REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2842/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Tisanić Vilček, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 11. kolovoza 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-615/2017 od dana 31. svibnja 2017.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 11. kolovoza 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-615/2017 od dana 31. svibnja 2017.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 615/2017 od dana 31. svibnja 2017. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ)

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 11. kolovoza 2025., pozivajući se pritom na odredbu čl. 210. OZ-a, podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-615/2017 od dana 31. svibnja 2017.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 01. kolovoza 2025. podnio na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi. Ovršenik priznaje nesporni dug prema ovrhovoditelju u iznosu od 120,73 eura, ali podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa iznosa od 246,94 eura nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a. Naime, ovršenik navodi da je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da je ovršenik nasljednik prvog nasljednog reda iza ostaviteljice UK, zajedno sa svojim ocem. Slijedom toga, njegov nasljedni dio iznosi 1/2 ostavine pa je njegova odgovornost za dugove ostaviteljice ograničena na 1/2 ukupnog iznosa duga. Pritom se poziva na odredbu čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 i 125/19) kojom je propisano da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Navodi da, stoga, nije dopušteno protiv njega voditi ovrhu u iznosu koji prelazi taj zakonski maksimum njegove odgovornosti. Budući da prema samom zakonu obveza ovršenika prestaje u dijelu koji prelazi omjer njegovog sudjelovanja u nasljedstvu, proizlazi da tražbina u preostalom dijelu ne postoji prema ovršeniku. Također, ovršenik predlaže i odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava i to iz razloga jer bi provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući bi bio u nemogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe. Naime, navodi da bi provedbom ovrhe bio lišen iznosa od 400 eura, a trenutno je već lišen raspolaganjem predmetnim iznosom.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 22. kolovoza 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti te se protivi odgodi ovrhe.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršenosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postihnute u postupku mirnog rješavanja spora na temelju čl.186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima od banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija će postupati kao u povodom rješenja o ovrsi koje je donio sud, dok je odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 01. kolovoza 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-615/2017 od dana 31. svibnja 2017., a kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

8. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a (izvansudska ovrha).

9. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o postupku izravne naplate novčane tražbine predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primijenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.

10. Ovršenik u postupku izvansudske ovrhe ne može koristiti pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

11. Obzirom je ovršenik zatražio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava je nedopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvima zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

13. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

14. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

15. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a, propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

16. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

17. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

18. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

19. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što provedbom predmetne ovrhe ne bi bio u mogućnosti podmirivati osnovne životne potrebe. Međutim, navedeni razlozi ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

20. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogunost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe

21. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostalna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

22. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

23. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Ovršenik niti ne tvrdi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za povrat novčanih sredstava koja će mu u postupku predmetne izvansudske ovrhe biti prenesena ako se naknadno utvrdi da ovrhovoditelj nije imao pravo na isplatu tih iznosa niti je podnio bilo koji dokaz na temelju kojeg bi sud navedeno mogao utvrditi. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

24. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

25. Budući se protiv ovršenika vodi postupak izvansudske ovrhe (čl. 284. st. 1. OZ-a), a obzirom na navode iznesene u prijedlogu, sud je utvrdio da je ovršenik sadržajno podnio žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a. Naime, odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

26. Navodi ovršenika sadržani u prijedlogu predstavljaju žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a.

27. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

28. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 26. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Iva Tisanić Vilček

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku

3. Spis

Z/

kal.30 dana