Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-712/2025-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv 1. tuženika ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi zastupani po punomoćniku ĆČ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-979/2022-20 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja DČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-979/2022-20 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženih za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

'' I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju od 27.01.2014. godine sklopljen između I tuženog ČČ, [adresa] ranije, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II tužene MČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao obdarene, predmet kojeg su bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 40 m kvadratnih, uknjižba kojeg je provedena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici pod brojem Z-319/14, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu vraćanje zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije ove provedbe.

Utvrđuje se da je tužitelj DČ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 40 m2, što su I. tuženik ČČ [adresa], ranije [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužena MČ, [adresa], E. [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao suvlasnik u ½ dijela, time da II tužena ostane upisana u ½ dijela, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je tužitelj DČ, [adresa], 35, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica od 267 čhv, što je I tuženik ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik , u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da 1. i 2. tuženima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.850,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude 28.travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući nema razloga o odlučnim činjenicama, a počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. ZPP-a. Predmet tužbe je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju kojim je 1. tuženik kuću u [adresa] darovao 2. tuženoj. Tužitelj tvrdi da je Ugovor ništetan iz razloga što je isti sklopljen sa nedopuštenom pobudom, kako bi se onemogućilo tužitelja da traži dio kuće u svojstvu zajedničara, iako su tuženici znali da predmetna kuća nije u cijelosti vlasništvo 1. tuženika. Kuća u [adresa] stečena je sredstvima od zajedničkog rada tužitelja, 1. tuženika, majke tužitelja, supruge 1. tuženika IČ te supruge tužitelja EČ. Sud je trebao utvrditi da je tužitelj svojim radom u obitelji doprinio značajno ušteđevini i zaradi od koje je kupljena predmetna kuća. Tužitelj je gotovo svu zaradu davao 1. tuženiku. Kuća na moru, kupljena je na inicijativu tužitelja koji je pronašao staru kuću u [adresa]. Iz iskaza svjedoka sud je trebao zaključiti da je u razdoblju od kada je 1. tuženi otišao u mirovinu, pa do stjecanja nekretnina, da je tužitelj gotovo isključivo radio i zarađivao za obitelj. Tako je EČ, supruga tužitelja, iskazala da su od 1997. počeli živjeti u [adresa] u zajedničkom domaćinstvu, te da je tužitelj davao sve novce svom ocu, a da se radilo o zaradi od 1.000,00 - 2.000,00 DEM tjedno. Nakon što je kupljena kuća u [adresa], ista je uređivana, a da je tužitelj osobno sa majstorima radio na uređivanju. Iz iskaza svjedoka BČ, koji je bio punomoćnik prodavateljice za kuću u [adresa], da su se kao kupci nekretnine pojavili tužitelj i 1. tuženik, a da je sve pregovore u vezi kupnje nekretnine vodio tužitelj, koji je dao kaparu. Tužitelj je sudjelovao aktivno u renoviranju kuće nakon kupnje. U svezi nekretnine u [adresa], sud zaključuje da je 2. tužena stupila u posjed nekretnine, da je Ugovor valjan i nije ništetan, jer je 1. tuženik u vrijeme sklapanja ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik. U odnosu na tvrdnju da je oranica u [adresa] kupljena novcem tužitelja, sud zaključuje da je kao kupac naveden u ugovoru samo 1. tuženik, da je tužitelj znao za tu činjenicu, a nije obrazložio zašto nije naveden kao kupac. Tužitelj neosnovano traži da se naloži z.k. odjelu vraćanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, jer tužitelj na to nije ovlašten, jer prethodno nije bio upisan u zemljišnim knjigama, niti je bio stranka u darovnom ugovoru. Završno sud utvrđuje da tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu na temelju koje bi mogao steći predmetne nekretnine, jer nije bio sudionik pravnog posla, a sud nije utvrdio da je tužitelj dao određene iznose na ime kupoprodajne cijene. Tužitelj ponavlja da je pravni osnov stjecanje imovine u tijeku trajanja zajedničkog života u domaćinstvu tužitelja i 1. tuženika sa njihovim suprugama, jer je sve što je tužitelj zarađivao davao svom ocu, od čega je nastala značajna ušteđevina sa kojom je kupljena kuća u [adresa]. Do „razdora u obitelji“ došlo je kada je tužitelj odlučio sa svojom suprugom napustiti tu zajednicu, jer mu 1. tuženik nije priznavao nikakva prava u smislu upravljanja zajedničkom imovinom. Nerazumljivo je iz čega je sud zaključio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje. Tužitelj tvrdi da se radilo o stjecanju kuće u [adresa], koja je kupljena novcima ušteđevinom stečenom u obitelji i zajedničkom domaćinstvu, u razdoblju od 1992., a nakon 1995. gotovo isključivo zaradom koju je tužitelj davao u cijelosti 1. tuženiku. Kuća u [adresa] kupljena je 2001., a zemljište u [adresa] kupljeno 1993. zaradom tužitelja, novcima koje je podignuo sa žiro računa svojeg obrta i dao ocu. Da postoji pravna osnova u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, kao i na utvrđenje suvlasništva, tužitelj uz žalbu dostavlja sudsku praksu. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, te naložiti tuženicima solidarno platež troškova parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, kao i platež troškova žalbe sa zakonskom zateznom kamatom.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženi navode da je predmetne nekretnine kupio

1. tuženi ČČ u svoje ime i svoj račun, svojim novčanim sredstvima, te se kao vlasnik uknjižio u zemljišnim knjigama. Kao vlasnik je sa njima slobodno raspolagao, a što je i učinio u pogledu nekretnina u k. o. [katastarska općina]. ČČ je čitav život radio i jako dobro zarađivao, imao svoju firmu te ušteđevinu od koje je kupio te nekretnine. Nadalje, 2. tužena MČ je nekretninu u [adresa] potpuno rekonstruirala i uredila, a u svezi čega je digla kredit te upisala založno pravo na toj nekretnini. Nekretninu u k. o. [katastarska općina] u nesmetanom kvalificiranom posjedu drži 1. tuženi. Tužitelj nije dokazao razlog ništavosti pravnog posla (darovnih ugovora), sa kojim je nekretnina prepisana na 2. tuženu. Predlaže se odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, te obvezati tužitelja na naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP- a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Tužitelj je uz podnesak od 23. studenog 2023. dostavio brojnu dokumentaciju, ali prvostupanjski sud te dokaze nije uzeo u obzir jer su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.

4.1. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva. Kod toga sud je vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, pri čemu je tužitelj dužan dokazati svoje činjenične navode, na način da pravovremeno predloži dokaze za utvrđivanje odlučnih činjenica, a što tužitelj nije učinio, pa je pravilno odlučio prvostupanjski sud da te dokaze ne uzme u obzir, jer su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

5. Prvostupanjski sud je između ostalog u obrazloženju pobijane presude naveo:

- da tužitelj u tužbi navodi da je tužena MČ upisana kao vlasnica u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela temeljem Ugovora o darovanju od 11. veljače 2013., a u drugoj polovini dijela temeljem Ugovora o darovanju od 27. siječnja 2014.

- da su oba ugovora sklopljena između tuženika

- da je kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica od 267 čhv upisan 1. tuženik ČČ

- da je tužitelj 1. tuženiku pomagao u obrtu kada je god to mogao, a da je 1. tuženik 1992., otišao u mirovinu, a da je tužitelj nastavio raditi u tom obrtu

- da je 1. tuženik u obrtu radio do 1995., ali nakon te godine kada je imao prometnu nesreću više zbog zdravstvenih razloga nije radio

- da je tužitelj svu zaradu koju je ostvarivao od obrta davao tuženiku u "zajedničku kasu"

- da se tužitelj 2007. odlučio izdojiti iz domaćinstva, što da je dovelo do pogoršanja odnosa, te od 2008. obitelj nije zajedno kuhala, ali je tužitelj sve do iseljenja 2014. plaćao sve režije

- da je novcima u "zajedničkoj kasi" raspolagao 1. tuženik te su se sve nekretnine koje su se kupovale upisivale na ime 1. tuženika

- da je 2001. tužitelj predložio 1. tuženiku da kupe kuću na moru

- da je pronašao kuću, ista je kupljena od BČ, a da je tužitelj ugovarao i isplatio kupovninu

- da su tuženi sklopili darovne ugovore, iako su znali da je u naravi tužitelj suvlasnike iste

- da tužitelj tvrdi da je ništetan ugovor o darovanju od 17. siječnja 2014., a predmet kojeg su bile nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], te tužitelj tvrdi da je suvlasnik iste u ½ dijela, dok da je 2. tužena suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine

- da tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u cijelosti

- da je tužitelj iskazao da je s roditeljima živio u [adresa] sve do 2014., kad se odselio u [adresa]

- da je prije rata njegov otac radio kao autoprijevoznik

- da je nekretnina u [adresa] i [adresa] kupljena novcima koje je on zaradio u obrtu

- da su nekretnine kupljene na ime oca

- da je tužitelj uz podnesak od 12. listopada 2020. dostavio izvode sa žiro računa, tvrdeći da time dokazuje da je 3. srpnja 2003. podigao gotovinu za zemljište u [adresa], a da je kupoprodajni ugovor između 1. tuženika i FČ sklopljen 3. srpnja 2003.

- da je tužitelj uz podnesak od 23. studenog 2023. dostavio u dokazne svrhe isprave i to PK-1 karticu za IČ, potvrdu HZMO od 29. kolovoza 2019. za suprugu tužitelja EČ, potvrdu HZMO od 5. srpnja 2021. za tužitelja, obrtnicu tužitelja 12. studenog 1990., ovjerenu izjavu 1. tuženika od 28. prosinca 2006., ovjerenu izjavu IČ od 21. siječnja 2000., potpisni Karton Erste Banke 28. siječnja 2005., uvjerenje Stanice za Tehnički pregled od 5. srpnja 2021., policu osiguranja Generali osiguranja 29. ožujka 2012., račun prodavatelja Loki d.o.o. za kamion i prikolicu od 1. travnja 2003., račun Igm Tounj d.d. od 30. prosinca 2006., račun [obrt] od 13. studenog 2006. i račune Adi d.o.o. od 7. rujna 2006.

- da je 1. tuženik iskazao da je obrtnik bio 20 godina, u mirovinu da je otišao 1993.

- da je kafić otvoren početkom 1990., na njegova sina koji je u firmi povremeno radio

- da je kupljena kuća u [adresa], bez kredita

- da je za nekretninu u [adresa] vidio oglas, da je došla vlasnica iz [adresa] te da su se dogovorili, a nekretninu su kasnije uređivali

- da je nekretninu u [adresa] kupio svojim sredstvima

- da je 2. tužena iskazala da je njen otac cijeli život radio i štedio te da je htio nekretninu na moru, koje je iz svojih sredstava i kupio

- da je nekretninu na moru našao preko oglasa

- da je kuća bila zapuštena, a ona je 2014. podigla kredit te je kuću sredila

- da je kuću u [adresa] otac kupio svojim sredstvima

- da nije sporno da je 2. tužena upisana kao vlasnica nekretnine koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište te da je vlasnik nekretnine k.č.br.

4836 k. o. [katastarska općina] 1. tuženik

- da nije sporno da se 2. tužena upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju ugovora o darovanju od 27. siječnja 2014., te da je prethodno bila upisana kao suvlasnica u ½ dijela, na temelju ranije sklopljenog ugovora o darovanju, sve sa 1. tuženikom

- da nije sporno da su tuženi sklopili dva darovna ugovora i to 2013. i 2014., na temelju kojih se 2. tužena upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine

- da nije sporno da je zaključen kupoprodajni ugovor 17. studenog 2000., između TČ i ČČ, predmetom kojeg je bila nekretnina u [adresa] tadašnjih oznaka k.č.br. 26 i 25/1

- da je kao vlasnik nekretnine u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižen 1. tuženik, temeljem kupoprodajnog ugovora između FČ i 1. tuženika od 3. srpnja 2003.

- da se iskazi stranaka te EČ i IČ razlikuju u pogledu činjenice tko je dao novce za kupnju nekretnine u [adresa] i u [adresa]

- da se ne može utvrditi da je tužitelj dao novce za predmetne nekretnine, a tu činjenicu tužitelj nije dokazao

- da je tužitelj dostavio izvode sa žiro računa navodeći da time dokazuje da je 3. srpnja 2003. podigao gotovinu za zemljište u [adresa]

- da je kupoprodajni ugovor između 1. tuženika i FČ sklopljen 3. srpnja 2003., ali iz dostavljenog bankovnog izvoda nije vidljivo da je tužitelj podigao upravo taj iznos, niti iz ugovora o prodaji nekretnina od 3. srpnja 2003. proizlazi da je novac dao tužitelj

- da je kupoprodajna cijena bila 10.000,00 kuna ali iz dostavljenog bankovnog izvoda nije vidljivo da je tužitelj podigao upravo taj iznos.

6. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju presude.

7. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj tvrdi da je suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Relevantno materijalno pravo je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP) koji je čl. 114. propisao da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to u trenutku kad se ispune sve zakonom određene pretpostavke. Na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništava prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom sukladno čl. 115. st. 1. ZVDSP-a, dok je čl. 119. st. 1. ZVDSP-a propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno.

8. Prvostupanjski sud smatra da primjenom odredbe čl. 119. i 120. ZVDSP-a tužitelj neosnovano tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer nije upisan u zemljišnim knjigama, pa neosnovano traži da se naloži tuženima da trpe uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno neosnovano traži od 1. tuženika da trpi uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe uknjižbom.

9. Sud smatra da tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu na temelju koje bi mogao steći suvlasništvo, odnosno vlasništvo predmetnih nekretnina, jer isti nije sudionik pravnog posla na temelju kojeg je 1. tuženik stekao iste, niti je sa 1. tuženikom sklopio kakav ugovor. Na temelju provedenog dokazanog postupka, sud nije utvrdio da je tužitelj dao određene iznose na ime kupoprodajne cijene za nekretnine u [adresa] i [adresa], jer o tome postoje suprotni iskazi stranaka i zainteresiranih svjedoka (bračnih drugova), dok drugi svjedoci o tome nemaju osobnih saznanja. Svjedok SČ u vezi kupnje nekretnine ne zna ništa, svjedokinja ŠČ u vezi kupnje spornih nekretnina zna samo ono što je čula, ali predmetnim pravnim poslovnima nije svjedočila. Svjedok BČ je iskazao da je tužitelj dao kaparu za nekretninu u [adresa], ali da ne zna tko je dao novce njegovoj sestri koja je bila prodavateljica. Svjedokinja PČ je iskazala da je ona obavljala poslove arhitekta za 1. tuženika, a ne za tužitelja, pa sud zaključuje da svjedoci o odlučnim činjenicama nemaju neposrednih saznanja.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je ništetan darovni ugovor koji je sklopljen između tuženika 27. siječnja 2014., jer nije dokazano da je navedeni darovni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženi su sklopili darovni ugovor, a 2. tužena je stupila u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je ugovor valjan, odnosno nije ništetan. Nesporno je da je 1. tuženik u vrijeme sklapanja darovnog ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama, pa je sa nekretninom mogao raspolagati, a da je kao kupac nekretnine u [adresa] iz ugovora od 17. studenog 2000. naveden 1. tuženik, a ne tužitelj. Tužitelj nije dokazao razloge zašto on nije naveden u kupoprodajnom ugovoru iz 2000., a nije dokazao niti da li su on i otac imali kakav drugi ugovor ili dogovor u vezi te nekretnine. Sud utvrđuje da nema zapreke da otac, 1. tuženik, svojoj kćeri, 2. tuženoj daruje nekretninu koje je vlasnik, odnosno suvlasnik, pa sve i da je dio kupoprodajne cijene za istu dao tužitelj. Neosnovano traži tužitelj da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu vraćanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog darovnog ugovora, jer tužitelj za to nije ovlašten, jer nije bio upisan u zemljišnim knjigama, a nije bio niti stranka darovnog ugovora. Sud smatra da tužitelj neosnovano traži od 1. tuženika da trpi uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe uknjižbom, a tužitelj nije dokazao suprotno.

11. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja relevantnih činjenica („sud je trebao utvrditi da je tužitelj svojim radom u obitelji doprinio značajno ušteđevini i zaradi od koje je kupljena predmetna kuća). Na žalbene navode da iste sud nije utvrdio, treba reći da ih tužitelj nije dokazao. U pravu je žalitelj kada navodi da je moguće utvrditi da je raspolaganje zajedničkom imovinom ništetan pravni posao u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), no prije tužitelj treba dokazati da su predmetne nekretnine zajednička imovina, a što ovdje tužitelj nije dokazao. U hrvatskom pravu stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona te postoji u nasljedničkoj zajednici, kod ugovora o ortaštvu i kod zajedničke pričuve, a nekad je postojala i kod zajedničke imovine bračnih i izvanbračnih drugova, kućnih zadruga, na zajedničkim dijelovima obiteljske stambene zgrade i sl. Kod zajedničkog vlasništva udjeli nisu određeni, nego su samo odredivi.

12. Prema odredbi čl. 57. st. 3. ZVDSP-a, prema kojoj: "Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti", dok prema odredbi čl. 61. st. 1. ZVDSP-a, "Zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.", (st. 2.) "Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko." U smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZVDSP-a "Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis." U svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i ovdje tužitelja koji nije bio sudionik tih odnosa. U pravu je prvostupanjski sud kada utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je suvlasnik nekretnine u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da nije bio upisan u zemljišnim knjigama, pa neosnovano traži da se naloži tuženima da trpe uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno neosnovano traži od 1. tuženika da trpi uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

14. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Tuženima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer to nije bila potrebna parnična radnja.

U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina