Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1221/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1635/2022-21 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice NF i žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1635/2022-21 od 23. travnja 2024., osim u dijelu točke III. izreke za iznos od 53,08 eura.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke kojom je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 53,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 53,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 23. travnja 2024. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupaka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka i troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da u roku od 15 dana tužiteljici NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.200,00 eura (tisućudvjesto eura), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje zahtjev za isplatu iznosa od 583,80 eura, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da u roku od 15 dana tužiteljici NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.847,84 eura (tisućuosamstočetrdesetsedam eura i osmadesetčetiri centa), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 23. travnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o trošku. Neosnovano sud donosi presudu odlučujući o uspjehu u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pritom zanemarivši specifikaciju tužiteljice od 23. lipnja 2023. kojom je uredila tužbeni zahtjev i uskladila ga s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik se smanjenju tužbenog zahtjeva protivio pozivajući se na pravno shvaćanje VSRH-a od 26. travnja 2021. Tužiteljica pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 26. travnja 2021. smatra potpuno neusklađenim s pojedinim odredbama Zakona o parničnom postupku, a naročito s čl. 154 st. 2. ZPP prema kojem sud utvrđuje uspjeh stranaka u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a to bi bio zahtjev iz podneska od 23. lipnja 2023. Tužiteljica nije proizvoljno smanjila tužbeni zahtjev, nego je predmetno disponiranje (djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva) posljedica rezultata vještačenja. Neosnovano je sud odbio tužiteljici priznati troškove sastava podnesaka od 13. prosinca 2022. kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za vještačenje i od 8. siječnja 2024. kojim je uspješno utjecala na dinamiku postupka požurivši sud u zakazivanju ročišta. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, tako da zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti, uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti te uz naknadu troška žalbe, a podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žalbu pobijajući točke I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, iz razloga što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Stav suda o utvrđivanju i dosuđivanju naknade štete tuženik drži neosnovanim, te smatra da pri odlučivanju o visini naknade neimovinske i imovinske štete, sud nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilja kome služi ta naknada. Sud je pogriješio u primjeni materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO-a na način da u konkretnom slučaju nije uvažio kriterije za određivanje naknade. Izvršenom nespornom isplatom od strane tuženika, tužiteljici je u cijelosti nadoknađena šteta nastala u predmetnoj prometnoj nesreći. U pogledu početka tijeka kamata na dosuđenu imovinsku štetu, naknadu za tuđu pomoć i njegu, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer kamate na imovinsku nenovčanu štetu, mogu teći jedino od presuđenja. Postupanjem suda u pogledu dosuđivanja naknade za izgubljenu zaradu, tuženik je uskraćen za obrazložen stav suda, čime je tuženiku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Tuženik je prigovarao rezultatima provedenog medicinskog vještačenja i nakon usmenog saslušanja vještaka, predlagao provesti dokaz novim vještačenjem, no sud je prijedlog tuženika odbio. Zbog navedenog smatra se da je činjenično stanje pogrešno i manjkavo utvrđeno, a tuženik je onemogućen u raspravljanju. Odluka o troškovima postupka kontradiktorna je i proturječna samoj sebi, i to kako u samoj izreci, tako i u obrazloženju. Kod utvrđivanja omjera uspjeha stranaka i posljedično tome donošenja odluke o parničnim troškovima, sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, i posljedično tome pogrešno je primijenio materijalno pravo. Tuženik osporava dosuđeni parnični trošak tužiteljice jer isti nije odmjeren sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je neosnovano priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, kao i trošak pristojbe na presudu, obzirom da ju u vrijeme donošenja presude tužiteljica nije platila. Neosnovano je dosuđivanje troška podneska od 23. lipnja 2022. i od 7. veljače 2024. u kojem tužiteljica iznosi protivljenje tuženikovim navodima o stavu sjednice VSRH. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se tužiteljicu u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, kao i troškova žalbe, podredno presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da se žalba tuženika ne ukazuje osnovanom, pa se predlaže žalbu odbiti u cijelosti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane, osim žalbe tuženika u dijelu odluke o troškovima postupka vezano za dosuđeni trošak pristojbe na presudu.

6. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Na žalbene navode tuženika valja reći da temeljem čl. 250. ZPP-a, sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Vještak je na uvjerljiv način otklonio prigovore na svoj nalaz i mišljenje, pa je pravilno prvostupanjski sud temeljio svoju presudu na utvrđenjima iz provedenog vještačenja, pri čemu tuženik nije onemogućen u raspravljanju.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je potrebno činjenično stanje za pravilno presuđenje prijepora, nakon što je proveo sve potrebne i predložene dokaze za utvrđivanje spornih činjenica.

8. U obrazloženju pobijane presude, između ostalog je navedeno:

- da tužiteljica u tužbi tvrdi da je 25. srpnja 2021. stradala u prometnoj nezgodi kao vozačica vozila registarske oznake [registarska oznaka]

- da je za nezgodu odgovoran ŽF, koji je upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], prešao u suprotni kolnički trak te naletio na vozilo kojim je upravljala tužiteljica

- da tuženik odgovara za nastalu štetu koju počini vozilo inozemnih registarskih oznaka

- da tužiteljica smatra da joj pripada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu naknadu štete u iznosu od 2.787,17 eura, ali obzirom je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.003,38 eura (na ime naknade neimovinske i imovinske; tuđa pomoć i njega) potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.783,79 eura

- da je podneskom od 23. lipnja 2023. tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev, nakon provedenih vještačenja u predmetu, tako da konačno potražuje iznos od 1.2000,00 eura na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu

- da je tuženik priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, kao i da mu se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila sa odštetnim zahtjevom

- da joj je u mirnom postupku isplatio 1.003,38 eura

- da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, zatraženi tijek kamata

- da je predmet spora naknada štete (neimovinske i imovinske) koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 25. srpnja 2021.

- da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, kao i da je tuženik isplatio iznos od 1.003,38 eura

- da je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr.sc. Žarku Rašiću koji je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vrata, natučenje prsišta, natučenje trbuha, natučenje desne ruke, natučenje desnog koljena i ogrebotine lijeve ruke

- da je tužiteljica nakon zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 5 dana te manjeg intenziteta trajnog karaktera 35 dana (kumulativno), dok povremeni bolovi manjeg intenziteta ulaze u smanjenje životne aktivnosti

- da je pretrpjela tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta i povremeni strah narednih 21 dana (kumulativno)

- da je kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda istegnuća mišića vratne kralježnice došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 2%, a koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta kralježnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela

- da je tužiteljici nakon ozljeđivanja bila potrebna pomoć druge osobe i to po 2 sata dnevno 15 dana, po 1 sat dnevno sljedećih 7 dana u vidu uobičajenih kućanskih poslova, a liječenje je završeno odnosno stanje tužiteljice se stabiliziralo 17. rujna 2021.

- da je prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještak otklonio na ročištu 19. ožujka 2024., pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i očitovanje dano na ročištu 19. ožujka 2024., kao stručno i objektivno, jer je dano na temelju relevantne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice

- da je sud utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a

- da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), a sud je pri tome uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a

- da je imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova i pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 2%, tužiteljica temeljem čl. 1100. ZOO-a utvrđeno pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 2.080,61 eura

- da je tuženik na ime naknade neimovinske štete već isplatio iznos od 1.003,38 eura, dužan joj je isplatiti još 1.077,23 eura

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od po 2 sata dnevno 15 dana, po 1 sat dnevno sljedećih 7 dana, koju su pružali ukućani tužiteljice

- da prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP-a) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja odluke iznosi najmanje 3,32 eura, pa je utvrđena naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 122,77 eura

- da su tužiteljici dosuđene zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1086. ZOO-a, te čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) od zaprimanja odštetnog zahtjeva

- da u odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva, koje je tužitelj izvršio podneskom od 23. lipnja 2023., da se tuženik navedenom smanjenju izričito protivio u podnesku od 26. listopada 2023., pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu

- da je u tom dijelu odluka donesena temeljem pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8; da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika

- da je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva sud odlučio ovom presudom.

9. Utvrdivši sve relevantne činjenice, prvostupanjski sud je dosudio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske i imovinske štete.

10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada. Ranije postojeće pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete, postale su kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a).

12. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. g. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5 zauzeto je novo pravno shvaćanje u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

13. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) Određivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete ne vrši se po nekim egzaktnim tržišnim vrijednostima, već temeljem kriterija koji se u određenom trenutku smatraju važećima, a koje u osnovi određuje VSRH Orijentacijskim kriterijima.

14. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti. Prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o osobi mlađe životne dobi (rođena 2001.) te će cijeli život osjetiti posljedice štetnog događaja, bez obzira koliko god one bile manjeg intenziteta, u vidu ograničene pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta kralježnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, a koje ne može nikako izbjeći, uzevši u obzir prosječne svakodnevne zadatke za koje je realno za očekivati da se prosječna mlađa osoba tijekom života susreće.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, okolnosti slučaja, utvrdio neimovinsku štetu u pogledu povrede prava osobnosti u iznosu od 2.080,61 eura, umanjujući istu za isplaćeni iznos od 1.003,38 eura, dosudio na ime povrede prava osobnosti daljnji iznos još 1.077,23 eura, pa nisu osnovane u tom dijelu žalbe tuženika i tužitelja.

16. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a obveza naknade troškova liječenja i tuđe pomoći i njege, podrazumijeva da se zna koji su troškovi tužitelju nastali tijekom liječenja zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u štetnom događaju. Svoju odluku o naknadi za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud temelji na čl. 223. ZPP-a utvrdivši iznos od 3,32 eura po satu, pa je utvrđena naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 122,77 eura. Radi se o zahtjevu za naknadu imovinske, nenovčane i ne reparirane štete u visini koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke.

17. Svoju odluku o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete, sud temelji na odredbi čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa je pravilno dosudio kamatu od zaprimanja odštetnog zahtjeva.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Prvostupanjski sud svoju odluku o troškovima parničnog postupka temelji na utvrđenju da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužiteljici odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osim u dijelu gdje je tužiteljici dosudio trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,08 EUR-a jer iz sadržaja spisa nije dokazano da je tužiteljica platila taj iznos.

19. Zbog svega navedenog, žalbe tuženika i tužiteljice nisu uvažene, već je presuda suda prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrđena kao zakonita, a djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika i temeljem odredbe čl. 373. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, iz razloga jer je njegova žalba djelomično odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženik je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a).

21. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja.

U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina