Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-3/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-445/2024-6 od 25. studenoga 2024., 26. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-445/2024-6 od 25. studenoga 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku troškove postupka tužiteljici isplatiti na račun punomoćnice Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje se presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-445/2024-6 od 25. studenoga 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 25,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 25. studenoga 2024. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2024. u iznosu od 256,89 eur neto s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 87,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama na račun punomoćnice tužiteljice – odvjetnice Martine Radić Šunjić.
2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u visini od 25,00 eur, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku troškove postupka platiti tužiteljici na račun njezine punomoćnice, pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu u tom dijelu predlaže ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, s time da potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana odluka o troškovima postupka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene ni ostale postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud, pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 151. i 154. i 155. ZPP, kada je tužiteljici priznao trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije u iznosu od 10 bodova.
6.1. Tužiteljica zahtjev upućen tuženiku prije pokretanja predmetnog parničnog postupka uz tužbu nije dostavila, a iz odgovora tuženika na taj zahtjev (e-mail tuženika s lista 22 spisa) nije moguće utvrditi je li se tužiteljica sa zahtjevom tuženiku za dostavu dokumentacije obratila osobno ili putem svoje punomoćnice. Da bi taj trošak tužiteljici bio priznat kao izdatak učinjen u povodu parničnog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika neophodno je da se radi o odvjetničkoj radnji, što tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala.
6.2. Kako tužiteljica nastanak troška zahtjeva za pribavu dokumentacije nije dokazala, osnovano tuženik žalbom osporava pravo tužiteljice na naknadu tog troška.
7. U odnosu na žalbene navode da je tužiteljica podneskom od 2. kolovoza 2024. tužbu preinačila određivanjem zahtjeva da se parnični trošak isplati na račun odvjetnika, kojoj preinaci se on protivio, a sud je očito prešutno dopustio, valja reći da određivanjem načina na koji će se zahtijevani troškovi postupka isplatiti tužba nije preinačena u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP.
7.1. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, pa kako određivanjem načina na koji će se troškovi postupka tužiteljici isplatiti nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg zahtjeva, a niti isticanja drugog zahtjeva, to se ne radi o preinaci tužbe o čijoj dopustivosti je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti.
8. Polazeći od odredbe članka 94. stavak 1. ZPP koja propisuje da opseg punomoći određuje stranka, te odredbe članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP, koja propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, kao i od odredbe članka 164. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO), koja propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a da je tužiteljica u punomoći od 6. lipnja 2024. izrijekom ovlastila svoju punomoćnicu Martinu Radić Šunjić, odvjetnicu u Splitu, primiti novac i novčane vrijednosti, shvaćanje je ovog suda da je time odvjetnicu ovlastila primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u njezinu korist. Time su neosnovani žalbeni navodi da je obveza ispunjenja naknade troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice određena pogrešnom primjenom materijalnog prava i da bi punomoćnica tužiteljice dosuđene troškove mogla od protivne strane primiti samo onda ako joj ih protivna strana dobrovoljno namiri (plati).
9. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku o troškovima postupka djelomično potvrditi (kako je to pobliže određeno točkom I. izreke ovog rješenja), dok je, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi na temelju priznanja preinačiti na način pobliže određen točkom II. izreke ovog rješenja.
10. S obzirom na to da tuženik žalbom nije pobijao presudu pod točkom I. izreke, niti odluku o troškovima postupka u visini od 62,50 eur sa zateznim kamatama, ti dijelovi prvostupanjske presude nisu bili predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP).
11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj sud je odbio jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP.
U Sisku 26. kolovoza 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
