REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2434/2022-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasna Špiranović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, dana 27. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske Autoceste d.o.o. Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime nastanka imovinske štete na vozilu plati iznos od 2.581,87 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske Autoceste d.o.o. Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 nadoknaditi tužitelju SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni trošak postupka u iznosu od 2.922,93 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, na ž.r.br.IBAN: [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 29.11.2019. godine na autocesti Rijeka- Zagreb, 75+000D Soboli dogodila prometna nesreća u kojoj je nastala imovinska šteta na vozilu tužitelja. Tužitelj se kretao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] na spomenutoj autocesti i osobno vozilo mu je oštećeno udarom vozila u psa koji se nalazio u voznoj traci kojom se tuženik kretao. Tužitelj na ime imovinske štete potražuje iznos od 22.500,00 kn. Tužitelj si zadržava pravo korigirati tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Tužitelj se po punomoćniku Wiener osiguranju, Vienna Insurance Group d.d., (u nastavku: Osiguranje) obratio odštetnim zahtjevom od 08. travnja 2020. godine radi pokušaja rješenja spora u mirnom postupku, no Osiguranje je otklonilo isti dopisom od 23. lipnja 2020.g.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika da mu na ime naknade štete isplati iznos od 22.500,00 kn koja je nastala kao posljedica naleta vozila reg. ozn. [registarska oznaka] kojom je upravljao tužitelj na psa, dana 29. studenog 2019. godine na 75 + 000 km autoceste Rijeka-Zagreb. Tuženik u prvom redu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik je trgovačko društvo koje na temelju Ugovora o koncesiji gospodari autocestom A6. Međutim, tuženik je u rujnu 2013. godine poslove održavanja autoceste A6 povjerio trgovačkom društvu HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., a koje vrši poslove održavanja javnih cesta i poslove naplate cestarine. Obzirom na navedeno, tuženik ujedno opreza radi, predlaže naslovljenom sudu da na temelju čl. 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti treću osobu i to trgovačko društvo HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912. Isto tako, tuženik ujedno predlaže o otpočetoj parnici, s pozivom na miješanje, obavijestiti trgovačko društvo WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, a sve obzirom je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti iz djelatnosti kod osiguravatelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Pasivna se legitimacija nadalje osporava u cijelosti, a kao i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ponajprije ističe kako za štetu nastalu na autocesti isti odgovara po načelu krivnje, i to u situacijama u kojima je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste, sve suprotno zakonskoj obvezi. U konkretnom slučaju, do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već zbog iznenadnog dolaska psa na autocestu pri čemu se radi o situaciji koju tuženik nije mogao spriječiti svim mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti temeljem zakonskih propisa kojima su regulirane obveze održavanja javnih cesta i to prvenstveno Zakona o javnim cestama, Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta kao i Pravilnika i tehničkih uvjeta za ophodnju ceste. Naime, sukladno odredbi čl. 16. ZJC javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, odnosno tuženik je dužan održavati ceste za koje je nadležan na način koji omogućava nesmetani i siguran promet (čl. 26. ZJC), što upućuje na odgovornost po općim pravilima odgovornosti za štetu, u konkretnom slučaju primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, dakle kriterij presumirane krivnje. Odredbom čl. 12. st. 1. i 3. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14 – dalje Pravilnik) propisano je da redovito održavanja čini skup mjera i radnji koji se obavljaju tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu, u pravilu, redovito održavanje cesta izvođač radova održavanja cesta je u obvezi obavljati u vrijeme kada je intenzitet prometa na cestama manji i po mogućnosti bez ometanja prometa na javnoj cesti. Odredbom čl. 14. Pravilnika propisano je da nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe. Također, odredbom čl. 30. Pravilnika propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Odredbom čl. 10. st. 1. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta (Narodne novine broj – dalje Pravila) određeno je da učestalost ophodnje ovisi o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju i strukturi prometa, a na autocesti se obavlja u pravilu svakodnevno od 00,00 do 24,00 sati s time da je čl. 9. Pravila određeno da duljina ophodarske dionice, ovisno o vrsti javne ceste te prometnom opterećenju i strukturi prometa na njoj, u pravilu na autocestama iznosi do 50 km. Ophodnja javne ceste se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati, odnosno jednom u 12 sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6,00 do 18,00 sati (čl. 12. Pravila). Iznimno, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 12 sati, ako tako zbog opravdanih razloga odredi upravitelj ceste (čl. 13. Pravila). Nadalje je odredom čl. 38. st. 1. Pravila određeno da ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. Nakon ophodnje, ophodar mora unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanja i prohodnosti javne ceste kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici (čl. 44. St. 1. Pravila). U konkretnom slučaju, do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već se radi o činjenici da se pas našao na prostoru autoceste, pri čemu se radi o situaciji koju tuženik nije mogao spriječiti svim mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti temeljem zakonskih propisa kojima se regulirane obveze održavanja javnih cesta i to prvenstveno Zakona o javnim cestama, Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta kao i Pravilnika i tehničkih uvjeta za ophodnju ceste. Tuženik je nadalje radi zaštite ceste i korisnika iste od dolaska životinja na kolnik dužan ograditi autocestu žičanom ogradom te istu održavati na način da popravlja i zamjenjuje oštećene ili uništene dijelove ograde. S time u vezi, na cijeloj dionici autoceste, pa tako i da dijelu na kojem se dogodila predmetna nezgoda, postavljena je žičana ograda u skladu sa svim propisanim standardima uz dobivenu građevinsku i uporabnu dozvolu. Žičana ograda postavljena na prednje opisani način nalazi se u redovitoj uporabi, te se ista propisano i redovito pregledava po ophodarskoj službi trgovačkog društva HAC- ONC d.o.o., sada HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., koja dnevno u nekoliko navrata obilazi cijelu dionicu i pregledava stanje ceste i žičane ograde, te u slučaju potrebe otklanja sve što bi moglo predstavljati prijetnju sigurnosti i nesmetanom odvijanu prometa na autocesti. O navedenome se vodi Dnevnik rada ophodara u koji se unose podaci o stanju na terenu i o uočenim oštećenjima ukoliko ista postoje. Tuženik je po primitku tužbe od trgovačkog društva HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., zatražio očitovanje u pogledu štetnog događaja, te su uvidom u Dnevnik rada ophodara za dan 29./30. studenog 2019. godine utvrđene dvije redovne ophodnje u noćnoj smjeni od strane OL, a koje su provedene ophodarskim vozilom u vremenu od 19,00 do 07,00 sati idućeg dana. S time u vezi, ophodarska je služba i navedenog dana redovito i točno izvršavala svoju obvezu ophodnje, a što je razvidno iz Izvoda iz dnevnika rada ophodara te Putnog radnog lista. Tuženik ističe kako iz dokumentacije koja se dostavlja u privitku jasno proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere propisane zakonom te kako nije utvrđen niti jedan propust u održavanju ceste. Isto tako, tuženik ističe kako za štetu od opasne stvari (u konkretnom slučaju psa) odgovara njezin vlasnik. Kao što je to razvidno iz dostavljenog dnevnika rada, ophodarska je služba reagirala odmah po dojavi o prometnoj nezgodi, na način da je izašla na mjesto nezgode te poduzela mjere za otklanjanje njezinih posljedica. Isto tako, a odmah nakon prometne nezgode, detaljno je pregledana žičana ograda od strane djelatnika ophodarske službe na dijelu ceste na kojem se dogodila prometna nezgoda, te je utvrđeno kako na istoj ne postoje nikakva oštećenja niti postoji mjesto koje bi omogućilo pristup životinjama na autocestu. Kako vlasnik opasne stvari odgovara po načelima objektivne odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari, to je sasvim jasno kako je prigovor tuženika u pogledu promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan, odnosno kako je tužba tužitelja u cijelosti promašena i neutemeljena. U konkretnom slučaju, šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao izbjeći niti otkloniti, te obzirom na prednje navedeno u smislu urednog obavljanja ophodarskog posla od strane ophodarske službe, na strani tuženika nema ni krivnje ni odgovornosti za nastali štetni događaj, a time ni za štetu nastalu tužitelju. Tuženik nadalje, a opreza radi, ističe kao osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, te ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja predmetnoj šteti, kao i prigovor isključive odgovornosti na strani vozača vozila temeljem kriterija objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari – vozila u pokretu. Naime, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač je dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Tuženik zaključno osporava pasivnu legitimaciju, osnovanost te visinu tužbenog zahtjeva, a slijedom čega predlaže naslovljenom sudu u cijelosti odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvid štete Wiener osiguranja, preslika odštetnog zahtjeva, iskaz tužitelja, iskaz svjedoka RL, iskaz svjedoka FL, nalaz i mišljenje prometnog vještaka Milan Vinčić, dnevnik rada i izvršenje radnog zadatka, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.

