REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: Psp-54/2022-46

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Donji zastupanog po punomoćniku Marija Jerončić Mandić, odvjetnik u Splitu; 2. NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Marija Jerončić Mandić, odvjetnik u [adresa]; protiv tuženika: KU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Miloš Kandžija, odvjetnik u [adresa]; radi: smetanje posjeda, nakon zaključene glavne rasprave od 12.lipnja 2025.godine a objavljene na ročištu dana 26. kolovoza 2025.godine

r i j e š i o  j e

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu sjeveroistočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi parkirališno mjesto površine cca 12 m2 uz sjeveroistočnu granicu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tako što je 12. travnja 2022. izgradio betonski zid dužine 8,60 m, širine 0,20 m i visine 1,00 m, prikazan na geodetskoj skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića linijom A-B-C, pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje rušenjem betonskog zida označenog na geodetskoj skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića slovima A- B-C, ukloni otpad i građevinski materijal te mu se zabranjuje tako i slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškova ovog parničnog postupka."

2.Nalaže se tužiteljima u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.100,00 Eura.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da su u posljednjem mirnom posjedu jugozapadnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio nekretnine u naravi predstavlja parkirno mjesto poviše njihove kuće površine cca 12 m2 kojeg su tužitelji koristili radi parkiranja osobnog vozila duže od 30 godina. Tuženik je dana 12. travnja 2022. godine na navedeno parkirališno mjesto nasuo žalo te je započeo sa građenjem armirano- betonskog zida dužine cca 4 m u smjeru sjever-jug na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] te na taj način, protivno volji dosadašnjih posjednika, izvršio smetanje posjeda parkirališnog mjesta na način da je onemogućio tužiteljima parkiranje vozila i pristup parkirališnom mjestu.

2.U podnesku tužitelja od 18.10.2023.godine a sukladno Nalazu i mišljenju vještaka Dario Blažević uređen je tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci rješenja.

3.Tuženi u odgovoru na tužbu od 23.06.2022.godine ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže isti odbiti uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.

Poriče se navod iz tužbe da bi tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio u naravi predstavlja parkirno mjesto, a kojeg tužitelji navodno koriste radi parkiranja osobnog vozila duže od 30 godina. Naime, tužitelji bi znali ranije parkirati svoje vozilo na dijelu nekretnine tuženika, ali uz izričitu dozvolu tuženika, te bi isto vozilo odmah uklonili nakon što bi parkirno mjesto bilo potrebno tuženiku. Također se ističe činjenica da tužiteljica ad 2/ NU uopće nema svoje vozilo tako da nema što ustvari ni parkirati na zemljištu tuženika. Tužitelj ČU bi ponekad znao parkirati vozilo prethodno pitavši tuženika može li to uraditi, te isti nije bio pošten posjednik pa mu stoga ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Da li bi tužitelj ad 1/ nekad parkirao svoje vozilo kada tuženik nije bio na adresi iz tužbe već u Bosni i Hercegovini istom doista nije poznato. Međutim, tuženik nikada nije dozvoljavao tužiteljima parkiranje svog vozila tako da je tužitelj ad 1/ svoje vozilo znao parkirati na javnom putu zbog čega su istog upozoravali mještani budući da im je onemogućavao normalan prolazak tim putem. Tuženik je doista u travnju 2022.g. započeo sa građenjem betonskog zida, ali na taj način nije izvršio nikakvo smetanje posjeda parkirališnog mjesta budući da tužitelji nisu ni bili u posjedu istog, a isti imaju na svoju nekretninu nesmetan prilaz s javnog puta kojeg su i koristili. Da tužitelji nisu bili u posjedu predmetnog parking mjesta, a kada bi nekad tužitelj ad 1/ parkirao svoje vozilo isti bi na upozorenje tuženika da tu ne parkira, vozilo pomaknuo.

4.I uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se protivio iz istih gore iznesenih razloga.

5.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je proveo očevid na licu mjesta dana 03.02.2023.g, pregledao Nalaz i mišljenje vještaka Dario Blažević od 30.08.2023.g, pregledao fotografije lica mjesta (list 3-7 spisa),saslušao svjedoke UU, MU, GU, PU te tužitelje ad 1 i 2 i tuženika kao stranke.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom jugozapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], u naravi parkirališno mjesto, jer da bi tuženik gradnjom betonskog zida, prikazanog u vještvu vještaka Dario Blažević linijom A-B-C, zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu tog parkirnog mjesta s zahtjevom za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja rušenjem betonskog zida te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a čemu se tuženik protivio ističući da tužitelji nisu bili posljednji mirni posjednici parkirnog mjesta već da je parkiranje bilo isključivo uz dozvolu tuženika.

7.Prema odredbi čl. 22. Stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 ),posjed se putem suda štiti utvrđivanjem čina smetanja, naređenjem uspostave posjedovnog stanja kako je bilo u trenutku smetanja i zabranu takvom ili sličnog smetanja ubuduće. Sukladno odredbi čl 21. stavak 3. pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

8.Sukladno ovim odredbama, ovaj sud je trebao utvrditi da li su tužitelji ti koji su bili posljednji mirni posjednici parkirnog mjesta na sjeveroistočnom dijelu k.ć.br. 2113/12 K. O. [katastarska općina]. Na te okolnosti proveden je očevid na licu mjesta kao i saslušani gore pobrojani svjedoci i parnične stranke.

9.Očevidom na licu mjesta utvrđe4no je da se radi o nekretnini u [adresa] u [adresa], a prema kazivanju tužiteljice predmet spora bi bio betonski zid visine cca 1 m, širine 20 cm i dužine cca 8m, koji je smješten sjeverno u odnosu na nekretninu koja je u vlasništvu tuženika, odnosno južno u odnosu na nekretninu koja je u vlasništvu sina tužiteljice, tako da je gradnjom,po kazivanju tužiteljice, opisanog zida izvršen čin smetanja posjeda jer se iza sada ograđene površine ne može kretati ni prolaziti a koju površinu je ista ranije koristila za okretanje vozila u vlasništvu njenih sinova i nje same.

10.U pisanom Nalazu i mišljenju vještak Dario Blažević je pokazani predmet spora, u naravi betonski zid, prikazao na geodetskoj skici lica mjesta ( poglavlje 4. prilozi) linijom A-B-C. Predmetni betonski zid čijom je izgradnjom,po kazivanju tužitelja, učinjen čun smetanja posjeda dug je 8,60 m, širok 0.20 m i visok 1,00 m te se u cijeloj svojoj dužini nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

11.Iz iskaza svjedoka UU, kojem je tuženik tast, utvrđeno je da je sporno parking mjesto napravio otac tuženika i da su taj prostor koristili za odlaganje i držanje trailera za brod kao i za parkiranje njihovih vozila, tako da je tužitelj uz njihovu suglasnost povremeno mogao parkirati, budući da je tužitelj imao i svoj parking prostor uz ovaj sporni i na koje je parkirao motor i svoje vozilo, i koji parking prostor uz suglasnost tuženika koristio do 2017.godine kada je tužitelj ČU nasred tuženikovog parkinga ostavio neregistrirano vozilo i kada mu je rečeno da ga makne,makao nasred ulice, što je opet prouzročilo negodovanje ostalih susjeda i nakon čega više nikada nije parkirao na ovom spornom parkiralištu, kao što je i kazao da nikada nije vidio tužiteljicu NU da parkira vozilo, jer misli da nema ni vozilo ni vozačku dozvolu. Kao primjer da su tužitelji koristili ovaj parking tuženika uz izričitu suglasnost i dozvolu, naveo je primjer kada je tast tužitelja osobno pitao ovog svjedoka da li može parkirati na tom parkirnom mjestu a ovaj mu dozvolio da parkira sedam dana.

12.Iz iskaza svjedoka MU, koji ima nekretninu nedaleko od nekretnina stranaka, utvrđeno je da na spornom dijelu, za kojeg je kazao da nikada nije bio parking, nego komad parcele, površine 10-ak m2, za koju ne zna čije je vlasništvo, su zet tuženika i njegova kćer odlagali trailer za brod i parkirali vozilo crni Renault, kao što mu je i poznato da je tužitelj, svoj motor i svoje vozilo, marke Mercedes bordo boje, parkirao na spornom dijelu s time da unatrag 3-4 godine to jest prije korone,nije parkirao svoje vozilo, već da je vidio da ga parkira na ulazu s glavne ceste na njihov put anagrafske oznake [adresa] i koji put završava do parkinga tužitelja i okolnih susjeda, kao što je kazao da mu nije poznato da li su tužitelji tražili dozvolu od tuženika da tu parkiraju s time da je kazao da zna da je tužiteljica ad 2 imala vozilo marke Renault 5 bijeli, ali da ne može odrediti točnu godinu kada je to bilo.

13.Iz iskaza svjedoka RU, koji je suprug tužiteljice ad 2, je utvrđeno da je upravo on tijekom Domovinskog rata čuvao nekretninu tuženika i gdje bi oni svoje auto držali na gornjem parkingu dok je ovo sporno kasnije rađeno te po povratku Č, oca tuženika,koji je došao sa dva auta iz Njemačke, kazao im da više ne mogu parkirati na gornjem parkingu ali da će im iz zahvale napraviti donje parkiralište, što je i napravio, kako za njih tako i za susjede da se mogu okretati i na kojem dijelu su oni dovozili kamione s materijalom za gradnju kuće, dovozili drva, odnosno kazao da je ovo donje parkiralište otac tuženika dao i napravio u znak zahvalnosti što su mu čuvali kuću tijekom Domovinskog rata i zbog toga što je tuženik gradnjom ušao pola metra na njihovu nekretninu a za koje cijelo vrijeme su njihove obitelji bile u dobro, međutim kada su se ČU i KU svadili tuženik je tjerao ČU, radili dišpete jedan drugome a što mu je poznato jer je vidio da bi nekad ČU tu parkirao, nekada ne, a kada je napravljen zid ČU bi parkirao povremeno ili parkirao na drugu stranu ulice, odnosno kazao da bi ČU parkirao svoje vozilo na spornom dijelu dok nije podignut taj betonski zid. Također navodeći da bi zet tuženika svoje vozilo parkirao na gornjem parkiralištu, nikada na donjem, već da je samo jednom sin tuženika parkirao trailer uza sami zid i nakon toga nikada prije, da nitko od njih nije parkirao na donji sporni parking a da je njegova supruga također parkirala svoje auto na donjem parkingu i to nakon što su oni napravili svoje parkiralište koje je u produžetku ovog spornog a da ima više od 5-6 godina da ona nema vozilo.

14.Iz iskaza pak svjedoka PU, koji je saslušan zamolbenim putem kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba Nova Gradiška, je utvrđeno da je sporno parkiralište zajedno sa putem izgrađeno oko 1990.godine, uglavnom prije Domovinskog rata, te da kada je dolazio u svoju vikendicu na adresi [adresa] vidio da je sporno parkiralište koristio ČU, i to nekada za motor, nekada za auto a nekada za oboje, a posljednju godinu ili dvije,u vrijeme spora, parking nije korišten budući da se njegova vikendica nalazi preko puta stranaka te da su upravo ovaj dio, a koji se nalazi poviše kuće tužitelja, koristili kao parking, te da mu je poznato da je prošle ili pretprošle godine tuženik produžio zid koji omeđuje njegovu nekretninu na način da je tim zidom ogradio i parking te na taj način onemogućio korištenje tog parkinga tužiteljima a na kojem parkingu je ČU parkirao svoje vozilo i u vrijeme dok je tužiteljica NU imala vozilo, a kada bi ona dolazio u tu svoju vikendicu, vidio da ona tu parkira svoje vozilo, međutim da mu nije poznato da li su tužitelji za to parkiranje od nekoga tražili dozvolu. Nadalje je iskazao da na tom dijelu tuženik nikada nije parkirao svoje vozilo već ga je parkirao na parkingu kojeg tuženik ima na početku parcele uz svoju garažu, s obzirom da se do nekretnine tužitelja i tuženika nalazi strmi put kojim se spušta prema moru, te da mu je isto tako poznato, ukoliko bi do nekretnine tužitelja došla kola Hitne pomoći, ista se nemaju kamo okrenuti nego jedino ako idu u rikverc da bi izašli s parcele tužitelja dok vatrogasna kola uopće nemaju prilaza parceli radi strmine puta.

15.Iz iskaza pak samih tužitelja ad 1 i 2 i to tužitelja ČU je utvrđeno da je problem oko parkiranja nastao nakon što je umro otac tuženika jer je unatrag 20 godina između njih i oca tuženika napravljen zajednički parking na kojem je on parkirao, sve do unatrag 2-3 godine, da bi nakon smrti oca tuženika, tuženik KU ga počeo tjerati, jedan dan napravio ogradni zid bez dozvole i njega onemogućio u dotadašnjem načinu parkiranja na koje je imao pravo a i preko kojeg parkinga su se okretali susjedi a nakon što je tuženik postavio žalo on se više nije mogao parkirati na spornom dijelu, tako da nakon što je to žalo iskoristio za podizanje spornog zida, on se može okretati ali jako teško, jer se navikao, dok drugi auti ne mogu i kod okretanja on mora uči u susjednu parcelu,parkira sada kod susjeda, osim ljeti kada je susjed tu. Na tom parkingu spornom, da je do podizanja zida dolazio i kamion sa drvima, međutim danas više ne može doći, jedini pristup je na rikverc, kao što je problem i dolaska Hitne pomoći budući da je pristupni put jako strm put, zbog čega je unatrag 3 godine,kada je slomio nogu, Hitna nije mogla spustiti, već su ga vatrogasci odveli, ali isto tako kazao da mu nije poznato,odnosno da se ne sječa, da li je prije gradnje zida Hitna dolazila tu. Prigovori tuženika da tu ne parkira su počeli možda mjesec, dva prije žala, gdje bi se on,kada bi tuženik otišao, parkirao a ovaj bi mu kada bi se vratio prigovarao, da se radi o dišpetima a kada je KU prisutan da bi ga tjerao s tog parkinga pa bi KU parkirao svoje auto pa bi iza njega opet on parkirao.

16.Iz iskaza tužiteljice NU utvrđeno je da se sporni dio nalazi poviše njihove kuće, kao što je i kazala da su se ona,njen suprug i otac tuženik N dogovorili oko granica njihovih nekretnina i kako je Č ušao u njihovu nekretninu pola metra, kojeg su oni njemu prepustili, dogovor je bio da je otac tuženika na ime tih oduzetih pola metra, napravio parking a na kojem je ona parkirala a nakon što je prodala auto i pitala može li tu parkirati njen sin on to dozvolio a koji razgovor sa N je bio prije 15-20 godina, s time da je 10-ak godina nakon Perine smrti je počelo prigovaranje KU njihovom parkiranju na spornom dijelu i koji sporni dio su ne samo oni nego i ostali susjedi koristili ali da je najteže što ne može doći kamion sa drvima, koji je ranije dolazio, jer u ovoj kući ispod spornog parkinga, stalno živi.

17.Suprotno ovim iskazima tužitelja, tuženik saslušan kao stranka, iskazao je da je parkiranje, dovoz drva i materijala na ovaj prostor tužiteljima bilo jedino uz dozvolu njegovog oca i njega, a za koje parkiranje, osim tužitelja da su ih pitali tužiteljev brat i tužiteljev punac,odnosno da je parkiranje bilo uz njegovu dozvolu a da problem je nastao i nastaje kada ga se ne pita. Za tužiteljicu NU,koje je imala auto, kazao je da je parkirala na svom parkingu uz njegov parking,koje parkinge je dijelila linija i koje takvo parkiranje išlo od 1999.-2004.g jer se radi parkingu tužitelja u njihovom vlasništvu,a da tužitelj ČU nikada nije parkirao na njegov dio parkinga već je svoje vozilo nastavio parkirati na svom dijelu parkinga a na njegovom dijelu da je parkirao jedino kada je to on njemu dozvolio kao što mu je i dozvolio dovoz drva kamionom, poričući da bi njegov otac dao suglasnost onako kako su iskazivali tužitelji i RU, budući da je sve poslove koje je radio pisano napravio te je izričito kazao da "nikada ni jedne riječi nije bilo o dogovoru".

