REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-95/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog NĆ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog NĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 8. veljače 2022. broj K-26/2021. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2025., broj I Kž-200/2022- 9, u sjednici Vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog NĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 8. veljače 2022. broj K-26/2021. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2025., broj I Kž-200/2022-9 proglašen je krivim osuđeni NĆ za počinjenje kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora jedna godina i šest mjeseci.

2. Osuđeni NĆ je po branitelju, odvjetniku Vinku Ljubičiću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469 točka 1., 4. te 5. ZKP-a, zatim povrede prava okrivljenika na obranu o raspravi, te povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku a to je povreda utjecaja na presudu, dakle, temeljem čl. 517. st. 1. točka 3. ZKP-a“. Predložio je „preinačiti osporene odluke prvostupanjskog suda i višeg suda, te utvrditi da je djelo počinjeno sa oblikom krivnje –nehaj, izmijeniti odluku o kazni na način da se okrivljenom izreče blaža vrsta kaznene sankcije, podredno manja kazna, a sasvim podredno presude ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak“.

2.1. Osuđenik smatra „naprosto nije prihvatljivo“ utvrđenje nižestupanjskih sudova da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom „jer se radi o krajnje paušalnoj ocjeni oblika krivnje … o uopćenoj konstataciji, bez navođenja bilo kakvih, makar minimalnih, subjektivnih i objektivnih okolnosti koje je nužno navesti prilikom ocjene oblika krivnje“. Smatra da je „bilo nužno u znatno konkretnijem načinu procijeniti i obrazložiti ovaj oblik krivnje“.

2.2. Nadalje, osuđenik smatra da „sud II stupnja potpuno pogrešno ocjenjuje, odnosno uopće ne prihvaća kao dokaz mišljenje stalnog sudskog vještaka“, odnosno odbija „uložiti u spis tzv. privatno vještvo“ (pravilno: vještačenje). Ističe da „nema tu privatnog“ vještačenja, nego je riječ o tomu da je sudski vještak izradio vještačenje „po nalogu okrivljenog. Istina, ono nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, međutim, …ne možemo se oreći značaj dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud nije dužan prihvatiti, ali istu treba vrjednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih“ dokaza. Smatra da je bilo „nužno uzeti u obzir“ i to vještačenje „te u sklopu sa ostalim dokazima ocijeniti da li se ovdje zaista radi o obliku krivnje – neizravnoj namjeri ili pak nehaju“.

3. Zahtjev je sa spisom u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba kao neosnovan odbiti. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku 1. srpnja 2025. i njegovom branitelju 20. lipnja 2025. (vidljivo iz Espisa).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osporavanje utvrđenja oblika krivnje (v. gore pod 2.1.) u svojoj je biti prigovor činjenične naravi. No, prema odredbama članka 515. stavka 1. ZKP-a i članka 517. stavka 1. ZKP-a, u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka nije dopušteno pobijati činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi. Treba dodati i da osuđenik navodi da je oblik krivnje utvrđen „bez navođenja bilo kakvih … okolnosti“ i da je oblik krivnje trebalo „procijeniti i obrazložiti … u znatno konkretnijem načinu“, ali osuđenik nije u pravu. Naime, prvostupanjski je sud (odlomak 10.1. prvostupanjske presude) obrazložio utvrđenje oblika krivnje, a te je razloge ocjenjivao i dodatno obrazložio drugostupanjski sud (odlomci 9.3. do 9.5. drugostupanjske odluke). Ta obrazloženja nisu samovoljna jer su detaljna i razumna, a osuđenikovo nezadovoljstvo obrazloženjem utvrđenog oblika krivnje ne predstavlja niti jedan o zakonskih razloga zbog kojih je osuđenik podnio zahtjev.

5.1. Nisu osnovani niti osuđenikovi prigovori neocjenjivanja privatne isprave koju je priložio u žalbenom postupku kao novi dokaz. Riječ je o prometnom vještačenju koje je izrađeno „po nalogu okrivljenog“. Iz zahtjeva slijedi da je ta privatna isprava u žalbenom postupku podnesena radi osporavanja oblika krivnje koji je utvrdio prvostupanjski sud i da „istu treba vrednovati i ocijeniti“. No, kako je navedeno, drugostupanjski je sud ocjenjivao obrazloženje prvostupanjskog suda te dao dodatne razloge o pravilnosti utvrđenog oblika krivnje, koristeći pritom i nalaz i mišljenje prometnog vještaka izvedenog na raspravi na koji stranke, dakle i osuđenik, nisu imale primjedbe niti su predlagali novo prometno vještačenje (listovi 158 i 172 spis). Treba dodati da privatna isprava koju je osuđenik u žalbenom postupku priložio žalbi ne dovodi u sumnju utvrđenje i obrazloženja oblika krivnje.

6. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos