Poslovni broj: Ovr-122/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu Nikolini Grancarić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja (ovršenika) [obrt], OBRT ZA TURIZAM I USLUGE, VL. EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju dr. sc. ĆF, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Ulica kneza Mutimira 1, 10 000 Zagreb, protiv predloženika (ovrhovoditelja) MAVITA SERVIS d.o.o., Ulica 7. domobranske pukovnije 2, 23 000 Zadar, OIB: 09563296261, odlučujući o prijedlogu ovršenika, izvan ročišta, dana 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika [obrt], OBRT ZA TURIZAM I USLUGE, VL. EF od 28. siječnja 2025., za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-8565/2024 (UPP/OS-Ovrv- 678/2024), kojeg je donio javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra, 14. kolovoza 2024..

II. Upućuje se ovršenika [obrt], VL. EF pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovoga rješenja.

Obrazloženje

1. U gornjem ovršnom predmetu ovršenik [obrt], VL. EF, (u daljnjem tekstu ovršenik) pred ovim sudom ustao je s prijedlogom sukladno članku 210.OZ-a, da Naslovni sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom. Nadalje, ovršenik u istom prijedlogu navodi kako je saznao da mu je s računa zaplijenjeno ukupno 46.622,29 EUR po osnovi zahtjeva za prisilnu naplatu. Iz dokumentacije koju je zatražio od Financijske agencije, ovršenik da je saznao da je ovrhovoditelj 16. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-8565/2024 (UPP/OS-Ovrv-678/2024), kojeg je donio javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra, 14. kolovoza 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), koji je Financijska agencija zaprimila 16. prosinca 2024. Slijedom navedenog, ovršenik podnosi prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po osnovi zahtjeva za prisilnu naplatu, zaprimljenog u Agenciji 16. prosinca 2024., u 14 sati i 58 minuta, po osnovi kojeg je zaplijenjen iznos od ukupno 46.622,29 EUR, na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 8565/2024 (UPP/OS-Ovrv-678/2024), kojeg je donio javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra 14. kolovoza 2024. (dalje: rješenje o ovrsi). Prema odredbi članka 65. Ovršnog zakona ako postoji jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhe. Dakle, za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika potrebno je kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke: 1. da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje; i 2. da postoji jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu. Ovršenik ističe da je s ovrhovoditeljem bio u poslovnom odnosu oko uređenja objekta na otoku [adresa], na kojem je ovršenik imao pravo zakupa, ali da ovršenik nikada nije dao nalog ovrhovoditelju za obavljanje usluga odnosno radova koji su navedeni u računima na temelju kojih je donijeto rješenje o ovrsi koje se osporava. Računi ovrhovoditelja broj 66/1/2, 67/12, 68/1/2, 68/1/2 i 70/1/2, svi od 31. prosinca 2021. odnose se na radove odnosno usluge na objektu na otoku [adresa]. Ovršenik, nikada nije dao nalog gospodinu E, da izvrši radove na temelju kojeg su izdani sporni računi. Međutim, unatoč tomu,ovrhovoditelj da je, bez naloga ovršenika, izvršio radove na objektu. Svi radovi da su izvršeni za vrijeme pandemije COVID, kada je ovršenik bio izvan Republike Hrvatske te je ulaganje novčanih sredstava u objekt za ovršenika predstavljao prevelik poslovni rizik. Od svih ugovorenih poslova, jedino je bio dogovoren posao izgradnje roštilja i popravka suhozida, za što je ovršenik ovrhovoditelju platio 10.000,00 EUR, za što je ovrhovoditelj trebao ovršeniku izdati račun, a što nije učinio. Ovršenik u cijelosti osporava vjerodostojnost svih računa. Tako je u opisu računa ovrhovoditelja 66/1/2 od 31. prosinca 2021., pod rubrikom: „naziv robe/usluge“ navedena sanacija pristaništa, montaža inox galanterije i izrada zaštitne ograde. Ovršenik ističe da ti radovi nikada ovrhovoditelj nije izradio, jer je ovršenik navedene poslove sam izradio na način da je nabavio bokobrane iz Kine, dok inox galanterija nije ugrađena. Ovršenik je nadalje istakao kako je sve usluge koje su navedene na računima ovrhovoditelj obavio bez njegovog naloga. Ovršenik da je, kao tužitelj, protiv ovrhovoditelja, kao tuženika, pokrenuo parnični postupak, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem P- 150/2024 radi isplate koristi. Ovršenik ovdje navodi povijest poslovnog odnosa, koji je povezan s objektom na otoku [adresa], a zbog kojeg je i pokrenuo postupak protiv ovrhovoditelja pred Trgovačkim sudom u Zadru, poslovni broj P-150/2024. Ovrhovoditelj je kao zakupnik, s jedne strane i PLOVPUT d.o.o., Obala Lazareta 1, 21000 Split, OIB: 14480721492, kao zakupodavac, s druge strane, sklopili 5. prosinca 2017. Ugovor o sanaciji i zakupu prostora u svjetioničarskoj zgradi [adresa], br. 1/1-4116/17-3738. Ovrhovoditelj da nije imao saznanja ni o zaključenom ugovoru o zakupu, kao i da je ovršenik nakon sanacije planirao predmetnu nekretninu koristiti za pružanje usluge smještaja. Ovrhovoditelj je nesporno zloupotrijebio svoju poziciju izvođača radova te je za vrijeme odsustva ovršenika, koji je u tom vremenskom razdoblju boravio izvan Hrvatske, zaključio predmetne ugovore. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj je bez ovlaštenja ovršenika, predstavljajući se kao vlasnik predmetnog svjetionika, zaključio ugovore o pružanju usluge smještaja s društvom ADRIA LUXURY RENT d.o.o. te je pružao i naplaćivao te usluge, što znači da je ovrhovoditelj, kao nepošteni posjednik, ostvario koristi (civilne plodove) od predmetne nekretnine, koje mu ne pripadaju te je ovršenik na temelju te pravne osnove pokrenuo parnični postupak protiv ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj je, stoga, bio svjestan s kojom namjerom uređuje svjetionik ali je, unatoč tomu, bez znanja ovršenika, odnosno bez bilo kakvog pravnog temelja svjetionik dao u zakup. Upravo iz takvog načina ponašanja ovrhovoditelja (izdavanje računa za nešto za što ovršenik nije dao nalog odnosno iznajmljivanje prostora kojeg je ovršenik imao u zakupu, bez znanja ovršenika), razvidno je da se ovrhovoditelj pokazao kao nesavjesna i nepoštena strana. Iz svega naprijed navedenog, nesporno da je ovrhovoditelj izdao račun za radove odnosno usluge koje ovršenik nije naručio, kao i da je ovrhovoditelj izdao račun za usluge i radove koje nije izvršio. Iz navedenih razloga ovršenik navodi kako osporava svojstvo računa kao vjerodostojne isprave, jer u njima nisu navedeni istiniti podaci. Neosnovana zapljena iznosa od 46.622,29 EUR predstavlja veliki udar na poslovanje ovršenika, što nikako nije mogao predvidjeti te pokretanje neosnovanog ovršnog postupka, s namjerom nanošenja štete ovršeniku, može rezultirati teškim posljedicama za ovršenika. Međutim, najveća prijeteća opasnost je prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, radi čega se predlaže odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Naime, ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva šteta, budući da bi zbog pljenidbe i prijenosa sredstava bilo onemogućeno njegovo daljnje poslovanje. Naime, ovršenik se bavi uslugama smještaja te ne bi mogao plaćati svojim dobavljačima, pa bi time bio onemogućen obavljati djelatnost, zbog čega bi bila dovedena u pitanje i njegova egzistencija. Imajući u vidu navedeno, ovršenik smatra da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa je ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavak. 1. Ovršnog zakona. Zapljena iznosa od 46.622,29 EUR učinila je teško naknadivu štetu ovršeniku. U slučaju da se navedeni iznos i prenese na račun ovrhovoditelja, krajnje je upitna mogućnost da bi ovršenik ikada mogao vratiti odnosno naplatiti neosnovano oduzeti iznos novčanih sredstava iz gore navedenih razloga, naročito s obzirom na trenutačnu situaciju u kojoj se čini da je pred ovršenikom duga i višegodišnja pravna bitka, u kojoj je predmetni postupak samo jedan u nizu od postupaka za koje je izvjesno da će morati biti pokrenuti za zaštitu i ostvarenje prava. Nesporno da je da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik u potpunosti osporava postojanje tražbine za koju je ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate, te je, u skladu s odredbom članka 210. Ovršnog zakona, istodobno podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz članka 210. Ovršnog zakona, u vezi s člancima 50. i 52. Ovršnog zakona, jest pravno sredstvo analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku, na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja (članci 50. i 53. Ovršnog zakona). U konkretnom slučaju ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po osnovi žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, slijedom čega se radi o žalbi iz članka 52. Ovršnog zakona (Upućivanje na parnicu u povodu žalbe), koja je navedena kao razlog za odgodu ovrhe pod člankom 65. stavkom 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Nadalje, prilikom dostave rješenja o ovrsi na štetu ovršenika da su povrijeđene odredbe o dostavi pismena propisane člankom 8. stavkom 7. Ovršnog zakona, što čini bitnu povredu odredaba ovršnog postupka, na temelju članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje u ovršnom postupku, na temelju članka 21. Ovršnog zakona). Stoga je ovršenik protiv rješenja o ovrsi podnio i zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. Slijedom svega navedenog, da je nesporno da su kumulativno ispunjene sve Ovršnim zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe.

2. Zaključkom od 29. siječnja 2025., ovaj sud je pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika, te se isti očitovao navodeći kako je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojnih isprava i to 5 neplaćenih računa koji nisu mogli ovršeniku ostati nepoznati s obzirom da su stranke bile u poslovnom odnosu (što niti ovršenik ne osporava) te se ovrhovoditelj nastojao oko naplate otvorenog dugovanja ovršenika dogovoriti s njim i prije podnesenog prijedloga za ovrhu. Što više ovršenik da je i djelomično pomirio dva računa – račun broj 65/1/2 te račun broj 66/1/2 iz čega je nesporno da je i priznao osnovanost barem dva utužena računa. Ovršenik je svoje navode glede osnovanosti i visine ovršenih dugovanja mogao i trebao iznijeti u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Umjesto istog, ovršenik sada da ističe prigovor navodne nevjerodostojnosti izdatih računa, osporavajući da je ovrhovoditelj ikad radio u računima navedene usluge – premda to nije i ne može biti predmet ovog postupka, budući da dovodi Naslovni sud u situaciju utvrđivanja činjeničnog stanja ovog predmeta, što se opet jedino moglo biti predmet parničnog postupka koje se mogao voditi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi. Pokrenuti parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj P-150/2024 da se odnosi na isplatu navodne nepripadne koristi koju je ovrhovoditelj imao od nekretnine čiji je zakupoprimac ovršenik, međutim u istom postupku se nigdje ne spominju utuženi računi ovrhovoditelja te je postupak još aktualan, čime ovršenik nema niti kakvi konkretni dokaz za svoje tvrdnje. Također, ovršenik da je zaprimio obavijest o podnesenom prijedlogu radi ovrhe od strane nadležne javne bilježnice Vere Marčine i prije pokušaja dostave rješenja o ovrsi putem pošte i potom putem elektroničke oglasne ploče. Rješenje o ovrsi mu je poštom pokušalo biti dva puta dostavljeno te je svaki put pismeno bilo vraćeno uz napomenu ''obaviješten nije podigao''. Uvidom u spis e- komunikacije ovog ovršnog predmeta poslovni broj Ovrv8565/2024 također je vidljivo da je javna bilježnica i poslala obavijest o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e – oglasne ploče suda i to dana 30. listopada 2024. godine – poštom te se isto nije vratilo javnom bilježniku kao neuručeno prije nego je stavljena klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Uz to klauzula pravomoćnosti i ovršnosti je dana 03. prosinca 2024. godine – znači više od mjesec dana od stavljanja rješenja o ovrsi na oglasnu ploču sudu. Po članku 8. st. 7. Ovršnog zakona obavijest o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e – oglasne ploče suda se vrši na adresu ubacivanjem u poštanski sandučić – dakle ne ide preporučeno. Što se tiče priloženog dopisa poreznoj upravi ovrhovoditelj dovodi u pitanje vjerodostojnost istog dopisa budući da dopis nije urudžbiran, odnosno pečatiran od strane zaprimatelja, nije dostavljena niti potvrda slanja ili povratnica kao niti bilo kakvi eventualni odgovor porezne uprave na isto. Ujedno ovršenik da nije priložio niti kakav dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da bi zapljenom novčanih sredstava njegovo poslovanje pretrpjelo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu osim paušalnih navoda da ne bi mogao plaćati svoje dobavljače. Da su netočni navodi ovršenika da ne postoji tražbina ovrhovoditelja koji onda nema aktivnu legitimaciju za vođenje postupka. Da isto postoji jasno proizlazi iz vjerodostojnih isprava na temelju kojih je i izdano predmetno ovršno i pravomoćno rješenje o ovrsi. Također ovršenik da nikad nije u pisanoj elektroničkoj komunikaciji istih osporio predmetne račune, dapače čak je podmirio djelomično prva dva ovršna računa. Predmetni prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom da predstavlja paušalni pokušaj ovršenika na spriječi izravnu naplatu dugovanih iznosa i to iz razloga što sam nije ranije reagirao kada mu se pružila mogućnost. S obzirom na sve navedeno, isti predlaže se oba prijedloga ovršenika odbiti kao u cijelosti neosnovane.

3. Prema članku 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; u daljnjem tekstu: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe.

4. Nadalje, prema odredbi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14; u daljnjem tekstu: OZ) na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

5. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povratu u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbe iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanje građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašenja katastrofa ili ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

6. U odnosu na navode ovršenika kojim predlaže donošenje odluke o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva ističe se da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Nadalje, bitno je napomenuti da odredbe OZ-a koje uređuju materiju odgode ovrhe treba tumačiti restriktivno. One predstavljaju izuzetak, a ne pravilo prilikom provođenja postupka ovrhe, jer postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak i kao takvog ga treba tretirati, a ovršenik prijedlogom za odgodu mora kumulativno ispunjavati propisane pretpostavke da bi ju se uvažilo. Također, ovršenik je dužan posebno dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu da se spriječi nasilje, a ne samo paušalno iznositi takve tvrdnje.

7. Budući da ovršenik nije dokazao postojanje naprijed navedenih kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, odnosno nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, valjalo je odbiti prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

8. Nadalje, u konkretnom slučaju predloženik i ovrhovoditelj usprotivio se navodima predlagatelja i ovršenika, a on nije javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazao osnovanost svojih navoda niti su činjenice na kojima se njegov prijedlog temelji općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, slijedom čega je, primjenom odredbi čl. 52. st. 1. OZ-a, s obzirom na to da ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. OZ-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zadar, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nikolina Grancarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i protivne stranke.

DNA:

1) Ovršeniku po punomoćniku,

2) Ovrhovoditelju

Na znanje: Fina