Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-66/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja mlljt. NF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice mlljt. IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa majka i zakonska zastupnica GF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dragan Marin, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri iz Splita, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-304/2024-8 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika PF (podnesena po punomoćnicima) kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob- 304/2024-8 od 9. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena žalba tuženika PF (podnesena osobno) izjavljena protiv navedene presude 27. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja mijenja se iznos uzdržavanja 1. tužitelja NF i 2. tužiteljice IF, određen točkom III. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-475/11 od 27. prosinca 2012. te se nalaže tuženiku PF doprinositi za uzdržavanje 1. tužitelja mlljt. NF i 2. tužiteljice mlljt. IF iznos od po 252,56 EUR-a mjesečno za razdoblje od 13. lipnja 2024. kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec time da mu se na ime razlike između ranije plaćenih mjesečnih iznosa uzdržavanja i ovom presudom uvećanog mjesečnog doprinosa za uzdržavanje i to za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad studeni i prosinac 2024., te siječanj, veljaču i ožujak 2025. nalaže platiti iznos od 2.051,20 EUR-a odjednom, a buduće kako budu dospijevali na tekući račun majke GF otvoren kod OTP banke d.d. (stavak I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik žalbom podnesenom po punomoćnicima te žalom podnesenom osobno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe izjavljene po punomoćnicima.

3. U odgovoru na žalbu tuženika izjavljenu po punomoćnicima tužitelji se u cijelosti protive žalbenim navodima te predlažu istu odbiti kao neosnovanu, dok u odnosu na žalbu podnesenu po tuženiku osobno ističu da je nepravovremena te predlažu da se ista odbaci.

4. Žalba tuženika izjavljena po punomoćnicima je neosnovana, dok je žalba izjavljena osobno po tuženiku nepravovremena.

5. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da stranke, iako su bile uredno pozvane, nisu pristupile ročištu za objavu presude 9. svibnja 2025.

6. Prema odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena na ročištu, kao što je to ovdje slučaj, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stanici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (st. 10. istog članka).

7. Budući da tuženik niti njegov punomoćnik nisu pristupili na ročište od 9. svibnja 2025. na kojem je objavljena presuda, a uredno su obaviješteni o tom ročištu (čl. 335. st. 6. ZPP), to se u skladu s odredbom čl. 335. st. 9. ZPP smatra da je tuženiku dostava te presude obavljena 9. svibnja 2025. te mu je od tog dana počeo teći rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe protiv te odluke, a koji je isticao u subotu 24. svibnja 2025., zbog čega je zadnji dan roka za izjavljivanje žalbe bio 26. svibnja 2025. (čl.112. st. 3. ZPP).

8. Kako je tuženik žalbu osobno podnio sudu preporučenom poštanskom pošiljkom 27. svibnja 2025. (omotnica uz list 76 spisa), dakle po proteku roka za njezino izjavljivanje, to je istu valjalo odbaciti kao nepravovremenu (čl. 358. st. 1. ZPP) i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je sud prvoga stupnja na način predviđen čl. 8. ZPP ocijenio one provedene dokaze koji su bili od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, te je svoju odluku opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj viši sud, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Tako je sud prvoga stupnja utvrdio:

-da su presudom Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-475/11 od 27. prosinca 2012. mlljt. tužitelji nakon razvoda braka roditelja tuženika i GF povjereni na čuvanje i odgoj majci;

-da je navedenom presudom naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja svakog mlljt. tužitelja plaća iznos od 1.000,00 kn mjesečno (ili 132,72 EUR-a);

-da su u vrijeme donošenja navedene presude mlljt. tužitelji rođeni **.**.2009. (rođeni kao blizanci) bili stari tri godine;

-da su se na strani mlljt. tužitelja od donošenja navedene presude promijenile okolnosti tako što su sada stari 16 godina, da 1. tužitelj AF pohađa Prirodoslovno- matematičku gimnaziju, te je smješten u učeničkom domu u Splitu za što plaća 836,00 EUR-a godišnje, te troškove javnog prijevoza vikendima kada ide kući, da 2. tužiteljica IF pohađa Jezičnu gimnaziju u [adresa], da su odrastanjem povećani njihovi životni troškovi s osnova prehrane, odjeće, obuće i higijenskih potrepština te obrazovanja, da oboje imaju astigmatizam zbog čega moraju obavljati oftalmološke preglede te nabavljati naočale;

-da prema izjavi majke mlljt. tužitelji od jeseni 2024. ne pohađaju dodatne izvanškolske aktivnosti (glazbena škola i mažoretkinje);

-da minimalne potrebe za uzdržavanjem svakog mlljt. tužitelja iznose 252,56 EUR-a mjesečno;

-da su se od donošenja navedene presude na strani majke tužitelja promijenile okolnosti jer je u novoj vezi rodila dvoje djece (rođeni 2020. i 2024.);

