Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-345/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku dr.sc. Attili Čokoliću, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tužene CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici - II. tuženoj ŽĐ, i II. tužene ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon rasprave održane i zaključene 14. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i II. tuženice osobno, 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su novčana sredstva koja su se zatekla na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj: [broj bankovnog računa], u iznosu od 29.992,72 US dolara (dvadesetdevettisućadevetstodevedesetdvadolarasedamdesetdvacenta) i na oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. broj: 23600002509620624, u iznosu od 28.304,46 US dolara (dvadesetosamtisućatristočetiridolaračetrdesetšestcenti), sada pok. UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je umro u Osijeku 5. ožujka 2023., novčana sredstva koja su posebna imovina tužiteljice RĐ iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Izdvajaju se iz ostavinske mase novčana sredstva koja su se zatekla u trenutku smrti na računima sada pok. UĐ i to na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj: [broj bankovnog računa], u iznosu od 29.992,72 US dolara (dvadeset devettisućadevetstodevedesetdvadolarasedamdesetdvacenta) i na oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. broj: 23600002509620624, u iznosu od 28.304,46 US dolara (dvadesetosamtisućatristočetiridolaračetrdesetšestcenti), kao posebna imovina tužiteljice i zakonske nasljednice RĐ.

III. Nalaže se I. tuženoj CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici RĐ solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.551,54 EUR (tisućupetstopedesetjedaneuroipedesetčetiri centa), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 187,50 EUR (stoosamdesetsedameuraipedesetcenti), sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RĐ je podnijela ovom sudu tužbu u kojoj je navela kako su parnične stranke zakonski nasljednici u ostavini iza pok. UĐ, koji je preminuo u Osijeku 5. ožujka 2023. Pred ovim sudom se vodi ostavinski postupak iza smrti pok. UĐ pod brojem O – 767/2023, u kojem su kao zakonski nasljednici utvrđene udovica CĐ – I. tuženica i kćerke, RĐ – tužiteljica i ŽĐ – II. tuženica. U ostavinskom postupku je doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju 31. siječnja 2024., za nesporan dio ostavinske mase. Ostavinski sud je donio rješenje 28. veljače 2024., kojim zakonsku nasljednicu RĐ, ovdje tužiteljicu upućuje da u danom roku od 30 dana pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednica, ovdje tuženih, CĐ i ŽĐ radi utvrđenja jesu li novčana sredstva koja se nalaze na oročenoj štednji ostavitelja kod Zagrebačke banke d.d. broj: 23600002509620624 i na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj:

[broj bankovnog računa], ostavina ostavitelja, ili su ista novčana sredstva posebna imovina zakonske nasljednice RĐ. Tužiteljica je u dva navrata deponirala na račun svojega oca, sada pok, UĐ, koji je otvoren u Zagrebačkoj banci d.d. veće sume novca. Tako je 28.12.2016. iz svoje banke u New Yorku uplatila na očev račun iznos od 28.000,00 US dolara i ponovno 12.11.2021., na isti račun kod Zagrebačke banke d.d., uplatila 30.000,00 US dolara. Kasnije se u ostavinskom postupku broj O – 767/2023 utvrdilo da je sada pok. UĐ jedan iznos novca stavio na oročenu štednju kod Zagrebačke banke d.d. pod brojem partije 23600002509620624, koje stanje je bilo na dan 23.2.2024. bilo 28.304,46 US dolara, dok je stanje na tekućem računu na dan 23.2.2024. bilo 29.992,72 US dolara. Motiv slanja novca na očev račun od strane tužiteljice je bio taj da se taj novac iskoristi za iznimne potrebe sada pok. UĐ. To znači da je tužiteljica poslala novac na račun svojeg oca ako bi on imao određene veće potrebe za liječenje ili skrb o njemu od strane trećih osoba u vlastitom stanu. Naime, I. tuženica je imala želju da starije dane života kada onemoća provede u staračkom domu, gdje se i prijavila prije nekoliko godina i bila je na listi Doma za starije i nemoćne u Drinskoj ulici u Osijeku. Pok. UĐ to nije želio, nego je htio ostati u svojem stanu, bez obziran na želju supruge, I. tuženice. Obzirom da se nije mogao brinuti o svim svojim potrebama sam, a supruga bude primljena u starački dom, tužiteljica je proslijedila na račun u Hrvatskoj svojem ocu dovoljnu količinu novca za tu namjenu, kao i za sve potrebe eventualnog liječenja i njegu. Taj novac je imao samo tu namjenu, a nepotrošeni dio novca se imao vratiti tužiteljici. Zasigurno nije točan navod tuženica na ostavinskom ročištu kada su izjavile da je tužiteljica poslala novac na račun pok. UĐ jer je ovaj imao malu mirovinu, pa da mu je tužiteljica zbog toga htjela pomagati oko uzdržavanja. To jednostavno ne odgovara istini zato što ostavitelj, sada pok. UĐ nije ništa potrošio od tog novca, već je polovinu istoga dao banci na oročenje, a ne da mu je taj novac darovan u svrhu pripomoći pored male mirovine. S obzirom na prethodni dio historijata ove tužbe, ne može se nikako zaključiti, a nema niti pravnog okvira da novčana sredstva koja su se zatekla na računu pok. UĐ kao ostavitelja čine ostavinsku masu istoga. Predmetna novčana sredstva su poslana iz banke tužiteljice u New Yorku na račun njezinoga oca u Osijeku samo sa jednim ciljem, a to je da mu budu pri ruci za slučaj iznimnih potreba skrbi, liječenja ili stacionarnog zbrinjavanja uslijed opće nemoći ili bolesti. Nepotrošena novčana sredstva za te namjene imaju se vratiti tužiteljici. Obzirom da se pok. UĐ iznenada razbolio i bio po nalogu tuženih stacioniran u domu, a tužiteljica se u to vrijeme nalazila u Americi, predmetna novčana sredstva nisu dirana za namijenjene troškove iz tužiteljici nepoznatog razloga. Zato tužiteljica dopušta umanjenje predmetnih novčanih sredstava za sve troškove koliko su oni iznosili, za troškove smještaja i liječenja pok. UĐ od vremena pogoršanja zdravstvenog stanja, do smještaja u dom i do smrti. Kako tuženice osporavaju tužiteljici vlasništvo na novčanim sredstvima koja su se nalazila na računima njezinog pok. oca UĐ, tvrdeći da se radilo o darovanju novca, što jednostavno nije točno, već isključivo je novac poslan za veće potrebe pok. oca u slučaju lošeg zdravstvenog stanja i drugih potreba oko liječenja i skrbi, a novčana sredstva nisu dio ostavinske mase ostavitelja, nego vlasništvo tužiteljice, tužiteljica je upućena u parnicu od strane ostavinskog suda i predlaže da ovaj sud donese presudu.

2. II. tužena ŽĐ je u odgovoru na tužbu istaknula kako je I. tužena CĐ, njezina majka, starije životne dobi i lošijeg zdravstvenog stanja za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, te je stoga za zastupanje u ovoj pravnoj stvari opunomoćila svoju kćer, odnosno ovdje II. tuženu ŽĐ. Tuženice su nadalje u odgovoru na tužbu navele kako se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu, a potvrđuju navode tužiteljice iz točki I. i II. tužbe. Netočan je navod tužiteljice iz točke III. tužbe da je navedeni novac uplatila samo ona, točno je da je 28.12.2016. navedeni iznos uplatio osim tužiteljice i njezin suprug ZĐ, a što jasno proizlazi iz učinjene transakcije. Radi potpunog i točnog utvrđenja činjenica bi bilo dobro da tužiteljica razjasni što je to smatrala pod izjavom „tužiteljica je u dva navrata deponirala na račun svojeg oca, sada pok. UĐ, koji je otvoren u Zagrebačkoj banci d.d. veće sume novca“, a sve iz razloga jer je pok. ostavitelj bio fizička osoba, a ne banka, štedionica i slično. Tuženice se u potpunosti protive tvrdnjama iz točke V. tužbe. Točno je da je tužiteljica darovala navedeni novac uplatom na očev račun za tekuće životne potrebe budući da je pok. ostavitelj imao malu mirovinu, a nigdje nije navedeno niti je to ikada izrečeno da taj novac bio namijenjen isključivo za liječenje ili skrb, te da se nepotrošeni dio novca ima vratiti tužiteljici. Ističu da je izuzetno neuobičajeno da se tolika količina novca uplaćuje na nečiji račun isključivo za liječenje i skrb, a naročito u trenutku kad je ta osoba dobrog zdravstvenog stanja. Neistinit je i navod tužiteljice da je I. tužena CĐ imala namjeru odvojiti se od supruga i napustiti svoj dom ostavljajući supruga nezbrinutog. Napominju da je I. tuženica niti na današnji dan nije štićenica doma za starije i nemoćne, bez obzira što se nekad ranije prijavila na listu čekanja za dom, već i dalje živi u zajedničkom stanu pok. supruga i nje. Razlog zašto navedeni novac pok. UĐ nije trošio je taj što je živio skromno od svoje mirovine i cijelog života je bio štedljiv. Nejasan je navod tužiteljice kad tvrdi da su se novčana sredstva koja su ona i njezin suprug u dva navrata svojevoljno uplatili na očev račun zatekla na računu pok. ostavitelja i da kao takva ne mogu činiti ostavinsku masu. Takve svoje tvrdnje tužiteljica ničim ne objašnjava niti dokazuje. Netočan je i navod da se pok. iznenada razbolio, već je dulje vremena bolovao. Netočno je da je isti bio po nalogu tuženica stacioniran u domu, nego mu je sve dok je to bilo moguće pružana sva potrebna pomoć i njega u vlastitom stanu, a kad je to postalo nemoguće, zbog potrebe 24-satne skrbi i njege, isti je izrazio želju da bude smješten u dom. Tuženice posebno ističu da je tužiteljica imala priliku sudjelovati u svim troškovima, kako smještaja u dom, liječenja sada pok. ostavitelja, kao i same sahrane jer je od strane tuženica bila obaviještena da je njezin otac u lošem zdravstvenom stanju, pa je 24.2.2023. došla u Osijek ne bi li provela posljednje dane s ocem, a u konačnici je bila prisutna i na sahrani pok. Tom prilikom tužiteljica nije ponudila sudjelovanje u bilo kakvim troškovima za skrb, pa ni samu sahranu njezinog oca, niti je spomenula da se novac o kojem je ovdje riječ, koristi za tu svrhu, već se u vezi podmirenja svih navedenih troškova tužiteljica tom prilikom oglušila. Suprotno tome, II. tuženica je svojim vlastitim sredstvima platila sve troškove za smještaj u dom, kao i troškove sahrane pok. oca, a o istome posjeduje račune. Budući da su prema svim saznanjima tuženice navedena novčana sredstva tužiteljica i njezin suprug u dva navrata uplatili na račun. pok. UĐ, da za navedene uplate tužiteljica nije od njega zahtijevala ikakvu protučinidbu i konačno, da je njezin otac to prihvatio, tuženice smatraju da nema mjesta utvrđenju da su ta novčana sredstva posebna imovina tužiteljice, pa je ovdje čak riječ o dijelu imovine koja čini ostavinsku masu ostavitelja. Čak i da je točna izjava tužiteljice da je motiv slanja novca bio isključivo za veće potrebe liječenja i skrbi, opet je opisana radnja bila raspolaganje bez naknade i kao takva se ima smatrati darom. Zbog svega navedenog, tuženice predlažu sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u rješenje ovog suda od 28.2.2024., broj O-767/2023-21 (stranice 6-9 spisa), tablicu prometa po multivalutnom tekućem računu (stranice 10-14 spisa i stranice 28-31 spisa), račun 346/35/19 (stranice 32-33 spisa), račun 3531/1/1 (stranica 34 spisa), račun 387/1/1 (stranica 35 spisa), izvadak iz PBZ banke (stranica 36 spisa i stranica 38 spisa), račun 171/VP1-1 (stranica 37 spisa), te je izvršio uvid u spis ovog suda broj O-767/2023. Saslušani su tužiteljica RĐ i II. tužena ŽĐ, te svjedok RĐĆ uz pomoć sudskog tumača za engleski jezik Ivanu Pothorski.

3.1. Tijekom postupka, tužiteljica je na raspravi održanoj kod ovoga suda 14. srpnja 2025. odustala od prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja i pribave ostavinskog spisa.

4. Iz rješenja ovog suda od 28.2.2024., broj O-767/2023-21 (stranice 6-9 spisa) proizlazi kako je prekinut ostavinski postupak iza pok. UĐ, te je zakonska nasljednica RĐ upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednica CĐ i ŽĐ radi utvrđivanja jesu li novčana sredstva na oročenoj štednji i tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. ostavina ostavitelja ili su posebna imovina nasljednice BĐ.

5. Iz tablice prometa po multivalutnom tekućem računu (stranice 10-14 spisa i stranice 28-31 spisa) proizlazi kako je Zagrebačka banka d.d. dostavila podatak o prometu po računu iza pok. UĐ iz kojega je vidljivo kako je 30. prosinca 2016. uplaćen iznos od strane RĐĆ i RĐ u iznosu od 28.000,00 USD (list 29 spisa), dok je 14. lipnja 2017. sa računa isplaćen iznos od 27.998,96 USD. Također je vidljivo kako je 12. studenog 2021. uplaćen iznos od 30.000,00 USD od strane RĐĆ i RĐ (list 13 spisa).

6. Iz računa 346/35/19 (stranice 32-33 spisa) proizlazi kako je izdan račun na ime ŽĐ za pogrebne usluge u iznosu od 1.447,58 EUR od strane UKOP d.o.o.

7. Iz računa 3531/1/1 (stranica 34 spisa) proizlazi kako je izdan račun od strane Restoran Bijelo-plavi (Aurora d.o.o.) dana 7. ožujka 2023. u iznosu od 749,80 EUR, kao i račun izdan od strane Glasa Slavonije d.d. Osijek u iznosu od 93,00 EUR.

8. Iz računa 387/1/1 (stranica 35 spisa) proizlazi kako je od strane obrta [obrt] izdan račun 6. ožujka 2023. na ime aranžmana u iznosu od 100,00 EUR.

9. Iz izvatka iz PBZ banke (stranica 36 spisa i stranica 38 spisa) proizlazi kako je ŽĐ platila novčani iznos od 456,00 EUR dom Sv. Antun, 14. veljače 2023., te iznos od 765,00 EUR rezidencijalnom domu za starije i to 20. veljače 2023.

10. Iz računa 171/VP1-1 (stranica 37 spisa) proizlazi kako je Dom za starije osobe Sv. Antun izdao račun za smještaj za veljaču 2023. u iznosu od 456,00 EUR za UĐ i to 10. veljače 2023.

11. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj O-767/2023 proizlazi kako je pokrenut ostavinski postupak iza pok. UĐ, tijekom kojeg postupka pred javnim bilježnikom, kao povjerenikom suda, je na ročištu održanom **.**.2023. RĐ podnijela zahtjev da se izdvoje novčana sredstva zatečena na računu ostavitelja u trenutku njegove smrti, radi čega je spis, sukladno članku 222. i članku 224. Zakona o nasljeđivanju proslijeđen ovome sudu, na daljnje postupanje. Tijekom ostavinskog postupka pred ovim sudom utvrđeno je kako je stanje u Zagrebačkoj banci d.d. na računu ostavitelja 29.992,72 USD, te na oročenom štednom ulogu iznos od 28.304,46 USD (list 81 ostavinskog spisa). Kako je nasljednica RĐ zatražila da se u cijelosti izdvoje iz ostavinske imovine opisana novčana sredstva, to je 31. siječnja 2024. ostavinski sud donio djelomično rješenje o nasljeđivanju broj O-767/2023-19 kojim je za nasljednice proglasio CĐ, ŽĐ i RĐ (parnične stranke u ovome postupku), dok je u odnosu na predmetna novčana sredstva kod Zagrebačke banke tužitelju uputio da pokrene ovaj parnični postupak.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

13. Predmet spora je utvrđenje da novčana sredstva na računu kod Zagrebačke banke d.d. i na oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. su posebna imovina tužiteljice, te da se kao takva izdvoje iz ostavinske mase koja su se zatekla u trenutku smrti iza pok. UĐ.

14. Među strankama je sporno jesu li novčana sredstva koja su se zatekla na tekućem računu i oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. iza pok. UĐ, imovina tužiteljice, odnosno spadaju li ista u ostavinsku masu pok. UĐ.

15. Među strankama nije sporno da su parnične stranke zakonski nasljednici iza pok. UĐ. Nije sporno niti da su navedena sredstva u iznosu od 29.992,72 USD i 28.304,46 USD uplaćena na predmetni račun i oročenu štednju, oba kod Zagrebačke banke d.d.

16. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušana tužiteljica RĐ koja je iskazala kako je njoj II. tuženica sestra, a I. tuženica majka. Pok. UĐ je bio njezin otac. Iskazuje kako su uplate bile vršene na račun pok. UĐ i to dva puta u iznosu od po 14.000,00 dolara 2016. godine, te dva puta u iznosu od po 15.000,00 dolara 2021. godine. Iskazuje kako je iste takve uplate u isto vrijeme vršila na račun za I. tuženicu, a sve iz iste svrhe i istog razloga. Ističe da je ona vršila sve uplate i to putem online bankarstva sa zajedničkog računa koji ima sa svojim suprugom MĐ, te ona tim računom može samostalno raspolagati. Ističe kako su ste uplate bile kad postoji određen novac u slučaju bilo kakve potrebe jer je 2016. godine u Americi bilo nemira, a 2021. godine je bio covid. Te uplate su bile iz razloga jer pok. UĐ i I. tuženoj CĐ ne bi mogli pomagati, inače su prije pomagali i to da kada bi dolazili u posjetu, vršile bi se uplate na ruke, a to sve budući da je ona od 1992. godine u Americi. Iskazuje kako je ona imala u RH račun, ali je isti ugasila jer je to bilo komplicirano, a nakon zatvaranja računa, netko od njezinih roditelja otvorio je račun u PBZ banci, misli da je to bio njezin otac pok. UĐ, gdje je prebacila novac koji je imala na svom računu u Hrvatskoj, te se s istog moglo raspolagati na način da su oni govorili za što im treba novac i tako su ga i trošili, međutim nije znala pojedinačne iznose, nego samo za što im treba, pa tako su trošili novac radi nabavke auto guma, kupnje klime, popravke krova i slično. Ističe kako joj nitko nije govorio kako se sve to platilo i s kojim novcima. U odnosu na predmetne uplate, ističe kako nije rekla da se isti mora vratiti pok. UĐ, već je novac bio za izvanredne potrebe, a ona osobno nije rekla pok. UĐ koje su to izv. potrebe, a to je sve bilo za tzv. crne dane, a ona zna koji su to. Ističe kako se to odnosi na njegu, liječenje, smještaj u dom, akutnu težu bolest roditelja i slično. Iskazuje kako se taj novac nije mogao koristiti za to, to su svi znali, odnosno obje tuženice budući da je poslala i 28.000,00 dolara II. tuženici za takve potrebe. Iskazuje kako nije od pok. UĐ tražila povrat navedenog novca jer je svrha bila da i oni imaju pristup novcu. Potom iskazuje kako je ona osobno govorila tuženicama i pok. UĐ za što su sve navedene uplate bile i iz tog razloga taj novac se nije niti trošio. Iskazuje i kako je zbog toga bio poseban račun u PBZ banci s kojeg se moglo trošiti. Prije slanja svakog navedenog novca, odnosno transakcije, njezin otac pok. UĐ se usuglasio i odobrio to, a to jer je i posebno otvorio račun za navedenu svrhu. Iskazuje kako ona nije otvarala svoj račun u Hrvatskoj. Ističe kao nema zapreka za to, međutim to je vrlo komplicirano jer se mora voditi evidencija, a i u Americi se moraju svi računi prijaviti, pa tako i račun u Hrvatskoj. Iskazuje kako je pok. UĐ znao čiji je to novac, odnosno da je to njezin novac, a ista je bila situacija i s novcem na majčinom računu, ovdje I. tuženici, te ni taj novac nije bio trošen koja je uplata vršena na račun I. tuženice. Iskazuje kako je razgovarala o povratu novca nakon smrti, međutim nije razgovarala o tatinom novcu. U odnosu na vrijeme prije očeve smrti, I. tuženica joj je rekla kako će vratiti sav novac koji su primile na račun I. tuženice i pok. UĐ. Nadalje, navodi kako je bila u jako bliskim odnosima s pok. UĐ, te joj nikada isti nije rekao da navedeni novac smatra darom, odnosno nikada nisu razgovarali o tome, a za vrijeme dok je bio u staračkom domu u Šagu, vodili su telefonski razgovor samo u vezi stana i to da joj je rekao kako će se oni dogovoriti.

16.1. Na upit II. tuženice odgovara kako je danas samo nabrojala primjere što je kupila, a nije nabrojala na što je sve trošila novac, odnosno za što je pomagala pok. UĐ, odgovorila je kako je tada slala novac iako je pok. UĐ bio dobrog zdravlja jer nikada nije znala kada će za to biti potrebe. Ističe kako je 2016. godine ugasila račun koji je imala u Hrvatskoj i to jer je bilo komplicirano imati račun u Hrvatskoj. U odnosu na uplatu koja je bila 2021. godine, ističe da su svi znali za navedenu uplatu i to na način da nakon što je izvršila uplatu, o tome je pitala svoju majku I. tuženicu, te je nakon toga II. tuženica provjeravala je li uplata izvršena. Iskazuje kako je 2016. godine isti novac uplaćivala i na račun mlt. sina II. tuženice jer je htjela da isti ima novce kad bude išao studirati. Ističe kako ju nitko nije tražio da izvrši tu uplatu, a nitko se nije niti suprotstavio navedenoj uplati. Iskazuje kako ne zna do kada bi uplaćivala i bi li uplaćivala daljnje uplate na račun pok. UĐ. Iskazuje kako nije potraživala novac iz 2016. godine koji je uplatila prije nego što je vršila novu uplatu 2021. godine jer je mislila da će biti potrebno više novca na računu za „crne dane“.

17. II. tužena ŽĐ je u svom iskazu navela kako je tužiteljica njezina sestra, a I. tuženica majka, dok je pok. UĐ njezin otac. Iskazuje kako joj je poznato da su bile dvije uplate na račun pok. UĐ i to 2016. i 2021. godine, međutim za drugu platu koja je bila 2021. godine nije znala, nego je saznala za istu tek nakon smrti njezinog oca pok. UĐ i to na ostavinskoj raspravi. Iskazuje kako je vezano uz prvu uplatu koja je bila 2016. godine otac rekao bio u komunikaciji s tužiteljicom i da je morao otvoriti račun, te da mu je tom prilikom ona uplatila 28.000,00 dolara. Ističe da se on toj uplati protivio, bojao se tih novaca i sve zbog poreza i slično. Iskazuje kako ne zan zbog čega je bila ta uplata 2016. godine, a od nikoga mu nije rečeno zašto je ona izvršena. Iskazuje kako je pok. UĐ htio vratiti navedeni novac tužiteljici, međutim ona mu je rekla da se on ništa ne brine, te da mu je taj novac darovala, a nakon toga je on zbog toga taj novac stavio na oročenu štednju. Iskazuje kako nitko od strane tužiteljice nije tražio povrat novca, a to nije učinjeno niti nakon smrti pok. UĐ. Ističe da je i jednom prilikom od strane tužiteljice njoj jednom bilo uplaćeno također isti iznos, te je iz tog razloga ona zatvorila svoj račun budući da se bojala takvih uplata. Iskazuje kako je 2016. godine njezin otac u trenutku prve uplate bio dobrog zdravstvenog stanja, a stanje mu se tek pogoršalo tijekom 2022. godine. Nadalje, navodi kako u odnosu na račun u PBZ banci iz 2016. godine, da je isti otvorio pok. UĐ, to nije točno jer joj je poznato da je pok. UĐ imao samo jedan račun kod PBZ banke, gdje mu je uplaćivana mirovina, te za koji je račun ona bila opunomoćenik, a također nije niti točan navod tužiteljice da je pok. UĐ mijenjao zimske gume, a potom da je postavljena klima jer nikada nije niti imao klimu u svojem domu. Poznato joj da je taj novac bio dar od strane tužiteljice jer joj je to tako pok. UĐ rekao 2017. godine. Iskazuje kako je tužiteljica dolazila u razdoblju od 2016. -2021. godine u Osijek otprilike jednom godišnje, kad bi ostajala po par dana, a nije joj poznato je li sačinjena kakva isprava o darovanju, odnosno da ista postoji, pretpostavlja da bi bila u ostavinskoj raspravi predočena. Iskazuje kako je navedena sredstva koja su bila uplaćena 2016. godine oročio jer je smatrala da je to njegov novac, te mu je nakon toga bilo lakše i osjećao je olakšanje, a ističe i da je pok. UĐ račun u banci ili novac „jedno te isto“.

18. Svjedok RĐĆ, propisno upozoren i saslušan uz pomoć stalnog sudskog tumača za engleski jezik Ivanu Pothorski, u svom je iskazu naveo kako mu je tužiteljica supruga, te poznaje ovdje I. i II. tuženice, a na način da je II. tuženica sestra tužiteljice, a I. tuženica je majka tužiteljice. Poznaje i pok. UĐ, a koji je otac tužiteljice. Iskazuje kako mu je bilo poznato da su bile uplate 2016. i 2021., odnosno 2022. godine, svaka je bila uplata po dva puta, otprilike svaka oko 32.000,00 dolara. iskazuje kako je uplatu izvršila tužiteljica s njihovog zajedničkog računa i to za hitan slučaj, gdje iskazuje kako je očekivao povrat navedenog novca na temelju razgovora s tužiteljicom. Iskazuje kako je uplata za vrijeme covida bila na način da tada ne bi mogli putovati ili u slučaju da se dogodi kakva bolest, pa ne bi mogli slati novac, a ističe kako nije pričao s tužiteljicom koji su to hitni slučajevi za pok. UĐ. Nadalje, navodi kako su bili zabrinuti budući da je 2016. godine u Americi postalo nestabilno, a na način da su tada bili nemiri, pa su zato izvršili uplatu pok. UĐ budući da su imali visoko povjerenje jer se radilo o obitelji. Iskazuje kako on nije vodio razgovor s pok. UĐ o čemu se taj novac radi, odnosno da se treba izvršiti povrat, nego ističe kako je novac s njihovog zajedničkog računa uplaćen osobno od tužiteljice budući da je ona raspolagala tim novcem i donosila odluke. Očekivao je da će se sav navedeni novac vratiti, međutim nije bilo navedenog dana, odnosno kada će se isti vratiti po njegovim očekivanjima. Iskazuje kako on nije osobno tražio od strane pok. UĐ kada da vrati uplate koje su bile izvršene na njegov račun, budući da je smatrao da će UĐ i dalje živjeti i da će se navedeni novac vratiti kad bude potrebe. Iskazuje kako on osobno ne bi nikada tražio povrat tog novca, već bi to jedino radila njegova supruga, ovdje tužiteljica. Ističe nadalje kako je to bio njezin novac na zajedničkom računu. Potom iskazuje kako su bile druge uplate na ime CĐ s istom namjerom i to je dogovoreno da će biti vraćeno, to je sve bilo nakon smrti pok. UĐ.

19. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica sa računa u zajedničkom vlasništvu nje i njezinoga bračnog druga ZĐ **.**.2016. uplatila ukupan iznos od 28.000,00 USD, te iznos od 30.000,00 USD 12. studenog 2021., na račun kod Zagrebačke banke d.d. u vlasništvu UĐ

- da je UĐ umro **.**.2023., te da su se u trenutku njegove smrti na računu kod Zagrebačke banke d.d. zatekla novčana sredstva u iznosu od 29.992,72 USD, te na oročenoj štednji iznos od 28.304,46 USD

- da je tužiteljica upućena pokrenuti ovaj postupak radi utvrđenja jesu li opisana novčana sredstva ostavina ostavitelja ili posebna imovina tužiteljice.

20. Člankom 224. stavka 1. točke 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. - dalje u tekstu: ZN) je propisano sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine. Člankom 5. stavkom 3. ZN-a je propisano ostavi se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Člankom 174. ZN- a je propisano u ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čine ostaviteljevu ostavinu, te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. Člankom 479. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Člankom 499. stavkom 1. ZOO-a je propisano ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Člankom 501. stavkom 1. ZOO-a je propisano zajmodavac je dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmodavac zatraži, a člankom 504. ZOO je propisano ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

21. Saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka RĐĆ sud je utvrdio kako je tužiteljica uplatila novčane iznose 2016. i 2021. godine na račun pok. UĐ iz razloga jer je željela novčane iznose uplaćivati za hitne slučajeve, da su očekivali povrat tih novaca, ukoliko se isti ne bi dogodili. Pa je tako svjedok RĐĆ izjavio kako je tužiteljica uplatila predmetne novce na račun sada pok. UĐ za hitan slučaj, a očekivao je povrat tih iznosa. Također da su se u vrijeme prve uplate, 2016. godine u Americi događali nemiri, a 2021. je bio COVID pa su željeli, u slučaju nemogućnosti financijske pomoći mogao bi sada pok. UĐ raspolagati tim novcima, međutim sve sukladno prvotnom dogovoru s tužiteljicom, odnosno ista bi odlučivala i upravljala i dalje tim novcima. Jednako je i tužiteljica iskazala, odnosno da ona odlučuje o upravljanju novcima na računu pok. UĐ, kao i da je isti bio upoznat s time kako se navedeni novac nije mogao trošiti. Također valja napomenuti kako je tužiteljica izjavila da je financijski pomagala UĐ (svome ocu), ali putem posebnog računa u Privrednoj banci Zagreb d.d., no ne i računom u Zagrebačkoj banci d.d.

22. U odnosu na navod II. tužene ŽĐ valja prvotno istaknuti kako je iz njezinog iskaza sud utvrdio kako istoj nije bio poznat razlog uplate novčanih iznosa 2016. i 2021. godine. To se prvenstveno može zaključiti iz njezinog iskaza kako za uplatu koja je bila 2021. nije niti znala, nego je istu tek saznala nakon smrti svoga oca, pok. UĐ, pa samim time nije niti mogla znati razlog uplate, a niti da li je ista bila uplata kao dar ili da o uplaćenom novčanom iznosu i njegovom načinu potrošnje odlučuje tužiteljica, kao i da je isti bio potreban (bez navedenog roka) vratiti tužiteljici. Također je ista iskazala kako joj je bilo poznato, u odnosu na uplatu novčanog iznosa 2016., da je s istom bio upoznat njezin otac, sada pok. UĐ, da joj je isti iskazao kako se boji toga novca, zbog poreza, da je zbog predmetne uplate morao i otvoriti taj račun, kao i da mu od nikoga nije rečeno zašto je ona izvršena. Sud se navedenom dijelu iskaza u potpunosti priklonio, međutim u odnosu na dio iskaza kako je tužiteljica naknadno rekla pok. UĐ da se isti ne brine jer mu je novac darovala sud nije u potpunosti povjerovao. Naime, sudu je vjerojatno ipak da mu je navedeni iznos tužiteljica uplatila na račun, kako bi izbjegla dodatno plaćanje poreza u Americi (zbog načina kako se i kada obračunava porez u Sjedinjenim američkim državama), pa je i logično zašto su se uplate u prosincu 2016., odnosno u studenom 2021., međutim taj novac je očito smatrala svojim novcem, s kojim će ista raspolagati, pa je zato i njezin otac bio zabrinut u svezi navedenih uplata, uostalom i sama II. tuženica ŽĐ iskazuje kako je i ona zaprimila takvu uplatu od strane tužiteljice na svoj račun (isti iznos), te je iz tog razloga i zatvorila račun jer se bojala takvih uplata, a također je vršena i uplata na račun mlt. sina II. tuženice ŽĐ. Stoga ovaj sud smatra kako je sve te uplate tužiteljica vršila kako bi zapravo smanjivala, odnosno djelomično izbjegavala plaćanje poreza u Americi, međutim novce je očito smatrala svojima, odnosno nije ih darovala pok. UĐ, kako to navodi II. tuženica ŽĐ, već je vjerojatno tužiteljica rekla kako isti neće imati problema jer je navela u svojoj poreznoj prijavi u Americi kako se radi o darovanju, što očito nije slučaj, a to je i znao sam pok. UĐ, a također očito i II. tuženica ŽĐ i zato su se oboje i pok. UĐ, a i ona brinuli oko tih uplata. Da je navedeno znao i pok. UĐ govori i činjenica kako je uplatu iz 2016. godine, položio na štedni račun i s tim novcima nije raspolagao preko 6 godina, odnosno do svoje smrti.

23. Da bi se u konkretnom slučaju radilo o darovanju za njegovu pravnu valjanost potrebno je postojanje volje darovatelja, iako ta volja može biti izražena i usmeno, ali ozbiljno i slobodno i na način da se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. Pa tako i u ovome slučaju tužiteljica je odlučno porekla postojanje takve volje, a II. tužena, osim navoda kako je to njezino vlastito uvjerenje da se to radi o darovanju i jer joj je naknadno tako rekao pok. UĐ, nije dokazala postojanje tužiteljičine volje da novac daruje pok. UĐ. Činjenica da je novac bio položen na bankovni račun nema sama po sebi značenje darovanja, kako to pogrešno smatraju tuženici, budući da kod tužiteljice nije postojala volja da se uplaćeni novac i daruje (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-501/03 od 10. kolovoza 2005.).

24. Stoga je ovaj sud utvrdio kako su u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke iz članka 499. stavka 1. ZOO-a, te da je između tužiteljice i pok. UĐ sklopljen ugovor o zajmu. Pa tako i navod II. tuženice ŽĐ da ostavitelj je bio fizička osoba, a ne banka, štedionica i slično, valja istaknuti kako se kod zajma i radi o ugovoru koji mogu sklopiti i fizičke osobe, dok je ugovor o kreditu ovlaštena davati banka (u određenim slučajevima i pravne osobe svojim zaposlenicima). Pored navedenoga valja istaknuti i kako rok vraćanja zajma i kamate nisu bitni sastojci ugovora o zajmu (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-929/03 od 30. ožujka 2005.). Pa je tako i utvrđeno kako u ovoj situaciji nisu ugovorene kamate, a također niti rok vraćanja zajma, pa tako kada nije određen rok za vraćanje zajma primjenjuje se članak 504. ZOO-a, a to je istek primjerenog roka, koji ne može biti kraći od dva mjeseca, od zajmodavčeva zahtjeva za povrat zajma. Kako je očito da je tužiteljica od strane preostalih zakonskih nasljednica (ovdje tuženica) zatražila povrat zajma i to na ostavinskom ročištu održanom kod javnog bilježnika Anamarije Kokić, to su tuženice u obvezi i izvršiti takav povrat, odnosno predmetni novčani iznosi na računu i oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. ne predstavljaju imovinu ostavitelja, već posebnu imovinu tužiteljice.

25. Stoga kako u konkretnom slučaju novčana sredstva na računu u Zagrebačkoj banci d.d., te oročenoj štednji također u Zagrebačkoj banci d.d. nisu vlasništvo pok. UĐ, već tužiteljice, sud je donio odluku kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

26. Navodi tuženica kako tužiteljica nije sudjelovala u troškovima za skrb, sahranu i slično, kao i u odnosu na dostavljeni dokaz da su iste same podmirivale te troškove, valja navesti kako se sukladno članku 139. stavku 5. ZN-a dugovi među nasljednicima dijele razmjerno njihovima nasljednim dijelovima, pa ukoliko tužiteljica sama ne podmiri dio svojih dugova koji otpada na nju, to tuženice, za navedeno, mogu pokrenuti posebnu parnicu, međutim ista nije predmet ovoga postupka, već eventualno drugog postupka, kojega mogu tuženice pokrenuti. Također navod tužiteljice da dopušta umanjenje predmetnih novčanih sredstava za sve troškove za liječenje i smještaj pok. UĐ sud napominje kako sud takvu zakonsku mogućnost nema, već može odlučivati samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, članak 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), a to je na utvrđenje da su predmetna novčana sredstva posebna imovina tužiteljice, kao i da se ista izdvoje iz ostavinske mase, dok sve preostalo treba sama tužiteljica obračunavati i snositi troškove, na način kako je to ranije opisano.

27. Navod tuženica kako je pok. UĐ živio skromno od svoje mirovine i cijeli život bio štedljiv ovome sudu nije od utjecaja na rješavanje ovog spora, budući da je utvrđeno kako predmetna novčana sredstva na računu i oročenoj štednji kod Zagrebačke banke d.d. niti nisu imovina ostavitelja. Isto tako što se tiče same upotrebe novca, odnosno načina njegovog trošenja valja istaknuti kako je tužiteljica zapravo i navela kako je taj novac na računu "za crne dane", pa samim time i očekivala je njegov povrat, odnosno da se isti neće trošiti, a to prvenstveno ne bez njezinoga znanja i odobrenja.

28. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta kojeg je tužiteljica naznačila, istoj pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa), trošak za sastav podnesaka od 19.11.2024., kojim se očituje na odgovor na tužbu u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, potom za sastav podnesaka od 2.4.2025., a kojim samo obavještava sud kada će moći na raspravu pristupiti tužiteljica i svjedok i od 1.7.2025., u visini od po 25 bodova, sukladno Tbr. 8. točci 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 21.11.2024., 19.2.2025. i 14.7.2025. za svako od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što s obzirom na vrijednost boda (1 bod-2 eura) i uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 1.375,00 eura, kao i za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 96,45 eura, trošak sudskog tumača u iznosu od 80,00 eura, a što sveukupno iznosi 1.551,54 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 27. kolovoza 2025. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

29. Tužiteljica je djelomično odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka i to za sastav podneska od 2.4.2025., budući da ista ima pravo na trošak sastava podneska sukladno Tbr. 8. točci 4. Tarife, a ne sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, jer se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku, već samo o podnesku kojim obavještava sud kada će tužiteljica i svjedok moći pristupiti na raspravu, pa je za navedenu razliku od 75 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (1 bod-2 eura) i uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 187,50 eura, te je valjalo odlučiti kao u točci IV. izreke ove presude.

30. Kako su I. i II. tuženice u cijelosti izgubile u sporu i nisu potraživale naknadu troškova ovog parničnog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.

31. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 27. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. I. tuženici putem II. tuženice kao punomoćnice

3. II. tuženici