REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-901/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Miše, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici mr.sc. Ivani Špehar Janković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhury i mr.sc. Ivana Špehar Janković u Zagrebu, radi izmjene odluke o sadržaju roditeljske skrbi i uzdržavanju u odnosu na mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica JJ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, nakon glavne i tajne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2025., održane u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanih predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji Grad – Medveščak i posebne skrbnice, 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se način ostvarivanja roditeljske skrbi određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. na način da će majka ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete stranaka FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2011.

II. Za zastupanje mlt. FJ u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) majka mora imati pisanu suglasnost oca ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Mijenja se način ostvarivanja osobnih odnosa određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. te se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. FJ s njezinim ocem HJ zabranjuje na neodređeno vrijeme.

IV. Mijenja se obveza uzdržavanja određena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. na način da se ocu ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže da na ime uzdržavanja za mlt. kćer FJ doprinosi iznos od 500,00 EUR mjesečno, počevši od 26. kolovoza 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koje je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, na tekući račun majke i zakonske zastupnice ĆJ.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 27. srpnja 2024. ustala tužbom kod ovog suda radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. U tužbi navodi kako su se okolnosti od vremena donošenja odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. značajno izmijenile radi čega je nužno izmijeniti raniju sudsku odluku. U trenutku donošenja navedene presude mlt. dijete stranaka FJ imala je 4 godine, pohađala je dječji vrtić, dok danas ima 13 godina i na jesen će biti učenica sedmog razreda Osnovne škole Miroslava Krleže u Zagrebu. Sukladno presudi osobni odnosi mlt. FJ s ocem trebali su se odvijati svaki drugi vikend od četvrtka do nedjelje te tijekom ljetnih i zimskih praznika kako je određeno presudom. Međutim, osobni odnosi djeteta i oca duže se vrijeme ne odvijaju na način kako je to određeno sudskom odlukom, već tuženik samoinicijativno kroz duže vremensko razdoblje, periodično, uopće ne kontaktira mlt. kćer niti telefonskim putem niti je ostvarivao osobne neposredne kontakte. O svojoj spriječenosti dolaska ne bi obavještavao kako tužiteljicu tako niti mlt. FJ, već jednostavno ne bi došao u vrijeme kada bi trebao preuzeti kćer. Protivno sudskoj odluci tuženik je samoinicijativno određivao vrijeme, opseg i sadržaj kontakata s mlt. FJ pa i ono malo vremena koje je provodio s kćeri provodio je na način kojim ugrožava pravilan i zdrav psihofizički razvoj djeteta izlažući dijete neprimjerenim roditeljskim postupanjima. Tako je FJ trebala, primjerice, glasno čitati sudske presude ili bi joj govorio da će biti “glupa i neuspješna,“ „majka ti je govno koje smrdi i misli samo na sebe,“ „mama ti je kontejner za smeće,“ što je sve izazvalo osjećaj nelagode i patnje kod mlt. FJ te je svakako utjecalo na zdrav psihofizički razvoj djeteta. O neprimjerenom roditeljskom postupanju govori i primjer kada je tuženik jednom prilikom obraćajući se mlt. FJ rekao „sutra ću doći s policijom u školu pa ćeš ti njima objašnjavati zašto nećeš ići sa mnom…ja ću na Vas zaboraviti, kao da nikada niste postojali. Djed će vam uzeti stan, a ja neću plaćati alimentaciju“. O neprimjerenim i agresivnim postupcima oca tužiteljica je u više navrata obavještavala nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad radi poduzimanja mjera i radnji iz njihove nadležnosti. Nadalje, od strane Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (dalje Poliklinika) još 2019. godine izvršena je multidisciplinarna obrada mlt. FJ, a 24. veljače 2020. od strane stručnjaka Poliklinike, a sukladno zaključku multidisciplinarnog tima, obavljen je i kontrolni pregled, kojom prilikom je, između ostalog, utvrđeno da je dijete izloženo neprimjerenom ponašanju od strane oca, kao i bake i djeda po ocu, pa se tako navodi da tuženik mlt. FJ govori kako ga tužiteljica želi poslati u zatvor, zbog čega je Poliklinika zatražila od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad poduzimanje radnji u cilju zaštite mlt. djeteta. U tužbi se ističe kako tuženik nikada nije sudjelovao niti u jednom aspektu života mlt. FJ pa tako nije dolazio na roditeljske sastanke, informacije niti je pokazivao interes za uspjeh u školi i izvanškolske aktivnosti mlt. FJ. Tužiteljica vodi cjelokupnu brigu oko zdravlja djeteta, odgoja i obrazovanja, dok po nekoliko mjeseci uopće nema saznanja gdje se nalazi tuženik niti isti kontaktira bilo tužteljicu bilo mlt. FJ, a iz posrednih saznanja ima informacije kako tuženik boravi izvan Republike Hrvatske, gdje ima novu obitelj. Uslijed okolnosti da je mlt. FJ duži vremenski period izložena neprimjerenim odgojnim metodama i verbalno agresivnim postupanjima te ponižavanjima od strane oca, zbog čega dijete osjeća strah, uznemirenost i nelagodu prilikom odlazaka i boravka kod oca te bake i djeda s očeve strane, tužiteljica je 15. rujna 2023. ovom sudu podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere. Rješenjem suda poslovni broj R1 Ob- 2101/2023 odlučeno je da će se osobni odnosi oca s mlt. FJ održavati dva puta mjesečno, i to prvu subotu u mjesecu od 18,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju i drugu subotu u mjesecu od 19,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju pod nadzorom. Dalje se ističe kako se tuženik i nakon donošenja privremene mjere ne pridržava određene dinamike susreta, a na susretima se neprimjereno odnosi prema djetetu. S obzirom na naprijed navedeno, tužiteljica smatra da bitno izmijenjene okolnosti opravdavaju izmjenu ranije sudske odluke, a sve kako bi se djevojčicu zaštitilo od štetnih postupanja oca i omogućilo da odrasta u stabilnoj i sigurnoj okolini s majkom.

Prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 11. ožujka 2025. tužiteljica predlaže izmjenu presude poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. na način da sud donese odluku da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad zajedničkim djetetom mlt. FJ te da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s kćeri, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev, a posebno navode tužiteljice o ostvarivanju osobnih odnosa. Navodi kako su se osobni susreti između njega i mlt. FJ odvijali sukladno sudskom odlukom određenoj dinamici, uz povremene poteškoće (određeni otpor tužiteljice), sve do prosinca 2022. godine. S krajem 2022. godine tužiteljica je počela sustavno opstruirati susrete i druženja tuženika s mlt. djetetom na način da bi u vrijeme kada su se trebali ostvarivati susreti jednostavno za dijete dogovorila nešto drugo, primjerice, odlazak na dječji rođendan. Tako je npr. u siječnju 2023. godine, kada je dijete trebalo s ocem provesti zimske praznike, tužiteljica dijete poslala na izlet u Vrsar bez prethodne konzultacije ili barem obavijesti tuženiku. Osim toga, često nije niti odgovarala na sms poruke koje bi joj tuženik poslao vezano za preuzimanje djeteta ili bi navodila da dijete, koje je tada imalo 10 odnosno 11 godina, samo odlučuje, da se za susret treba pitati dijete, da dijete ne želi i da ona tu ništa ne može, itd. Tuženik navodi kako je postupanje tužiteljice dovelo do toga da je on u razdoblju od prosinca 2022. pa sve do početka ostvarivanja susreta pod nadzorom u 2024. godini vidio kćer samo jednom i to u veljači 2023. godine dok je sve ostale susrete tužiteljica onemogućila pod izlikom da je takva „volja djeteta“. Nakon što mu je tužiteljica uskratila mogućnost da s djetetom provede i prvi dio ljetnih praznika, prvi tjedan u srpnju 2023. godine, obratio se nadležnoj policijskoj postaji, a potom i Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Gornji Grad – Medveščak. Tuženik je apelirao da nadležni područni ured poduzme potrebne mjere i radnje kako bi se tužiteljici ukazalo na njezinu dužnost poštivanja sudske odluke. Nastavno je Područni ured obaviješten da majka ne odgovara tuženiku na e- mail niti WhatsApp poruke u pogledu drugog dijela ljetnih praznika, da je potpuno zaustavila svaku komunikaciju s tuženikom i da se stoga moli njihovo hitno postupanje. Tuženik je obaviješten da je tužiteljica pozvana na savjetodavni razgovor tek 7. kolovoza 2023., iako je u tom tjednu mlt. dijete već trebalo s njim provesti drugi dio ljetnih praznika, tako da je tuženik i tada onemogućen u susretima i druženjima s djetetom. Navodi da mu je preostalo jedino putem sudskog ovršitelja i uz asistenciju djelatnika policije ostvariti pravo na susret s mlt. djetetom, ali na taj se radikalni korak nije odlučio da ne stvara traume djetetu. Nakon toga tužiteljica je inicirala postupak pred sudom radi određivanja privremene mjere te je predložila da se osobni odnosi tuženika s mlt. djetetom odvijaju pod nadzorom jednom tjedno, četvrtkom od 16,00 do 18,00 sati. Tuženik ističe da je, doveden u bezizlaznu situaciju, pristao na makar i takvo ostvarivanje osobnih susreta samo kako bi ostvario bilo kakav kontakt s mlt. djetetom pa je doneseno rješenje te je privremenom mjerom određeno da će se osobni odnosi tuženika s mlt. djetetom odvijati dva puta mjesečno i to prvu subotu u mjesecu od 18,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju i drugu subotu u mjesecu od 19,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju, pod nadzorom. Ukazuje kako su se susreti pod nadzorom održavali u potpuno neprimjerenim uvjetima, u zagušljivoj prostoriji u prisutnosti zaštitara, koja prostorija je bila opremljena samo priborom za crtanje i igračkama namijenjenim djeci niske kronološke dobi, a tijekom ljetnih mjeseci po strašnim vrućinama. Takvi uvjeti nisu bili poticajni tako da nije niti čudno da ih je dijete „odrađivalo,“ a u takvim uvjetima nije bilo moguće niti ponovno uspostaviti bliskost između mlt. djeteta i oca koji dijete nije vidio preko godinu dana. Tuženik ističe kako stručna osoba koja je vršila nadzor nije bila nimalo suradljiva te nije ni na koji način pružila pomoć i podršku niti djetetu niti tuženiku. Nadalje, ističe kako su se djelatnici Područnog ureda Gornji Grad – Medveščak, iako potpuno upućeni u ponašanje tužiteljice i njezinu opstrukciju ostvarivanja susreta između mlt. djeteta i oca, nakon isteka razdoblja ostvarivanja susreta pod nadzorom bezrezervno i potpuno pristrano priklonili tužiteljici i predložili zabranu susreta između tuženika i djeteta analizirajući isključivo ponašanje mlt. djeteta i tuženika tijekom susreta, a ne percipirajući da je tužiteljica moguće iskoristila kronološku dob djeteta i svoj utjecaj na dijete kako bi tuženika negativno atribuirala i mlt. dijete otuđila od njega, pri čemu je istovremeno kroz dulje vremensko razdoblje onemogućavala susrete djeteta s ocem. Tuženik je predložio provođenje kombiniranog psihologijsko-pshijatrijskog vještačenja kako bi se utvrdila struktura osobnosti oba roditelja, odnos svakog roditelja prema djetetu, sposobnost za izvršavanjem roditeljske skrbi, eventualno postojanje emocionalnog i drugog zlostavljanja ili zanemarivanja djeteta od strane nekog od roditelja te utvrđivanja je li koji roditelj svojim postupcima otuđuje dijete od drugog roditelja. Tuženik u potpunosti odbacuje kao neistinite navode tužiteljice da bi ugrožavao pravilan psihofizički razvoj mlt. djeteta te izvrgavao dijete bilo kakvim neprimjerenim komentarima. Posebno ističe da su neistiniti navodi tužiteljice iz kojih proizlazi kako prema njezinim neformalnim saznanjima tuženik stanuje u inozemstvu. Glede pitanja postojanja „nove obitelji“ tuženik smatra da navedeno nije od apsolutno nikakvog utjecaja na njegovu želju da aktivno sudjeluje u životu svoga djeteta. Tuženik je podnio protutužbu kojom traži smanjenje uzdržavanja navodeći da je nezaposlena osoba, bez imovine, da mu je račun u blokadi te da ima i određene zdravstvene poteškoće koje ga onemogućuju u prihvaćanju fizički zahtjevnih poslova. Stoga u konačno postavljenom protutužbenom zahtjevu predlaže da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi iznos od 500,00 EUR mjesečno od donošenja presude pa nadalje.

3. Sud je rješenjem od 2. rujna 2024. mlt. FJ imenovao posebnog skrbnika.

4. Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis, temeljem čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ-a zatražio od nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad dostavu prijedloga i mišljenja o reguliranju sadržaja roditeljske skrbi stranaka u odnosu na njihovo maloljetno dijete te je saslušao stranke osobno.

5. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. utvrđeno je da je istom razveden brak stranaka, odlučeno da mlt. dijete stranaka FJ živi s majkom, da s ocem ostvaruje osobne odnose te je odlučeno o uzdržavanju djeteta.

6. Ovaj sud je povodom prijedloga predlagateljice ĆJ rješenjem poslovni broj R1 Ob-2101/2023 od 4. ožujka 2024. donio privremenu mjeru kojom je odredio da će se osobni odnosi mlt. FJ i njezinog oca ŽJ održavati dva puta mjesečno i to prvu subotu u mjesecu od 18,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju i drugu subotu u mjesecu od 19,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju pod nadzorom, a koje rješenje je doneseno na temelju sporazuma roditelja.

7. Uvidom u priloženu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J- 3938/15 od 19. travnja 2016., koja je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Jž-1426/2016 od 28. lipnja 2017., utvrđeno je da je istom tuženik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja nasilja u obitelji prema supruzi ĆJ u nazočnosti maloljetnog djeteta.

8. Uvidom u priloženu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-184/2019 od 6. ožujka 2020., koja je postala pravomoćna dana 5. listopada 2020., utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, kaznenog djela povrede djetetovih prava te kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu supruge ĆJ.

9. Uvidom u priloženu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-337/20 od 15. rujna 2021., koja je postala pravomoćna dana 28. prosinca 2021., utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja.

10. Nadležni Područni ured Gornji Grad – Medveščak (dalje Zavod) sudu je dana 15. studenoga 2024. dostavio mišljenje i prijedlog sačinjen temeljem razgovora s roditeljima, razgovora s mlt. djetetom, uvida u zaprimljena izvješća voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa te uvida u ostalu raspoloživu dokumentaciju. Navodi se kako su ĆJ i ŽJ brak sklopili tijekom 2008. godine u kojem je rođeno jedno dijete, mlt. FJ rođena **.**.2011. Brak roditelja razveden je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015., otac nije doprinosio za uzdržavanje mlt. djeteta, a roditelji su se zbog prisutnih teškoća obraćali Zavodu kako bi ukazali na nemogućnosti usklađivanja oko sadržaja roditeljske skrbi za mlt. dijete. Dana 27. srpnja 2023. otac ŽJ apelira da Područni ured poduzme mjere i radnje u okviru svoje nadležnosti, a sve kako bi otac ostvarivao osobne odnose s mlt. djevojčicom. Otac u bitnom ističe kako je od kraja 2022. godine majka djeteta počela sustavno opstruirati osobne odnose oca i djeteta te kako on kao otac već 7 mjeseci ne ostvaruje odnose s djetetom. Uslijed zaprimljene obavijesti oca stručni tim nadležnog područnog ureda je poduzimao mjere i radnje iz svoje nadležnosti te je, između ostalog, obavljen razgovor s majkom. Dalje otac dana 2. kolovoza 2023. ponovno obavještava ured o nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa, kao i nemogućnosti stupanja u kontakt s mlt. djetetom. Ocu je upućen službeni mail u smislu obavještavanja o daljnjim planiranim aktivnostima te je otac telefonski kontaktirao ured i tom se prilikom dobivaju informacije kako se osobni odnosi s djevojčicom ne ostvaruju od veljače 2023. godine. Po prijedlogu majke ĆJ pokrenut je postupak radi donošenja privremene mjere te su rješenjem suda poslovni broj R1 Ob-2102/2023 od 4. ožujka 2024. određeni susreti djeteta s ocem dva puta mjesečno u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju pod nadzorom stručne osobe. Temeljem toga rješenja stručni tim je za stručnu osobu koja će biti prisutna ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem imenovao TJ, socijalnu radnicu, djelatnicu HZSR, Područni ured Maksimir. Iz mišljenja je razvidno kako se praćenjem dinamike ostvarivanja osobnih odnosa evidentira da se isti, unatoč ponuđenoj mogućnosti, nisu odvijali sukladno sudskom rješenju. Obzirom na privremenu mjeru prema mišljenju stručnog tima evidentno je kako ista nije postigla svoju svrhu te se osobni odnosi djevojčice s ocem nisu odvijali redovito, a kada je do realizacije osobnih odnosa i došlo isti su trajali kraće od predviđenoga rješenjem. Ujedno se privremenom mjerom nastojalo pomoći prvenstveno ocu u ostvarivanju osobnih odnosa s djevojčicom, ali prilikom provođenja iste uočava se nedostatak očevog angažmana i inicijative u odnosu na realizaciju susreta.

Iz razgovora provedenog s majkom ĆJ dana 16. rujna 2024. proizlazi kako imenovana smatra da bi se osobni odnosi mlt. FJ s ocem trebali nastaviti ostvarivati na način kako je određeno privremenom mjerom.

S ocem HJ obavljen je razgovor dana 23. rujna 2024. kojom prilikom otac navodi kako kod djevojčice primjećuje otpor spram njega te ujedno verbalizira kako nije zadovoljan dinamikom kojom se osobni odnosi odvijaju. Otac navodi „smatram da majka djetetu ispire mozak“ te „smatram da je potrebno napraviti vještačenje nad djetetom jer joj je ispran mozak“. Iz razgovora proizlazi kako otac smatra da on nije ni na koji način pridonio negativnom stavu djevojčice prema njemu. Navodi kako povremeno s kćeri komunicira putem telefona, ali kako razgovori traju kratko. Predlaže da se osobni odnosi nadalje ostvaruju, primjerice, jednu subotu mjesečno od 12,00 sati pa do 18,00 sati i to na način da on dijete preuzme na adresi gdje živi te po proteku vremena vrati. Doima se da otac smatra kako bi bilo dovoljno da ostvaruje osobne odnose jednom mjesečno u kontinuitetu od 6 sati. Iz razgovora se saznaje kako otac smatra da je djevojčici i njemu potrebna pomoć kako bi izgradili odnos. Također, navodi kako smatra da bi bilo dobro da susretima prisustvuje i majka. Zavod iz razgovora s mlt. FJ provedenog dana 1. listopada 2024. dobiva saznanja kako se u pogledu odnosa s ocem i ostvarivanja osobnih odnosa s ocem nije ništa promijenilo te da djevojčica o ocu ima jednako mišljenje. Oca opisuje kao hladnog, smatra da na susretima “glumi“ te da se ne može promijeniti, „on je jednostavno takav“. Smatra da je imao puno prilika do sada koje nije iskoristio. U odnosu na održavanje susreta navodi kako otac nije dolazio redovito te da su razlozi bili „gužva, vrućina, posao…“. Mlt. FJ navodi kako bi otac navodio da dolazi busom i da zbog toga nekad kasni ili uopće ne dođe, „a ja ga onda nakon susreta vidim da ide prema svom autu na parkingu“. Djevojčica smatra da otac dolazi na susret „kako bi nešto dokazao,“ a ne radi nje i osjeća da se otac prema njoj odnosi kao prema predmetu. U odnosu na telefonski kontakt navodi kako ona oca ne zove jer ne želi, a da on nju rijetko zove te poziv obično kratko traje. Djevojčica verbalizira da ocu najviše zamjera što nije onakav otac kakvog sva djeca zaslužuju. Iz razgovora jasno proizlazi kako djevojčica ništa ne očekuje jer oca ne želi viđati. Upitana što o svemu misli mama FJ odgovara kako ju mama potiče na susrete.

Zavod navodi da je stručni tim već za potrebe drugog sudskog postupka koji se vodi pred ovim sudom (R1 Ob-2101/2023) dostavio mišljenje i prijedlog prema kojem „daljnje ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djevojčice s ocem nije u najboljem interesu mlt. djevojčice te stručni tim predlaže zabranu istih sukladno čl. 125. Obiteljskog zakona“.

U mišljenju Zavod daje pregled održanih susreta kako to proizlazi iz mjesečnih izvješća voditeljice mjere ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom. Iz izvješća proizlazi da su se prilikom provođenja mjere susreti djevojčice i oca ostvarivali u prosjeku jednom mjesečno, a kada bi se i ostvarili trajali bi kraće od određenog Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tijekom mjeseca travnja 2024. godine nije ostvaren niti jedan susret jer uslijed organizacijskih poteškoća Obiteljskog centra ulazak u prostorije nije bio omogućen za dan 6. travnja 2024., a dana 13. travnja 2024. mlt. FJ odlazi na cjelodnevni školski izlet o čemu je majka dostavila i dokumentaciju škole. Tijekom mjeseca svibnja 2024. susret određen za dan 4. svibnja 2024. nije održan uz pojašnjenje oca „javio da je na isti zaboravio te da neće moći doći obzirom je izvan Hrvatske,“ dok je susret određen za dan 11. svibnja 2024. prekinut nakon 20 minuta jer je voditeljica mjere procijenila kako je otac neprimjeren u komunikaciji spram djevojčice (upućivao neprimjerena i optužujuća pitanja). Tijekom mjeseca lipnja 2024. godine evidentira se kako se susret dana 1. lipnja 2024. nije održao uz obrazloženje oca „kako nema karte za autobus,“ dok je susret dana 8. lipnja 2024. održan, ali je okončan nakon svega 30 minuta. Tijekom mjeseca srpnja 2024. godine evidentira se kako se susreti nisu održali uslijed spriječenosti oca uz očevo pojašnjenje „Ekstremne vrućine. Nema potrebe. Hvala.“. Tijekom mjeseca kolovoza 2024. godine evidentira se kako su se osobni odnosi mlt. FJ i oca održali dana 3. kolovoza 2024., dok se susret koji je trebao biti održan 10. kolovoza 2024. nije održao uslijed bolesti oca. Tijekom mjeseca rujna 2024. godine evidentira se kako se osobni odnosi mlt. FJ i oca nisu održali, prvotno zbog bolesti oca i djevojčice dana 7. rujna 2024., a potom je za susret koji je određen za dan 14. rujna 2024. otac naveo „Dobar dan, danas neću doći. Nema smisla. Dijete je opet nešto napeto prema meni bez ikakvog razloga“.

Dalje Zavod navodi da se uvidom u zaprimljena izvješća također evidentira kako je otac negodovao glede prostorija Obiteljskog centra, kao i prisutnosti zaštitara pa su se susreti održavali ispred zgrade Obiteljskog centra jer je otac odbijao održavanje susreta u takvim uvjetima. Zaprimljena je i pritužbu oca na ponašanje voditeljice mjere tijekom lipnja 2024.

Iz izvješća je razvidno kako je prilikom ostvarivanja osobnih odnosa voditeljica mjere bila primorana nekoliko puta intervenirati uslijed neprimjerenosti od strane oca. Naime, otac je u prisutnosti djevojčice iznosio neprimjeren sadržaj (navodeći kako je bivšoj supruzi i djevojčici „njihov bankomat“), a jednom prilikom se djevojčici obratio na ruskom jeziku, a što voditeljica mjere nije mogla razumjeti niti u tom smislu reagirati U zaključku Zavod navodi kako su se do sada osobni odnosi oca i mlt. FJ ostvarivali primjenom blaže mjere obiteljskopravne zaštite. Vidljiva je očeva usmjerenost na prošlost i bivšu partnericu, dok se u neposrednom kontaktu oca i djeteta uočava nedostatak emocionalne bliskosti. Nadalje, ocu je svaki put potrebno korigiranje i usmjeravanje od strane voditeljice mjere. O motivaciji oca govori i činjenica da isti samostalno nije organizirao aktivnosti primjerene dobi djeteta, a ozračje tijekom održavanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe nije bilo ugodno. Otac ostavlja dojam rigidne i hladne osobe. Nikako ne prihvaća obrazloženje djevojčice na pitanje „zašto je ljuta na oca" te ponovo traži krivca u majci.

Također, stručni tim ukazuje na nedostatak uvida i kritičnosti na strani oca spram vlastitog ponašanja te nepoznavanje razvojnih potreba vlastitog mlt. djeteta. Doima se kako otac nije stvarno zainteresiran za uspostavljanje emocionalnog odnosa s mlt. djetetom, već je usmjeren prvenstveno na svoja roditeljska prava. Temeljem dosadašnjeg rada s ocem ne procjenjuje se izglednim da se savjetovanjem i/ili određenim terapijskim postupkom može utjecati na promjenu ponašanja oca, tim više što je isti do sada odbijao bilo kakvo uključivanje u savjetodavni ili terapijski rad. S druge strane, procjenjuje se kako je majka uredno poticala susrete oca i mlt. djeteta te kako je ista redovito surađivala s voditeljicom mjere, ali i sa stručnim timom Zavoda Mlt. FJ je pak razvila kontinuirani otpor prema osobnim susretima s ocem, ljuta je i frustrirana kada je tema otac te ponavlja kako se s ocem ne želi viđati. Time da Zavod ukazuje kako djevojčica u izražavanju svojeg mišljenja odaje dojam zrelije mlt. djevojčice koja može jasno izraziti što želi, a što ne, kao i svoje mišljenje o ocu. Pri tome se na strani mlt. djeteta ne uočavaju poteškoće koje bi bile prepreka uspostavljanju odnosa s ocem, kao niti neprimjeren utjecaj drugih odraslih osoba na mišljenje mlt. djeteta.

Obzirom na činjenicu da se na strani oca zapaža nedostatak inicijative i roditeljskog angažmana te neozbiljan i nonšalantan pristup u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi, mišljenje je stručnog tima da je samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u najboljem interesu djeteta, stoga se navedeno presumira kao najbolje rješenje za mlt. dijete. U konkretnom postupku posebno je valorizirana spremnost oba roditelja na suradnju, kao i poticanje na ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

Na temelju svih dostupnih informacija stručni tim smatra kako daljnje ostvarivanje osobnih odnosa oca ŽJ i mlt. FJ nije u njenom najboljem interesu te da je stoga iste potrebno zabraniti.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se susreti djeteta s ocem odvijaju pod nadzorom stručne osobe. U bitnom navodi kako otac prilikom susreta nikada nije sjeo pored djeteta i poslušao kako ono diše, već se uvijek bahato postavljao, pred djetetom se raspravljao s voditeljicom nadzora, žalio na mjesto održavanja susreta pa čak i naprasno prekidao susrete. Susreti su vrlo često trajali svega nekoliko minuta. Jednom prilikom na susret koji je bio predviđen za dan 5. travnja 2025., na koji je otac potvrdio dolazak, dovela je FJ te je pristupila i voditeljica nadzora, dok oca nije bilo, nije se javljao na pozive voditeljice sve do 11. travnja 2025., kada je u popodnevnim satima kontaktirao voditeljicu iako toga dana nije pristupio na ročište u ovom predmetu ispričavši nedolazak bolešću. U zadnjih šest mjeseci otac je nazvao kćer dva puta, 31. prosinca 2024. i 12. travnja 2025. Smatra da do prekida u ostvarivanju odnosa djeteta s ocem nije došlo voljom djeteta nego uslijed postupanja oca koji je uvijek imao isti model i dijete nikada nije moglo na njega računati. Dijete je došlo do faze da ju mora moliti da ide na susrete i da se javi ocu na telefon, što ona učini, ali samoinicijativno ne zove oca. Ističe da otac nikada nije išao u školu, nije se informirao o djetetu, ne zna tko je razrednik, ne zna tko su Zoyine prijateljice, ne zove dijete po nekoliko mjeseci, ne uvažava dijete, a sebe stavlja ispred svih. Također, nakon prekida zajednice otac se šest mjeseci nije javljao niti je bio dostupan. FJ je tada bila stara četiri godine. Kada se nakon šest mjeseci ponovno pojavio dogovorili su se oko susreta i druženja pa je FJ dovodila u park kako bi mogla šetati s ocem, a otac bi ju držao za ruku i govorio „vidiš FJ kako je tvoja majka bolesna u glavu, ne da ti da vidiš oca“. Također, subotom je čekala da otac dođe, a on se ne bi javljao niti odgovarao na pozive da bi se javio u nedjelju navečer porukom „zašto mi nisi dala da vidim dijete“. Otac je u periodu od osam mjeseci, od siječnja do kolovoza 2023. godine, kada se tek obratio Zavodu navodeći da ne može vidjeti dijete, zvao jednom mjesečno, u siječnju nije došao, u veljači je bio sa FJ, u ožujku ponovno nije došao, kao niti u travnju, a onda nastupa ta rupa do kolovoza kada se tek obraća Zavodu. Na njegove poruke u kojima piše da FJ ne želi ići s njim, da ju ona ne potiče na susrete i druge poruke sličnog sadržaja uvijek mu je odgovarala da razgovara s kćeri i da ju pita što se događa. Ponavlja kako je oca cijelo vrijeme upućivala da razgovara sam s djetetom. U odnosu na kontakte s bakom i djedom po ocu navodi kako je očeva obitelj od početka rijetko bila prisutna u životu djeteta zbog čega ne čudi Zoyino odbijanje susreta s bakom i djedom. Napominje da su imenovani podnijeli prijedlog ovom sudu radi ostvarivanja osobnih odnosa s unukom te je odlukom suda određeno da će ostvarivati telefonske kontakte, međutim, da od donošenja odluke nisu zvali. U vrijeme kada su se odnosi ostvarivali sukladno ranijoj odluci suda otac bi najčešće FJ uzimao petkom, odlazili su u [adresa], a u nedjelju ju je vraćao kući. Kada je bila mala vodio ju je u igraonicu poslije škole ili vrijeme provodio u parku. Ponekad bi FJ prespavala kod bake i djeda, dok bi otac u to vrijeme bio u drugoj kući. Posebno ukazuje na dosta rigorozne odgojne mjere, baka je bila tu dosta stroga, na vrlo grub način se s djetetom učio ruski jezik da je na kraju FJ počela pokazivati otpor i u učenju drugih jezika. Zbog svega je potražila stručnu pomoć i FJ je dvije godine bila u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece i mladih te je redovito odlazila kod psihologa. Međutim, otac je kasnije, unatoč stručnoj procjeni da je djetetu i dalje potrebna pomoć, odbio dati suglasnost. Također, dobila je uputnicu za Savjetovalište Luka Ritz čemu se otac također usprotivio. Otac tek od 2022. godine uredno plaća uzdržavanje.

12. Tuženik u iskazu navodi kako je od prestanka bračne zajednice razvijao odnos s djetetom te održavao susrete i druženja uglavnom na način da je jedan vikend u mjesecu dolazio po FJ u [adresa] i odlazio u [adresa] ili bi nekada ostali u Zagrebu, osim u periodu kada je zbog razloga poslovne prirode bio odsutan. Smatra da je njihov odnos bio dobar, da je dijete bilo zadovoljno, da nije bilo razloga s njegove strane koji bi kod djeteta stvorili otpor i doveli do toga da odbija kontakt. Ne zna zbog čega je FJ nezainteresirana, zašto ga nikad ne zove, ne želi vidjeti njegove roditelje, zanima ga zašto je tome tako te je tražio i pomoć djelatnika Zavoda. Ono što ne može prihvatiti u odnosu na susrete pod nadzorom je da se susret odvija u prostoriji gdje je zaštitar, tri stolice i stol. Ističe kako da je znao da će susreti tako izgledati da nikada ne bi pristao na takve uvjete. Navodi da su neistiniti navodi da bi bio negativan prema voditeljici nadzora, kao i navodi da se svađa pred djetetom. Voditeljica nadzora mu je uglavnom prilikom susreta držala predavanje podučavajući ga kako mora komunicirati. Nije mu niti dan danas jasna njezina uloga. Pretpostavljao je da je uloga voditelja nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa da poboljša odnos između njega i djeteta i u tom smislu im pomogne. Tražio je da se nađe neki drugi adekvatan prostor što nije realizirano. Navodi da je nekoliko susreta otkazano jer je FJ bila na izletu ili je imala izvanškolske aktivnosti ili zbog bolesti te da je tražio zamjenski termin, što mu nije omogućeno. Neke susrete je sam otkazao jer je bio poslovno zauzet ili zbog razloga zdravstvene prirode. Potvrđuje i da je neke susrete otkazao jer je bilo ekstremno vruće. Naveo je da FJ nije nikada fizički kažnjavao, da ju nije opterećivao financijskim problemima te da nije bio neprimjeren u razgovoru s djetetom. Negira da bi rekao FJ „neka ti mama potpiše dokument da te se odričem i da mi ga pošalje na mail“ te da bi joj rekao da će s policijom doći pred školu, da neće plaćati alimentaciju niti da bi rekao da će im djed uzeti stan. Negira da bi se baka i djed koristili neprimjerenim postupcima u odnosu na dijete. Potvrđuje da je htio da FJ nauči ruski jezik, da ju nije tjerao da uči jezik, da je uglavnom čitala knjige, gledala crtiće i filmove na ruskom jeziku. Nije htio odgovoriti na pitanja vezano za kazneni postupak i donesenu presudu zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava, ali je naveo da su neistinite tvrdnje da je vrijeđao suprugu govoreći pogrdne riječi pred djetetom. U iskazu navodi da ne zna tko je Zoyina razrednica, da nije bio niti jednom u školi, na informacije ne odlazi jer se zapravo ne želi dovesti u situaciju da tužiteljica ponovno pokrene neki postupak protiv njega. Ima pristup e- Dnevniku, ali ocjene ne gleda, kada ga nešto interesira zamoli prijateljicu da mu otvori e-Dnevnik, s djetetom o školi priča vrlo kratko jer na sva pitanja vezano za školu uvijek dobije odgovor „sve je ok“. Navodi da je uspjeh FJ u školi izuzetno dobar. Ne poznaje Zoyine prijateljice iz škole, ne zna kako se zovu, a u [adresa] se druži s prijateljicom Ć.

13. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu majke i zakonske zastupnice mlt. djeteta ĆJ jer drži da je ista objektivno, istinito, životno i uvjerljivo opisala okolnosti koje su odlučne za ishod ovoga spora, a njezin iskaz sukladan je i materijalnim dokazima koji prileže spisu.

14. Sud poklanja vjeru iskazu tuženika u dijelu koji se odnosi na nesporne činjenice između stranaka, no ne i u dijelu u kojem navodi kako su neistiniti navodi o njegovim postupanjima prema djetetu i voditeljici nadzora prilikom održavanja susreta obzirom dokumentacija u spisu i ostali provedeni dokazi ukazuju suprotno.

15. Posebna skrbnica mlt. djeteta navela je da iz mišljenja i prijedloga Zavoda proizlazi kako se osobni odnosi oca s mlt. djetetom nisu ostvarivali sukladno privremenoj mjeri, da između oca i djeteta ne postoji odnos bliskosti, kao i da je mlt. FJ u otporu prema osobnim odnosima s ocem. Također je navela da je prilikom izrade prijedloga s mlt. FJ ponovno proveden razgovor te je dijete jasno i otvoreno izrazilo svoje mišljenje da ne želi ostvarivati osobne odnose s ocem. Osim toga, utvrđeno je kako otac ne poznaje razvojne potrebe djeteta te u nekoliko navrata opterećuje dijete neprimjerenim sadržajem. Slijedom navedenoga i uvažavajući izraženo mišljenje djeteta navela je kako nema primjedbi na mišljenje i prijedlog Zavoda. U podnesku od 28. travnja 2024. navela je da smatra kako provođenje vještačenja nije u interesu djeteta obzirom je za potrebe izrade mišljenja od strane Zavoda provedena cjelokupna obrada stranaka, a obitelj je u praćenju Zavoda već duže vrijeme te su istom poznate sve okolnosti. Dalje je navela kako se osobni odnosi roditelja s djetetom pod nadzorom stručne osobe određuju u svrhu praćenja kvalitete istih, kao i u svrhu uspostavljanja odnosa povjerenja između djeteta i oca, ukoliko ono ne postoji, ističući da iz dokumentacije u spisu proizlazi kako svrha tako određenih odnosa nije postignuta.

16. Iz priloženog nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 8. ožujka 2019. za FJ proizlazi kako je obavljen razgovor s djevojčicom od strane psihologa i psihijatra, a djevojčica vezano za majku ne iznosi nešto što bi voljela da je drugačije dok za oca kaže da bi voljela da „bude bolji,“ a na pitanje kako navodi „ne znam“. Na upit kako mama i tata razgovaraju kaže „nikako.“ Verbalizira želju da roditelji pričaju. Vezano za odnos roditelja navodi da tata za majku kaže „proste riječi,“ ne želi izgovoriti. Na upit o strahovima navodi da se boji vanzemaljaca i čudovišta, navodi da se boji „tate…nije dobar…šalje moju mamu na sud i stalno ju vrijeđa…on govori pred menom da je kanta za smeće i tako…rekao je mami da kliže ko krava jer ne zna klizati“. Saznaje se kako otac živi u [adresa], opisuje „ja idem k njemu, ali ne često, on živi s mamom i tatom…oni su isto zločesti…deda se stalno dere na mene jer ne čitam dobro na ruskom (znam ga odavno)…da ću biti neuspješna u školi, da ću biti debela, da će mi se svi rugati, da neću imati ni jednog prijatelja, tada mi ne bude lijepo“. FJ navodi da kada dođe kod tate skine svoju odjeću i obuče drugu robu, baka joj kaže da se presvuče u „robu od tamo,“ kaže da kod tate ne nosi svoju odjeću. Iznosi da je kada je zadnji puta bila kod tate baka rekla da „cucla šibicu,“ ne zna zašto, kaže da je isto bilo jednom, sjedila je i gledala crtani, drugih kontekstualnih detalja se ne dobije. Crtež obitelji prikazuje djevojčicu, majku i njezinu obitelj, na upit za oca kaže da ga ne želi nacrtati jer je rekao da će biti „glupa i neuspješna,“ u daljnjem razgovoru kaže da joj je isto rekao jednom te se dalje povlači. Ne dobiva se informacija o eventualnom negativnom atribuiranju oca od strane majke. Zaključno mišljenje multidisciplinarnog tima je da se radi o psihomotorno nemirnijoj djevojčici, urednog općeg kognitivnog razvoja, kod koje se aktualno ne nalazi značajnih emocionalnih poteškoća, koja odrasta u obitelji razvedenih roditelja, neuspostavljene suradnje i komunikacije. Izostanak roditeljske suradnje predstavlja rizik za FJ budući je njegovanje pozitivne slike o drugome roditelju važno za djetetovo samopoimanje i pravilan razvoj. Djevojčica je spram oca ambivalentna, iznosi kako nema pozitivnih iskustava s ocem te izvještava o njegovim neprimjerenim postupanjima, kao i o neprimjerenim odgojnim postupcima i pritiscima od strane bake i djeda po ocu, no isto verbalizira bez većeg emocionalnog angažmana i širih kontekstualnih detalja, a s druge strane verbalizira kako bi voljela da „bude bolji“. Stoga se preporuča uključivanje djevojčice u supportivno praćenje psihologa. Roditelji su u individualnim razgovorima savjetovani vezano za međusobnu komunikaciju u najboljem interesu djeteta.

17. Za ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva provedenim dokaznim sredstvima utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti pa nije bilo potrebe da se dalje izvode dokazi. Svako daljnje provođenje dokaza bilo bi nesvrsishodno i protivilo bi se načelu ekonomičnosti i hitnosti ovog sudskog postupka. S tim u svezi sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se izvede dokaz provođenjem kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja na okolnost roditeljskih kapaciteta, psihologijsko-psihijatrijskog statusa roditelja, odnosa roditelja prema djetetu, eventualnog postojanja emocionalnog ili drugog zlostavljanja ili zanemarivanja djeteta od strane nekog od roditelja te utvrđivanja je li koji roditelj svojim postupcima otuđuje dijete od drugog roditelja. Stručni tim Zavoda se u podnesku od 19. svibnja 2025. očitovao kako je kroz izrečenu mjeru nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa dobiven uvid u dinamiku ostvarivanja osobnih odnosa djevojčice i oca, način odvijanja osobnih odnosa te suradnju roditelja s voditeljicom mjere. Navode kako raspolažu svim potrebnim informacijama koje su važne za izradu prijedloga i mišljenja za potrebe postupaka spora o roditeljskoj skrbi te da bi provođenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, a obzirom na dob djeteta, samo dodatno prolongiralo sudski postupak što nije u interesu djeteta. Nadalje, posebna skrbnica se u podnesku od 28. travnja 2025. očitovala kako smatra da provođenje vještačenja nije u interesu djeteta, a sve kako bi se izbjegla daljnja traumatizacija mlt. djevojčice. Navela je kako je s mlt. FJ već nekoliko puta obavljen razgovor vezano uz obiteljske okolnosti za predmetni postupak i da je djevojčica jasno izrazila svoje mišljenje te posebna skrbnica smatra kako bi ponovno ispitivanje djevojčice tijekom provođenja vještačenja bilo protivno zaštiti njezine dobrobiti.

18. Temeljem odredbe čl. 105. st. 1. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Temeljem odredbe čl. 105. st. 3. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. toga Zakona.

19. Obzirom na jasne razloge Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a uzimajući u obzir cjelokupni provedeni dokazni postupak, sud je prihvatio njihovo mišljenje koje je donijeto po stručnom timu nakon provedenih razgovora s roditeljima i mlt. djetetom te uvida u zaprimljena izvješća voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa i ostalu raspoloživu dokumentaciju. Pritom sud napominje kako je posebna skrbnica djeteta, kao osoba koja nije u nikakvom odnosu (prijateljskom, poslovnom, emocionalnom i sl.) s roditeljima djeteta, u cijelosti podržala prijedlog i mišljenje Zavoda. Mišljenje i prijedlog stručnog tima u dijelu u kojem je predloženo da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb sud smatra stručnim i objektivnim jer sve utvrđeno ukazuje da je obitelj u tretmanu nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad dugi niz godina, kao i da se na strani oca zapaža nedostatak inicijative i roditeljskog angažmana te neozbiljan i nonšalantan pristup u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi, zbog čega stručni tim procjenjuje da je samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u najboljem interesu djeteta. Naime, kvalitetan odnos djeteta i roditelja najbolji je prediktor za najbolji interes djeteta, zbog čega procjena tog odnosa ima najveću težinu prilikom odlučivanja o samostalnoj roditeljskoj skrbi. U konkretnom slučaju izraženo je djetetovo neprijateljsko raspoloženje prema ocu. Iz nalaza Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (dalje Poliklinika) doznaje se o neprimjerenim postupanjima oca. Djevojčica kada crta obitelj ne želi nacrtati oca iznoseći kako joj je rekao da će biti „glupa i neuspješna,“ u razgovoru navodi da je isto rekao jednom te se dalje povlači. Na upit o strahovima navodi da se boji vanzemaljaca i čudovišta, navodi da se boji „tate…nije dobar…šalje moju mamu na sud i stalno ju vrijeđa…“. Treba istaknuti da djevojčica o očevim neprimjerenim postupanjima verbalizira bez većeg emocionalnog angažmana i širih kontekstualnih detalja. Tijekom postupka posebno je valorizirana spremnost oba roditelja na suradnju, kao i poticanje na ostvarivanje odnosa djeteta s drugim roditeljem. Utvrđen je nedostatak inicijative i roditeljskog angažmana na strani oca, dok se za majku procjenjuje kako je uredno poticala susrete oca i mlt. djeteta te kako je redovito surađivala s voditeljicom mjere, kao i sa stručnim timom Zavoda. Dakle, iz svega navedenoga može se zaključiti da samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi predstavlja najbolji interes mlt. FJ.

20. Odredbom čl. 105. st. 5. ObZ-a propisano je da će sud kad donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. toga Zakona.

21. Sud je odredio da majka ĆJ, koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom, može zastupati dijete u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. OBZ-a samo uz suglasnost drugog roditelja odnosno oca ŽJ jer sud smatra da je isto u interesu i dobrobiti mlt. djeteta budući su osobno ime, pravo na stan i sloboda vjeroispovijesti jedna od temeljnih ljudskih prava te da je onda primjereno da odluka o ovim pitanjima koja se odnose na mlt. dijete bude donesena samo uz suglasnost oba roditelja.

22. Tijekom postupka je utvrđeno da se osobni odnosi mlt. djeteta i oca od travnja 2024. godine odvijaju pod nadzorom. Praćenjem dinamike ostvarivanja osobnih odnosa evidentira se kako se isti, unatoč činjenici da je ocu privremenom mjerom donesenom pod poslovnim brojem R1 Ob-2101/2023 omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom, nisu odvijali sukladno rješenju suda. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je otac od travnja 2024. do travnja 2025. ostvario 8 susreta s djetetom od ukupno 26 mogućih susreta. Većina održanih susreta trajala je svega nekoliko minuta. Otac bi rekao da odlazi „jer susret nema smisla“. Jednom prilikom na upit voditeljice mjere zašto ne želi ostati na susretu navodi da dijete očito s njim ne želi razgovarati te na glas pred FJ govori da je „došao jer mu se u Područnom uredu maše papirima i govori mu se da namjerno ne dolazi na susrete pa će sada dolaziti jer mora“. Susreti su često započinjali uzajamnom tišinom oca i mlt. FJ, a koja ne bi prestala niti na poticaj voditeljice mjere i njezin pokušaj motiviranja istih na razgovor. Otac niti pri jednom susretu nije organizirao aktivnosti primjerene dobi djeteta. Svaki put mu je bilo potrebno korigiranje i usmjeravanje od strane voditeljice mjere. Stručni tim Zavoda naveo je u mišljenju kako se u neposrednom kontaktu oca i kćeri uočava nedostatak emocionalne bliskosti, da otac ostavlja dojam rigidne i hladne osobe te da ozračje tijekom održavanja susreta pod nadzorom nije bilo ugodno. Otac je bez uvida i kritičnosti spram vlastitog ponašanja, usmjeren prvenstveno na svoja roditeljska prava, ne poznaje razvojne potrebe vlastitog mlt. djeteta i nije stvarno zainteresiran za uspostavljanje emocionalnog odnosa s djetetom. Štoviše, sam otac u razgovoru provedenom sa stručnim djelatnicima Zavoda za potrebe sastavljanja mišljenja i prijedloga predlaže da se osobni odnosi nadalje ostvaruju jednu subotu u mjesecu od 12,00 pa do 18,00 sati. Navedeno ukazuje da otac smatra kako bi bilo dovoljno da ostvaruje osobne odnose sa FJ jednu subotu mjesečno. U razgovoru sa stručnim timom sama FJ je navela kako smatra da otac dolazi na susret „kako bi nešto dokazao,“ a ne radi nje i da osjeća da se otac prema njoj odnosi kao prema predmetu. U predmetnom slučaju naglasak je na zaštiti i očuvanju dobrobiti djeteta kod kojeg prema mišljenju suda temeljenom na mišljenju Zavoda u ukupnosti i navodima Poliklinike susreti izazivaju opterećenje i stres te izlažu dijete neprimjerenim pritiscima od strane oca. Otac je savjetovan oko važnosti redovitih dolazaka na susrete, upućen je u svrhu susreta, iako ostavlja dojam da mu navedeno nije posve jasno obzirom susrete uglavnom koristi za prozivanje stručnog tima, voditeljice mjere i suda, dok s djetetom gotovo da i ne razgovara ili je spram FJ optužujući, na nju prebacuje odgovornost za same susrete, a tako i za njihov odnos, što kod djeteta izaziva stres. Otac ne uočava niti uvažava potrebe mlt. djeteta, a mlt. FJ je emocionalno potpuno zanemarena od strane oca. Iz dostavljenih izvješća voditeljice mjere ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe razvidno je da susreti, kada se održe, sami po sebi traju iznimno kratko obzirom da ih otac gotovo uopće ne koristi da bi uspostavio i unaprijedio odnos s djetetom, već tijekom susreta iskazuje frustraciju i negodovanje vezano uz sudsku odluku (ista mu se objašnjava na svakom susretu), negoduje oko postupanja Područnog ureda, voditeljice mjere i suda. Komunikacija oca s voditeljicom mjere, koja je prema utvrđenjima suda često bila iznimno loša, predstavlja također rizik za psihoemocionalni razvoj djeteta. Otac je fokusiran isključivo na sebe, dok su mu potrebe djeteta u posve drugom planu. Budući su u konkretnom slučaju ranije već poduzete blaže mjere zaštite djetetove dobrobiti, konkretno kroz ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom, a osobni odnosi mlt. djeteta i oca su svo vrijeme njihovog održavanja neproduktivni, nema pozitivnih pomaka, kod djeteta stvaraju osjećaj nezadovoljstva, ljutnje, opterećenja, sve do toga da djevojčica niti ne želi vidjeti oca te takvi susreti negativno utječu na sveukupni razvoj djeteta, sud je prihvatio prijedlog nadležnog Zavoda kako je potrebno zabraniti održavanje osobnih odnosa mlt. FJ s ocem smatrajući da je navedeni prijedlog u najboljem interesu maloljetnog djeteta.

23. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci pod točkama I. do III.

24. U ovom je postupku predloženo izmijeniti i odluku o uzdržavanja. Prilikom odlučivanja o protutužbenom zahtjevu i određivanju potrebne visine uzdržavanja za mlt. FJ sud je prihvatio sporazum stranaka da otac za uzdržavanje kćeri plaća iznos od 500,00 EUR mjesečno od presuđenja pa nadalje smatrajući kako je navedeni dogovor u interesu djeteta te je riješio kao pod točkom IV. izreke ove presude.

25. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci V. izreke sud je donio temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a smatrajući kako su obje stranke podjednako doprinijele trajanju postupka te troškovima povezanim s istim.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Petra Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda, u 5 istovjetnih primjerka. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po pun., uz rješenje o pristojbi

2. tuženiku po pun., uz rješenje o pristojbi

3. posebnoj skrbnici

4. HZSR, Područni ured Gornji Grad - Medveščak