4. Tijekom vođenja postupka došlo je do statusne promjene tuženika jer je prijašnji tuženik dana 31.12.2020. godine pripojen Hrvatskim autocestama d.o.o. Na ročištu održanom 10.4.2024. sud je rješenjem dozvolio miješanje na strani tuženika umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. prema odredbi čl. 208. st. 5. ZPP-a.

5. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva, prigovor promašene pasivne legitimacije, sporno je da li tuženik nastalu štetu na autocesti odgovara po načelu krivnje i to u situacijama u kojima je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste.

6. Iz iskaza svjedoka RL proizlazi da se sjeća da je dana 29.11.2019. bio pregažen pas na autocesti Rijeka-Zagreb. Navodi da su nakon nezgode provjerili žičanu ogradu i nije bilo nigdje oštećenja na ogradi. Navedenu ogradu provjeravaju svaki dan vizualno, ne može se točno sjetiti da li svakih 15 ili mjesec dana provjeravaju žičanu ogradu detaljno. Njegovo mišljenje je da je pas ušao na čvoru Kikovica. Vizualno provjeravaju ogradu pri brzini od 40-60 km. Tada je bio mrak i po mraku se nije moglo vidjeti vizualno ograda. Radi mraka su prošetali po tom dijelu da provjere žičanu ogradu. Provjeravali su žičanu ogradu u dužini od 200 m. Uobičajeno je da znaju biti životinje na toj prometnici, ne zna na koji način su došle, ali je mišljenja da dolaze sa čvorišta. Pet do deset minuta prije prometne nezgode bili su obaviješteni da se nalazi neka životinja na cesti, ne može se sjetiti da li su imali kombi s portalom gdje piše da je životinja na cesti, te misli da je vozač prošao pored njih kada su išli na tu cestu. Na tom dijelu ceste nama portala za ograničavanje brzine radi divljači. Sa navedenim vozačem je sačinjeno Europsko izvješće, u praksi dolazi policija na lice mjesta. Sjeća se da se vozaču žurilo i da je htio radije da se ispuni Europsko izvješće jer nije bila velika materijalna šteta. Potpisao je Europsko izvješće u kojem je bila navedena šteta na autu i na koji način se dogodila šteta i stacionaža.

7. Iz iskaza svjedoka FL proizlazi da se ne sjeća štetnog događaja jer je to bilo davno. Kada idu u ophodnju sa vozilom voze se oko 60 km/h i vizualno gledaju ogradu. Kada im šef kaže da pregledavaju hodajući žičanu ogradu, svaki vikend, koga zapadne smjena, gledaju ogradu hodajući. U praksi kada je prometna nezgoda, a u pitanju je životinja, pregledaju ogradu hodajući i to oko 500 m. Na kombiju imaju portal i kada dobiju obavijesti da je životinja na cesti, navedeno se naznači na portalu te se zove operatera i stavlja se na portal koji se nalazi na cesti u kojem je navedeno kolika je brzina kojom se treba upravljati, te ne zna točno koliko je upozorenje kretanja vozila kada je životinja na cesti.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je toga dana upravljao vozilom, kretao se po autocesti prema Rijeci, kada je prošao naplatne kućice u zavodu pas je istrčao od ograde prema cesti, nije ga mogao izbjeći, misli da je bio udaljen od psa 30-40 m, kočio je i nije se mogao zaustaviti, naletio je na psa s prednjim dijelom vozila po sredini. Kretao se brzinom od 90-100 km/h. Kasnije je došla ophodarska služba, zvala je policiju, policija nije mogla doći. Koliko je vidio ophodarska služba nije tražila rupu u ogradi, a nije niti vidio nikakvu signalizaciju ili obavijest da se pas nalazi na autocesti. U tom dijelu ceste gdje je naletio na psa nije bilo ograničenja brzine. Nezgoda se dogodila oko 21 sat navečer, nije bilo magle, pas je bio žute boje, ne sjeća se koja svjetla je imao upaljena, duga ili kratka. Na tom dijelu ceste su tri prometne trake, on se kretao po srednjoj traci, kada je primijetio psa odmah je započeo kočenje, u drugim trakama nije bilo vozila, ali se nije mogao prestrojiti u drugu traku jer je pas pretrčavao.

9. Pri održavanju autocesta primjenjuje se Pravilnik o održavanju cesta te Pravilnik o ophodnji javnih cesta. Prema čl. 7. Pravilnika o održavanju cesta, tuženik mora omogućiti siguran i nesmetan prolaz, te obavijestiti javnost o stanju ceste odnosno o izvanrednim događajima na cesti. Prema čl. 36., a koji u svezi s čl. 38. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodar je sa svojim mogućnostima te raspoloživom opremom i sredstvima trebao spriječiti štetnu aktivnost i mogući utjecaj okoline na javnu cestu. Iz dostavljenog dnevnika rada (list 35 spisa) i putnog radnog lista (list 36 i 37 spisa) razvidno je da je ophodnja na autocesti bila obaviještena u 20,45 da je radi intervencije da je pas na cesti, dok je do prometne nezgode došlo u 21,09 odnosno prošlo je više od 30 minuta od trenutka kada je tuženik zaprimio obavijest o opasnosti na cesti do trenutka nesreće. Iz dnevnika rada proizlazi da tuženik nije postavio signalizaciju a u skladu s pravilnicima. Tuženik nije na vrijeme obavijestio vozače da se pas šeće i da vozači su dužni prilagoditi brzinu. Dozvoljena brzina kretanja na autocesti je 130 km/h. Ne stoji prigovor tuženika da je promašena pasivna legitimacija jer činjenica da je tuženik povrijedio održavanje autoceste Rijeka-Zagreba trgovačkom društvu Hrvatske autoceste d.o.o. ne oslobađa tuženika od odgovornosti jer je nesporno da je do nezgode došlo na cesti koja je na temelju Ugovora o koncesiji dodijeljena na gospodarenje tuženiku, činjenica da je tuženik povjerio održavanje 3. osobi, ne utječe na njegovu pasivnu legitimaciju, jer prenošenje dijela obveza vezano za održavanja koncesionar se ne može osloboditi za štetu koja je nastala. Tuženik odgovora za nastalu štetu temeljem presumirane krivnje sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima a Ugovor kojim je tuženik povjerio poslove održavanja drugom trgovačkom društvu samo omogućava tuženik pravo regresnog potraživanja.

10. Iz iskaza svjedoka RL proizlazi da je mišljenja da je pas ušao na čvoru Kikovica i da pregledom obrade nije se vizualno utvrdilo da postoji određena rupa na ogradi. Iskazom svjedoka RL i uvidom u dnevnik rada i izvršenje radnog zadatka razvidno je da je ophodar pregledavao te se je ophodar prošetao po tom dijelu na kojem se nalazi žičana ograda i provjeravao je. Nesporno je da policija nije bila na licu mjesta te je ophodar sačinio Europsko izvješće sa tužiteljem. Sud nije u obzir uzeo iskaz svjedoka FL jer se ne sjeća štetnog događaja te navodi da je to bilo davno.

11. Sud je mišljenja da tuženik nije poduzeo sve mjere zaštite koje prema Zakonu o cestama i podzakonskim propisima bio dužan poduzeti iz razloga jer ako je žičana ograda bila uredu pas je ušao i došao na cestu na čvoru Kikovica jer je životno i logično da ako je ograda bila uredu da je pas ušao na čvorištu a što je tuženik bio dužan poduzeti radnju da ne bi na čvoru gdje je postavljena kučica za ulazak na autocestu pas prošao i ušao na autocestu. Sud je stava da je u konkretnom slučaju došlo do štetnog događaja jer zaposlenici tuženika a koji su se nalazili na čvoru Kikovica nisu spriječili iznenadan dolazak psa na autocestu te nisu omogućili nesmetan i siguran promet te obavijestili vozače koji su se kretali da postoji opasnost nailaska na psa i da smanje brzinu vožnje da bi se mogli zaustaviti pred preprekom, stoga se upućuje na odgovornost prema Općim pravilima za štetu primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer tuženik nije dokazao predloženim dokazima da nije odgovoran za nastalu štetu.

12. Iskazom tužitelja sud je utvrdio da se je tužitelj kretao po autocesti prema Rijeci i nakon prolaska naplatne kučice u zavoju pas je istrčao od ograde prema cesti nije ga mogao izbjeći jer je bio udaljen 30-40 m kočio je nije se mogao zaustaviti i naletio je na psa sa prednjim dijelom po sredini. Na tom dijelu gdje je naletio na psa nije bilo ograničenja brzine, bilo je oko 21 sat navečer i bila je noć. Sud iskazom tužitelja zaključuje da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na psa te se ne bi mogao zaustaviti niti da je vozio dozvoljenom brzinom od 130km/h.

13. U nalazu i mišljenju prometnog vještaka, a prema izvidu štete na vozilu je nastala TOTALNA ŠTETA, je dobro utvrdio procjenitelj Wiener osiguranja. Popravak vozila nije financijski opravdan jer je vozilo na dan štetnog događaja bilo staro 15 godina i 8 mjeseci te je prešlo 239220 kilometara Vozilo je proizvedeno 2004. g. Vozilo nisam imao prilike pregledati. U spisu nema Računa od kupovine vozila. Prema katalogu Centra za vozila Hrvatske II izdanje 2004.g. cijena novog vozila SEAT TOLEDO 1.9 na dan prve registracije iznosila je 131.000, 00 kn = 17.386,68 EUR Prema pravilima struke vijek trajanja rabljenosti je 10 godina. Nakon 10 godina vozilo ima vrijednost 22 % od vrijednosti novog vozila uz godišnji prosjek kilometara od 24.000 ili za 10 godina 240.000. Obzirom da je vozilo staro više za 5 godina i 8 mjeseci onda mu se vrijednost se umanjuje za 10 % nakon čega mu tržišna vrijednost iznosi 17.386, 68 x 0,22 = 3.825,00 EUR 3.825,00 x 0,90 = 3.442,50 EUR. Obzirom da se radi o totalnoj šteti uz vrijednost ostatka vozila koji ostaje vlasniku iznosi od 25 % pa visina totalne štete iznosi. 3.442,50 x 0,75 = 2.581,87 EUR.

14. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Milana Vinčića, stoga je sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a prema odredbi čl. 258. ZPP-a.

15. Sud je dosudio tužitelju materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 2.581,87 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27.8.2025. pa do isplate.

16. Sud je dosudio na dosuđenu materijalnu štetu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer prema čl. 12 Zakona obveznim osiguranjima u prometu koji je u svezi sa stavkom 1. točkom 2 i 4 navedenog zakona, ovdje tuženik dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi, ovdje tužitelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, tužitelj uz presuđeni iznos materijalne štete ima pravo potraživati isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Sud je dosudio parnični trošak tužitelju temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a u iznosu od 2.922,93 eur, a koji se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva - 100 bodova, podnesak 03.03.2021. - 100 bodova, ročište 04.03.2021. - 100 bodova, podnesak 29.03.2021. - 100 bodova, ročište 07.09.2022. - 25 bodova, podnesak 26.10.2022. - 100 bodova, ročište 08.02.2023. - 100 bodova, ročište 18.01.2024. - 100,00 bodova, ročište 10.04.2024. - 100 bodova, podnesak 19.12.2024. - 100,00 bodova, ročište 10.06.2025. - 100 bodova, što ukupno iznosi 2.050,00 eur za rad odvjetnika prema OT, 512,50 eur PDV, troškovi prometnog vještačenja 250,00 eur, troškovi sudske pristojbe na tužbu 38,16 eur, troškovi sudske pristojbe na presudu 72,27 eur.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača