dio hotelskog naselja Urania.

2.2. Tuženik je u nastavku naveo kako su stranke u ovom postupku sklopile Sporazum o reguliranju međusobnih prava i obveza od 24. veljače 2000. (KLASA: 0231-05/00-01/13, URBROJ: 2147/02-02-00/1) u kojem je kao predmet navedeno da se taj Sporazum sklapa radi mirnog okončanja parničnog i izvanparničnog sporenja, odnosno sporna (utužena i protuutužena) prava i obveze obje strane te je u članku 5. tog Sporazuma navedeno kako tužiteljica prenosi na tuženika sporna i nesporna vlasništva i sporna obvezna prava, bez naknade, odnosno za 1,00 kunu i to: A/ dio č.z. 3371/2 uz naznaku površine, ulaz u tavernu hotela "Slavija", B/ dio č.z. 3270/2 i 3271/1 za potrebe javnog puta koji će se izgraditi u roku od dvije godine od Sporazuma potpisivanjem posebnog ugovora, odnosno gospodarskog ulaza u hotelsko naselje "Urania" prema skici i lokacijskoj dozvoli za izgradnju Športske dvorane Baška Voda, KLASA: UP-I-350-05/98-01/305 uz naznaku površine predmetne nekretnine i C/ č.z. 3271/2 u sklopu turističkog naselja "Urania" površine 520,00 metara četvornih na kojoj se nalazi izgrađeni objekt servisne zgrade – praonice prema skici u prilogu. Dakle, tuženik je istakao da se nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu objekta servisa od 10. travnja 1997. u koji posjed ga je uveo tadašnji vlasnik Republika Hrvatska od kada je tuženik nesmetano raspolaže, koristi i posjeduje predmetnu nekretninu, nadalje tuženikov posjed je zakonit jer je stečen temeljem Odluke Vlade RH o prijenosu nekretnine zemljišta i bungalova naselja "Urania" od 10. travnja 1997. te Odluke glavne skupštine dioničkog društva Hoteli Baška Voda d.d. o povećanju temeljnog kapitala ulaganjem stvari privatnim izdavanjem novih dionica od 1. srpnja 2000. i Upisnice Republike Hrvatske, Hrvatskog fonda za privatizaciju o upisu 60.873 dionice na ime serije "B", na svoje ime, svaka u nominalnom iznosu od po 356,00 kn, ukupnog nominalnog iznosa od 21.670.924,00 kn od 15. prosinca 2000., odnosno dokapitalizacijom Hotela Baška Voda d.d. kojom je povećan temeljni kapital tuženika unošenjem prava vlasništva nekretnina za procijenjenu vrijednost tog ulaganja uključujući i zgradu – objekt servisa koji je predmet ovog postupka. Nadalje tuženik je tvrdio kako je njegov posjed istinit jer nije stečen niti silom, niti prijevarom, niti zlouporabom povjerenja već ga je u posjed uveo raniji vlasnik Republika Hrvatska 10. travnja 1997. Isto tako, tuženikov posjed je pošten jer je predmetnu nekretninu stekao od RH sukladno priloženoj dokumentaciji te tuženik nije imao razloga posumnjati u poštenje obzirom da tuženikov posjed traje neprekidno od 10. travnja 1997. od kojeg trenutka uredno podmiruje sva javna davanja, održava nekretninu, posjeduje, upotrebljava, koristi i raspolaže, a od tužitelja je tek u lipnju 2021. zaprimio zahtjev za iseljenje i predaju u posjed i to protekom 25 godina od kada se tuženik nalazi u samostalnom posjedu predmetne nekretnine. Stoga je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih mu parničnih troškova.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica je podneskom od 25. travnja 2022. potvrdila kako Općinski sud u Makarskoj nije nadležan za postupanje po tužbi tužitelja predlažući sudu oglasiti se nenadležnim i proslijediti predmet Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. U odnosu na vlasništvo utužene nekretnine za koje tuženik tvrdi kako je vlasništvo predmetne zgrade stekao temeljem Odluke javne vlasti, temeljem pravnog posla i dosjelošću tužiteljica je potvrdila činjenicu da je Vlada Republike Hrvatske temeljem članka 5. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine br. 29/94 i 35/94, dalje Zakona o zabrani) donijela Odluku I da se nekretnina upisana kao "Objekt servis" prenese na tuženog, ali da tuženik temeljem te Odluke I nije mogao steći vlasništvo jer u trenutku donošenja te Odluke niti Republika Hrvatska nije bila vlasnik predmetne zgrade niti je postojala sposobnost stvari – nekretnine da se na njoj stekne pravo vlasništva.

3.1. Istakla je tužiteljica da je Vlada Republike Hrvatske, temeljem članka 5. Zakona o zabrani 5. prosinca 1996., donijela Odluku, klasa: 940-01/96-01/02, Ur.broj: 5030109-96-41 kojom je nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] prenijela u vlasništvo tužiteljici po kojoj osnovi je tužiteljica stekla pravo vlasništva tih nekretnina uključujući i sve ono što je s njima razmjerno trajno povezano na njihovoj površini ili ispod nje, uključujući i spornu praonicu, koje vlasništvo je upisala u zemljišnu knjigu, pa u trenutku donošenja Odluke I Republika Hrvatska više nije bila vlasnica predmetne nekretnine i istu nije mogla prenijeti u vlasništvo tuženika, a iz sadržaja te Odluke I da je razvidno kako je objekt te Odluke prijenos prava vlasništva i nekretnina opisno označena kako "objekt servisa" što je potvrdio i tuženik u svom odgovoru na tužbu pa je tuženiku tom odlukom prenesena građevina bez zemljišta, odnosno prenesen mu je pripadak, koji nema svojstvo pojedinačne nekretnine i da takva Odluka I, ne predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva.

3.2. U odnosu na stjecanje temeljem Sporazuma o reguliranju međusobnih prava i obveza od 24. veljače 2000., KLASA: 0231-05/00-01/13, URBROJ: 2147/02- 02-00/1 zaključenog između parničnih stranaka tužiteljica je istakla da člankom 5. tog Sporazuma, nije izvršen prijenos vlasništva već da su stranke ugovorile da će tužiteljica temeljem tog pravnog posla i posebnih ugovora koji će se sklopiti za svaku pojedinu nekretninu, prenijeti na tuženika sporna i nesporna vlasnička i sporna obvezna prava bez naknade što se nije dogodilo te da nisu nastupili stvarno pravni učinci jer nisu sklopljeni posebni ugovori za svaku pojedinu nekretninu. Tužiteljica je izrazila dvojbu je li utužena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda bila predmetom tog Sporazuma jer da iz istog proizlazi da je predmetom bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda na kojoj je smješten izgrađeni objekt servisne praonice.

3.3.

U odnosu na stjecanje temeljem dosjelosti tužiteljica je navela da tuženikov posjed nije zakonit jer nema valjani pravni temelj jer Odluka I ne predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja vlasništva i takav posjed je nezakonit, a niti je pošten jer je tuženik u trenutku sklapanja sporazuma sa tužiteljem znao da mu ne pripada pravo na posjed zgrade kao utuženog dijela nekretnine pa njegov posjed nije pošten.

3.4. Nastavno na navedeno, tužiteljica je istakla kako tuženik neosnovano osporava tužiteljici pravo vlasništva utužene nekretnine budući da je priznao kako nema vlasničkih prava na utuženoj nekretnini prigodom uknjižbe predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama temeljem rješenja zemljišno - knjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-3150/2021 stoga da su irelevantne tvrdnje tuženika koje se odnose na dokapitalizaciju tuženog unošenjem prava vlasništva svojih nekretnina pa tako i sporne zgrade budući da nepošten posjednik ne može dosjelošću steći vlasništvo pa tako ni u konkretnom slučaju.

4.

Rješenjem poslovni broj P-1059/2021-5 od 18. svibnja 2022. Općinski sud u Makarskoj se oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja spis ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu u smislu članka 34.b t.1. ZPP-a.

5. U nastavljenom postupku kod ovog suda stranke su ustrajale u navodima iznesenim u tužbi i odgovoru na tužbu te u svojim podnescima, a u dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, poglavito je pregledan izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu te je pregledana dokumentacija koju su stranke dostavile u spis, poglavito tuženik (stranice 20-35 spisa) te tužitelj (stranice 5- 8 spisa, stranica 41 spisa) te je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke radi identifikacije nekretnine čija predaja u posjed je predmet ovog postupka (stranice 70-74 spisa), nakon kojeg je sudski vještak Geodetski zavod d.d. sačinio pisani nalaz i mišljenje od 14. lipnja 2024. (stranice 77- 82 spisa) u odnosu na koje stranke nisu imale prigovora.

5.1. Nadalje, sud je izveo dokaz pribavljanjem i pregledom registarskog spisa ovog suda poslovni broj Tt-00/1473 (stranice 111-122 spisa) te konstatirao kako je tuženik u parnični spis dostavio u parcijalnom dijelu dokumentaciju iz tog registarskog spisa.

5.2. Isto tako, sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja EČ na ročištu za glavnu raspravu od 23. listopada 2024. (stranice 95-97 spisa) ali je odustao od izvođenja dokaza saslušanja zastupnika po zakonu tuženika jer punomoćnik tuženika nije dostavio nikakav dokaz na okolnost poslovne spriječenosti zastupnika po zakonu tuženika koja je važnija od poziva suda, a sud smatra da izvođenje tog dokaza i nije od odlučne važnosti budući da je u spis dostavljeno dovoljno dokumentacije i izvedeni su drugi dokaze i može se donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava koje se nalaze u spisu kao i očitovanja stranaka tijekom postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a), odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

6.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao upisanog vlasnika u zemljišnoj knjizi, za predajom tužitelju u posjed nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], površine 334 m2, poslovne i sportsko – rekreacijske zgrade (opće) Baška Voda, Ulica dr. Šimuna Sikavice 15, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda.

6.2. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je iz dostavljenog izvadaka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] Ulica dr. Šimuna Sikavice, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda u površini od 1519 m2, razvidno da predmetnu nekretninu čine zemljišta privedena svrsi (opće) površine 1185 m2 te poslovne i sportsko – rekreacijske zgrade (opće), Baška Voda, Ulica dr. Šimuna Sikavice 15 u površini od 334 m2 te da je na toj nekretnini u vlasničkom udjelu 1/1 upisana Općina Baška Voda (stranice 5-8 spisa);

- da je očevidom od 2. svibnja 2024. utvrđeno da se radi o poslovnoj zgradi na više etaža koja se nalazi na jugoistočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. zem. [katastarska čestica]) u površini od 334 m2, koju je opisao sudski vještak što nije sporno između stranka;

- da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika koju tuženik i koristi;

- da je Vlada Republike Hrvatske 5. prosinca 1996. donijela Odluku o prijenosu nekretnina u vlasništvo Općine Baška Voda Klasa: 940-01/96-01/02 Urbroj: 5030109- 96-41 (stranica 32 spisa), koja Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 105 od 13. prosinca 1996.(stranica 41 spisa), a između ostalih nekretnina i spornu nekretninu na kojoj je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te je tužitelju odlukom tijela vlasti (Vlade RH) dodijeljeno vlasništvo predmetne nekretnine sukladno čl. 20. st. 2. ZOVO, koji zakon je prestao važiti stupanjem na snagu ZVDSP 1.1.1997.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 10. travnja 1997. donijela Odluku o prijenosu nekretnine zemljišta i bungalov naselja "Urania", Baška Voda tvrtki Hoteli Baška Voda d.d. u kojoj Odluci oznakom čest.zem. nije označena nekretnina koja je predmet ovog spora, a koje nekretnine su bile u vlasništvu Republike Hrvatske u procijenjenoj vrijednosti od 21.670.924,00 kn (6.087.338 DEM) i prenesene su tvrtki Hoteli Baška Voda d.d. u svrhu dodatnog ulaganja kapitala u to dioničko društvo (stranica 21-23 spisa);

- da je tuženik 1. srpnja 2000. na Izvanrednoj glavnoj skupštini društva tuženika, donio Odluku o povećanju temeljnog kapitala ulaganjem stvari privatnim izdanjem novih dionica kojom je točkom VI. odlučeno da nove dionice upisuje i preuzima Republika Hrvatska – Hrvatski fond za privatizaciju koje dionice se uplaćuju ulaganjem stvari koje društvo stječe koje predstavljaju nekretnine u Baškoj Vodi, Bučine upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda k. č. zem. [katastarska čestica] koje u naravi čine centralni objekt, dva smještajna paviljona, objekt servisa i 51 bungalov ukupne površine 8.120 m2 i pripadajuće zemljište procijenjene vrijednosti od 21.670.924,00 kn koje društvo tuženika stječe pravo vlasništva tih nekretnina u 1/1 dijelu (stranice 24 i 25 spisa);

7. Slijedom tako provedenog postupka, sud zaključuje da je Vlada Republike Hrvatske svojom Odlukom od 10. travnja 1997. nekretnine u Baškoj Vodi, Bučine upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda k. č. zem. [katastarska čestica] koje u naravi čine centralni objekt, dva smještajna paviljona, objekt servisa i 51 bungalov ukupne površine 8.120 m2 i pripadajuće zemljište procijenjene vrijednosti od 21.670.924,00 kn prenijela u vlasništvo tuženika, koje je društvo tuženika steklo pravo vlasništva tih nekretnina u 1/1 dijelu nekretnine koje su procijenjene u vrijednost temeljnog kapitala tuženika od 21.670.924,00 kn ili 6.087.338 DEM.

7.1. Dakle, radi se o istovjetnim nekretninama za koje je tuženik donio Odluku o povećanju temeljnog kapitala od 1. srpnja 2000. te da među navedenim nekretninama nije i nekretnina koja je predmet ovog spora, bez obzira što se u opisnom dijelu i Odluke Vlade Republike Hrvatske i Odluke tuženika spominje da u naravi predmetne nekretnine čine centralni objekt, dva smještajna paviljona, objekt servisa i 51 bungalov.

8. Prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

8.1. Pozivajući se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, na stanje koje je upisano u zemljišnim knjigama u vezi predmetne nekretnine, ističe se kako je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao sukladno članku 114. stavak 1. ZVDSP i čije vlasništvo je upisao u zemljišnu knjigu, dok tuženik nije dokazao da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika u smislu članka 162. stavak 1. ZVDSP koju je stekao u smislu odredbe članka 114. stavak 1. ZVDSP.

8.2. Da tuženik nije stekao nekretninu u smislu članka 114. stavak 1. Odlukom Vlade Republike Hrvatske i da nije vlasnik predmetne nekretnine, razvidno je i iz Sporazuma o reguliranju međusobnih prava i obveza (stranice 33-35 spisa) kojeg su stranke ovog postupka međusobno sklopile u vezi spornih (utuženih i protuutuženih) prava i obveza obiju strana, iz čijeg članka 5. je razvidno da su se stranke sporazumjele kako će temeljem tog Sporazuma i posebnih ugovora kojeg će sklopiti za svaku pojedinu nekretninu tužitelj prenijeti na tuženika sporna i nesporna vlasnička i sporna obvezna prava bez naknade, odnosno za 1,00 kn, pa tako i za predmetnu nekretninu. Međutim, tijekom postupka tuženik nije dokazao da je osim tog Sporazuma sa tužiteljem zaključio i poseban ugovor za svaku pojedinu nekretninu pa tako niti za predmetnu nekretninu za koju tužitelj traži predaju u posjed.

8.3. Budući da je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine koja je i upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tužitelja, to je tužitelj u smislu odredbe članka 162. stavak 1. ZVDSP ovlašten od tuženika zahtijevati posjed predmetne nekretnine, radi čega je sud prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

9. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23), sve sukladno zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora od 1.592,67 EUR.

9.1. Tužitelju kojeg zastupa odvjetnik, kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je trošak sastava tužbe od 4.11.2021. – 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastave obrazloženih podnesaka od 25.4.2022., od 28.8.2023. i od 2.7.2024., svaki po 100 bodova – ukupno 300 bodova Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i izvodili su se dokazi i to od 27.11.2023., od 2.5.2024. (očevid), od 2.9.2024., od 23.10.2024., od 2.12.2024. i od 12.2.2025., za svako po 100 bodova

– ukupno 600 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 1000 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 2.000,00 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 42 OT) ili sveukupno je tužitelju za zastupanje odmjeren parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR. Nadalje, tužitelju je odmjerena sudska pristojba za tužbu u iznosu od 26,54 EUR te troškovi u vezi očevida i vještačenja u iznosu od 699,48 EUR, pa je tužitelju sveukupno odmjeren parnični trošak u iznosu od 3.226,02 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose.

9.2. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije uračunao i odmjerio više zatraženi parnični trošak u iznosu od 1.514,13 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom iz razloga što je tužitelju za poduzete radnje u postupku za zastupanje tužitelja odmjeren trošak propisan važećom Odvjetničkom tarifom. Nadalje, sud tužitelju trošak postupka nije odmjerio zatražene troškove za sastav podneska od 27.1.2023. od 25 bodova, te za sastav podneska od 23.5.2023. od 25 bodova jer sastavi tih podnesaka koji su požurnice nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nadalje, tužitelju nije odmjeren trošak za sastav podneska od 10.12.2024. od 100 bodova iz razloga jer je sadržaj tog podneska mogao iznijeti na ročištu od 12.2.2025. za koje ročište mu je odmjeren trošak, a sastav podneska od 6.2.2025. nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nije odmjeren trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude jer istom nije pristupio, a također mu nisu odmjereni troškovi po Tbr. 39 Tarife jer tužitelj te troškove nije niti specificirao. Isto tako tužitelju troškove u vezi vještačenja i očevida sud nije odmjerio u iznosu od 14,13 EUR iz razloga što je rješenjem suda od 2. rujna 2024. taj trošak vraćen tužitelju 5. rujna 2024. pa ga ne pripada cjelokupno zatraženi trošak.

9.3. Slijedom navedenog, za trošak parničnog postupka riješeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Splitu 27. kolovoza 2025.

S u t k i nj a

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje za sud. prist. za presudu u iznosu od 53,09 EUR

- tuženiku po pun.

- u spis