Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-518/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja HB, OIB; [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tužene – protivnice osiguranja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1107/2021-18 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1107/2021-18 od 3. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. U ostavinsku imovinu iza HBH umrle **.**.1992., vraća se dar učinjen CB ž. H sporazumom postignut u ostavinskom postupku okončanom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, br. O-1726/80 od 13. ožujka 1981. i to u odnosu na nekretninu "zgradu bez zemljišta" sagrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], u naravi obiteljska zgrada anagrafske oznake [adresa] i zemljište na kojemu je sagrađena uključujući i okućnicu i to za ¼ dijela od 7615/10000, radi namire nužnog dijela DB, što je ŽB dužna trpjeti i izdati odgovarajuću ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je CB ž. H iz osnova neosnovanog obogaćenja platiti tužitelju HB 7615/80000 od 15.000,00 kn mjesečno počevši od 01. travnja 2009. god pa do isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, sve uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u visini koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se u ovom slučaju ne može raditi o besplatnom raspolaganju odnosno prikrivenom darovanju koje je pokojna ostaviteljica HBH učinila tuženici ŽB. Nije naveden dokaz iz kojeg bi se vidjelo na koji način i temeljem čega je sud utvrdio vrijednost naslijeđene imovine, vrijednost zgrade koju je tužena dobila raspolaganjem pokojne HBH. Radi se o ogromnom nesrazmjeru vrijednosti kuće- zgrade koju je stekla tužena i pokretnina koju je nasljeđivanjem stekla pokojna HBH, pa je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tužitelj traži vraćanje dara u ostavinsku imovinu iza smrti pokojne HBH (supruge njegovog pokojnog oca DB) jer ista u trenutku smrti nije imala imovine, a tijekom života učinila je dar tuženici upravo time što je u njenu korist raspolagala predmetnom nekretninom u ostavinskom postupku iza pokojnog JB. Na taj način otac tužitelja onemogućen je u namirenju nužnog dijela. Prednik tužitelja pokojni DB tužbom od 29. lipnja 1992. detaljno je obrazložio kako je temeljem postignutog sporazuma između tuženice i pokojne HBH tuženica stekla vlasništvo zgrade i okućnice označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a pokojnoj TB su u vlasništvo pripale isključivo pokretnine i to stvari u kući, polovni automobil i štedni ulozi, kako je to navedeno u rješenju u nasljeđivanju iza pok. TB JB. Da se radilo o očitom nesrazmjeru vrijednosti vrijedne nekretnine koju je naslijedila tužena i pokretnina koje je naslijedila pokojna TB, tužitelj je dokazivao predloženim vještačenjem po vještaku građevinske struke i po potrebi drugih odgovarajućih struka. Sud nije izveo predloženo vještačenje u ovom predmetu, a nije ocijenio niti nalaze i mišljenja vještaka građevinske struke koji su izrađeni za potrebe predmeta IIP-497/98, i IP- 1473/81. Sud nije izveo predložene dokaze, osobito građevinsko vještačenje radi čega su odlučne činjenice ostale u cijelosti neutvrđene. Tužitelj zahtijeva da se u ostavinsku imovinu iza pokojne TB kao dar vrati idealni dio nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] kako bi se u nužnom dijelu namirio tužitelj odnosno njegov pokojni otac kao suprug i nužni nasljednik pokojne TB. Za osnovanost tog zahtjeva bitna je činjenica je li pokojna TB sporazumom iza smrti pok. JB svoj nasljedni dio kuće i okućnice ustupila tuženici besplatno, a imajući u vidu nesrazmjer vrijednosti te kuće i pokretnina koje je ona naslijedila, neovisno o tome što je formalno navedeno da je osnov nasljeđivanja sporazum nasljednika. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19,114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Temeljem čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu

4.2. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

4.3. Za pokretanje parničnog postupka i za određivanje predmeta spora mjerodavno je načelo dispozicije. Parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva. Kod toga sud je vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet postupka zahtjev tužitelja za vraćanjem dara u ostavinsku imovinu iza pok. HBH umrle **.**.1992.

- da tužitelj tvrdi da je darovanje učinjeno od strane pok. HBH tuženoj sporazumom u ostavinskom postupku iza pok. JB

- da je sporno predstavlja li zaključeni sporazum između pok. TB i ŽB darovanje, te treba li vratiti dar u ostavinu iza pok. HBH te pripada li tužitelju pravo iz osnova neosnovanog obogaćenja uslijed korištenja predmetne nekretnine od strane tužene

- da je iz uvida u ostavinski spis iza pok. JB pok. Ž umrlog **.**.1980. utvrđeno da su njegovi zakonski nasljednici bili TB i ŽB

- da je na ostavinskoj raspravi utvrđeno koja bi imovina predstavljala ostavinu te je TB dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva, ali da su se ona i kći ŽB sporazumno podijelile

- da su na ročištu od 4. ožujka 1981. nasljednice dale nasljedničku izjavu time da ŽB pripadne u vlasnosti čitava obiteljska stambena zgrada u [adresa], označena sa č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa teretom prava služnosti besplatnog stanovanja u čitavoj toj kući u korist TB do njene smrti, a da TB pripadne osobni automobil, svi predmeti u kućanstvu, svi štedni ulozi u dinarima i stranoj valuti

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. JB nasljednicima na temelju zakona i sporazuma između nasljednika proglašene CB, kći, za cijelo za čest. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te TB, supruga, na pokretninama

- da bi prema stavu suda utvrđenja iz postupka istog suda poslovni broj II P-497/98 imala utjecaja jedino ukoliko bi tužbeni zahtjev bio osnovan i to glede utvrđenja veličine povrijeđenog nužnog dijela

- da je iz iskaza tužitelja HB utvrđeno da je njegov otac preminuo 1993. nakon smrti svoje supruge pok. TB, majke tužene

- da je glavni motiv podnošenja tužbe bio to što je njegov pok. otac morao iseliti iz kuće u [adresa] par dana prije svoje smrti, a u kući da je živio nekih desetak godina

- da je iz iskaza tužene utvrđeno da su se nakon smrti njezinog oca JB, ona i majka dogovorile da kuća pripadne njoj, a da su majci pripala sva novčana sredstva i pravo življenja do kraja života u predmetnoj kući.

6. Prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju moraju primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, "Narodne novine" broj 52/1971 i 47/1978, dalje ZN), a sve s obzirom da je pok. HBH umrla **.**.1992. Nesporno je utvrđeno da su zakonski nasljednici iza pok. HBH njezina kćerka ŽB ovdje tužena te drugi suprug DB, pravni prednik tužitelja. Temeljno pitanje je da li nasljednopravni sporazum između zakonskih nasljednika TB i ŽB iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. JB, predstavlja darovanje i je li na taj način povrijeđen nužni dio nasljednika HBH sada pok. DB, a u smislu čl. 39. st. 1. ZN.

7. Odredbom čl. 225. st. 3. ZN-a propisano je da ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sud utvrđuje da je temeljem nasljedničkog sporazuma pok. HBH stekla znatna novčana sredstva, automobil te pravo habitacije u predmetnoj nekretnini što je i konzumirala do smrti i to zajedno sa novim suprugom pok. DB, te se nasljednički sporazum ne može smatrati besplatnim raspolaganjem u korist ŽB.

8. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio iz ostavinskog spisa iza pok. JB, da su nasljednice sporazumno predložile diobu te je sporazum ostavinski sud unio u rješenje o nasljeđivanju. Zbog navedenog se ne radi o darovanju, već o sporazumu o diobi naslijeđenih nekretnina iz čl. 225. st. 3. ZN-a, a koji je postao sastavni dio pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Odredbom čl. 231. ZN-a propisano je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1726/80 od 13. ožujka 1981. iza pok. JB veže pravnu prednicu parničnih stranaka pok. HBH, tako da ista ne bi mogla s uspjehom osporavati utvrđenja iz tog rješenja i sporazuma. Nasljednički sporazum između pok. TB i ŽB, ne predstavlja darovanje pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ne može tražiti vraćanje u ostavinu nečega što nije dar.

9. Unatoč činjenici što pravna kvalifikacija predstavlja fakultativni element tužbe, sud nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora, ali je sud vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tužitelj zahtijeva da se u ostavinsku imovinu iza pokojne TB kao dar vrati idealni dio nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], kako bi se u nužnom dijelu namirio tužitelj odnosno njegov pokojni otac kao suprug i nužni nasljednik pokojne TB. Za osnovanost tog zahtjeva smatra da je bitna činjenica je li pokojna TB sporazumom iza smrti pok. JB svoj nasljedni dio kuće i okućnice ustupila tuženici. Treba reći da su nasljednici slobodni postići sporazum o raspodjeli ostavinske imovine tijekom trajanja ostavinskog postupka, a sporazum koji je zaključen u ostavinskom postupku je obvezujući. Sud ako u ostavinskom postupku utvrdi da postoji sporazum između nasljednika sadržaj istog će unijeti u rješenje o nasljeđivanju, a što je i učinjeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. JB, te su nasljednicima na temelju zakona i sporazuma između nasljednika proglašene CB, kći, za cijelo za čest. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te TB, supruga, na pokretninama.

10. Uz sve pravilno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, valja reći da do donošenja Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) ugovor o darovanju nije bio uređen odredbama prije važećeg Zakona o obveznim odnosima, već su se kao pravna pravila primjenjivale odredbe § 938.-956. Općeg građanskog zakonika (na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.). Opći građanski zakonik predviđao je i mogućnost opoziva darovanja zbog oštećenja vjerovnika, zbog naknadno rođene djece te zbog povrede nužnog dijela. Zakon o obveznim odnosima ne sadrži odredbe o opozivu darovanja zbog povrede nužnog dijela, no Zakon o nasljeđivanju u tom slučaju propisuje mogućnost vraćanja darova. Povrijediti pravo na nužni dio, nužnog nasljednika moguće je isključivo besplatnim pravnim poslovima bilo među živima - darovanjem, odnosno za slučaj smrti - oporučnim raspolaganjem. Ostavitelj može, a ne kako to u ovom slučaju pogrešno tvrdi tužitelj sunasljednik povrijediti nužni dio nužnog nasljednika isključivo besplatnim pravnim poslovima bilo među živima - darovanjem, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

13. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina