Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-163/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 27, SR Njemačka, zastupane po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku iz Osijeka, mlt. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po posebnoj skrbnici UV, dipl. iur., Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, iz Osijeka, Trg Ante Starčevića 12a, protiv tuženika ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, radi određivanja privremene mjere, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-450/2024-16 od 24. srpnja 2025., dana 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje koje glasi:

"I/ Određuje se privremena mjera kojom se nalaže ĆV da odmah i bez odgode dovede mlt. HV na adresu njezina prebivališta [adresa], kod njezina oca ĐV, te se zabranjuje ĆV odvođenje mlt. HV izvan Republike Hrvatske.

II/ Ova privremena mjera registrirati će se u prekograničnom informacijskom sustavu putem MUP-a RH.

III/ S preostalim zahtjevom za određivanje privremene mjere preko dosuđene tuženik se odbija kao neosnovanim."

2. Žali se tužiteljica i pobija predmetno prvostupanjsko rješenje, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela sudu tužbu radi razvoda braka, određivanja roditeljske skrbi i stanovanja, kao i određivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja, s kojim neće stanovati, te određivanje uzdržavanja.

5. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužiteljica odustala od sporazumnog prijedloga za razvod braka i od Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 9 spisa).

6. Osim navedenog iz spisa proizlazi (list 55 spisa) da tuženik izvješćuje sud o činjenici da je tužiteljica odvela dijete u Njemačku bez njegove suglasnosti, pa traži izdavanje predmetne privremene mjere sukladno odredbama članka 5., 10. i 419. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ).

7. Člankom 419. ObZ-a je određeno da sud može u postupku u kojem se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem odrediti jednu ili više mjera kojima se osigurava povratak djeteta ili zaprječuje protupravno odvođenje djeteta od strane roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose sa djetetom i to: 1. odrediti obvezu predaje putovnice roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose sa djetetom za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom sudu koji je mjeru odredio, 2. odrediti obvezu polaganja jamstva u novcu od strane roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose sa djetetom, 3. odrediti zabranu otuđenja ili opterećenja imovinskih prava roditelju koji ima pravo ostvarivati osobne odnose sa djetetom uz zabilježbu i upis zabrane u javne upisnike, 4. odrediti obvezu roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose da se redovito javlja zajedno sa djetetom ovlaštenom tijelu kao što je Centar za socijalnu skrb u mjestu u kojem se osobni odnosi ostvaruju, 5. odrediti mjesto gdje se osobni odnosi imaju ostvarivati, 6. zabraniti odlazak djeteta iz države u kojoj se osobni odnosi imaju ostvarivati, te odrediti registraciju zabrane u državnom ili prekograničnom informacijskom sustavu. Stavkom 2. citiranog članka je određeno, kada određuje mjeru iz stavka 1. ovog članka sud mora posebno voditi računa o prijašnjem ponašanju roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose sa djetetom.

8. Prema mišljenju stručnog tima nadležnog Zavoda za socijalni rad (list 49-51 spisa) proizlazi da je u interesu mlt. djeteta donošenje privremene mjere po kojoj će mlt. HV nastaviti živjeti sa ocem JV na adresi oca i da se osobni odnosi majke ĆV sa mlt. djetetom ostvaruju po majčinom dolasku u Hrvatsku, po dogovoru roditelja uz obveznu majčinu potvrdu dolaska dan ranije i obvezu majke redovnog odvođenja mlt. HV u vrtić za vrijeme dok je dijete s njom.

9. Ujedno smatraju da je opravdano da otac samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu prijave prebivališta mlt. djeteta, predškolskog odgoja, školovanja i zdravlja, budući bi se na taj način zaštitila prava i interesi mlt. djeteta i da je otac dužan majku djeteta obavještavati o svim bitnim okolnostima vezano za dijete, dok je majka dužna redovito i kontinuirano informirati se kod oca o mlt. djetetu i truditi se sudjelovati u svim aspektima odgoja i odrastanja djeteta uključujući i financijski doprinos za uzdržavanje mlt. HV.

10. A prema izvješću o osobnim i obiteljskim prilikama roditelja (list 52-54 spisa) proizlazi da tužiteljica želi da mlt. dijete živi s njom u Njemačkoj gdje trenutno živi i radi, s čim nije suglasan tuženik, nego isključivo želi da mlt. dijete živi s njim.

11. Kako iz spisa proizlazi da je tužiteljica odvela dijete u Njemačku bez suglasnosti tuženika (list 57 spisa), to je sud prvog stupnja na osnovu činjeničnog stanja u spisu zaključio da je opravdano donijeti privremenu mjeru sadržaja kako je navedeno u izreci pobijane prvostupanjske odluke.

12. Roditelj čija prava na roditeljsku skrb nisu suspendirana ili oduzeta može zakonski odvesti dijete u drugu državu radi preseljenja uz suglasnost drugog roditelja koji ima pravo na roditeljsku skrb. U konkretnom slučaju oba roditelja za sada imaju zajedničku roditeljsku skrb dok se pravomoćno ne odluči u parničnom postupku.

13. Ujedno roditelj koji želi odvesti dijeti u drugu državu radi preseljenja, a nema suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta, može podnijeti zahtjev sudu za utvrđenje da je djetetovo mjesto boravišta u državi u koju taj roditelj želi odvesti dijete, odnosno može podnijeti zahtjev nadležnom sudu za suspenziju prava drugog roditelja na roditeljsku skrb ili podnijeti zahtjev za oduzimanje prava drugog roditelja na roditeljsku skrb.

14. U slučaju privremenog odvođenja nije potrebna suglasnost drugog roditelja, međutim za odlučivanje o zahtjevu (privremenoj mjeri) za povratak djeteta nije od važnosti proizlazi li pravo na skrb iz zakonske sudske odluke ili sporazuma, nego se primjenjuje uvijek kada god dođe do nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta u drugoj državi.

15. Nalaganje hitnog povratka djeteta ima za cilj smanjiti traume djeteta, pogotovo manje životne dobi, izazvane odvođenjem djeteta u drugu državu, jer je u najboljem interesu djeteta da se vrati u mjesto iz kojeg je odvedeno, s obzirom da su sudovi u mjestu djetetovog boravišta (a to je adresa tuženika), ovlašteni donositi odluke o skrbi za dijete uz pomoć ovlaštenih vještaka (psihijatra i psihologa).

16. Postoje iznimke koje omogućavaju ne donošenje odluke o povratku djeteta i to ako se radi o ozbiljnoj opasnosti povratka djeteta u državu boravišta, eventualno ako se radi o pristanku za odlazak djeteta u drugu državu, te ako bi odluka kojom se nalaže povratak djeteta predstavljala kršenje osnovnih načela zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda države kojoj je zahtjev poslan.

17. Protivljenje djeteta omogućava tijelu države kojoj je podnesen zahtjev da odbije narediti povratak djeteta i to ako utvrdi da se dijete suprostavlja povratku i da s obzirom na godine može se uzeti djetetovo mišljenje.

18. To se procjenjuje od slučaja do slučaja. U svakom slučaju sud se ne smije upuštati u razmatranje činjenica koje bi predstavljale bitne okolnosti za odlučivanje o tome tko i kako ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu koje, kao u konkretnom slučaju, je očito odvedeno u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja, s namjerom da ostane u drugoj državi gdje majka živi i radi.

19. Pozivanje na fizički pregled mlt. djeteta u Njemačkoj koji je obavljen nad djetetom ne ukazuje na zlostavljanje djeteta nego na eventualnu daljnju obradu, koja zasigurno nije isključena ni u parničnom postupku koji je u tijeku i koji će se provesti kombiniranim vještačenjem psihijatra i psihologa, a po potrebi i drugih liječnika, kako bi se utvrdila anamneza roditelja i kapaciteti roditeljske skrbi, te psihičko i fizičko stanje djeteta. Uostalom u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi – članak 352. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

20. U konkretnom slučaju se radi o odvođenju djeteta bez suglasnosti drugog roditelja, a prema stanju u spisu ne proizlaze okolnosti koje bi ukazivale na ozbiljnu opasnost za dijete, jer to ne proizlazi iz dosadašnjeg ponašanja roditelja s kojim je dijete stanovalo.

21. Također će se tijekom obrade uzeti u obzir, koliko to okolnosti slučaja opravdavaju mišljenje djeteta putem posebne skrbnice koja štiti interese mlt. djeteta, a isključuje međusobne frustracije roditelja.

22. Stoga prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja je donio zakonitu odluku jer tužiteljica nema zakonske osnove za postupanje s djetetom na način kako je ista to učinila, jer suglasnost roditelja u ovakvim okolnostima slučaja je opravdana i tijekom parničnog postupka utvrdit će se sve bitne i odlučne činjenice glede roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim neće živjeti.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 380. točka 2. ZPP- a.

U Splitu, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ankica Matić