Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-409/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Novi Sad, Ulica Narodnog fronta 58, ovrhovoditeljice AZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ovrhovoditeljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv ovršenika OSIJEK-KOTEKS d.d. Osijek, OIB: 44610694500, Šamačka 11, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostrmannu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ostermann Ivančić d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2328/2024-11 od 28. kolovoza 2024., dana 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2328/2024-11 od 28. kolovoza 2024., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi (donesenim otiskivanjem štambilje primjenom odredbe čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona - Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH; 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje u tekstu: OZ) na temelju ovršne isprave

– presude Apelacijskog suda u Novom Sadu broj Gž-3299/13 od 4. studenog 2013. kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu broj P-2790/11 od 26. listopada 2011. i istom je naloženo ovdje ovršeniku (tamo tužitelju) naknaditi trošak parničnog postupka tamo tuženiku HZ u iznosu od 247.500,00 RSD (2.169,12 EUR), a tuženiku EZ iznos od 217.000,00 RSD (1.901,81 EUR) i naknaditi trošak žalbenog postupka EZ u iznosu od 60.000,00 RSD (525,85 EUR), a EZ u iznosu od 176.800,00 RSD (1.549,50 EUR), sve prema važećem srednjem deviznom tečaju Narodne banke Srbije na dan 4. studenog 2013. (tečaj valute RSD iznosio je 114,1015 RSD = 1,00 EUR), a koja presuda je postala ovršna 24. prosinca 2013., prvostupanjski sud je povodom prijedloga ovrhovoditeljica od 16. kolovoza 2024., odredio ovrhu radi pljenidbe novčanih sredstava po svim kunskim i deviznim računima ovršenika kod svih banaka kod kojih ima otvorene poslovne račune i prijenosom zaplijenjenih sredstava na žiro račun punomoćnika ovrhovoditelja KZ.

2. Pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom (uz prijedlog za odgodu ovrhe) ovršenik pobija navedeno rješenje o ovrsi zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi čl. 109. st. 4. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ističući da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ovrhovoditeljicama produljiti rok za dopunu i ispravak prijedloga za ovrhu, navodi da ovrhovoditeljice nisu postupile po nalogu drugostupanjskom sudu, odnosno da iste nisu dostavile materijalno-pravni propis kojim je određena zatezna kamata u Republici Srbiji, odnosno na temelju čega su izvršile konverziju iz RSD u kn i EUR, zbog čega smatra da je ovršni sud počinio i bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ jer se rješenje o ovrsi ne može ispitati. Prigovara aktivnoj legitimaciji ovrhovoditeljica, navodi da tražbina za koju se traži ovrha ne proizlazi iz ovršne isprave te da ovrhovoditeljice nisu ovlaštene tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ). Ističe da je ispunjenje tražbine onemogućeno ili bar izmijenjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje o ovrsi i utvrditi prijedlog za ovrhu povučenim, podredno ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, odnosno preinačiti rješenje o ovrsi i odbiti ovršni zahtjev. Ovršenik ujedno predlaže i odgodu ovrhe određene pobijanim rješenjem o ovrsi navodeći da su ispunjeni kumulativni uvjeti propisani odredbom čl. 65. OZ. Konačno, navodi da rješenjem o ovrsi nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova sastavljanja žalbe i prijedloga za odgodu ovrhe u odnosu na rješenje o ovrsi broj Ovr-5448/2023 od 18. prosinca 2023., zbog čega predlaže donijeti dopunsko rješenje o predmetnom trošku, a ukoliko sud ne postupi na predloženi način, navodi da pobija navedeno rješenje o ovrsi i zbog tog razloga.

3. U očitovanju na žalbu ovršenika ovrhovoditeljice su u cijelosti osporile navode ovršenika i predložile drugostupanjskom sudu istu odbiti kao neosnovanu i dostaviti rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

4. Žalba ovršenika nije osnovana, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ.

5. Ovaj ovršni postupak započeo je 3. studenog 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave - presude Apelacijskog suda u Novom Sadu, broj Gž 3299/13 od 4. studenog 2013. (kojom presudom je preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu broj P-2790/11 od 26. listopada 2011.), koja presuda je postala pravomoćna 4. studenog 2013. i ovršna 24. prosinca 2013., i kojom je naloženo ovdje ovršeniku naknaditi trošak parničnog postupka i to HZ iznos od 247.500,00 dinara, a EZ iznos od 217.000,00 dinara, kao i da plati HZ na ime troškova žalbenog postupka iznos od 60.000,00 dinara, a EZ iznos od 176.800,00 dinara, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1-172/2022-2 od 2. siječnja 2023. primjenom čl. 86. do čl. 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj 53/91. i 88/01.), odnosno primjenom čl. 66. do 73. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, broj: 101/17.) priznata je navedena presuda Apelacijskog suda u Novom Sadu, broj Gž 3299/13 od 4. studenog 2013. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 22. kolovoza 2023.

6. Ovrhovoditeljice su u spis dostavile ovjereni prijevod rješenja o nasljeđivanju i to rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nenada Soldata iz Novog Sada broj O. 5038/2016 od 2. veljače 2017., iz kojeg je razvidno da je ovdje ovrhovoditeljica AZ nasljednica iza pok. NZ, rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Užicu broj O. 1123/13 od 18. listopada 2013. iz kojeg je razvidno da je SZ nasljednica iza pok. EZ i rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Violete Aleksandrić iz Užica broj O. 200/19 iz kojeg je razvidno da su ovdje ovrhovoditeljice BZ i AZO nasljednice iza pok. SZ.

7. Povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu, Općinski sud u Osijeku donio je rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave na novčanoj tražbini ovršenika broj Ovr- 5448/2023-4 od 18. prosinca 2023., protiv kojeg rješenja je ovršenik izjavio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe. Zaključkom suda prvog stupnja broj Ovr-5448/2023-11 od 31. siječnja 2024. upućen je ovršenik protiv ovrhovoditeljica pokrenuti parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ), a rješenjem istog suda broj Ovr-5448/2023-12 od 31. siječnja 2024. usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i odgođena je provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi od 18. prosinca 2023. do pravomoćnog okončanja postupka po žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi, odnosno do pravomoćnog završetka parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovaj sud uputio ovršenika, a protiv kojeg rješenja su ovrhovoditeljice izjavile žalbu.

8. Ovaj drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž Ovr-118/2024-2 od 24. travnja 2024. prihvatio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 5448/2023-4 od 18. prosinca 2023. i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz uputu prvostupanjskom sudu da temeljem odredbe čl. 109. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ rješenjem pozove ovrhovoditeljice da u određenom roku dopune prijedlog za ovrhu na način da naznače svoj OIB, te da uz prijedlog za ovrhu dostave ispravu iz koje je razvidno na koji način su izvršile konverziju iz RSD u kn, odnosno u EUR i da dostave materijalno-pravni propis iz kojeg će biti razvidna visina kamatne stope koja se primjenjuje u Republici Srbiji te ovjereni prijevod na hrvatski jezik – ovršne isprave na kojoj ovrhovoditeljice temelje svoj prijedlog za ovrhu. Nadalje, rješenjem ovoga suda broj Gž Ovr-118/2024-3 od 24. travnja 2024. prihvaćena je žalba ovrhovoditeljica i ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda broj Ovr-5448/2023-12 od 31. siječnja 2024. (kojim je usvojen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe).

9. U nastavku postupka, ovrhovoditeljice su dostavile podatke o svojim OIB, te su zaključkom prvostupanjskog suda od 13. lipnja 2024. pozvane dostaviti ispravu iz koje će biti razvidno na koji način su izvršile konverziju iz RSD u kn, odnosno u EUR i materijalno-pravni propis iz kojeg će biti razvidna visina kamatne stope koja se primjenjuje u Republici Srbiji, kao i da dostave ovjereni prijevod na hrvatski jezik ovršne isprave na kojoj temelje svoj prijedlog za ovrhu. Podneskom od 14. lipnja 2024. ovrhovoditeljice su predložile sudu produljiti rok za dostavu gore navedenih isprava, posljedično čemu im je sud zaključkom od 18. lipnja 2024. produžio rok za dostavu predmetnih isprava, pa su iste podneskom od 16. srpnja 2024. dostavile u spis ovjereni prijevod na hrvatski jezik presude Apelacijskog suda u Novom Sadu broj Gž-3299/13 od 4. studenog 2013., te nalaz i mišljenje vještaka Pavla Borkovića uz nalaz vještakinje ekonomsko-financijske struke Dragice Stojnić iz Sremske Mitrovice s navođenjem materijalno-pravnog propisa na temelju kojeg je izvršena konverzija. Iz dostavljenog nalaza vještaka Borkovića proizlazi da je dinar Republike Srbije (RSD) preračunat u EUR prema važećem srednjem deviznom tečaju Narodne Banke Srbije na dan 4. studenog 2013. (1 EUR = 114,1015 RSD), dok iz nalaza vještakinje Dragice Stojnić od 17. lipnja 2024. proizlazi da je zatezna kamata obračunata u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati (Službeni glasnik Republike Srbije, broj: 119/12), na osnovu godišnje stope zatezne kamate koja se utvrđuje na način da se na referentnu stopu Narodne banke Srbije dodaje 8 postotnih (procentnih) poena.

10. Ovrhovoditeljice su na poziv suda zaključkom od 8. kolovoza 2024., podneskom od 16. kolovoza 2024. dostavile sudu prijedlog za ovrhu u integralnom tekstu sukladno čl. 39. OZ, sa svime što su prethodno ispravile i dostavile prvostupanjskom sudu, nakon čega je sud donio pobijano rješenje o ovrsi.

11. Pobijano rješenje o ovrsi ispitano je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ prema kojoj u povodu žalbe iz st. 1. tog članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. toč. 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. tog Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

12. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ. Nadalje, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ i da je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. U odnosu na sadržaj žalbe kojom ovršenik pobija rješenje o ovrsi zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ, valja ponoviti da je ovršenik zaključkom suda od 31. siječnja 2024. upućen protiv ovrhovoditeljica pokrenuti parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ), te da se u spisu na listu broj 508 nalazi službena bilješka kojom je navedeno da je dana 9. rujna 2024. provjerom u parničnoj pisarnici utvrđeno da je ovršenik 16. veljače 2024. pokrenuo parnični postupak protiv ovrhovoditeljica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da se taj postupak vodi pred istim sudom prvog stupnja pod brojem P-109/24.

15. Nadalje, protivno žalbi ovršenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, jer rok iz čl. 109. st. 2. ZPP ne predstavlja zakonski rok, već sudski rok, posljedično čemu ga je sud ovlašten produžiti. U odnosu na pravnu prirodu roka iz čl. 109. st. 2. ZPP donesen je zaključak na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31. ožujka 2021., a koji glasi: „Rok iz čl. 109. st. 2. ZPP je sudski rok, te se isti može produžiti.“.

16. Iako je u pravu ovršenik kada u žalbi ističe da ovrhovoditeljice nisu dostavile materijalno-pravni propis (u fizičkom obliku: opaska ovog suda) iz kojeg bi bila razvidna visina kamatne stope koja se primjenjuje u Republici Srbiji, s obzirom da su ovrhovoditeljice u spis dostavile nalaz sudske vještakinje Dragice Stojnić, u kojem je navedeno da se u Republici Srbiji zatezna kamata obračunava sukladno Zakonu o zateznoj kamati (Službeni glasnik Republike Srbije broj 119/2012.; dalje u tekstu: Zakon o zateznoj kamati RS), te da je zakonska zatezna kamata u konkretnom slučaju obračunata u skladu sa tim Zakonom na osnovu godišnje stope zatezne kamate koja se utvrđuje tako što se na referentnu kamatnu stopu Narodne banke Srbije dodaje 8 postotnih (procentnih) poena, navedeni propust ovrhovoditeljica nije od odlučnog značaja i ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi. Kako se radi o zakonu koji je javno objavljen na internetskim stranicama Službenog glasnika Republike Srbije te je dostupan svima (kao i propisi koji se javno objavljuju na internet stranici Narodnih novina – službenog glasila Republike Hrvatske), to se ovaj sud uvidom u sadržaj istog uvjerio da je doista čl. 3. Zakona o zateznim kamatama RS propisano da se stopa zatezne kamate iz čl. 2. tog Zakona, na iznos duga koji glasi na dinare, utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Narodne banke Srbije uvećane za osam postotnih (procentnih) poena, dok je čl. 4. st. 1. istog Zakona navedeno da se stopa zatezne kamate iz čl. 2. tog Zakona, na iznos duga koji glasi na EUR, utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinanciranje uvećane za osam postotnih (procentnih) poena. Prema tome, nije u pravu ovršenik kada tvrdi da ovrhovoditeljice nisu postupile po zaključku suda i nisu obavijestile sud o kamatnoj stopi koja se primjenjuje u Republici Srbiji, odnosno da nalaz vještakinje Stojnić nije napisan na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

17. Konačno, ovršenik u žalbi navodi da ovrhovoditeljice nisu obavijestile sud, odnosno dostavile propis na temelju kojeg su izvršile konverziju iz RSD u kn, odnosno u EUR. No, imajući u vidu da su ovrhovoditeljice dostavile nalaz vještaka Borkovića iz kojeg jasno proizlazi da je ukupni iznos tražbine ovrhovoditeljica preračunat u EUR prema važećem srednjem deviznom tečaju Narodne Banke Srbije na dan 4. studenog 2013. (1 EUR = 114,1015 RSD), odnosno prema važećem srednjem tečaju Narodne banke Srbije na dan 17. lipnja 2024. (1 EUR = 117,4195 RSD), to je nedvojbeno da su ovrhovoditeljice postupile u cijelosti po zaključku suda na način da su dostavile tražene podatke, zbog čega su žalbeni navodi ovršenika u protivnosti sa stanjem spisa.

18. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ jer rješenje o ovrsi nema nedostataka zbog kojih se isto ne bi moglo ispitati, kod čega se napominje da je rješenje o ovrsi zakonito doneseno otiskom štambilje na prijedlogu za ovrhu sukladno odredbi čl. 41. st. 1. OZ te ne sadrži obrazloženje.

19. U odnosu na prijedlog ovršenika za donošenje dopunskog rješenja kojim bi mu ovršni sud dosudio trošak prethodnog žalbenog postupka, a podredno žalbe na rješenje o ovrsi, obzirom da mu nije dosuđen trošak iz žalbenog stadija postupka, odnosno jer nije doneseno dopunsko rješenje o troškovima, valja navesti da je odredbom čl. 14. st. 6. OZ propisano da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, pa prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu nije odlučivao i o prethodnim troškovima iz žalbenog stadija postupka, već će ovršenik, u roku iz citirane zakonske odredbe imati priliku zatražiti predmetni trošak zahtjevom za naknadu istog, a o kojem zahtjevu će odlučiti ovršni sud sukladno odredbi čl. 14. OZ.

20. Konačno, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode ovršenika koji se odnose na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ, obzirom da će ovršenik iste imati mogućnost isticati u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na pokretanje kojeg postupka je ovršenik upućen ranije navedenim zaključkom suda prvog stupnja.

21. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ.

22. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, to je istog valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

U Varaždinu 26. kolovoza 2025.

Sudac

Milko Sambolek