Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-613/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Pule, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1750/2019-55 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OTP banka d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1750/2019-55 od 20. lipnja 2024., u stavku II. izreke.
i
r i j e š i o j e
I. Uvažavaju se žalbe 1. tužitelja FC i 2. tužiteljice RC te tuženika OTP banke d.d., kao osnovane i ukida se rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1750/2019-55 od 20. lipnja 2024. pod stavcima II i III izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj 061207259362 SN kojeg su prvotužitelj kao korisnik kredita i zalogodavac te drugotužitelj kao zalogodavac s jedne strane i tuženik kao banka s druge strane sklopili dana 07.12.2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1.1. koja glasi:
« …u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate... »,
u odredbi čl.1.2. koja glasi:
«Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. »,
u odredbi čl.1.3. koja glasi: «Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule» te u odredbi čl.1.4. koja glasi:
« Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta»
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženiku da isplati prvotužitelju FC iznos od 17.563,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku:
na iznos od 9,63 EUR počev od 15.02.2008. godine do isplate;
na iznos od 16,26 EUR počev od 15.03.2008. godine do isplate;
na iznos od 8,71 EUR počev od 28.04.2008. godine do isplate;
na iznos od 6,68 EUR počev od 15.05.2008. godine do isplate;
na iznos od 9,75 EUR počev od 15.06.2008. godine do isplate;
na iznos od 20,41 EUR počev od 23.07.2008. godine do isplate;
na iznos od 20,25 EUR počev od 15.08.2008. godine do isplate;
na iznos od 20,15 EUR počev od 15.09.2008. godine do isplate;
na iznos od 29,91 EUR počev od 15.10.2008. godine do isplate;
na iznos od 33,49 EUR počev od 15.11.2008. godine do isplate;
na iznos od 48,87 EUR počev od 15.01.2009. godine do isplate;
na iznos od 73,50 EUR počev od 15.02.2009. godine do isplate;
na iznos od 73,75 EUR počev od 15.03.2009. godine do isplate;
na iznos od 65,48 EUR počev od 15.04.2009. godine do isplate;
na iznos od 67,38 EUR počev od 18.05.2009. godine do isplate;
na iznos od 19,04 EUR počev od 17.06.2009. godine do isplate;
na iznos od 9,00 EUR počev od 17.07.2009. godine do isplate;
na iznos od 10,49 EUR počev od 19.08.2009. godine do isplate;
na iznos od 8,90 EUR počev od 25.09.2009. godine do isplate;
na iznos od 9,30 EUR počev od 27.10.2009. godine do isplate;
na iznos od 8,56 EUR počev od 18.11.2009. godine do isplate;
na iznos od 10,37 EUR počev od 18.01.2010. godine do isplate;
na iznos od 77,68 EUR počev od 18.01.2010. godine do isplate;
na iznos od 90,68 EUR počev od 16.03.2010. godine do isplate;
na iznos od 21,29 EUR počev od 21.04.2010. godine do isplate;
na iznos od 29,02 EUR počev od 15.05.2010. godine do isplate;
na iznos od 104,25 EUR počev od 15.06.2010. godine do isplate;
na iznos od 113,94 EUR počev od 15.07.2010. godine do isplate;
na iznos od 47,03 EUR počev od 17.09.2010. godine do isplate;
na iznos od 36,51 EUR počev od 26.10.2010. godine do isplate;
na iznos od 136,44 EUR počev od 14.12.2010. godine do isplate;
na iznos od 138,54 EUR počev od 17.01.2011. godine do isplate;
na iznos od 114,71 EUR počev od 22.03.2011. godine do isplate;
na iznos od 54,02 EUR počev od 29.04.2011. godine do isplate;
na iznos od 61,23 EUR počev od 15.05.2011. godine do isplate;
na iznos od 73,97 EUR počev od 16.06.2011. godine do isplate;
na iznos od 90,77 EUR počev od 15.07.2011. godine do isplate;
na iznos od 97,68 EUR počev od 25.08.2011. godine do isplate;
na iznos od 72,11 EUR počev od 18.10.2011. godine do isplate;
na iznos od 70,84 EUR počev od 18.11.2011. godine do isplate;
na iznos od 76,25 EUR počev od 19.12.2011. godine do isplate;
na iznos od 81,45 EUR počev od 15.01.2012. godine do isplate;
na iznos od 84,01 EUR počev od 16.02.2012. godine do isplate;
na iznos od 142,18 EUR počev od 17.04.2012. godine do isplate;
na iznos od 23,18 EUR počev od 09.05.2012. godine do isplate;
na iznos od 24,62 EUR počev od 19.06.2012. godine do isplate;
na iznos od 146,55 EUR počev od 19.06.2012. godine do isplate;
na iznos od 81,60 EUR počev od 15.07.2012. godine do isplate;
na iznos od 80,82 EUR počev od 15.08.2012. godine do isplate;
na iznos od 75,65 EUR počev od 21.09.2012. godine do isplate;
na iznos od 80,23 EUR počev od 18.10.2012. godine do isplate;
na iznos od 77,96 EUR počev od 01.12.2012. godine do isplate;
na iznos od 88,24 EUR počev od 14.01.2013. godine do isplate;
na iznos od 79,93 EUR počev od 11.02.2013. godine do isplate;
na iznos od 79,46 EUR počev od 07.03.2013. godine do isplate;
na iznos od 83,56 EUR počev od 11.04.2013. godine do isplate;
na iznos od 80,34 EUR počev od 29.04.2013. godine do isplate;
na iznos od 134,90 EUR počev od 14.06.2013. godine do isplate;
na iznos od 74,50 EUR počev od 15.06.2013. godine do isplate;
na iznos od 15,30 EUR počev od 15.07.2013. godine do isplate;
na iznos od 73,04 EUR počev od 15.08.2013. godine do isplate;
na iznos od 76,01 EUR počev od 15.09.2013. godine do isplate;
na iznos od 77,94 EUR počev od 15.10.2013. godine do isplate;
na iznos od 13.714,77 EUR počev od 04.11.2013. godine do isplate;
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
Rješenjem istoga suda riješeno je:
„I Dopušta se preinaka tužbe tužitelja od dana 22. ožujka 2024.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.878,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u cijelosti.“
2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik, sadržajno pod stavkom II. izreke, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u stavku II i III izreke rješenja. Tuženik predlaže da sud drugoga stupnja prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Protiv rješenja o troškovima postupka u dijelu s kojim nisu uspjeli (stavak II izreke rješenja) žale se i tužitelji ne navodeći određene razloge za žalbu, s prijedlogom sudu drugog stupnja da rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji i preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Traže trošak sastava žalbe.
4. Žalba tuženika protiv presude nije osnovana, dok su osnovane žalbe stranaka protiv rješenja o troškovima postupka.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik, jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude te je prvostupanjski sud iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih nije uvažio prigovor tuženika o potrebi umanjenja njegove obveze vraćanja iznosa od 17.563,08 EUR stečenog bez osnova na temelju ništetne ugovorne odredbe za iznos negativne razlike od 1.200,85 EUR. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničnom postupku, a posebno čl. 22. i 323. ZOO te čl. 502.a i 502.c ZPP, kao i relevantne odredbe ZZP. Sud se pozvao i na pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava potrošača, koje prema čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP obvezuju u pojedinačnim postupcima. Dakle, nije riječ o izostanku pozivanja na materijalne propise, već o tome da je sud svoju odluku obrazložio oslanjajući se na već utvrđenu ništetnost spornih odredaba u kolektivnom sporu. Čak i kada bi obrazloženje u tom dijelu bilo šturo, to ne bi činilo presudu neispitivom.
6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza, koje je, suprotno žalbenom navodu tuženika, naveo u točki 3. obrazloženja, i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.
8. Obzirom da je u žalbenom postupku jedino sporno je li prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja obveze tuženika da na temelju ništetne odredbe o valuti obveze u CHF iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 061207259362 SN kojeg su 1. tužitelj kao korisnik kredita i zalogodavac te 2. tužiteljica kao supružnik zalogodavca s jedne strane i tuženik kao banka s druge strane sklopili 7. prosinca 2006., trebao utvrđeni iznos plaćen tuženici s osnove te ništene odredbe umanjiti za iznose anuiteta koje je 1. tužitelj kao korisnik kredita platio u manjem iznosu u vrijeme kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na srednji tečaj Hrvatske narodne banke prema kojem je tužitelju kao korisniku kredita isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 76.330,00 CHF (1 CHF = 4,624881 kn), to samo kratko valja navesti da je prvostupanjski sud odlučujući o ništetnosti odredbe navedenog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 061207259362 SN kojim je ugovorena obveza tužitelja vraćati mjesečne anuitete obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta, utvrdio da je navedena odredba ništetna pozivajući se primjenom članka 502.c ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, na obvezujući učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tužitelja potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više osam banaka pa tako i protiv tuženice kao šesto tuženice u tom postupku koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe valutne klauzule uz koju je vezana otplata kredita za švicarski franak koju ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu je tuženik koristio u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.
9. Provedenim dokazom financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš prvostupanjski sud je utvrdio da preplata na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je tuženik teretio 1. tužitelja kao korisnika kredita i koje je iznose 1. tužitelj platio, u odnosu na visinu anuiteta ugovoren prema početnom otplatnom planu i tečaju koji je bio važeći na dan isplate kredita iznosi 17.563,08 EUR ukupno te je imajući u vidu posljedice ugovaranja ništetne odredbe propisane čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) primjenom te zakonske odredbe kao i odredbe čl. 1111. ZOO obvezao tuženika da 1. tužitelju isplati navedeni iznos zajedno sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od dana plaćanja istih do isplate koju obvezu plaćanja zatezne kamate temelji na čl. 1115. ZOO.
10. U odnosu na financijskim vještačenjem utvrđenu razliku u anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja u ukupnom iznosu od 1.200,85 EUR tzv. negativnu razliku za koji iznos tuženik smatra da je trebalo uzeti u obzir i umanjiti iznos utvrđene preplate, prvostupanjski sud navodi da tuženik samo općenito osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu i kamatnu stopu, te da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na recentnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/23.
11. Izneseno stajalište prvostupanjskog suda tuženik u žalbi smatra pogrešnim i neosnovanim ukazujući da je već kod izračuna preplate po tečaju istaknuo da se ne mogu isključiti negativne razlike pa obzirom da se ništetne odredbe ne primjenjuju – kako za tužitelja tako i za tuženicu, obveze tužitelja po kreditu imaju se svesti na one iznose koje je trebao platiti bez primjene ništetne odredbe, i to kako za period kada je platio manje tako i za period kada je platio više od obveze po početnom otplatnom planu. Pri tome ukazuje na "recentnu" sudsku praksu ostalih županijskih sudova i to Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž- 1077/2020-3 od 14. srpnja 2021. i poslovni broj Gž-1077/2020-3 od 14. srpnja 2021., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-911/2021 od 13. rujna 2021., poslovni broj Gž-607/2022 od 9. lipnja 2022., poslovni broj Gž-1031/2022 od 26. siječnja 2023. i poslovni broj Gž-1065/2022 od 30. ožujka 2023. te Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2433/2021 od 16. prosinca 2021. citirajući dijelove obrazloženja tih odluka.
12. Stajalište prvostupanjskog suda o nemogućnosti umanjenja obveze tuženika s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF za iznose anuiteta koje je 1. tužitelj platio u manjem iznosu zbog toga što je ugovoreni tečaj CHF prilikom plaćanja anuiteta bio manji od onog koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/23 ovaj sud prihvaća pravilnim.
13. Kod ništetnih ugovora, a isto tako i kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja koji može, sukladno čl. 189. st. 1. ZPP za protutužbeni zahtjev, odnosno čl. 288.a st. 6. ZPP za procesnopravni prigovor radi prebijanja, podnijeti do zaključenja prethodnog postupka. Moguće je da se istakne i materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO koji prigovor se može isticati i nakon toga zaključenja pripremnog ročišta, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP (čl. 288.a st. 6.). Jedino u tim slučajevima sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
14. Izneseno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi broj Rev 549/2023-2 od 18. prosinca 2023., na koju se pozvao prvostupanjski sud. U toj presudi, na revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?", odgovoreno je: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
15. Tuženik u prvostupanjskom postupku nije podnio protutužbu, nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja, već samo osporava visinu potraživanja tužitelja prigovorom da je preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF trebalo umanjiti za iznose anuiteta koje je tužitelj platio u manjem iznosu od početnog anuiteta i prema tečaju važećem na dan isplate. Stoga nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF niti je prvostupanjski sud ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.
16. Kako je upravo ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (članak 116. stavak 1. Ustava RH), to za ovaj sud odluke županijskih sudova na koje se poziva tuženik ne predstavljaju recentnu sudsku praksu.
17. Slijedom naprijed iznesenog, žalba tuženika ocijenjena je neosnovanom zbog čega je valjalo istu odbiti i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom stavku II. izreke.
18. Ispitujući odluku o troškovima parničnog postupka, sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju stranke, jer je izreka suprotna obrazloženju i ne sadrži odlučne razloge zbog čega se ne može ispitati.
19. Naime, izrekom pobijanog rješenja tuženik je dužan tužitelju (jednina) nadoknaditi trošak predmetnog postupka u iznosu od 6.787,19 EUR-a dok iz obrazloženja proizlazi da je taj trošak dosuđen tužiteljima (množina), čime je počinjena navedena bitna povreda.
20. Osim toga, sud prvoga stupnja u obrazloženju uopćeno navodi da je tužiteljima priznat trošak za sastav četiri obrazložena podneska po 250 bodova pri čemu konkretno ne navodi za koja je to četiri konkretna podneska tužiteljima priznao trošak, zbog čega se odluka u tome dijelu ne može ispitati.
21. Zbog navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbe stranaka u odnosu na rješenje o troškovima postupka kao osnovane i ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovan postupak i odlučiti kao u izreci ovoga drugostupanjskog rješenja.
22. U ponovnom postupku sud prvoga stupnja ukloniti će navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.
23. Odluka o troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
24. U preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke i prvostupanjsko rješenje pod stavkom I. izreke ostaju neizmijenjeni (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
