Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-1319/2021-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antu Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-482/2017-55 od 27. travnja 2021., 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-482/2017-55 od 27. travnja 2024. u odnosu na glavnu tražbinu sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, te u dijelu troškova postupka za iznos od 15.078,83 kn/ 2.001,30 eur sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika u odnosu na dosuđeni parnični trošak te se preinačuje citirana presuda na način da se odbija kao neosnovan trošak parničnog postupka tužitelja iznad iznosa iz točke I. izreke, za iznos od 250,00 kn/ 33,18 eur.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 5.940,97 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.328,83 kn sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženoj.

2.1. Tužena žalbom u bitnome osporava ocjenu dokaza prvostupanjskog suda posljedično čemu i utvrđeno činjenično stanje o odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, temeljenog na iskazima svjedoka i tužitelja, a različitom od službene dnevne evidencije o radu tužitelja i naloga o slobodnim danima koje je dostavila tužena i za koje tvrdi da su javna isprava u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a. Žaliteljica se protivi prihvaćanju izračuna razlike plaće prema vještačkom nalazu u varijanti radnog vremena utvrđenog prema iskazima svjedoka i tužitelja uz uračunavanje korištenih slobodnih dana (varijanta d). Također tužena žalbom upire u nepravilnu odluku o parničnom trošku obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u odnosu na naznačenu vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva te konačnog kondemnatornog zahtjeva kao i priznanje pravnih radnji punomoćnika tužitelja protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava kao netočne navode tužene glede dokazne snage dostavljene dnevne evidencije rada tužitelja na terenu ističući da je u postupku tužitelj dokazao stvarni rad na terenu pa predlaže žalbu odbiti i potvrditi kao zakonitu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe – pripadnika Hrvatske kopnene vojske, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima, za mjesec travanj 2012., srpanj, listopad i studeni 2013. te siječanj i veljaču 2014.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj nakon neuspješnog obraćanja tuženoj radi mirnog rješenja spora podnio sudu stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 186.b ZPP-a te je podneskom od 29.1.2021. precizirao tužbeni zahtjev sukladno financijskom nalazu i mišljenju sačinjenog temeljem dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedoka (varijanta d),

- da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na utuženo razdoblje,

- da se u konkretnoj pravnoj stvari imaju primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.) kao i potom donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012) koja se primjenjuje od 1.11.2012. te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće,

- da sukladno citiranim propisima tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31.5.2014.,

- da prema iskazima svjedoka ŽS i BS te iskaza tužitelja proizlazi da su zajedno radili u utuženom razdoblju na terenu u ... i na ..., da se terenski rad odrađivao radnim danom i danima vikenda te da iz njihovih neposrednih i sukladnih iskaza nesporno proizlazi da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 07,00 do 19,00 sati, subotom od 07,00 do 19,00 sati, te nedjeljom od 08,00 do 16,00 sati,

- da tužena nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima radom tužitelja na terenu,

- da prema navodima vještak proizlazi da iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) je vidljivo da tužena nije tužitelju obračunavala prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad,

- da vještak obračun neplaćenih sati rada daje u četiri varijante, prvu i drugu na temelju dokumentacije u sudskom spisu, dok treću i četvrtu varijantu po uputi suda, a po prijedlogu tužitelja, na način da za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu, vještak sate rada obračunava kao da je tužitelj radio radnim danom od 7:00 do 19:00 sati, subotom od 7:00 do 19:00 sati te nedjeljom od 8 do 16 sati,

- da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.,

- da evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju je pravilnost u konkretnom slučaju tužitelj s uspjehom osporio, a saslušani svjedoci su potvrdili da ista nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja,

- da je stoga prvostupanjski sud prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja potkrjepljujući svoje stajalište brojnim odlukama županijskih sudova.

6.1. Slijedom izloženog i primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom i nedjeljom, u utuženom iznosu od 5.940,97 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

6.2. Odluku o parničnom trošku kojom se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 15.328,83 kune sa kamatom tekućom od presuđenja do isplate prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, odmjeravajući visinu poduzetih radnji tužitelja sukladno odredbama Tarife, a prema vrijednosti predmeta spora manifestacijskog zahtjeva te potom kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tužena s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika radi čega prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U ovoj fazi postupka sporno je je li tužitelj u utuženom razdoblju radio na terenu u prekovremenom radu koje je utvrđeno prema personalnim dokazima različito od dostavljene službene dokumentacije tužene o dnevnoj evidenciji radnog vremena tužitelja na terenu.

9. Obzirom na žalbene navode tužene o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju - radnih sati tužitelja prilikom rada na terenu u utuženom razdoblju, treba reći da se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. u svezi članka 464. stavak 2. ZPP-a te se presuda kojom se završava spor u takvom postupku prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim povrede iz točke 3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U odnosu na navode iz žalbe tužene o pogrešnoj ocjeni provedenih dokaza prvostupanjskog suda, dajući prednost personalnim u odnosu na materijalne dokaze, također treba reći da nije dopušteno presudu u postupku male vrijednosti pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a sukladno prednje navedenoj odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a. Protivno navodima u žalbi tužene, službene evidencija radnog vremena koju poslodavac vodi po Zakonu nije javna isprava, jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a, već ista ima dokaznu snagu privatne isprave.

11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – mjerodavne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02 i NN 73/13), koje su bile na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Prema odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.). Dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema podzakonskim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

11.1. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud primijenio i podzakonske propise, Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 1.10.2009., a koji su doneseni na temelju prednje navedenog ZSOSRH/02 kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Pritom je važno istaknuti da je vještak pri izradi obračuna razlike plaće s osnove prekovremenog rada ostvarenog radom na terenu uzeo u obzir korištene slobodne dane tužitelja ostvarene u prekovremenom radu dok nije uzeo u obzir rad u dežurstvu i stražu po kojim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.

12. Slijedom izloženog navodi žalbe tužene ukazuju se neosnovanim obzirom da u donošenju pobijane presude nisu ostvareni žalbeni razlozi iz odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a te je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja obvezujući tuženu da mu isplati razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu u utuženom periodu.

13. Protivno žalbenim navodima tužene u svezi odluke o trošku prema postavljenom manifestacijskom zahtjevu te uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjev, zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda podudarno je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u recentnim odlukama (npr. Rev 1202/2024, Rev 589/2021, Rev 145/2023):

"Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."

13.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka na ime nagrade punomoćniku tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku, prema vrijednosti predmeta spora od 10.200,00 kn naznačenog u stupnjevitoj tužbi do postavljanja kondemnatornog zahtjeva podneskom tužitelja od 29.1.2021., a nadalje za poduzete radnje prema vrijednosti zatraženog iznosa od 5.940,97 kn primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

14. Također tuženik u žalbi neosnovano osporava odmjerene odvjetničke troškove tužitelja sukladno odredbama Tarife za sastav podnesaka, a koje troškove prvostupanjski sud detaljno analizira i pojedinačno obrazlaže, kako u pogledu važnosti za postupak tako i u odnosu na visinu pravilno se pozivajući na odredbe Tarife. Neosnovani su žalbeni navodi u odnosu na podnesak tužitelja od 12.10.2017. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu tužene kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud te pravilno primjenjuje odredbu Tbr. 8. točka 1. Tarife glede visine istoga kao i u odnosu na podnesak tužitelja od 12.10.2017. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

14.1. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je sud odmjerio nagradu tužitelju primjenom odredbe Tbr. 8. točka 3. Tarife u odnosu na podnesak od 27.2.2018. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tužene od 6.2.2018. uz koji je tužena dostavila brojnu dokumentaciju; podneskom od 20.2.2019. tužitelj je postupao po nalogu suda pravovremenom dostavom obavijesti o uplati predujma za vještačenje (odredbe ZPP-a ne poznaju obvezu suda za provjeru uplata stranaka), dok se podnescima od 28.5.2019. i 12.2.2021. tužitelj očitovao na podneske tužene. Primjećuje se da je tužena tijekom postupka parcijalno dostavljala dokumentaciju i podnescima se očitovala na tijek postupka čime je i sama doprinijela potrebi tužitelja da se na iste očituje. Također su netočni navodi tužene da je tužitelj mogao dostaviti podneske na ročištu budući je takvo postupanje neekonomično i protivno odredbama ZPP-a jer se na taj način utječe na moguće odgode ročišta i dugotrajnost postupka obzirom da se svakoj strani u postupku mora omogućiti očitovanje na poduzete radnje protivne strane.

15. Međutim, ovaj sud cijeni osnovanim žalbene navode tužene u odnosu na podnesak tužitelja od 26.9.2018. u kojem se tužitelj očitovao na podnesak tužene od 13.7.2018. (kojim se tužena očitovala na prethodni podnesak tužitelja), a u kojem je tužitelj u bitnome ponovio navode iz podneska od 27.2.2018. pa se stoga isti ukazuje nepotrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.

16. Iz navedenih razloga, pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

17. Odluka o trošku žalbenog postupka, sadržana u točki III. izreke ove presude, donijeta je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u odnosu na zahtjev tužene za naknadu troška žalbe budući da tužena nije uspjela u žalbenom postupku u odnosu na glavno potraživanje, dok u odnosu na zahtjev tužitelja temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje žalbenog postupka.

U Rijeci 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković