Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-200/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužiteljice LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Ratković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Psp-14/2022-11 od 23. siječnja 2025., 26. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Psp-14/2022-11 od 23. siječnja 2025.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"I/ Utvrđuje se da je tuženik time što je zavario poklopac kanalizacijskog šahta u dvorištu u Osijeku, Divaltova 171 zabranio tužiteljici pristup kanalizacijskom otvoru i na taj način počinio čin smetanja tužiteljevog suposjeda kanalizacijskog šahta kroz koji se ispire kanalizacija, te se nalaže tuženiku da omogući otvaranje poklopca kanalizacijskog šahta, te da tužiteljici omogući nesmetano korištenje kanalizacijskog šahta, u roku od 15 dana. Zabranjuje se tuženiku da svako takvo ili slično uznemiravanje suposjeda tužitelja.
II/ Nalaže se tuženiku CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.814,92 EUR-a
(tisućuosamstočetrnaesteura-devedesetdvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07.- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi troškove postupka, uključujući i trošak sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.
3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, pobijana odluka sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa kako pobijano rješenje nije zahvaćeno ni drugim nedostacima zbog kojih se ne bi moglo ispitati, nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koji ukazuje tuženik. Također nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2.
ZPP u vezi članka 438. ZPP.
6. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za suposjedovnom zaštitom kanalizacijskog šahta koji se nalazi na nekretnini tuženika oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kroz koji se ispiru i kanalizacijske cijevi kućne odvodnje nekretnine tužiteljice oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja je utvrđeno:
- da je prednik tužiteljice (pok. SJ) kanalizacijski šaht na nekretnini tuženika uobičajeno koristio radi ispiranja kanalizacijskih cijevi onda kada bi došlo do zaštopavanja (začepljenja) kanalizacije, što je tuženiku bilo poznato,
- da je tuženik kanalizacijski šaht (kontrolno okno) zavario u kolovozu 2019.,
- da je prednik tužiteljice za zavarivanje šahta saznao 24. rujna 2019.,
- da ispiranje kanalizacijskih cijevi kućne odvodnje kroz kontrolno okno br. 1 (koje se nalazi na nekretnini tužiteljice) nije moguće, već se isto nužno mora izvršiti kroz sporno kontrolno okno br. 2.
8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tužiteljice imao miran suposjed kanalizacijskog šahta na nekretnini tuženika i da je tuženik radnjom zavarivanja šahta tužiteljicu, odnosno njezinog prednika u potpunosti isključio od dotadašnjeg suposjeda, pa kako je suposjedovna zaštita zatražena u roku iz članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 37/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), pobijanim rješenjem je tužiteljici, na temelju odredbe članka 22. stavak 1. i 2. u vezi članka 24. stavak 1. istog Zakona, pružena zahtijevana suposjedovna zaštita.
9. Tuženik žalbom prije svega preispituje zaključak prvostupanjskog suda o pravovremenosti podnesene tužbe, navodeći u bitnom da je ostala nedokazana tvrdnja tužbe da je prednik tužiteljice za zavarivanje kanalizacijskog šahta saznao 24. rujna 2019.
9.1. Iako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, činjenicu zavarivanja spornog šahta početkom rujna 2019. s ciljem onemogućavanja prednika tužiteljice da bez njegovog znanja i suglasnosti šaht otvara nije posebno osporio, kao što nije osporio navod tužbe o danu saznanja prednika tužiteljice za čin počinjenog smetanja suposjeda. Neosnovanost tužbenog zahtjeva tuženik je obrazložio isključivo kroz negiranje činjenice da bi prednik tužiteljice bio u posljednjem mirnom suposjedu spornog šahta, na čemu je svoje protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu bazirao kroz cijeli postupak.
9.2. Dakle, niti kasnije, tijekom postupka, tuženik nije posebno osporio dan saznanja prednika tužiteljice za počinjeno smetanje, pa prvostupanjski sud osnovano nije imao razloga ne povjerovati tužiteljici, odnosno navodima tužbe da bi za činjenicu zavarivanja šahta njezin prednik saznao 24. rujna 2019. (u istom mjesecu u kojem je tuženik šaht i zavario), nakon što je pokušao otvoriti poklopac na šahtu, kako je to detaljno obrazloženo u podnesku predanom na ročištu 19. studenoga 2019., koje navode tuženik, očitujući se na taj podnesak, također nije osporio.
9.3. Zbog navedenoga, promašeno je u ovom stupnju postupka po prvi puta upirati na nepravovremenost tužbe, uz obrazloženje da činjenica saznanja prednika tužiteljice za navodno počinjeno smetanje suposjeda nije potkrijepljena niti jednim (materijalnim) dokazom.
10. Neovisno o tome što se u konkretnom slučaju ne radi o javnom šahtu, pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. listopada 2012. broj Su-IV-133/12-2, prema kojem su šahtovi kanala distributivno telekomunikacijske infrastrukturne stvari, je primjenjivo i u konkretnom slučaju, jer je onemogućavanjem ispiranja kanalizacijskih cijevi kućne odvodnje kroz sporno kontrolno okno (preko kojeg je, prema nalazu i mišljenju vještaka, prema zatečenom stanju za sada jedino moguće obavljati to ispiranje) tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu stvari, a ne prava kako to pogrešno smatra tuženik.
10.1. Činjenica da na nekretnini tužiteljice postoji poseban šaht te mogućnost da se, prema nalazu i mišljenju vještaka, ugradnjom fasonskog pvc komada revizijskog otvora s plastičnim poklopcem na ručicu ili s navojnim poklopcem, osigura ispiranje (čišćenje) kanalizacijskih cijevi kroz kontrolno okno na nekretnini tužiteljice bez nužnog korištenja spornog šahta (otvora) nisu odlučne za rješenje spornog pravnog odnosa koji se cijeni prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. A upravo je tijekom postupka utvrđeno da je sporni šaht bio u posljednjem mirnom suposjedu prednika tužiteljice koji je, i prema navodima samog tuženika, ispiranje kanalizacijskih cijevi obavljao preko spornog šahta.
11. S tim u vezi, neosnovani su žalbeni navodi o nedokazanoj tvrdnji posljednjeg mirnog suposjeda spornog šahta. Neovisno o tome koliko je puta prednik tužiteljice ispiranje kanalizacijskih cijevi na ovaj način obavljao u posljednjih 40 godina, kada sam tuženik ne spori (a što je potvrđeno iskazom tužiteljice i svjedoka ČJ), da je prednik tužiteljice to u svakom slučaju činio od 2018. godine, onda je i ovom sudu prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je u vrijeme zavarivanja šahta (rujan 2019.) prednik tužiteljice bio posljednji mirni suposjednik spornog kanalizacijskog otvora.
12. Protivno žalbenim navodima, potpuno je bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari mišljenje vještaka o tome koji je razlog začepljenja kanalizacije i dana preporuka ispiranja kanalizacijskih cijevi bez otvaranja spornog šahta. Iako bi ta preporuka strankama mogla biti korisna za buduće razrješenje međusobnih odnosa u pogledu ispiranja kanalizacije i sprječavanja ovakvih ili sličnih sporova, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari odlučno je samo to da je tužiteljica preko svog prednika s tuženikom bila u posljednjem mirnom suposjedu spornog šahta, od kojeg suposjeda ju je tuženik u potpunosti isključio zavarivanjem njegovog poklopca.
13. Slijedom navedenoga, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 24. u vezi članka 22. ZVDSP kada je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je utvrđen čin smetanja suposjeda, naređena uspostava suposjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te tuženiku zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće.
14. I odluka o parničnim troškovima pravilna je kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u visini (članak 155. ZPP), pri čemu je prvostupanjski sud osnovano tužiteljici, kao potreban za vođenje parnice, priznao i predujmljeni trošak građevinskog vještačenja.
15. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 438. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
16. Budući da tuženik sa žalbom nije uspio, nije mu priznat ni trošak žalbe, a trošak žalbenog postupka nije priznat niti tužiteljici, budući da njezin odgovor na žalbu nije bio potreban za donošenje odluke o žalbi.
U Sisku 26. kolovoza 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
