Posl. br. P-378/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u predmetu tužiteljice 1. IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun Milanu Samardžiću, odvjetniku iz Rijeke, 2. KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Martini Erlić Đogaš, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 1. NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po pun Marku Vukeliću, odvjetniku iz Rijeke, radi predaje u suposjed, izvan ročišta, 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prekida se ovaj postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok PN, koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem O-765/21.

II. Postupak u ovoj pravnoj stvari će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem O- 765/21 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 26. travnja 2023. godine, tužiteljice, u bitnome, navode da je 1. tužiteljica supruga, a 2. tužiteljica kćerka pok. PN, koji je bio upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] put i k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] put. Iza pok. PN vodi se ostavinski postupak kod ovoga suda pod posl.br.: O-765/2021. Gore navedene nekretnine koje su predmet ovog postupka su i predmet ostavinskog postupka iza pok. PN i iste još uvijek nisu raspoređene između njegovih nasljednika. Pok. PN za života nije sačinio oporuku, a njegovi zakonski nasljednici su 1. tužiteljica i 2. tužiteljica i 1. tužena. U navedenom ostavinskom postupku određen je prekid postupka jer su navedene zakonske nasljednice upućene u parnicu. Nadalje, u predmetu pred Općinskim sudom u Rijeci, pod posl.br.: P Ob-285/2022 1. tužiteljica osporava valjanost ugovora o darovanju sklopljenog između 1. tužene i pok PN budući je riječ o imovini zajednički stečenoj u braku. Isto tako tužiteljice su kod Općinskog suda u Crikvenici, pod posl.br.:

P-904/2022, pokrenule postupak radi povrede nužnog dijela. Tužiteljice ističu da od otvaranja nasljedstva pok. PN pa nadalje one i 1. tužena imaju pravo na nasljednički posjed, a tužene im taj posjed uskraćuju, a dijelovi koje tužene drže u isključivom posjedu premašuju veličinu njihova suvlasničkog udjela. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljice tužbom traže predaju u suposjed dio prizemlja (natkriveni dio i pečenjaru) na k.č.br.

3238/3 i garažu na k. č. br. [katastarska čestica].

2. U odgovoru na tužbu tužene su predložile prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog završetka postupka koji je pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem O-765/2021. Podneskom od 14. listopada 2024. godine iste ustraju kod prijedloga za prekidom postupka, navodeći da prema sudskoj praksi sud ne može naložiti predaju posjeda stvari u suposjed ako prethodno nije utvrdio suvlasničke dijelove, a koje suvlasničke dijelove ostavitelja na predmetnim nekretninama tužiteljice eksplicitno osporavaju, pa smatraju da u ovome sporu postoji prethodno pitanje, a to je veličina alikvotnih dijelova sunasljednika. U podnesku od 30. lipnja 2025. godine tužene dodatno argumentiraju prijedlog za prekid ovog postupka pozivajući se na sudsku praksu, pa tako navode da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev- 1235/2015-5 od 12. listopada 2016. odgovorio na pitanja: “Je li moguće naložiti predaju u suposjed nekretnine ako nasljednički udjeli sunasljednika nisu odredivi?” i “Je li moguće odlučivati o pravu na posjed sunasljednika i naložiti predaju u suposjed nekretnine, bez da se kao prethodno pitanje utvrde opseg ostavinske imovine, veličina nasljednog dijela i opseg prava koja pripadaju određenim sunasljednicima, sukladno čl. 12., članku 213. ili članku 313. stavku 1. ZPP “ zauzevši sljedeće pravno shvaćanje: „Nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljica kao nasljednica, bez obzira što alikvotni dijelovi na ostavinskoj imovini još nisu utvrđeni, ima pravo na suposjed ostavinske imovine, jer je trenutkom smrti uspostavljena pravna zajednica među sunasljednicima, pa za priznavanje prava na suposjed sunasljedniku nije potrebno utvrđenje veličine suvlasničkog dijela. Pogrešan je takav zaključak nižestupanjskih sudova. Naime, odredbom iz čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nije prijeporno da je tužiteljica u ovom trenutku sunasljednica iza pok. M. V., ali je prijeporno da li joj i koji dio pripada iz ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen. Prema tome, tužiteljica se ne može smatrati suvlasnicom koja bi imala pravo stvar posjedovati zajedno s ostalim suvlasnicima, a razmjerno svojem dijelu. Utoliko sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed tužiteljici, a ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova." Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je i u presudi Rev-2133/1993-2 od 1. ožujka 1995., također, s tim u svezi, ukazao „sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed te pri tome ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova“ i „u nastavku suđenja potrebno je o predaji sporne kuće u suposjed odlučiti zajedno s odlukom kojom će se riješiti pitanje veličine suvlasničkih dijelova stranaka na spornoj kući“, dok je u presudi Rev-1727/1992-2 od 5. studenoga 1992., ukazano „parnični je sud ovlašten da sam kao prethodno pitanje utvrdi kako opseg ostavinske imovine tako i prava koja iz te ostavine pripadaju određenim (su)nasljednicima. Dakako, on to i ne mora učiniti s obzirom na mogućnost odluke da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dakle da odredi prekid postupka."

3. Imajući u vidu da su 1. i 2. tužiteljice, te 1. tužena nasljednice iza pok PN, da ostavinski postupak iza istoga još nije okončan, te da je veličina suvlasničkih dijelova u ostavinskoj imovini prethodno pitanje za odluku o zahtjevu za predaju nekretnina u suposjed, sud je odlučio prekinuti ovaj postupak pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. u svezi čl. 12 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 122/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), a uzimajući u obzir pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u presudama pod poslovnim brojem: Rev- 2025/1989 od 5. listopada 1989., Rev-1727/1992-2 od 5. studenoga 1992., Rev- 2133/1993-2 od 1. ožujka 1995. i Rev-1235/2015-5 od 12. listopada 2016, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja. Pozivom na odredbu čl. 215. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Crikvenici, 27. kolovoza 2025.

S U T K I NJ A

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi protiv rješenja odlučuje drugostupanjski sud.