REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-75/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog OG i dr., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23 - dalje: KZ ), odlučujući o zahtjevu osuđenog OG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 17. srpnja 2024., broj K-97/2024-15 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. siječnja 2025., broj Kž-605/2024-8, u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog OG.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 17. srpnja 2024., broj K-97/2024-15 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. siječnja 2025., broj Kž-605/2024-8 proglašen je krivim OG što je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ-a te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca u odnosu na koju kaznu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio u trajanju jedne godine i dva mjeseca, dok se uvjetovani dio u trajanju jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako osuđeni u vrijeme provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te presude osuđeni OG po branitelju Davoru Ćavaru, odvjetniku iz Vukovara podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev podnosi iz razloga u članku 517. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 469. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP). Nastavno tvrdi da je proglašen krivim " … iako je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno kako osuđeni ni na koji način nije sudjelovao u počinjenju terećenog kaznenog djela".
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno članku 518. stavak 4. ZKP-a tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku na odgovor, koji je se na zahtjev očitovao odgovorom broj Ksm- DO-69/2025 od 14. travnja 2025. u kojem navodi da zahtjev smatra neosnovanim, a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđenom i njegovom branitelju i njihovim braniteljima.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Nije u pravu osuđeni kada tvrdi da je u ponovljenom postupku došlo do strožeg kažnjavanja nego li je to bilo u prethodnoj, po žalbi osuđenika ukinutoj presudi.
5.1. Naime, prethodnom presudom broj K-36/2024. od 3. travnja 2024., osuđeni OG bio je suđen za kvalificirani oblik kaznenog djela Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisan u stavku 2. članku 326. KZ-a i tada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci u odnosu na koju kaznu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio u trajanju jedne godine i pet mjeseca, dok se uvjetovani dio u trajanju jedne godine i pet mjeseca neće izvršiti ako osuđeni u vrijeme provjeravanja od pet godine ne počini novo kazneno djelo. Ova presuda ukinuta je prihvaćanjem žalbe osuđenog OG, dok žalbe državnog odvjetnika nije bilo.
5.2. U ponovljenom postupku OG proglašen je krivim za blaže kazneno djelo opisano u osnovnom obliku iz članka 326. stavak 1. KZ-a te je sada osuđen na blažu kaznu zatvora (dvije godine i osam mjeseci) sa kraćim rokom provjeravanja (četiri godine) u odnosu na uvjetovani dio iz djelomične uvjetne osude pri čemu je i neuvjetovani dio blaži u odnosu na prethodno ukinutu presudu. Okolnost što sud pri osudi na kaznu zatvora u ponovljenom postupku nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne ne smatra se strožom osudom. Naime, u procesu individualizacije kazne za utvrđeno kazneno djelo u ponovljenom postupku isključivo povodom žalbe osuđenika, osuđeni ne smije biti suđen za kazneno djelo sa težom zapriječenom kaznom odnosno na kaznu koja bi bila viša od kazne u prethodno ukinutoj presudi. Okolnost ne primjene odredaba o ublažavanju kazne u ponovljenom postupku je rezultat individualizacije kazne za novo kazneno djelo i ne znači strožu osudu.
6. U odnosu na tvrdnju da je osuđeni OG u ponovljenom postupku proglašen krivim " … iako je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno kako osuđeni ni na koji način nije sudjelovao u počinjenju terećenog kaznenog djela" valja istaći da osuđenik na taj način osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, prema članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno članku 519. u vezi s člankom 511. stavkom 1. ZKP-a ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Branko Brkić
