REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-10534/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, po nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje Lee Jagatić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠĆ zastupan po branitelju ŽĆ, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja čl. 216. st. 1. toč. 3. i st. 3., čl. 163. st. 1. i 8., čl. 32. st. 1. i 4., čl. 49. st. 2. i 4., čl. 52. st. 3. i 4., čl. 59. st. 1. i 6. i čl. 70. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU Zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25- 5/21484, UR.BROJ: 511-19-29-25-1. od 14. kolovoza 2025. i dopune istog, nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, u nazočnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, temeljem članka 179. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), javno je objavio i

presudio

Okrivljeni MĆ, sin Š i Ž, djevojačko prezime majke MĆ, rođen **.**.1984. g. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], 1 razred osnovne škole, po zanimanju građevinski radnik, nezaposlen, prima socijalnu pomoć, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak

kriv je

1. što je 13. kolovoza 2025. oko 18,55 sati okrivljenik MĆ upravljao je osobnim automobilom marke "Fiat Punto", reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom ulice Roberta Škrnjuga u smjeru sjevera, prije stjecanja prava na upravljanje vozilima bilo koje kategorije,

- dakle, upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje

- čime je počinio prekršaj iz čl. 216.st.1. toč.3. kažnjivo po čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

2. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke upravljajući predmetnim vozilom kroz križanja [adresa] - ĆĆ, [adresa] - ĆĆ, kojima se prometom upravlja semaforima, povećavajući brzinu kretanja, prošao kroz navedena križanja za vrijeme dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo

- dakle, kao vozač na mjestu na kojem se prometom upravlja semaforima nije zaustavio svoje vozilo na znak dva ili više znakova crvenog svjetla,

- čime je počinio prekršaj iz članka 59. stavak 1. kažnjivo po članku 59. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

3. što se u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke odbio zaustaviti na naredbe policijskih službenika izraženim pomoću zvučnih i svjetlosnih signala već je naglo povećao brzinu kretanja te se dao u bijeg

- čime je počinio prekršaj iz članka 32. stavak 1. kažnjivo po članku 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

4. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke upravljao navedenim vozilom krećući se ulicom kneza Branimira u smjeru istoka pri čemu je u više navrata pretjecao kolonu vozila,

- čime je počinio prekršaj iz članka 70. stavak 1. kažnjivo po članku 70. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

5. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke, nakon zaustavljanja utvrđeno da tijekom vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom na način na koji je to odredio proizvođač,

- čime je počinio prekršaj iz članka 163. stavak 1. kažnjivo po članku 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

pa mu se temeljem citiranih propisa utvrđuje:

za djelo pod točkom 1. izreke kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana zatvora

za djelo pod točkom 2. izreke kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana zatvora

Za djelo pod točkom 3. izreke novčana kazna u iznosu od 450,00 (četrirstopedeset) eura

Za djelo pod točkom 4. izreke novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura

Za djelo pod točkom 5. izreke novčana kazna u iznosu od 130,00 (stotrideset) eura

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 30 (trideset) DANA

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja po policiji i vrijeme zadržavanja po rješenju suda od 13. kolovoza 2025. u 19,10 sati do 27. kolovoza 2025. u 14,00 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 15 (petnaest) dana zatvora tako da se izjednačavaju 15 (petnaest) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 (petnaest) dana zatvora pa okrivljeni ima za izdržati preostali dio kazne zatvora u trajanju od (petnaest) dana.

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče

JEDINSTVENA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 970,00 (devetstosedamdeset)

eura

Temeljem čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

II.) Temeljem čl. 182. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljeni MĆ

oslobađa se optužbe

da bi se u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke upravljajući navedenim vozilom kolnikom ulice kneza Branimira kretao u smjeru istoka prometnim trakama za kretanje vozilima u smjeru zapada, odnosno da bi se kretao prometnim trakama za suprotni smjer kretanja,

- čime bi počinio prekršaj iz članka 49. stavak 2. kažnjivo po članku 49. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

III.) Temeljem čl. 76a st. 1. Prekršajnog zakona uz svezi čl. 229. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od okrivljenika se trajno i bez naknade oduzima vozilo reg. oznake [registarska oznaka] navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju vozila, broj 01685055, marke fiat punto, sive boje, koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se po pravomoćnosti ove presude stavlja na raspolaganje tužitelju MUP- u, PUZ-u, III. PP Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske (NN 38/14).

IV.) Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da je točno da je točno da je 13. kolovoza 2025. u 18,55 sati u Zagrebu upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] krećući se Ulicom Roberta Škrnjuga u smjeru sjevera. Nije bio vezan i u jednom trenutku je vidio policijsko vozilo koje mu je signalizacijom davalo znak da se zaustavi. Budući da nema položen vozački ispit, uplašio se i umjesto da se zaustavi, počeo je bježati, naglo je povećao brzinu i točno je da su kotači počeli proklizavati. Dok je tako bježao od policije, došao je do križanja više ulica u [adresa], gdje je prošao na nekoliko crvenih svjetala, u više navrata je pretjecao i kolonu vozila te se kretao prometnim trakama za kretanje vozila u suprotnom smjeru, međutim naknadno je došlo i do prometne nezgode. Žao mu je što je sve ovo učinio, zna da je bio nesmotren, ali se jednostavno uplašio policije. Okrivljeni je napomenuo da 23. kolovoza 2025. ima organizirano krštenje djeteta pa je molio sud da bude blag i uzme to u obzir. Što se tiče vozila kojim je upravljao, okrivljeni je naveo da to vozilo nije njegovo već od prijatelja IĆ, ali ne zna njegovu točnu adresu. Na obranu okrivljenika predstavnik tužitelja nije imao primjedbi niti pitanja te je naveo da je s okrivljenikom bila privedena još jedna osoba te mogu naknadno dostaviti podatke o vlasniku vozila. Branitelj okrivljenika nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz okrivljenika.

3. Obzirom da je priznanje okrivljenika u skladu sa dokazima u spisu predmeta, sud je temeljem članka 179a st.3. Prekršajnog zakona izveo samo one dokaze koji su odlučujući za donošenje odluke o vrsti i mjeri kazne.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, rješenje MUP-a, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, klasa: UP/I-211-03/24-04/1035 ur.broj: 511-10-06-24-2 od 8. kolovoza 2024., pravomoćno i izvršno 26. kolovoza 2024. i rješenje MUP-a, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, klasa: UP/I-211-03/25-04/394 ur.broj: 511-10-06-25-2 od 19. ožujka 2025., pravomoćno i izvršno 02. travnja 2025. i prekršajna evidencija za okrivljenika iz koje je razvidno da je okrivljenik osuđivan za istovrsne prekršaje i to odlukom Policijske postaje Poreč, klasa: 211-07/24-3/10338 od 7. kolovoza 2024., pravomoćna 4. rujna 2024., odlukom Policijske postaje Ivanić-grad, klasa: 211-07/23-3/2284 od 5. veljače 2024. pravomoćna 5. veljače 2024., odlukom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pp-1404/2024 od 23. prosinca 2024., pravomoćna 8. siječnja 2025. te je izvršen uvid u podnesak III. PP Zagreb od 18. kolovoza 2025. iz kojeg je utvrđeno da se vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] nalazi u vlasništvu CĆ iz [adresa] s kojim su policijski službenici obavili razgovor pri čemu je utvrđeno da je predmetno vozilo prodao **.**.2025. VĆ iz [adresa] koji je potom odmah slijedeći dan 7. srpnja 2025. isto vozilo prodao HĆ iz [adresa], a koji je policijskim službenicima naveo da je vozilo htio dalje prodati upravo okrivljeniku MĆ koji je u vrijeme počinjenja prekršaja htio napraviti probnu vožnju no uhićen je od strane policijskih službenika.

5. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenom kao olakotno cijenio iskreno priznanje te njegove osobne i imovinske prilike dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti u više navrata kažnjavan zbog istovrsnih prekršaja što je utvrđeno uvidom u pravomoćne odluke.

6. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela, kao i način počinjenja i sve utvrđene okolnosti, sud se za djela prekršaja pod točkom 1. i 2. izreke odlučio za strožu kaznu

- kaznu zatvora, u trajanju za koje smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima, a posebno imajući u vidu navedene otegotne okolnosti, te je sud mišljenja da postoji opasnost ponovnog počinjenja prekršaja te da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, čime će se okrivljeniku jasno staviti do znanja da je nepoštivanje društvenog poretka, sudskih odluka i zakonskih propisa neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje prekršaja zabranjeno i pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. ovako utvrđene kazne sud je temeljem čl. 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona zbrojio te je okrivljenom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju koje odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U ovako izrečenu kaznu sud je okrivljenom uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja, tj. vrijeme uhićenja po policiji i vrijeme zadržavanja po rješenju suda na način da je izjednačio 15 (petnaest) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 (petnaest) dana zatvora pa je okrivljenom preostalo za izdržati 15 (petnaest) dana zatvora.

7. U odnosu na djelo prekršaja pod točkama 3., 4. i 5. izreke sud je također uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom čl. 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku za djelo prekršaja pod točkom 3. izreke okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u iznosu za koji smatra da je primjerena stupnju njegove odgovornosti i načinu počinjenja budući da je okrivljeni pokazao upornost u nastojanju da pobjegne od policijskih službenika dok je za djela pod točkama 4. i 5. izreke presude, sud okrivljeniku utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom iznosu. Sud je mišljenja da su ovako utvrđene novčane kazne primjerenima stupnju odgovornosti, načinu počinjenja djela te osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika te da će se ovako utvrđenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Ovako utvrđene novčane kazne sud je zbrojio te je temeljem čl. 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao jedinstvenu novčanu kaznu za djela počinjena u stjecaju koja odgovara zbroju pojedinačnog utvrđenih kazni s time da, ukoliko okrivljeni plati dvije trećine ovako izrečene kazne u roku koji mu je za to određen, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

8. Nadalje, valja istaknuti da je tužitelj okrivljeniku stavio na teret i počinjenje djela prekršaja iz čl. 49. stavak 2. kažnjivo po čl.49.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama opisujući da je okrivljeni načinom svoje vožnje upravljao vozilom krećući se u zabranjenom odnosno suprotnom smjeru međutim, sud nalazi da je takav činjenični opis manjkav i nije podvediv pod zakonski opis. Naime, prilikom opisa događaja u kojem se okrivljeniku stavlja na teret da je počinio prekršaj iz čl. 59. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tužitelj je precizno opisao na kojim je točno lokacijama okrivljeni počinio predmetni prekršaj prolaska kroz nekoliko crvenih svjetala i bez smanjenja brzine, no u odnosu na počinjenje djela prekršaja iz čl. 49. stavak 2., tužitelj ne navodi točnu lokaciju gdje se okrivljeni, upravljajući predmetnim vozilom i prilikom nekoliko pretjecanja kolone vozila, kretao u zabranjenom smjeru kako niti na koji način je to činio. U tom smislu bi valjalo precizirati o koliko se prometnih traka radi i kojom se to okrivljenik kretao da bi bilo razvidno da se kretao u zabranjenom smjeru jer prema postojećoj lokaciji gdje je došlo do ostvarenja prekršaja, postoji mogućnost i da je pretjecanje izvršio krećući se jednom od prometnih traka u istom smjeru. Dakle, da bi se radilo o počinjenju ovog prekršaja potrebno je navesti sva zakonom bitna obilježja.

9. Odredbom čl. 49.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: "Na cesti na kojoj su kolničke trake fizički odvojene jedna od druge, na cesti s kolnikom za promet u oba smjera na kojem postoje najmanje četiri obilježene prometne trake kao i na cesti s kolnikom za promet vozila samo u jednom smjeru, vozač se ne smije vozilom kretati kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, odnosno u suprotnom ili zabranjenom smjeru."

10. U konkretnom slučaju obilježje o koliko se prometnih traka radi da bi se moglo utvrditi da je okrivljeni doista vozilom upravljao u suprotnom odnosno zabranjenom smjeru, je konstitutivni element prekršajnog djela koji je valjalo navesti u činjeničnom opisu. To posebice iz razloga što sama Branimirova cesta na pojedinim mjestima ima po dvije prometne trake u svakom smjeru, a ako govorimo o istoj lokaciji koju navodi tužitelj u odnosu na počinjenje djela iz čl. 59.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, onda se radi i o više prometnih traka u istom smjeru što se da utvrditi pregledom plana Grada Zagreba i satelitskim snimkama. Uvidom u satelitsku snimku lokacije koja se odnosi na križanja Branimirova cesta – Ul. Javora te Branimirova cesta i Ul. R. Škrnjuga, sud je nedvojbeno utvrdio da se radi o djelu ceste na kojoj postoji više prometnih traka i u smjeru istoka i u smjeru zapada te je valjalo precizirati stvarno stanje lokacije, ceste, kolničkih i prometnih traka i načina počinjenja djela koji bi se mogao podvesti pod zakonski opis djela prekršaja iz čl. 49.st.2. jer ovako ostaje prostora pretpostaviti da je okrivljeni mogao pretjecati kolonu vozila koja se kretala desnom prometnom trakom iz smjera zapada u smjeru istoka na način da se kretao istom kolničkom trakom, lijevom prometnom trakom iz smjera zapada u smjeru istoka, ali prema tome još uvijek u dozvoljenom smjeru. Kao protupravno ponašanje bila bi okolnost da pretječe kolonu vozila što znači tri ili više. Prema tome, obzirom na nepostojanje svih relevantnih elemenata navedenog djela iz čl. 49.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, valjalo je okrivljenika osloboditi optužbe za počinjenje istog te je odlučeno kao pod točkom II.) izreke presude.

11. Analizom optužnog prijedloga kojim se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje više djela prekršaja prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud je ocijenio potrebnim objasniti i okolnost koja se odnosi na povezanost počinjenja djela prekršaja iz čl. 32. stavak 4. i čl. 52. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Valja dati objašnjenje iz kojeg razloga ovaj sud smatra da se ponovo radi o prividnom stjecaju odnosno o ostvarenju jednog djela prekršaja budući da nema svrhe kažnjavanje počinitelja za oba. Radi se također o situaciji gdje okrivljeni jednom radnjom ostvaruje obilježja više djela prekršaja ali gdje je jedno, manje protupravno djelo dio radnje izvršenja drugog, težeg djela. Dakle, radi se prividnom idealnom stjecaju u vidu konsupmcije, tj. inkluzije i to kao nekažnjivog pratećeg djela. U konkretnom slučaju, okrivljenik koji uočava policijske službenike i ne želi se zaustaviti na njihove znakove, naglo povećava brzinu uslijed čega dolazi do proklizavanja kotača i daje se u bijeg. Iako je tom radnjom okrivljeni ostvario obilježje djela prekršaja iz čl. 52. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi se radnji koja predstavlja dio radnje iz čl. 32. st.4. istog zakona kao načina ostvarenja upravo tog težeg djela, težeg prema zapriječenoj kazni. Naime, tužitelj u činjeničnom opisu navodi da je okrivljenik upravljao predmetnim vozilom krećući se kolnikom ulice R. Škrnjuga u smjeru sjevera te kada su ga policijski službenici htjeli zaustaviti, naglo je povećao brzinu i dao se u bijeg pri čemu je došlo do proklizavanja kotača. Dakle, radi se o radnji na početnoj lokaciji događaja kao dio radnje bijega od policijskih službenika odnosno, kao dio radnje ne postupanja po njihovoj naredbi slijedom čega bi kažnjavanje za oba djela prekršaja zapravo značilo povredu pravila "ne bis in idem" i označavalo bi dvostruko kažnjavanje što nije dopustivo. Radi dodatnog pojašnjenja valja izvršiti i komparaciju ovakve radnje naglog povećavanja brzine sa radnjom kojom je okrivljeni ostvario obilježja djela prekršaja iz čl.59.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U odnosu na djelo prekršaja iz čl. 59.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, gdje je dio zakonskog opisa okolnost da je okrivljenik prošao kroz dva ili više crvenih svjetala za svoj smjer kretanja i to na načini da je naglo povećao brzinu kretanja umjesto da ju smanji i zaustavi se na znak crvenog svjetla, radi se o ponašanju koje podrazumijeva ostvarenje kvalificiranog oblika djela prekršaja iz čl.59.st.1. istog zakona i kao takvo predstavlja zasebnu cjelinu, a budući da se radi o drugačijoj lokaciji povećanja brzine i štiti se drugo pravno dobro, nema osnove da bi se ovo povećanje brzine povezalo sa prethodnim kada je započela potjera jer više nema "jedinstva radnje" i "jedinstva oštećenika", odnosno zaštićenog pravnog dobra.

12. Slijedom svega navedenog te uvažavajući i činjenicu da je okrivljeni već kažnjavan zbog raznovrsnih djela prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a zbog čega je evidentno da je opravdano traženje tužitelja za primjenom mjere oduzimanja predmeta, u ovom slučaju vozila koje je poslužilo, u svrhu činjenja prometnih prekršaja od strane okrivljenika. Sud je udovoljio prijedlogu tužitelja da se trajno i bez naknade oduzme vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] sa pripadajućim ključem, a koje vozilo se još vodi u vlasništvu CĆ koji je vozilo prodao nakon čega je vozilo još jednom prodano, a da nigdje nije izvršen prijenos vlasništva. Uvidom u dopis III. PP Zagreb utvrđeno je da se radi o vozilu koje je od formalnog vlasnika u dva dana promijenilo nove vlasnike: 6.7.2025. vozilo je prodano VĆ, a 7.7.2025. je VĆ prodao vozilo HĆ koji je pak naveo da je htio vozilo prodati upravo okrivljeniku no isti je uhićen tijekom probne voženju 13.8.2025. Ovakav slijed "vlasništva" ili bolje rečeno "posjeda" predmetnog vozila i to u vrlo kratkom vremenskom periodu, upućuje na zaključak da se manipulira sustavom i zatire trag pravog vlasnika i korisnika vozila. Sud je telefonskim putem pokušao stupiti u kontakt sa trenutnim vlasnikom vozila, JĆ putem telefona čiji broj je dostavio tužitelja, no isti nije odgovarao pozivima suda, a kako je sud, temeljem čl. 229.st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dužan donijeti odluku o privremenom oduzimanju predmeta u roku od 15 dana, odlučeno je na temelju stanja spisa. Naime, budući da se radi o osobi okrivljenika koji je već višestruko kažnjavan zbog djela prekršaja iz čl. 216. st. 1. toč. 3. i koja je očito sklon takvom ponašanju i nepoštivanju zakonskih propisa, sud je ocijenio neophodnim, svrsishodnim i potrebnim izreći zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta odnosno privremeno oduzetog vozila. Naime, uzimajući u obzir i informaciju koja je sudu dostavljena od strane tužitelja i nakon njihovih obavijesnih razgovora sa svim osoba koje su bile u vlasništvu spornog vozila, posebice izjavu zadnjeg vlasnika KĆ koji je naveo da je vozilo htio prodati okrivljeniku pri čemu je isti htio obaviti probnu vožnju, sud zaključuje da postoji velika vjerojatnost da bi okrivljeni i dalje nastavio činjenje tog prekršaja upravo predmetnim vozilom slijedom čega je procjena suda da je izricanje oduzimanja vozila neophodno. U tom smislu valja istaknuti da je sukladno čl. 76a st. 4. Prekršajnog zakona, propisano da predmet može biti oduzet i od ne vlasnika, i da to ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva, koji nije počinitelj djela, ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz Državnog proračuna, pod uvjetima propisanim zakonom. Ovome sudu je jasno da je svako oduzimanje predmeta svojevrsno zadiranje u pravo vlasništva neke osobe, a pravo vlasništva zajamčeno je čl.48. Ustava RH i čl.1. Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je sud prije donošenja odluke o mjeri oduzimanja vozila izvršio test razmjernosti oduzimanja predmeta, sukladno pravnim stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava. Po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju razmjernost kod oduzimanja predmeta prekršaja odgovara ozbiljnosti povrede, a sankcija (kazna zatvora) odgovara težini djela za čije kažnjavanje je predviđena. Stoga po mišljenju ovoga suda postoji odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila kojim je okrivljenik u povratu počinio prekršaj iz članka 216. stavak 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članka 216. stavak 3. istog Zakona, i zaštite prava trećih osoba na mirno uživanje vlasništva budući da je vlasnik vozila znao ili mogao znati kome daje vozilo u posjed. Ponašanje okrivljenika na način da opetovano ponavlja isti prekršaj, koji spada među najteže prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, kojim opetovano ugrožava ne samo vlastitu sigurnost nego i sigurnost svih drugih sudionika u prometu na cestama, budući da je počinjenje ovog djela prekršaja inkrimiranog vremena bilo popraćeno počinjenjem i drugih teških prekršajnih djela iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, kao i do sada bezuspješno primijenjene sankcije prema okrivljeniku radi odvraćanja od počinjenja istog prekršaja u budućnosti, ukazuju da niti izrečene sankcije koja su već izricane okrivljeniku radi počinjenja ovoga prekršaja, očito ne pružaju dovoljnu garanciju da će okrivljenik u budućnosti prestati ponavljati ovaj prekršaj. Stoga je po mišljenju ovoga suda bilo neophodno prema okrivljeniku pored kazne zatvora primijeniti i mjeru oduzimanja vozila kojim je počinjen prekršaj, kako bi izrečena sankcija bila dodatno pojačana tom mjerom i kako bi primijenjena mjera zajedno sa izrečenom sankcijom bila dovoljno odvraćajuća za okrivljenika od ponavljanja istih prekršaja. Stoga sud smatra da primijenjena mjera oduzimanja vozila nije nerazmjerna prema okrivljeniku te da je time sud poštivao odredbe Konvencije. Obzirom da je okrivljenik počinio ovaj prekršaj u višestrukom povratu, u konkretnom slučaju, razlozi za oduzimanje postoje sukladno članku 76a. st.1. Prekršajnog Zakona.

13. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude te se stavlja na raspolaganje tužitelju MUP-u, PUZ-u, III. PP Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske.

14. Odluka o troškovima postupka određena je obzirom na složenost i trajanje postupka te uzimajući u obzir imovno i osobno stanje okrivljenika.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Viša sudska savjetnica, specijalist

Marijana Đurinac

Zapisničar

Sutkinja

Lea Jagatić

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku MĆ – ovdje

2. Branitelju, odvjetnik ŽĆ, [adresa]

3. Tužitelju – PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, Dubrava 137, 10000

Zagreb

4. Spis – ovdje.