-da su se od donošenja navedene presude na strani tuženika kao oca promijenile okolnosti jer je postao otac još dvoje mlljt. djece (rođeni 2018. i 2019.), da je nakon razvoda drugoga braka u obvezi uzdržavati i tu djecu u visini od 200,00 EUR-a mjesečno za svako mlljt. dijete ili ukupno 400,00 EUR-a;

-da je tuženik zaposlen u hotelu „Park“ u [adresa] gdje prima mjesečno plaću od oko 800,00 EUR-a u zimskom razdoblju te oko 1.100,00 EUR-a u ljetnom razdoblju;

-da zbog smjenskog načina rada nije u mogućnosti naći dodatni posao radi ostvarivanja dodatnih prihoda;

-da živi u stanu s majkom koja mu financijski pomaže;

-da je tuženik samoinicijativno plaćao mlljt. tužiteljima od lipnja 2024. povišeni iznos uzdržavanja u visini od 150,00 EUR-a za svako dijete.

12.Takva utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je radna sposobnost smanjena i time onemogućeno dodatno ostvarivanje zarade jer unazad tri godine ima zdravstvene probleme zbog posljedica prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen, valja istaći da postojanje istih tuženik tijekom postupka nije niti dokazivao niti dokazao.

14. Obzirom da prema iskazu majke tužitelji od jeseni 2024. ne pohađaju izvanškolske aktivnosti, to niti sud prvog stupnja prilikom ocjenjivanja njihovih ukupnih potreba za uzdržavanje nije uračunao naknadu za navedene aktivnosti pa su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

15. Nadalje, činjenica da tuženik pored iznosa uzdržavanja povremeno djeci daje džeparac ili im ponešto kupi nije od odlučnog značaja za određivanje iznosa uzdržavanja kako to pogrešno smatra žalitelj.

16. Također, niti činjenica da je tuženik opterećen kreditom nije od utjecaja na odluku suda prvoga stupnja jer je obveza uzdržavanja djece prioritet u odnosu na kreditne obveze, time da tuženik tijekom postupka nije dokazivao niti dokazao tvrdnju da bi iznosom kredita podmirio zaostale obveze uzdržavanja tužitelja.

17. Prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se promijenile okolnosti.

18. Imajući u vidu navedeno te svrhu vođenja parničnog postupka radi promjene načina uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom sudskom odlukom u smislu čl. 285. ObZ, valjalo je utvrditi odlučne činjenice na temelju kojih sud može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovisno o tome jesu li se promijenile odlučne okolnosti na strani obveznika uzdržavanja (roditelja koji ne živi s djetetom) i ovlaštenika uzdržavanja (maloljetnog djeteta) u odnosu na odlučne okolnosti na temelju kojih je bila donesena prijašnja pravomoćna odluka o uzdržavanju.

19. Dakle, u takvom parničnom postupku sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, na koje se tuženik poziva u žalbi, već mora uzeti u obzir i potrebe ovlaštenika uzdržavanja, odnosno maloljetnog djeteta.

20. Prema odredbi čl. 307. ObZ je sud dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kad se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) po potrebi i povećane materijalne potrebe djeteta (čl. 312. ObZ) te ukupne mogućnosti roditelja djeteta (čl. 313. ObZ) vodeći računa i o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje maloljetne djece (čl. 314. ObZ).

21. Iako je sud utvrđivao koliko bi mogle iznositi potrebe za uzdržavanje mlljt. djece stranaka, u konačnici je iznos ukupnih materijalnih potreba oboje mlljt. tužitelja za uzdržavanjem utvrdio u minimalnom iznosu propisanom Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24), a koji je za 2024. iznosio upravo zatraženi iznos od 252,56 EUR-a, dok prema takvoj Odluci za 2025. (NN 75/25) minimalni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje iznosi 290,00 EUR-a.

22. Međutim, kako je tuženik pored tužitelja dužan uzdržavati još dvoje mlljt. djece, to mu je pravilno sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ, potrebe maloljetne djece za uzdržavanje utvrdio u iznosu nižem od zakonskog minimuma koji iznosi 290,00 EUR-a pa su suprotni žalbeni navodi tuženika u pogledu visine obveze prema kojima je sud prvoga stupnja trebao odrediti iznos uzdržavanja u još manjem iznosu neosnovani.

23. Stoga, uzimajući u obzir životnu dob tužitelja, njihove školske i druge obveze kao i obveze koje proizlaze iz potrebe liječenja kao i sve druge troškove u smislu odredbe čl. 307. OBZ, te uzimajući u obzir mogućnosti tuženika da doprinosi one iznose koji su dosuđeni tužiteljima, ovaj sud je stajališta da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 346. OBZ odlučeno kao u izreci.

24. Tuženik u žalbi ničim ne osporava odluku o troškovima postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 366. ObZ nalazi pravilnom i zakonitom.

U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka