Poslovni broj: Povrv-1843/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista HĆ, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ljubić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene HĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 26. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, Zajčeva 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-308/2024 od dana 29. travnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 29,85 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.04.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.06.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.08.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.09.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.10.2023.g. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tužene platež iznosa od 23,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.02.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.03.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.05.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.07.2023.g. do isplate,

IV Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

V Odbijaju se kao neosnovan zahtjevi stranaka za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 18. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 167,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 15,41 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 183,30 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javna bilježnica Jasna Štefčić donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-308/2024 dana 29. travnja 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da pobijanom rješenju o ovrsi prigovora u cijelosti. Prvenstveno se ističe prigovor zastare potraživanja jer je ovršni prijedlog podnesen 12.03.2024. godine, dok je iz ovršnog prijedloga je razvidno da su predmetne tražbine dospjele u razdoblju od 15.05.2021. do 15.10.2023. godine. Kako ona nije poslovni subjekt, već kućanstvo, to predmetne tražbine zastarijevaju nakon proteka roka od 1 (jedne) godine sukladno odredbi čl. 232. st. 1. ZOO te su stoga sve tražbine koje su dospjele prije 13.03.2023. godine u zastari. Osim toga, Izvod iz poslovnih knjiga koji prileži uz ovršni prijedlog ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ, jer ne sadrži sve elemente propisane st. 2. cit. odredbe, a naročito predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predlaže da sud pobijano rješenje stavi izvan snage i dalje postupi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a nakon toga da ukine platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi u cijelosti, a tužitelja obveže da tuženoj naknaditi ovim postupkom prouzročeni trošak.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv- 1843/2024 od 24. siječnja 2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-308/2024 od 29. travnja 2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 24.01.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), Registar matičnih podataka, izvod iz matične evidencije i pregled obveznika po objektu (list 36, 42-43 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 37-41 spisa), prijepise utuženih računa (list 46-70 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g., za cjelokupnu 2022. godinu, kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g., te na uglavničenu kamatu po računu za mjesec srpanj 2023.g. te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose kako to proizlazi iz navedene isprave, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 167,89 eura Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

8. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

9. Obzirom na tuženičin zastarni prigovor, tužitelj tijekom postupka podneskom od 25.02.2025.g. snižava tužbeni zahtjev za iznos od 120,13 eura po računima dospjelih za period od 15.05.2021.g. do 15.01.2023.g., dok je ostao kod tužbe u dijelu koji se odnosi na račune za razdoblje od mjesec siječnja do rujna 2023.g.. u pojedinačnim iznosima od 5,97 eura, temeljem kojeg potražuje od tužene isplatu iznosa od 47,76 eura sa zateznom kamatom kao u izreci presude, uz naknadu ovršnog i parničnog troška. Tužitelj je ujedno navedenim podneskom zatražio platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, a čemu se tužena nije usprotivila u daljnjem tijeku postupka, i koji zahtjev sud ocjenjuje osnovanim obzirom da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos.

10. Obzirom na snižavanje tužbenog zahtjeva uslijed zastarnog prigovora (a koji je zastarni prigovor sud ocijenio osnovanim) i kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva tužena nije usprotivila u daljnjem tijeku postupka, te obzirom na preciziranje tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zatezne kamate, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi, slijedom čega je postupak nastavljen kao po tužbi.

11. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

12. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentirana kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa] u utuženom razdoblju (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), i koju činjenicu tužena nije niti osporila, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku,

16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena do okončanja postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvala na činjenicu da je podnosila takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na račune koji nisu zastarjeli.

18. U odnosu na zastarni prigovor sud isti ocjenjuje djelomično osnovanim. Naime, kako se u ovoj pravnoj stvari potraživanje tužitelja odnosi se na usluge odvoza komunalnog otpada, a koja je usluga obavljena za potrebe kućanstva, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 232. st. 1 toč. 1. ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu odvoza komunalnog otpada za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja.

19. Kako je uvidom u e-spis utvrđeno da je ovršni prijedlog podnijet javnom bilježniku dana 18.03.2024.g. (na koji je dan automatski ovršni prijedlog dodijeljen javnom bilježniku), to sud nalazi da računi dospjeli u periodu od 15.05.2021.g. do 15.03.2023.g. zastarjeli, dok su računi za mjesec ožujak, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev), a koji su računi dospjevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec nisu zastarjeli te ih je tužena dužna temeljem čl.9. ZOO-a podmiriti.

20. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje po računima za mjesec ožujak, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. u mjesečnim iznosima od 5,97 eura (što ukupno iznosi 29,85 eura), dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 29,85 eura, a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je sud odlučio kao u točci II izreke presude.

21. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe čl.29.st 2. ZOO-a, počev od slijedećeg dana od dana njihovog dospijeća do isplate. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točci II izreke presude u odnosu na kamatu kao akcesorno potraživanje.

22. Kako tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev u odnosu na zastarjele račune za mjesec siječanj i veljaču 2023.g. dospjele na dane 15.02.2023.g. i 15.03.2023.g., već je ostao kod zahtjeva za njihovo plaćanje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 25.02.2025.g., valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu. Nadalje, obzirom je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao plaćanje računa za mjesec travanj i lipanj 2023.g., a koji računi nisu bili obuhvaćeni ovršnim prijedlogom, te nisu naznačeni u izvatku iz poslovnih knjiga kao neplaćeni, obzirom je iz citirane isprave razvidno da se potraživanje tužitelja odnosilo na račune za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g., za cjelokupnu 2022. godinu, kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g., dakle ne i na račune za mjesec travanj i lipanj 2023.g., valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i u navedenom dijelu. Sud je stoga ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tužene platež iznosa od 23,88 eura sa pripadajućom kamatom te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

23. Temeljem svega ranijeg, sud je ocjenjujući uspjeh stranaka u parnici, isti cijenio i kvalitativno i kvantitativno, uzeo u obzir troškove postupka nastale glede osnova zahtjeva, kao i glede visine istog, te je po odredbi čl. 154 st 4 ZPP-a (NN broj 70/2019) sud odlučio da tužiteljica podmiruje svoje parnične troškove, a tužena svoje, slijedom čega je odlučeno kao u točkama IV i V izreke presude. Naime, prilikom odlučivanja sud je cijenio činjenicu da je tužitelj opravdano podnio ovršni prijedlog za nepodmirene račune, no koji tužbeni zahtjev nije pravilno precizirao ni nakon prelaska u parnicu po istaknutom zastarnom prigovoru, dok je u odnosu na tuženu cijenjena činjenica da tužena do okončanja postupka nije dokazala da je podmirila nezastarjele račune.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženoj po punomoćniku

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025. godine