Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-430/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LV zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – nastavno: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2025., broj K-246/2025-15, u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, djelomično se preinačuje sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja koja je okrivljeniku izrečena pod točkom VII. pobijane presude, u pogledu njezina trajanja te se na temelju članka 73. stavak 2. KZ/11. određuje da traje 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, dok u preostalom dijelu sigurnosna mjera ostaje neizmijenjena.
II. U preostalom dijelu, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda i odbija se žalba okrivljenika LV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni LV proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., te su mu temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na štetu JV kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na štetu JV, kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci te je temeljem članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.1. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku LV opozvana je se osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd- 33/2023-7 od 31. svibnja 2023., koja presuda je postala pravomoćna istog dana, a kojom presudom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 2 mjeseca, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 8 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, te se ujedno citirana osuda iz presude Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd-33/2023-7 od 31. svibnja 2023. – jedinstvena kazna zatvora od 2 godine i 2 mjeseca smatra okrivljeniku utvrđenom.
1.2. Na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11, te u vezi članka 58. stavka 1. i stavka 3. KZ/11 i članka 179.a KZ/11 te članka 139. stavka 3. KZ/11, okrivljenik LV, kojemu se i osuda iz ovog predmeta broj Kzd- 33/2023 na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, sukladno članka 58. stavak 3. KZ/11 smatra utvrđenom, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jednog) mjeseca.
1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku LV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja okrivljenika – 10. travnja 2025., pa nadalje iz ovog predmeta, kao i dio kazne iz djelomične uvjetne osude koju je okrivljenik već izdržao u trajanju od 8 (osam) mjeseci, prema presudi Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-33/2023-7 od 31. svibnja 2023.
1.4. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, i to oštećenoj JV, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1993., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ju uočio, a koja se sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 2 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Varaždin, po članku 73. stavku 5. KZ/11.
1.5. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljeni OV po braniteljici po službenoj dužnosti Jeleni Tkalec, odvjetnici u Varaždinu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu.
3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu predlaže da nadležni Županijski sud, kao drugostupanjski sud, žalbu okrivljenika podnijetu putem braniteljice, odbije u cijelosti te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.
5. Žalba okrivljenika LV nije osnovana.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud u odluci o kazni, propustio primjereno vrednovati činjenicu da je okrivljenik priznao počinjenje predmetnog djela, te da je žrtva s okrivljenikom jedno vrijeme živjela u zajednici bez straha, kao i da je okrivljenik brinuo o djeci žrtve. Tvrdi da je ponašanje okrivljenika za koje priznaje krivnju, posljedica nesnalaženja okrivljenika u životnoj ljubavnoj situaciji.
7. Nije osnovana tvrdnja da je propušteno kao olakotno cijeniti činjenicu da je okrivljeni priznao djelo, obzirom da je prvostupanjski sud pri odluci o kazni pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude, pravilno naveo da je kao olakotno okrivljeniku cijenjeno njegovo priznanje počinjenje kaznenih djela te izraženo kajanje zbog počinjenog. Neosnovano žalitelj tvrdi da je valjalo kao olakotno na strani okrivljenika cijeniti to što je žrtva s okrivljenikom jedno vrijeme živjela u zajednici bez straha te što je okrivljenik brinuo o djeci žrtve, obzirom da se ne radi o okolnostima koje bi se u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11, mogle smatrati olakotnim.
8. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio da je okrivljenik specijalni povratnik na kojega prethodno izrečena djelomična uvjetna osuda nije djelovala da uskladi svoje ponašanje. Naime, okrivljenik ponavlja počinjenje istih kaznenih djela sada u odnosu na drugu žrtvu, pri čemu se zamjećuje daljnja progresija u pogledu psihičkog i fizičkog nasilja.
9. Polazeći od stupnja krivnje, imajući u vidu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te spomenutu daljnju progresiju u nasilju, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku LV, za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, te kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na temelju članka 51. KZ/11, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku LV opozvao osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-246/2025-15 brojem Kzd-33/2023-7 od 31. svibnja 2023., kojom presudom je okrivljenik bio presuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 2 mjeseca, i tu kaznu uzeo kao utvrđenu, te osudio okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jednog) mjeseca, uz primjenu sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, oštećenoj na temelju 73. stavka 1. i 2. KZ/11., u trajanju od 2 godine. I po mišljenu ovoga vijeća, takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne prestroga kako ističe žalitelj jer se ista utvrđuje u odnosu na okrivljenika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na okrivljenika da ubuduće ne čini više kaznena djela te na resocijalizaciju okrivljenika.
10. Iako žalitelj ne osporava odluku u pogledu određene sigurnosne mjere, valja reći da je i u tom pogledu pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 73. KZ/11, izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenoj JV na udaljenost ne manju od 100 metara, obzirom da postoji opasnost da bi počinitelj prema oštećenoj ponovno počinio kazneno djelo, a imajući u vidu nasilnost i dugotrajnost agresivnog ponašanja okrivljenika za koje je oglašen krivim. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno naznačuje trajanje te mjere. Naime, obzirom da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora, to mu se navedena mjera može izreći u trajanju od 1 do 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora, pa je stoga valjalo po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu i to u dijelu kojim je određeno trajanje te mjere, te na temelju članka 73. stavak 2. KZ/11 odrediti da ta sigurnosna mjera traje 2 godine dulje od izrečene kazne zatvora.
11. Kako Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu, 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Elma Kaleb Mamić
