REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

P-763/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete u iznosu od 902,52 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 902,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 977,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 30. siječnja 2022. u 06:30 sati dogodila prometna nezgoda na način da je vozač EZ upravljao osobnim vozilom marke BMW 318D, registarske oznake [registarska oznaka], desnom prometnom takom zapadne kolničke trake autoceste A1 u smjeru juga, odnosno u mjeru Ogulina te je dolaskom na 81 km i 500 m autoceste A1, na prednji desni dio njegovog automobila naletjela lisica, koja je pretrčavala preko navedene kolničke trake sa zapadne strane kolnika uslijed čega je na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] nastala šteta. S obzirom da je za predmetno vozilo kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8324005952, tužitelju se s odštetnim zahtjevom obratio vlasnik oštećenog vozila EZ, kojemu je tužitelj za štetu na vozilu 4. travnja 2022. isplatio iznos od 6.800,00 kn / 902,52 EUR. Tužitelj nadalje navodi da s obzirom da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje, tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali je tuženik isti otklonio kao neosnovan. Pozivajući se na odredbu čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje cesta, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i čl. 17. Zakona o cestama, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ukazuje kako je u vrijeme štetnog događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti kod osiguravajućeg društva Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb te stoga predlaže sudu sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo kako bi isto moglo sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika. Tuženik nadalje ističe u bitnome kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Ukazuje kako iz same tužbe i dokaza koje tužitelj predložio uz tužbu, nije razvidno o kakvom bi se ovdje konkretnom propuštanju od strane tuženika radilo, odnosno što je to konkretno tuženik napravio ili propustio napraviti, a što bi bilo propisano točno određenim zakonskim i podzakonskim aktima kako bi spriječio nalet vozila na životinju i zbog čega bi posljedično bio dužan nadoknaditi štetu tužitelju. Navodi kako u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska životinje na prostor autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama i to odredbom čl. 50.st.1. prema kojem članku, ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propuštanju da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska divljih životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.106, HRN U.S4.112) te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola bez koje ista ne bi bila puštena u promet, a što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu u skladu s projektnom dokumentacijom i građevinskom dozvolom. Tuženik nadalje ističe kako 29. siječnja 2022. i 30. siječnja 2022., prilikom ophodnje dionice autoceste na mjestu gdje se dogodila predmetna prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00:00 do 24:00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način je bila organizirana ophodnja i na dan štetnog događaja. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja subotom, nedjeljom i blagdanom. Radnici Tehničke jedinice održavanja Ogulin redovito i svakodnevno pregledavaju zaštitnu žičanu ogradu u sklopu redovne ophodnje autoceste, a obavljaju i redoviti detaljni pregled zaštitne žičane ograde. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik predstavlja dokaz da je ophodanja izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis o vožnjama i kretanju ophodarskog vozila mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena duž cijele dionice i to lijeva i desna strana, dok je iz ispisa GPS-a odnosno ispisa o kretanju ophodarskog vozila vidljivo da je mjesto prometne nesreće obiđeno neposredno prije nesreće, iz čega se može zaključiti kako je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da u istoj nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde, što znači da je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja na autocestu. Ujedno tuženik ističe da prije štetnog događaja nije bilo nikakvih dojava o pojavi lisice na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je vjerojatno lisica u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije samog naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik svim mjerama koje poduzima u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje i da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometnom putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike o ograničavanju brzine kretanja, pri čemu je općepoznato kako ophodarska služba ne može biti u svakom trenutku na svakom dijelu autoceste. Tuženik stoga u cijelosti osporava odgovornost kao i uzročnoposljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Tuženik ukazuje i da pojava životinje na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, a niti je sama životinja vlasništvo tuženika. Osim toga, životno je i logično da zaštitna žičana ograda negdje mora i završiti, a to je mjesto gdje odvojak autoceste ulazi u naseljeno mjesto, pa je upravo na tom mjestu gdje završava autocesta, lisica mogla započeti svoje kretanje prema autocesti, za što nikako ne može odgovarati tuženik. Divljač na autocesti je opasna stvar pa za štetu nastalu od opasne stvari sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara njezin vlasnik na temelju objektivne odgovornosti, sukladno čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar ( čl. 1066 st.1. Zakona o obveznim odnosima), a što bi u konkretnom slučaju bio ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U tom smislu, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, ukazuje kako i samo vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar, kao što i vožnja velikom brzinom predstavlja opasnu djelatnost, no tuženik niti je imatelj navedene opasne stvari, niti obavlja opasnu djelatnost. Dakle, na strani tuženika ne postoji odgovornost po objektivnom načelu. Zaključno, tuženik u cijelosti osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, visinu nastale štete te tijek zakonske zatezne kamate na traženi iznos i to od 1. travnja 2021. s obzirom da sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Valja naglasiti da je sud, a na tuženikov prijedlog obavijestio dopisom od 4. lipnja 2024. trgovačko društvo HOK OSIGURANJE d.d. o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Međutim, navedeno društvo nije prijavilo miješanje u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 206. – 209.a ZPP-a.

4. Podneskom od 25. lipnja 2024. (list 143. - 165. spisa) tužitelj se očitovao na navode iz odgovora u tužbu istaknuvši u bitnome, a u odnosu na tuženikove navode da je ophodnja vršena redovno te da nije bilo propusta tuženika u održavanju autoceste, kako do nezgode ne bi ni došlo da su navedene tvrdnje iole točne, jer tuženik ima apsolutnu obvezu brinuti o divljači na prostoru autocesta kojima upravlja. Tuženik odgovara za štetu nastalu na vozilima na autocesti kao upravitelj autoceste, neovisno radilo se o divljači, divljoj životinji, zaštićenoj divljoj životinji ili domaćoj životinji, odnosno zajedničkim nazivnikom životinji bilo koje vrste, pa je stoga odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer se iste ne smiju nalaziti na prometnicama autocesta, niti smiju prelaziti preko iste tako da ugrožavaju sigurnost korisnika autoceste, a u slučaju propusta odgovoran je korisnicima za štetu. Budući da tuženik upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. U prilog navedenim tvrdnjama tužitelj se poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-96/2024, Pž-5316/2022 i Pž-2874/2020 kao i na pravno shvaćanje sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022.

4. Podneskom od 17. srpnja 2024. (list 166. - 168. spisa) tuženik se očitovao na gore navedeni podnesak tužitelja navevši u bitnome da u cijelosti osporava kao neosnovane tužiteljeve navode da je tuženik odgovaran za predmetnu štetu neovisno o kojoj se životinji radi jer se iste ne smiju nalaziti na autocestama niti smiju prelaziti preko iste tako da ugrožavaju sigurnost korisnika autoceste. Također, tuženik ističe kako je neosnovano pozivanje tuženika na sudsku praksu, a posebice pravno shvaćanje sa sjednice Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. Naime, pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač njegovo vlasništvo. Vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar jednako kao i životinja na kolniku, no tuženik niti je imatelj opasne stvari niti obavlja opasnu djelatnost. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju lovačko društvo koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a ne ovdje tuženik. Zaštitna žičana ograda na autocesti postavljena je sukladno odredbi čl. 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama te Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama kao i projektu izgradnje predmetne dionice autoceste za koju je uredno izdana uporabna dozvola (dostavljena uz odgovor na tužbu) te se ista održava u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta. Tako postavljenu zaštitnu ogradu tuženik redovno pregledava i održava na način da ophodarska služba dnevno višekratno vrši obilaske autoceste. Oštećenja na ogradi u konkretnom slučaju nisu postojala niti prije, a niti nakon naleta vozila na životinju, a što je vidljivo iz dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu kao i izjave ophodara. Stoga u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj, kao što to pogrešno navodi tužitelj. Pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022. o tome da je samom pojavom divljači na kolniku autoceste dokazan propust u održavanju ceste je u cijelosti pogrešno, budući da tužitelj nikakav propust tuženika u održavanju autoceste ničim ne dokazuje, niti navodi o kakvom bi se konkretno propustu od strane tuženika u održavanju autoceste radilo. U konkretnom slučaju, sama činjenica da se životinja našla na autocesti ne znači da je tuženik uz već poduzete mjere na održavanju predmetne dionice autoceste trebao poduzeti i neke dodatne mjere te da bi one nedvojbeno mogle spriječiti nalet životinje na autocesti. Stoga okolnost da se na kolniku predmetne autoceste našla životinja ne znači da bi već zbog toga postojala odgovornost tuženika za nastalu štetu niti to dokazuje da je postojalo oštećenje u zaštitnoj žičanoj ogradi te da ista nije bila pravilno postavljena, pri čemu se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4322/2021.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod iznesenih tvrdnji pri čemu je dostavio i Program zaštite divljači „Mreža autocesta u nadležnosti poduzeća Hrvatske autoceste d.o.o.“ za razdoblje od 1. travnja 2021. – 31. ožujka2031., koji je odobren rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. Naime, tužitelj je još u tužbi istaknuo da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje. Tako je čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi iz čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i čl. 17. Zakona o cestama. S tim u vezi, tužitelj ističe da je sukladno članku 47. Zakona o lovstvu, tuženik bio obvezan izraditi program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 7. svibnja 2021. rješenje kojim prihvaća Program koji je tuženiku izradilo društvo Pro Silva d.o.o. i koje je doneseno za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031., a s kojim programom se suglasilo i Ministarstvo poljoprivrede 10. svibnja 2021.U sklopu navedenog Programa navode se obveze i mjere koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači, a koje su podudarne s mjerama pobrojanim u čl. 77. Zakona o lovstvu i čl. 60. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači.

6. U nastavku postupka stranke su dopunjavale iznesene tvrdnje na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je tuženik učinio nespornim činjenicu isplate iz kasko osiguranja od stane tužitelja svom osiguraniku, okolnost izvršenog plaćanja premije osiguranja, visinu utuženog potraživanja i dinamiku nastanka premetne nezgode odnosno da je do iste došlo naletom na divljač te da nema doprinosa osiguranika tužitelja za nastanak predmetne nezgode. Tuženik je učinio nespornim i dostavljene pisane iskaze svjedoka FZ i BZ.

7. Tijekom postupka sud je pročitao i izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: potvrdu MUP, PU Karlovačke, Postaja prometne policije Karlovac od 4. veljače 2022. (list 6.-7. spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 8. spisa), dopis MUP, PU Karlovačke, Postaja prometne policije Karlovac od 5. svibnja 2022. (list 9. spisa), skica (list 10. spisa), fotografije očevida (list 11. – 14. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 15. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK predmet: 222403200062 (list 16. - 18. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete kasko osiguranje motornog vozila 03/20-25 (list 19. – 20. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 21. – 47. spisa), polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8324005952 (list 48. – 49. spisa), potvrda o plaćenoj premiji osiguranja (list 50. spisa), obvezujuću ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8324005952 (list 51. – 52. spisa), presliku osobne iskaznice (list 53. spisa), presliku vozačke dozvole (list 54. spisa), presliku prometne dozvole (list 55. spisa), Izvid štete broj 222403200062/1 (list 56. spisa), fotografije oštećenja – odštetni zahtjev broj 222403200062 (list 57. – 59. spisa), obračun visine štete (list 60. – 61. spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju od 4. travnja 2022. (list 62. spisa), dopis tužitelja od 13. travnja 2022. (list 63. spisa), obavijest o statusu odštetnog zahtjeva (list 64. – 65. spisa), ponuda od 28. veljače 2022. (list 66. spisa), odgovor na prigovor (list 67. – 68. spisa), dopis od 14. travnja 2022. (list 69. spisa), dopis od 7. ožujka 2024. s povratnicom (list 70. - 71. spisa), polica osiguranja od odgovornosti broj 13- 000010476 (list 81. – 82. spisa), rješenje Ustavnog suda U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. (list 83. – 87. spisa), uporabne dozvole (list 88. – 94. spisa), putni radni list na dan 29/30. siječnja 2022. (list 95. – 96. spisa), dnevnik rada na dan 29/30. siječnja 2022. (list 97. spisa), ophodarski dnevnik na dan 29/30. siječnja 2022. (list 98. spisa), pisani iskaz svjedoka FZ, ophodara ovjeren kod javnog bilježnika (list 99. – 100. spisa), putni radni list na dan 30. siječnja 2022. (list 101. – 102. spisa), dnevnik rada na dan 30. siječnja 2022. (list 103. spisa), ophodarski dnevnik na dan 30. siječnja 2022. (list 104. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama (list 105. – 108. spisa), pisani iskaz svjedoka BZ ovjeren kod javnog bilježnika (list 109. – 110. spisa), Izvještaj o putovanjima i vožnjama od 29. siječnja 2022. do 30. siječnja 2022. (list 111. – 113. spisa), dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa na dan 29./30. siječnja 2022. (list 114. – 115. spisa), dnevnik rada referenta - operatera za praćenje prometa na dan 30. siječnja 2022. (list 116. – 118. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-2822/2019-2 od 18. prosinca 2020. (list 119. – 122. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-3602/2019-2 od 21. prosinca 2020. (list 123. – 126. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-59/2017 od 22. studenog 2019. (list 127. – 130. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-7228/2019 od 24. veljače 2021. (list 131. – 134. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-4322/2021 od 26. siječnja 2023. (list 135. – 140. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-96/2024-2 od 3. lipnja 2024. (list 147. - 151. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-5316/2022-2 od 14. studenog 2023. (list 152. – 157. spisa), presuda VTS-a RH broj Pž-2874/2020-2 od 14. prosinca 2021. (list 158. – 162. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev- 1004/2022-2 od 3. rujna 2024. (list 172. – 176. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-2418/2023-2 od 30. rujna 2024. (list 177. - 183. spisa), Program zaštite divljači „Mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.d." za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. (list 184. – 432. spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (list 433. – 438. spisa) i dopis MUP, PU Karlovačka, PPP Karlovac od 22. siječnja 2025. s preslikom spisa štetnog događaja od 30. siječnja 2022. (list 445. – 461. spisa).

8. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku temeljem police automobilskog kasko osiguranja čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 30. siječnja 2022. koja je nastala naletom vozila na divljač (lisicu), a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik, pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

10. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, dinamika nastanka predmetne nezgode odnosno da je do iste došlo naletom na divljač te da nema doprinosa osiguranika tužitelja za nastanak iste, visina utuženog potraživanja, činjenica isplate kasko osiguranja od stane tužitelja svom osiguraniku te okolnost izvršenog plaćanja premije osiguranja, već je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika te tijek zakonske zatezne kamate na utuženi iznos.

11. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC). Tako je odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, u konkretnom slučaju tuženikova odgovornost za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Predmijeva se štetnikova krivnja, a prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a, predmijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.

12. Ovdje valja napomenuti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. donijeto pravno shvaćanje koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

13. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZC-a).

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a određeno je da prvotuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (st. 4. istog članka).

15. Uvidom u putni radni list na dan 29/30. siječnja 2022. (list 95. – 96. spisa), dnevnik rada na dan 29/30. siječnja 2022. (list 97. spisa), ophodarski dnevnik na dan 29/30. siječnja 2022. (list 98. spisa), putni radni list na dan 30. siječnja 2022. (list 101. – 102. spisa), dnevnik rada na dan 30. siječnja 2022. (list 103. spisa), ophodarski dnevnik na dan 30. siječnja 2022. (list 104. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama (list 105. – 108. spisa), Izvještaj o putovanjima i vožnjama od 29. siječnja 2022. do 30. siječnja 2022. (list 111. – 113. spisa), dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa na dan 29./30. siječnja 2022. (list 114. – 115. spisa), dnevnik rada referenta - operatera za praćenje prometa na dan 30. siječnja 2022. (list 116. – 118. spisa), razvidno je, između ostaloga, da je ophodnja izvršena 29. siječnja 2022. u 20,20 sati, dok je 30. siječnja 2022. izvršena u 4,20 sati, 7,00 sati i 13,25 sati, da je u smjeni od 19,00 sati 29. siječnja 2022. do 7,00 sati 30. siječnja 2022. ophodnju vršio ophodar FZ, da je u smjeni od 7,00 do 19,00 sati 30. siječnja 2022. ophodnja vršena od strane ophodara BZ, da je od strane ophodara BZ u dnevniku rada, putnom radnom listu i ophodarskom dnevniku u 6,30 sati 30. siječnja 2022. upisan nalet na divljač kao i da u razdoblju od 20,20 sati 29. siječnja 2022. do 13,25 sati 30. siječnja 2022. ne postoji podatak da bi tijekom ophodnji bila nađena oštećenja zaštitne žičane ograde.

16. Iz pismenog iskaza svjedoka FZ (list 99. – 100. spisa) proizlazi da je dana 29/30. siječnja 2022. u vremenskom razdoblju od 19,00 do 7,00 sati obavljao II. smjenu ophodnje u Tehničkoj jedinci održavanja Ogulin, da ophodarski posao obavlja svakodnevno na način da ophodarskim vozilom prolazi određenu dionicu autoceste kojom prilikom se vozilo kreće brzinom od cca. 40 km/h, a on pregledava stanje autoceste, cestovnog pojasa, zaštitne žičane ograde, prometne signalizacije i objekata. Ukoliko se uoče nekakvi nedostaci, vozilo se zaustavlja i nedostatak se odmah na licu mjesta otklanja, a izvršene intervencije upisuju se u radnu dokumentaciju. Ophodnja se vrši redovno, najmanje dva puta u toku 12 sati. Uvidom u radnu dokumentaciju za dan 29./30. siječnja 2022. i temeljem neposrednog saznanja svjedok je iskazao da su s njim u ophodnji bili E i F, da su nakon pregleda vozila krenuli u ophodnju autoceste i to na način da je prva ophodnja u smjeni, na dionici autoceste Tehnička jedinica Ogulin – Bosiljevo – Tunel Mala Kapela – Tehnička jedinica Ogulin, izvršena u razdoblju od 20,20 sati do 22,50 sati, a druga ophodnja na toj je dionici izvršena u razdoblju od 4,20 sati do 5,50 sati. Prilikom ophodnje, između ostaloga, izvršen je vizualni pregled zaštitne žičane ograde duž cijele dionice autoceste, s lijeve i desne strane te nisu uočena bilo kakva oštećenja, procjepi ili rupe na ogradi, kao ni ispod nje, jer da je isto uočeno zasigurno bi bilo zabilježeno u dnevniku rada i ophodarskom dnevniku koji je kao ophodar dužan voditi. Svjedok je iskazao i da je negdje oko 7,00 sati zaprimljen poziv o prometnoj nezgodi u kojoj je vozilo naletjelo na životinju, međutim kako se u tom trenutku radila primopredaja smjene, na mjesto nesreće uputio se kolega BZ, koji je preuzeo smjenu, tako da svjedok o detaljima same prometne nezgode nema saznanja.

17. Svjedok BZ u svom je pisanom iskazu (list 109. – 110. spisa), glede načina obavljanja ophodarskog posla iskazao identično kao i svjedok FZ. U odnosu na konkretnu ophodnju naveo je da je 30. siječnja 2022. u vremenskom razdoblju od 7,00 do 19,00 sati obavljao I. smjenu ophodnje u Tehničkoj jedinci održavanja Ogulin. Uvidom u radnu dokumentaciju za dan 30. siječnja 2022. i temeljem neposrednog saznanja svjedok je iskazao da je negdje oko 7,00 sati, kolega FZ koji je vršio ophodnju u prethodnoj smjeni, zaprimio poziv da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je vozilo naletjelo na lisicu. S obzirom da se u trenutku dojave o nezgodi radila primopredaja smjene, svjedok se odmah nakon dojave uputio na mjesto nesreće kako bi ga osigurao te uklonio posljedice nesreće. Prilikom dolaska na mjesto nesreće, zajedno s policijom obavio je očevid i izradio Zapisnik o prometnoj nesreći s fotodokumentacijom. Izvršen je i pregled zaštitne žičane ograde i to s obje strane autoceste te tom prilikom nisu nađena nikakva oštećenja, niti mjesto koje bi omogućilo ulazak životinje na autocestu. Svjedok je iskazao i da je zaštitnu žičanu ogradu pregledao i nakon sljedeće ophodnje u smjeni i to duž cijele dionice autoceste A1 (lijeva i desna strana) te ni tom prilikom nije uočio nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde, prokope ili bilo kakvo mjesto koje bi omogućilo ulazak životinje na autocestu, niti je bilo ikakvih dojava o životinjama na cesti.

18. Prema ocjeni ovog suda, okolnost što se lisica našla na autocesti znači da je postojalo oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi (rupa ili procjep) ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena na nekom dijelu autoceste kroz koji je lisica mogla proći s obzirom da lisica nije životinja koja može takvu ogradu preskočiti. Sama činjenica što tuženikovi djelatnici odnosno ophodari nisu uočili nikakvo oštećenje u zaštitnoj žičanoj ogradi prilikom ophodnje ne znači da tog oštećenja stvarno nije bilo odnosno navedeno nije dovoljno za zaključak da je do nezgode došlo bez krivnje tuženika (vidi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1271/2021 od 24. svibnja 2023. i Rev-1271/2024 od 2. listopada 2024.). Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegovog propusta u održavanju autoceste jer je očito da unatoč provedenim ophodnjama, tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje da divljač (lisica) dospije na prostor autoceste odnosno nije poduzeo dovoljno zaštitnih mjera za odvijanje sigurnog i nesmetanog prometovanja, a da je tome tako potvrđuje sam ulazak divljači (lisice) na prostor autoceste.

19. Imajući u vidu ranije u obrazloženju ove presude citirane odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a kojima je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, u konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza, proizlazi da je predmetna šteta nastala iz razloga što je divljač dospjela na kolnik autoceste što ukazuje na propust tuženika jer postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik autoceste.

20. Stoga je tužiteljev zahtjev prihvaćen te je u skladu s ranije citiranim odredbama čl. 50. ZC-a i čl. 1045. ZOO-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. U odnosu na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate, valja naglasiti da je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguravatelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos neplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

22. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku isplatio iznos štete 4. travnja 2022. (potvrda o izvršenom plaćanju list 62. spisa) slijedom čega je prihvaćen tužiteljev zahtjev i u dijelu kojim zahtijeva plaćanje zatezne kamate na utuženi iznos od dana nakon izvršenog plaćanja pa do isplate. Stopu zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

23. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, valja naglasiti kako je odredbom čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/18, 32/19,32/20 i 127/24: dalje: ZL) koji u konkretnom postupku predstavlja lex specialis (čl. 76. st. 2. ZL-a), propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, dok je odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a određeno da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Dakle, lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik, odnosno predmetna šteta nije nastala na području lovišta već na području javne ceste. S tim u vezi, tuženik je sukladno odredbi čl. 47. ZL-a bio obvezan izraditi program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Uvidom u od strane tužitelja dostavljeni Program zaštite divljači „Mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.d." za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. (list 184. – 432. spisa) koji je prihvaćen rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (list 433. – 438. spisa) razvidno je, između ostaloga, da se u sklopu navedenog Programa nalaze mjere i obveze koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači. Nadalje, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t . 2. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi kako je pretpostavka za pasivnu legitimaciju lovoovlaštenika to da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Valja naglasiti da tužitenik tijekom postupka nije niti iznio tvrdnju da je predmetna šteta na vozilu nastala naletom divljači na isto zbog provođenja lova.

24. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a.

25. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje; Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 187,50 EUR, za sastav podneska od 24. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 187,50 EUR, za sastav podneska od 23. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 187,50 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 16. siječnja 2025., u iznosu od 150,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 187,50 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 17. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 187,50 EUR. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak za sudsku pristojbu na tužbu i to iznosu od 19,91 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23, dalje: Uredba) te trošak za sudsku pristojbu na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 19,91 EUR.

26. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 977,32 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.