18.Glede svih ovih iskaza, te tvrdnje tužitelja da su tužitelji predmetni dio nekretnine koristili za svoje potrebe dugi niz godina, više od 40 godina, neometani od bilo koga, jer su tužitelji s ocem tuženika postigli dogovor a sve iz razloga što je tuženik zašao u tužiteljevu parcelu pola metra, ovaj sud, s obzirom da se radi o smetanju posjeda u kojem je bitno utvrditi tko je posljednji mirni posjednik, provedenim dokaznim postupkom utvrdio je da tužitelji i tuženik imaju svaki svoj parking prostor,jedan pored drugoga, da su tužitelji svoja vozila i motor parkirali na svom parkingu a kada im je bilo potrebno onda bi od tuženika zatražili i dobili suglasnost parkiranja na tuženikov parking to jest spornom. Ukoliko te suglasnosti nije bilo,tuženik je tjerao tužitelja sa tog svog parkinga a što je utvrđeno iz iskaza samog tužitelja VU kada kaže "kada bi on otišao ja bi se parkirao i onda i on kada bi došao prigovarao bi " kao što je iskazivala i tužiteljica ad 2 NU kada kaže " prije 10-ak godina je počelo prigovaranje KU parkiranju njenog sina", a koje činjenice ne potvrđuju navode tužitelja o tkz. posljednjem mirnom posjedu spornog parking mjesta pa se onda i ne može govoriti o tome da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici istog i kojima je tuženik gradnjom betonskog zida u liniji A-B-C onemogućio iste u parkingu na spornom dijelu. Isti imaju svoj parking prostor, a što je sud utvrdio i očevidom na licu mjesta, isti je prikazan na fotografijama vještaka Dario Blažević i na kojem parkingu je u trenutku očevida zatečen parkirani motor tužitelja te osobno vozilo ( sud ne zna čije), a koje činjenice pobijaju tvrdnje tužitelja da isti nemaju gdje parkirati. Gradnjom betonskog zida tužitelji nisu onemogućeni u svom dosadašnjem načinu korištenja spornog parkinga jer ga nisu ni imali,osim što je istim zidom otežano im parkiranje,odnosno dolazak i odlazak s parking mjesta.

19.Kako tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni posjednici spornog parkirnog mjesta te da su gradnjom betonskog zida od strane tuženika, u vještvu vještaka Dario Blažević prikazani linijom A-B-C, onemogućeni u dotadašnjem uobičajenom načinu pristupa na isto, da je gradnjom tog zida onemogućen dolazak kamiona s drvima i slično, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, točno onako kao što stoji u izreci rješenja.

20.Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( N.N 142/12, dalje Tarifa prema Tbr.7 točka 2 Tarife) gdje je punomoćniku tužitelja a sukladno Tarifi 7. točka 2. uz dosuđenu jednokratnu naknadu od 250 bodova za četiri radnje (i to sastav odgovora na tužbu 23.06.2022.g i zastupanje na tri ročišta 24.10.2022.g, 03.02.2023.g., i 23.10.2023.g.) dosuđeno za pristup na pet ročišta (07.12.2023.g, 20.02.2024.g., 23.04.2024.g., 22.04.2025.g, 12.06.2025.g) svako po 50 bodova i sastav podnesak od 23.10.2023.godine 50 bodova, punomoćniku tuženika za 550 bodova, gdje je vrijednost boda s paušalom 2,00 eura, dosuđeno 1.100,00 Eura točno onoliko koliko stoji u točci 2. izreke Rješenja.

U Trogiru, 26. kolovoza 2025.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. spis