Republika Hrvatska Općinski
sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie Buje,
Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-73/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari tužiteljice: ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku LN, i tuženika 1. PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĆN; 2. EN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĆN, radi Stvarno - služnosti na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. srpnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, II. Tuženika, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti puta - prolaza pješice i provoza u širini od 3 metra preko nekretnina tuženika PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i nekretnine tuženika EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kao poslužnih, koja služnost vodi od međe nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] s javnim putom na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], do međe nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] s nekretninom na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u trasi označenoj crvenom bojom na skici premjeravanja sudskog vještaka mjerničke struke Nebojše Guzijana ing.geod. od 11. travnja 2025., koja predstavlja sastavni dio ove presude, a u korist nekretnina tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kao povlasnih, pa je tužiteljica na temelju ove presude ovlaštena ishoditi uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buzet, što su tuženici dužni trpjeti.
II. Sastavni dio ove odluke je i skica premjeravanja Nebojše Guzijana, ing. Geod. od 11. travnja 2025. godine.
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.266,93 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od donošenja presude, 5. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV
Tuženik se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj sudu dana 26. siječnja 2023. navodi je vlasnica nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu u mjestu [adresa]. Tuženik PN da je vlasnik nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a tuženik EN da je vlasnik nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Preko navedenih nekretnina tuženika proteže se put koji vodi od javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] do navedenih nekretnina tužiteljice, a na ispisu s Geoportala priloženom tužbi označen je provizorno linijom plave boje. Tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici više od četrdeset godina koriste kao poslužne nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u dijelu u kojem se na njima nalazi put u širini od cca 3 metra, kao pristupnu površinu do svojih povlasnih nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Dakle, tužiteljica se zajedno sa svojim pravnim prednicima više od 20 godina neprekinuto nalazi u poštenom i istinitom posjedu prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza u širini od cca 3 metra preko nekretnina tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja služnost vodi od međe nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] s javnim putom na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], do međe nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] s nekretninom na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a u ispisu s Geoportala priloženom tužbi označena je provizorno linijom plave boje. Tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici kontinuirano su izvršavali to svoje pravo tako što su preko poslužnih nekretnina pristupali pješice i vozilima do svojih povlasnih nekretnina. Takvom postupanju tužiteljice nikada se nitko, pa ni tuženici, nije protivio. Tužiteljica predlaže i da se u tijeku parničnog postupka po vještaku mjerniče struke izradi skica lica mjesta s prikazom obuhvata predmetne stvarne služnosti kako bi tužiteljica bila u mogućnosti u skladu s istom precizirati tužbeni zahtjev. Budući da tužiteljica nema drugu mogućnost pristupa s javne prometne površine do svojih nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a da pritom njezino pravo stvarne služnosti nije upisano zemljišne knjige, tužiteljica se tijekom 2022. godine obratila tuženicima s prijedlogom za mirno rješavanje predmetnog spora, no tuženici se nisu očitovali na njezin prijedlog. Stoga tužiteljica ima pravni interes da se navedena služnost puta, u postojećoj dužini i širini trase, kao takva upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buzet. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, s time da je tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 13. lipnja 2025. godine, podbroj 29, nakon provedenoga mjerničinog vještačenja i izrade skice premjeravanja, na str. 110.
2. Tuženici PN i EN ne osporavaju da je tužiteljica vlasnica nekretnina opisanih u tužbi. Ističu da koliko je njima poznato, na tim nekretninama tužiteljica je bespravno sagradila stambeni objekat. Pristupni put preko nekretnina tuženih do svojih nekretnina tužiteljica je isključivo koristila za prolaz pješice i uz dozvolu tuženih. Tuženici nisu imali saznanja da tužiteljica njihove nekretnine koristi za prolaz i vozilima bez njihove prethodne dozvole. Međutim, ukoliko je tužiteljica prolaz preko nekretnine tuženih koristila za prolaz, ne samo pješice, već i za prolaz vozilima u širini od 3 m kako navodi u tužbi, to je činila bez znanja i odobrenja tuženih, dakle, potajno. Tuženici ističu da su ranije dozvoljavali tužiteljici prolaz preko svojih nekretnina do njezine nekretnine, ali samo prolaz pješice, i to uz jugoistočni rub njihovih nekretnina u širini od 1 m, ali ne i prolaz vozilima u širini od 3 m. Kako zbog konfiguracije terena /okućnice/, tako i zbog položaja stambenih objekata vlasništvo tuženih, formiranje pristupnog puta u širini od 3 m koji bi služio i za prolaz vozilima nije moguć, jer bi time bila ugrožena stabilnost objekata i sigurnost vlasnika, a također bi bila dovedena u pitanje funkcionalnost objekata i zbog toga bi bila znatno umanjena njihova vrijednost. Ukoliko se u postupku utvrdi da je tužiteljica građevinski objekat sagradila na temelju valjane građevinske dozvole, ista nije smjela biti izdana bez da je osiguran pristupni put koji povezuje građevinsku česticu za koju je izdana građevinska dozvola sa javnom prometnom površinom. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, jer tužiteljica nije kvalificirana posjednica prijepora da bi temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekla pravo stvarne služnosti preko nekretnina tuženika u korist svoje nekretnine. Tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev.
3. Predmet ovog spora je utvrđenje prava stvarne služnosti na opisanim nekretninama tuženika, a u korist nekretnina tužiteljice. Sporno je da li su ispunjeni uvjeti da bi tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisala pravo stvarne služnosti prolaza i provoza kako tvrdi u tužbi.
4. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica izvedeni dokazi: uvidom u ZK izvadak za nekretnine iz tužbe, poslužne i povlasne, te nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, orto foto- sa provizorno ucrtanom služnosti, pročitan je dopis str. 29, pregledane su fotografije, rješenje Općinskog sekreterijata za poslove uprave od 25. svibnja 1982. godine, na str. 79, uporabna dozvola od 16. listopada 2006. godine, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Ispostava Buzet, na str. 81, rješenje Z-1202/06 od 31. listopada 2006. godine, str. 85, posjedovni list str. 86, porceden je uviđaj na licu mejsta, na nekretninama iz tužbe, uz mjernično vještačenje, pregledana je skica premjeravanja mjerničinog vještaka, te fotografije, saslušani su svjedoci: BN, FN, CN, GN, TN, tužiteljica i tuženik EN.
5. Ostali dokazi nisu izvedeni jer je sud ocijenio da njihovo izvođenje nije potrebno kraj navedenih izvedenih dokaza.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je tuženi PN vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tuženi EN vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], da se na nekretninu za koju tužiteljica tvrdi da je poslužna pristupa s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], put, upisana kao JAVNO DOBRO.
7. Na ortofoto snimci str. 28. tužiteljica je provizorno označila pravac stvarne služnosti prolaza i provoza.
8. Čitanjem dopisa na str. 29 utvrđeno je da se tužiteljica i prije podnošenja tužbe obratila tuženima sa zamolbom za upis prava stvarne služnosti prolaza i provoza na teret i ovdje opisanih nekretnina u korist svoje nekretnine.
9. Čitanjem pravomoćnog rješenja Općinskog sekreterijata za poslove uprave od 25. svibnja 1982. godine utvrđeno je da je investitoru ZN VN, ocu tužiteljice izdana građevinska dozvola za gradnju kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uporabna dozvola izdana je tužiteljici za obiteljsku kuću na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 16. listopada 2006. godine, te je u zemljišnu knjigu dana 31. listopada 2006. godine upisano brisanje zabilježbe da nije priložena uporabna dozvola pod Z-1202/06. Ovdje sud ističe da su i građevinska i uporabna dozvola pravomoćna i sud neće i ne može preispitivati zakonitost izdanih dozvola u upravnom postupku.
10. Lice mjesta nalazi se u [adresa]. Sud je zajedno sa strankama, svjedocima i mjerničnim vještakom obišao predmetne nekretnine i put koji je predmetom tužbe. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da se radi o utabanom, šljunčanom putu, vidljivom na terenu, a kojim putem se od javne ceste pristupa na nekretninu tužiteljice. Utvrđeno je da je predmetni put djelomično održavan i vidljiva je česta uporaba tog istog puta.
11. Mjernični vještak Nebojša Guzijan obilaskom lica mjesta i uspoređujući stanja u naravi s katastarskim planom i ortofoto snimcima za k. o. [katastarska općina] identificirao je put koji kreće od javnog puta od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko k. č. [katastarska čestica] nastavno dalje na k. č. [katastarska čestica], na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] do parcele tužiteljice na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi stambena kuća s kbr. 42/2. Nakon što su mu tuženi pokazali i alternativni način pristupa na parcelu tužiteljice s JI strane parcele k. č. [katastarska čestica] i to preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naveo je da na licu mjesta put nije vidljiv, radi se o šumi koja je zaraštena, te je vidljivo da se tamo ne koristi prolaz. Pretpostavljeni način prilaska bi bio nastavno preko k. č. [katastarska čestica] južno do puta na javnom dobru k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
12. Na licu mjesta saslušani su i svjedoci i parnične stranke. Tuženik PN nije iskazivao.
Sud navodi u nastavku iskaze saslušanih svjedoka i stranaka.
12.1. Svjedok BN, rođen 1934. godine u bitnome je iskazao da je od rođenja uvijek prolazio po predmetnom putu koji je obišao sa sudom, do kuće tužiteljice. Tužiteljičina nekretnina, gdje je danas njezina kuća je bila od njegove obitelji i na toj parceli su imali stogove sjena koje su onda vozili u štalu za životinje, prvo sa vozovima, a kupio je traktor ŽN 1972. 1976. godine njegov pokojni otac je ovu nekretninu zamijenio sa djedom tužiteljice. Tu nekretninu gdje danas tužiteljica ima kuću njezin nono ju je dobio zamjenom sa njegovim ocem. Na nekretnini koju je njegov otac dobio zamjenom, kućni broj 58/1 on danas svjedok ima novu kuću i u toj kući živi. Nikada nitko nije branio da se prolazi po ovim nekretninama. Nikada nije čuo da bi tužiteljici netko branio da prolazi. Po tom putu isto ide glavni vod za cijelo selo [adresa]. I kad je tata od tužiteljice napravio tu kuću dolazili su kod njih. Nitko nikada nije branio. Vidio je i tatu od tužiteljice i tužiteljicu da prolaze i autom po tom putu. Drugog puta do nekretnina tužiteljice nema.
12.2. Svjedok FN, rođena 1946. od udaje za BN, 1967. takoreći živi u [adresa]. Za tužiteljičinu nekretninu je navela da je to bila njihova nekretnina, i na tu nekretninu dolazili su po putu po kojem je sud prošao. Najprije su do te nekretnine normalno dolazili pješice i kravama, a i prije nego što su zamijenili ovu nekretninu kupili su mali traktor ŽN i s njim su dolazili na tu nekretninu. 1977. su mijenjali ovu nekretninu gdje danas tužiteljica ima kuću s nekretninom gdje danas BN i ona imaju svoju kuću koja se nalazi pored stare kuće gdje su živjeli od BN roditelji. Nakon toga tužiteljica i njezini preci prolaze tim putem do svoje nekretnine. Ona i BN su često išli u posjetu roditeljima tužiteljice koji su živjeli isto u predmetnoj kući, često su se posjećivali, a BN i ona išli su autom, pješice. Nikada nitko nije branio da prolaze tim putem i nikada nikoga nisu trebali pitati za dozvolu. Ona najmanje 3 puta dnevno dolazi u štalu i vidi tužiteljicu da prolazi i autom. Ne postoji nikakav drugi pristup u ovu kuću tužiteljice. Oni su taj put zvali „Derito“ što znači pravo prolaza. To nigdje nije bilo upisno ali je tako bilo svagdje u Istri. Nikada nikoga nisu trebali pitati da li smiju tu prolaziti po tom putu. Od 1967. od kada se udala do dan danas je tako.
12.3. Svjedok MN, rođen 1957., brat tužiteljice iskazao je da je kuću gdje je danas tužiteljica napravio tata prije otprilike 40 godina, možda i više, a danas je ovo kuća od tužiteljice. Njihovi roditelji zadnjih 20-ak godina živjeli su u toj kući. On je često dolazio kod roditelja, svaki vikend. Prije nego što su se roditelji za stalno doselili ovdje oni su često dolazili u kuću, a živjeli su u Opatiji. Uvijek su dolazili u kuću po putu gdje je prošao sud. Dolazili su autom. Isto je činio i on. Nikada nije bilo nikakvog problema sa ovim prolazom. Nikada nikoga nisu trebali pitati za prolaz i provoz, to se podrazumijevalo. To je bio jedini put do kuće.
12.3. Svjedok IN, rođen 1947. iskazao je da je kuća tužiteljice napravljena negdje 1981, 1982. Kuću je napravio otac tužiteljice VN. U [adresa] dolazi od 1978. sa svojom suprugom koja je dolazila kod svoje bake ČN, u blizini predmetnih nekretnina. Od kada je umro otac tužiteljice on ima i ključ od njezine kuće jer brine o kući kad tužiteljice nema. Uvijek je prolazio po predmetnom putu, redovito i automobilom. Od kada je kuća sagrađena do današnjeg dana nikoga nije trebao pitati za prolaz i provoz, Zadnji put je bio 5 dana prije iskazivanja Nikada nikoga nije trebao pitati za prolaz i provoz. Nikada mu nitko nije branio. On nema saznanja da postoji neki drugi pristup do kuće tužiteljice.
12.4. Svjedok TN, sin PN, tužitelja, je iskazao da u [adresa] živi od drugog razreda osnovne škole. Zna gdje tužiteljica ima kuću. Prije su u toj kući živjeli njezini roditelji. Ne zna kako su roditelji tužiteljice dolazili do svoje kuće. Ne zna ni kako tužiteljica dolazi kod ove svoje kuće u [adresa]. Živi na udaljenosti 100-tinjak metara od spornih nekretnina. Povremeno dolazi na ove nekretnine. Ne zna da li tužiteljica po ovom putu koji je obiđen sa sudom dolazi do svoje kuće. Zna da je postojao još jedan prolaz do kuće tužiteljice, koji je pokazan sudu i da se po tom putu moglo prolaziti i pješice i vozilima i radnim strojevima. To je danas zapušteno jer tamo nitko ne prolazi.
12.5. Svjedok CN supruga tuženika EN, u početku je navela da je ona dipl. ing geodezije i bivši sudski vještak. Udala se za EN 1984. a dolazi u [adresa] od početka 90-ih godina kada su počeli renovirati kuću. Ona zna gdje tužiteljica ima kuću. U toj kući prije su dolazili roditelji tužiteljice. Zna da su roditelji tužiteljice i tužiteljica dolazili u svoju kuću pješice uz njihovu dozvolu. Autima nikada nisu dolazili. Ne zna gdje su oni ostavljali auto kada su dolazili u [adresa].
12.6. Svjedok GN nije iskazala ništa bitno za postupak.
12.7. ZN rođena 1953. je iskazala da je građevinska dozvola za kuću izdana 1981. godine i iste godine započeta je i gradnja. Sav građevinski materijal, radnici, roditelji, ona dolazili su na gradilište po predmetnom putu jer drugog pristupa nikada niti nije bilo. Dolazili su sa vozilima. Nikada nije postojao nikakav drugi put do kuće. Problemi su počeli kada je vlasnik većeg dijela puta postao PN, kada je rođakinja GN, prodala nekretninu. Tada su počeli problemi i sa EN koji je vlasnik manjeg dijela puta. Problemi su počeli na način da su počeli prijetiti da više neće dozvoliti prolaz. Od kada je u mirovini pola godine je [adresa], u kući. Aute i danas parkira pred kućom, i bez obzira na predmetni spor nitko joj nije zabranio prolaz, tuženi nisu stavili nikakve barikade. Uvijek kada je dolazila do kuće, kao i roditelji nikada se nisu morali skrivati, nekoga pitati. Roditelji su živjeli u kući 20 godina. Tata je umro 2009., a mama 2010. godine. Za vrijeme njihova života ovu kuću dobila je darovnim ugovorom. Tuženi su počeli prigovarati za prolaz i provoz prije otprilike 3 godine, prije nikada. Bila je prisiljena podnijeti tužbu da „djetetu ostavi čisto“.
12.8. EN, rođen 1953. je iskazao da su ljudi su prolazili po predmetnom putu isključivo pješice, a ne sa mehanizacijom. Ne zna da li su prolazili autima kada ih nije vidio, jedino možda potajno. On je vidio roditelje od tužiteljice da prolaze po ovom putu pješice i pitali su za dozvolu. Ne zna gdje su roditelji tužiteljice parkirali auto.
13. Nakon dostave skice izmjere i fotografija po mjerničnom vještaku tuženici su u bitnome istakli da vještak nije iskazao podatke koji se odnose na dužinu, širinu i površinu prijepora. To nije točno budući je iz skice izmjere, str. 110 utvrđeno da je vještak jasno prikazao predmetnu služnost na skici izmjere crvenom bojom i označio je širinu od 3 metra i dužinu na svakoj poslužnoj nekretnini, pa se i površina prostim matematičkim izračunom može utvrditi. Prikazano je i okno kanalizacije i priključak. Također, predmet spora prikazan je i na fotografijama lica mjesta slika 2., 3., 4., 5., 6. jasno je prikazano da se radi o utabanom, vidljivom putu koji se koristi. Tzv. Alternativni put koji su pokazali tuženi, uopće ne zadovoljava nikakve uvjete u sadašnjem stanju za služnost prolaza i provoza, a s druge strane, predmet ovog postupka je utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza i provoza po točno definiranim nekretninama i nije bitno (za ovaj spor) da li postoji neki alternativni put. Stoga nije bilo niti potrebe za dopunu, jer je mjernični vještak sačinio skicu premjeravanja upravo na način kako mu je i sud dao nalog.
14. Tužiteljica je u podnesku podbroj 29 u skladu s provedenim vještačenjem i dostavljenom skicom premjeravanja sudskog vještaka mjerničke struke Nebojše Guzijana ing.geod. od 11. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način kako je to definirano i u izreci presude.
15. Na zadnjem ročištu za glavnu raspravu tuženici ističu da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, da iz iskaza svjedoka proizlazi da svjedoci nemaju neposrednih saznanja o glavnoj činjenici da je tužiteljica pošteni posjednik prijepora, da svjedoci imaju samo posredna saznanja vjerojatno od tužiteljice, a svoje iskaze su prilagodili za potrebe ovog postupka da bi tužiteljica u sporu uspjela, da iz iskaza svjedoka proizlazi da im nije poznato kada je vršen iskop za kanalizacijsku mrežu, nije im poznato kada je tuženik srušio gospodarski objekat i proširio kuću, a tvrde da su kontinuirano dolazili na mjesto prijepora. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su problemi nastali kad je tuženik KN kupio nekretninu od HN a to je bilo prije 15 godina i da joj od tada tužitelji osporavaju pravo prolaza. Prema reviziji VSRH poslovni broj 1519/2009 a koja je suglasna sa čl. 165 st. 1 ZV-a, nepošteni posjedi ne može dosjelošću steći pravo vlasništva i druga stvarna prava na tuđoj nekretnini, a u konkretnom slučaju tužiteljica je nepošteni posjednik. Nadalje to što je tužiteljica ishodila rješenje o građenju kuće bez da je prethodno formirana građevinska čestica dozvola nije izdana sukladno Zakonu o građenju i na temelju nje se ne može dokazivati da je tužiteljica pošteni posjednik jer prilikom formiranja građevinske čestice mora biti prikazani pristupni put. Pozivanje tužiteljice da su bivši vlasnici nekretnine koristili prolaz u svrhu obrade poljoprivrednog zemljišta a koje su nekretnine kasnije otuđili radi se o osobnoj služnosti a ne o stvarnoj. Situacija je izmijenjena urbanizacijom prostora.
16. Punomoćnik tužiteljice nakon iskaza tuženika ističe kako osporava sve navode i iznesena pravna stajališta tuženika budući da su isti u koliziji kako s provedenim dokazima tako i s relevantnim zakonskim odredbama. U ovom predmetu radi se o stjecanju stvarnog prava, a ne osobne služnosti, tužiteljica je poštena posjednica što se i zakonom pretpostavlja, a tuženik je taj koji je dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Navodi u vezi s nezakonitošću gradnje su s jedne strane neistiniti, a s druge strane i irelevantni za odlučivanje u ovom sporu, dok je posve jasno da je tužiteljica više od 40 godina posjednica predmetne služnosti i istu koristi za pristupanje do svoje kuće dok je i ranije istim putem pješice i vozilima pristupao do svojih poljoprivrednih nekretnina.
17. Tuženi su istakli da predmet spora nije osobna služnost nego stvarna služnost gdje nema poštenja kao bitne pretpostavke.
18. U ovom postupku potrebno je utvrditi da li su se ispunile pretpostavke za upisom prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem instituta dosjelosti preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tuženih, a u korist nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužitelja.
19. Članak 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 propisuje: (1) Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.(2) Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. (3) Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.
20. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, u čl. 54. na sličan način propisivao je uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to da je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, a da se stvarna služnost ne može steći ako je bila vršena zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra li ako je ustupljena do opoziva.
21. OPĆI GRAĐANSKI ZAKONIK (OGZ) je u čl. 1469. propisivao da se služnosti zadobivaju na tuđem zemljištu kroz dosjelost, isto i kao pravo vlasnosti, u tri godine onaj na koga su ime upisana u zemljišnoj knjizi. U čl. 1470. je bilo propisano da gdje još nema urednih javnih knjiga ili gdje takvo pravo nije u njih upisano, pošteni posjednik može to pravo dosjesti tek poslije trideset godina.
22. Na okolnosti korištenja predmetnog prolaza pješice i vozilima preko ranije navedenih poslužnih nekretnina tuženih, savjesnosti i vremenskog perioda prolaza, u postupku su saslušani brojni svjedoci i stranke, a koji iskazi su podrobno navedeni u ranijem dijelu obrazloženja. Jasno je da su određeni svjedoci predloženi od strane tužitelja, određeni svjedoci od strane tuženika, pa su samim time i iskazi ovih suprotstavljenih dviju strana svjedoka različiti.
23. Sud je vjerovao svjedocima UN, UN ČN, JN, ZN MN zato jer je njihove iskaze ocijenio uvjerljivijima, sigurnijima i suglasnima. Tako je iz iskaza ovih svjedoka utvrđeno da se preko nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], a do nekretnina danas u vlasništvu tužiteljice oduvijek prolazilo i to kako pješice, tako i zaprežnim vozilima, a potom osobnim vozilima. Kada sud govori "oduvijek" promatra razdoblje od, u ovom postupku 1940. -e godine prošlog stoljeća kada su rođeni svjedoci BN (1934), bivši vlasnik povlasne nekretnine, potom razdoblje od 1967., kada je FN, nakon udaje došla u [adresa], a potom i bliže godine današnjem vremenu, od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća plus dvadeset godina, i više, što bi značilo da je vrijeme potrebno za dosjelost od 20 godina isteklo. Svi svjedoci suglasni su dakle u iskazima da se predmetni put koristio i koristi se za prolaz i provoz i tužiteljice, koja nikoga nije morala pitati za dopuštenje, a niti njezin otac nikoga nije trebao pitati za dopuštenje, kao niti BN. U postupku je utvrđeno i da se nikako ne može govoriti da bi se posjed vršio potajice, zlouporabom povjerenja. Nije od odlučne važnosti što tuženik EN ne živi u [adresa]. Bitno je da je on zasigurno vidio i morao znati za predmetni put. PN nije iskazivao u postupku, ali iskaz njegovog sina sud nije ocijenio vjerodostojnim u dijelu gdje iskazuje kako ne zna kao tužiteljica pristupa na svoje nekretnine, kad živi na udaljenosti 100 metara od prijepora. Sud nije vjerovao niti iskazu CN, posebno u dijelu gdje navodi da su roditelji tužiteljice pitali za dozvolu za prolaz pješice, a da nikada nisu dolazili autima, jer je iz same konfiguracije predmetnog puta jasno vidljivo da se on koristi i za provoz. Tužiteljica je navela da u posljednje godine unazad „ima problema“, međutim, nitko tužiteljici izričito nije zabranio prolaz i provoz, niti je vođen spor, postavljena fizička prepreka, već naprotiv vidljivo je da se predmetni prijepor uredno koristi, kao prilaz nekretninama tužiteljice. To se čini več od gotovo sredine prošlog stoljeća, ako ne i ranije.
24. Ne ulazeći u razloge ospravanja tužbenog zahtjeva po tuženima, sud zaključuje da nikada nije bilo nikakvih razmirica oko predmetnog prolaza i provoza, da niti tužiteljica, niti njezini roditelji, niti DN, prodavatelj i njegova obitelj nikoga nisu trebali tražiti posebno dopuštenje za prolaz i provoz. Niti su to radili prijevarno, potajice. Najuvjerljivija je bila upravo FN u nazivu samog prijepora, „ Z“-pravo prolaza. Da je za prolaz i provoz bila potrebna posebna dozvola, sud zaključuje da bi vjerojatno i ranije došlo do određenog spora oko služnosti, a iz predočenih mu dokaza sud zaključuje da nikakvog prijepora nikada nije bilo.
25. S druge strane, sud je vjerovao i iskazu tužiteljice da se uvijek prolazilo po spornom putu i da se nitko nikada nije protivio da se po tom putu prolazi. Predmetni prolaz koristili su njezini roditelji, brati, svi koji su dolazili kod njih, je pokojna nona.
26. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnina tužiteljice, a na teret nekretnine tuženih, a iz svih izvedenih dokaza u postupku utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tog zahtjeva u odnosu na služnost prolaza i provoza. To zato, što tužiteljica i njezini prednici prolaze spornim putem preko 20 i preko 40 godina, Dakle, utvrđeno je da je protekao vremenski rok za dosjedanje, tužiteljica i njezini prednici nesmetano su prolazili po nekretnini tuženih, pritom se služnost nije izvršavala zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Sud je iskazima navedenih svjedoka, a i samog tužiteljice utvrdio da nije bilo potrebno dopuštenje za prolazak. Stoga, zbog svega iznijetog zahtjev je prihvaćen i služnost je utvrđena sukladno preciziranom zahtjevu tužiteljice , u granicama kako je prikazano na skici, u širini 3 m, što je i uobičajena širina služnosti provoza i u dužini kako je to prikazao na skici premjeravanja koja čini sastavni dio presude.
27. Također, treba istaknuti da eventualno postojanje prolaza do nekretnina tužitelja nekim drugim putem nije od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari. To stoga što se u ovom postupku raspravljalo o postojanju prava stvarne služnosti puta preko poslužnih nekretnina opisanih u izreci, u vlasništvu tuženih, a za koristi nekretnina u vlasništvu tužiteljice. Možebitno postojanje drugog prolaza ne isključuje pravo služnosti puta preko nekretnina tuženih, čije je postojanje u ovom postupku utvrđeno. Također, ukoliko tuženici smatraju da postoje uvjeti za prelaganje ili ukidanje služnosti, imaju mogućnost drugog postupka.
29. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio kako je tužiteljica poštenim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme stekla pravo stvarne služnosti puta (staze i kolnika), pa je tužbeni zahtjev radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza od javnog puta preko nekretnina tuženih osnovan u cijelosti. Sastavni dio presude čini i skica premjeravanja.
30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 dalje ZPP. Tužiteljica je uspjela u postupku i pripada mu parnični trošak. Tužiteljici je na ime nagrade odvjetniku priznata jednokratna naknada u iznosu od 500 eura, uz PDV 125,00 eura za 4 radnje, tužba, i tri ročišta, te za jedno ročište 125 eura, sve sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o naknadama i nagradama za rad odvjetnika (sporovi o služnosti), zatim tužiteljici je priznata naknada sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od ukupno 80,45 eura, trošak uviđaja i vještačenja u iznosu od 436,48 eura. . Ovaj trošak sud je smatrao potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o parničnom postupku, i u skladu s Odvjetničkom tarifom, Tbr. 7. točka 2. i u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama. Ukupan trošak koji pripada tužiteljici iznosi 1.266,93 eura.
31. Tuženiku koji je izgubio ne pripada trošak.
32. Slijedom svega navedenog, na temelju navedenih odredbi zakona, u smislu odredbe čl. 325. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Buje-Buie, 5. rujna 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a za stranku koja je bila uredno obaviještena o danu ročišta za objavu presude žalbeni rok od 15 (petnaest) dana teče od dana objave presude.
DNA:
Tužiteljica po punomoćniku
1-tuženik po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku