REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-349/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnike tužitelja JK odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Davora Bartolca, Karlovac, Tuškanova 10 i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ZKČ, po objavi 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.544,84 EUR-a sa zateznom kamatom i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:
- 0,64 EUR od 07.09.2007. pa do isplate
- 0,03 EUR od 11.01.2008. pa do isplate
- 1,97 EUR od 12.02.2008. pa do isplate
- 0,08 EUR od 12.02.2008. pa do isplate
- 3,72 EUR od 10.03.2008. pa do isplate
- 6,87 EUR od 10.04.2008. pa do isplate
- 2,25 EUR od 10.05.2008. pa do isplate
- 0,43 EUR od 23.05.2008. pa do isplate
- 0,03 EUR od 23.05.2008. pa do isplate
- 2,65 EUR od 10.07.2008. pa do isplate
- 1,50 EUR od 30.09.2008. pa do isplate
- 16,31 EUR od 04.11.2008. pa do isplate
- 6,39 EUR od 10.12.2008. pa do isplate
- 19,01 EUR od 12.01.2009. pa do isplate
- 20,94 EUR od 10.02.2009. pa do isplate
- 21,82 EUR od 02.03.2009. pa do isplate
- 19,41 EUR od 02.04.2009. pa do isplate
- 19,87 EUR od 11.05.2009. pa do isplate
- 16,17 EUR od 05.06.2009. pa do isplate
- 13,45 EUR od 11.07.2009. pa do isplate
- 14,18 EUR od 14.08.2009. pa do isplate
- 15,61 EUR od 14.09.2009. pa do isplate
- 15,49 EUR od 13.10.2009. pa do isplate
- 14,04 EUR od 14.11.2009. pa do isplate
- 16,76 EUR od 12.12.2009. pa do isplate
- 18,94 EUR od 14.01.2010. pa do isplate
- 22,04 EUR od 16.02.2010. pa do isplate
- 21,33 EUR od 15.03.2010. pa do isplate
- 25,54 EUR od 13.04.2010. pa do isplate
- 24,74 EUR od 14.05.2010. pa do isplate
- 26,29 EUR od 16.06.2010. pa do isplate
- 39,77 EUR od 15.07.2010. pa do isplate
- 36,99 EUR od 16.08.2010. pa do isplate
- 45,46 EUR od 14.09.2010. pa do isplate
- 42,54 EUR od 18.10.2010. pa do isplate
- 37,83 EUR od 09.11.2010. pa do isplate
- 47,76 EUR od 15.12.2010. pa do isplate
- 60,40 EUR od 16.01.2011. pa do isplate
- 51,45 EUR od 14.02.2011. pa do isplate
- 54,59 EUR od 09.03.2011. pa do isplate
- 50,60 EUR od 13.04.2011. pa do isplate
- 51,31 EUR od 16.05.2011. pa do isplate
- 68,26 EUR od 15.06.2011. pa do isplate
- 69,91 EUR od 17.07.2011. pa do isplate
- 1,45 EUR od 17.07.2011. pa do isplate
- 82,61 EUR od 17.08.2011. pa do isplate
- 76,79 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 68,83 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 67,98 EUR od 19.12.2011. pa do isplate
- 67,36 EUR od 19.12.2011. pa do isplate
- 68,04 EUR od 17.02.2012. pa do isplate
- 3,12 EUR od 22.02.2012. pa do isplate
- 70,82 EUR od 22.02.2012. pa do isplate
- 3,64 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 74,91 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 72,62 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 74,17 EUR od 29.06.2012. pa do isplate
- 75,23 EUR od 29.06.2012. pa do isplate
- 68,53 EUR od 25.09.2012. pa do isplate
- 4,92 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 45,80 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 28,11 EUR od 13.11.2012. pa do isplate
- 9,58 EUR od 13.11.2012. pa do isplate
- 35,37 EUR od 11.12.2012. pa do isplate
- 27,64 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 7,15 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 33,65 EUR od 12.02.2013. pa do isplate
- 28,89 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 4,86 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 34,03 EUR od 11.04.2013. pa do isplate
- 13,35 EUR od 12.08.2013. pa do isplate
- 20,52 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 15,65 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 36,47 EUR od 11.10.2013. pa do isplate
- 22,12 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 73,21 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 67,42 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 72,34 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 72,77 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 70,84 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 64,84 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 64,68 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 769,16 EUR od 21.10.2013. pa do isplate, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovim postupkom prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.618,53 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 26. 8. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 455,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 06.06.2007. s tuženom sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora 148-50-4166790, solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Baković, pod brojem OV-22094/07 kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 21,514.23 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita te sa kamatnom stopom koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene.
D o k a z: Uvid u prilog pod B/, C/
2. U prethodno navedeni Ugovor o kreditu, tužena je ugradila odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je ugovorena na način da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, 46/2007., 79/2007., dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 87. st. 1. ZZP-a). Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donijetom u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja je u odnosu na ugovorenu valutu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt- 2221/18 od 3. rujna 2019., presuđeno je da je između ostalih banaka i ovdje tužena „u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“
D o k a z: uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, uvid u presudu VTS RH br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.
3. Navedenim je presudama odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe. Također, odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, prethodno citirana pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a kojom je sud proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženu, pravno je obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa tako i za predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tužene. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu, slijedom čega tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u točki 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 1. Ugovora, ništetne. D o k a z: uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koja će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužena, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje tužitelja
4. Slijedom prethodno navedenog, tužitelj po svojoj punomoćnici podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese sljedeću p r e s u d u:
"I. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb isplatiti tužitelju CURMAN RONALDU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 47000 [adresa] iznos od 4,000.00 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.
II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D.,OIB: 53056966535, Magazinska 69,Zagreb naknaditi tužitelju CURMAN RONALDU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 47000 [adresa] troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
5. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 7. 3. 2025. temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. [adresa] tako da glasi: "Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju CURMAN RONALDU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.544,84 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 0,64 EUR od 07.09.2007. pa do isplate
- 0,03 EUR od 11.01.2008. pa do isplate
- 1,97 EUR od 12.02.2008. pa do isplate
- 0,08 EUR od 12.02.2008. pa do isplate
- 3,72 EUR od 10.03.2008. pa do isplate
- 6,87 EUR od 10.04.2008. pa do isplate
- 2,25 EUR od 10.05.2008. pa do isplate
- 0,43 EUR od 23.05.2008. pa do isplate
- 0,03 EUR od 23.05.2008. pa do isplate
- 2,65 EUR od 10.07.2008. pa do isplate
- 1,50 EUR od 30.09.2008. pa do isplate
- 16,31 EUR od 04.11.2008. pa do isplate
- 6,39 EUR od 10.12.2008. pa do isplate
- 19,01 EUR od 12.01.2009. pa do isplate
- 20,94 EUR od 10.02.2009. pa do isplate
- 21,82 EUR od 02.03.2009. pa do isplate
- 19,41 EUR od 02.04.2009. pa do isplate
- 19,87 EUR od 11.05.2009. pa do isplate
- 16,17 EUR od 05.06.2009. pa do isplate
- 13,45 EUR od 11.07.2009. pa do isplate
- 14,18 EUR od 14.08.2009. pa do isplate
- 15,61 EUR od 14.09.2009. pa do isplate
- 15,49 EUR od 13.10.2009. pa do isplate
- 14,04 EUR od 14.11.2009. pa do isplate
- 16,76 EUR od 12.12.2009. pa do isplate
- 18,94 EUR od 14.01.2010. pa do isplate
- 22,04 EUR od 16.02.2010. pa do isplate
- 21,33 EUR od 15.03.2010. pa do isplate
- 25,54 EUR od 13.04.2010. pa do isplate
- 24,74 EUR od 14.05.2010. pa do isplate
- 26,29 EUR od 16.06.2010. pa do isplate
- 39,77 EUR od 15.07.2010. pa do isplate
- 36,99 EUR od 16.08.2010. pa do isplate
- 45,46 EUR od 14.09.2010. pa do isplate
- 42,54 EUR od 18.10.2010. pa do isplate
- 37,83 EUR od 09.11.2010. pa do isplate
- 47,76 EUR od 15.12.2010. pa do isplate
- 60,40 EUR od 16.01.2011. pa do isplate
- 51,45 EUR od 14.02.2011. pa do isplate
- 54,59 EUR od 09.03.2011. pa do isplate
- 50,60 EUR od 13.04.2011. pa do isplate
- 51,31 EUR od 16.05.2011. pa do isplate
- 68,26 EUR od 15.06.2011. pa do isplate
- 69,91 EUR od 17.07.2011. pa do isplate
- 1,45 EUR od 17.07.2011. pa do isplate
- 82,61 EUR od 17.08.2011. pa do isplate
- 76,79 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 68,83 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 67,98 EUR od 19.12.2011. pa do isplate
- 67,36 EUR od 19.12.2011. pa do isplate
- 68,04 EUR od 17.02.2012. pa do isplate
- 3,12 EUR od 22.02.2012. pa do isplate
- 70,82 EUR od 22.02.2012. pa do isplate
- 3,64 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 74,91 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 72,62 EUR od 06.04.2012. pa do isplate
- 74,17 EUR od 29.06.2012. pa do isplate
- 75,23 EUR od 29.06.2012. pa do isplate
- 68,53 EUR od 25.09.2012. pa do isplate
- 4,92 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 45,80 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 28,11 EUR od 13.11.2012. pa do isplate
- 9,58 EUR od 13.11.2012. pa do isplate
- 35,37 EUR od 11.12.2012. pa do isplate
- 27,64 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 7,15 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 33,65 EUR od 12.02.2013. pa do isplate
- 28,89 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 4,86 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 34,03 EUR od 11.04.2013. pa do isplate
- 13,35 EUR od 12.08.2013. pa do isplate
- 20,52 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 15,65 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 36,47 EUR od 11.10.2013. pa do isplate
- 22,12 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 73,21 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 67,42 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 72,34 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 72,77 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 70,84 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 64,84 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 64,68 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
- 769,16 EUR od 21.10.2013. pa do isplate
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju CURMAN RONALDU iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi: Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 06.06.2007. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 148-50-4166790 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 21.514,23 a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Predmetni Ugovor je otkazan zbog neispunjavanja obveza tužitelja i to sukladno odredbama Ugovora zbog nepridržavanja obveze tužitelja o redovnom podmirenju dospjelih novčanih obveza. Suprotno navodima tužitelja, tuženik nije ni jednostrano mijenjao ugovorne odredbe niti su iste bile nepoštene, a tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg je vidljivo da je tužitelj preplatio bilo koji iznos jer upravo suprotno, tužitelj kredit nije otplaćivao slijedom čega je takav kredit otkazan i tražbina je zakonito ustupljena drugom vjerovniku. Za ustup tražbine uopće nije potreban pristanak dužnika, a tražbina je prenesena na način da su na ustup u cijelosti primijenjene odredbe Zakona o obveznim odnosima o ustupu tražbine.
Dokaz: Izjava o otkazu kredita
Izjava o ustupu prava po ispravi
7. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).
Dokaz: - Zahtjev za kredit
8. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):
a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i
b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
9. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
10. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.
11. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.
12. Slijedom navedenog, vidljivo je da je tužbeni zahtjev tužitelja očito neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
13. Na ročištu 23. travnja 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.
14. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu, početni otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, izjavu u ustupu prava po ispravi, izjavu o otkazu ugovora o kreditu, zahtjev za kredit, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
15. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu od 6. 6. 2027. s osnove valute vezane za CHF time da u tužbi tužitelj od tuženika zahtijeva iznos od 4.000,00 eura, a po specificiranom tužbenom zahtjevu temeljem izračuna sudskog vještaka zahtijeva iznos od 3.544,84 eura.
16. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 148-50-4166790 od 6.6.2007. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.514,23 CHF obračunato po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Ugovara se promjenjiva redovna kamata u visini od 5,20 %1. Rok otplate kredita je 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.
17. Nadalje, nesporno je da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
18. Nesporno je među strankama i da je:
- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
19. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
20. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
22. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.
23. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
24. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
25. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.
26. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik na navedene okolnosti nije predložio niti jedan dokaz. Tuženik nije dokazao da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o valutnoj klauzuli, dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bila upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja.
27. Na temelju izvedenih dokaza, prema stajalištu ovoga suda ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala tužena banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Tužena banka nije dokazala da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak, i riziku promjenjive kamatne stope, te cijeneći iskaz tužitelja, ovaj sud nalazi da se nikako ne može govoriti niti smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, niti da je tužitelj mogao utjecati na bitne uvjete i sastojke ugovora. Sve to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze.
28. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
29. Dakle, takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO). Naime, odredbom čl. 4. ZOO propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
30. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
31. Iz navedenog ugovora razvidno je kako tuženik koristi odredbu o promjeni kamatne stope i istovremeno ugovara valutnu klauzulu, pri čemu tuženik nije odredio elemente za koje veže promjene i način promjene kako valutne klauzule tako i kamatne stope, pri čemu je tuženik nedvojbeno nametnuo odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravan položaj, uzrokujući znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to na štetu tužitelja.
32. Osnovano tužitelj navodi da je potpuno nevažno za ovaj predmet što je kredit tužitelju otkazan i tražbina je ustupljena drugom vjerovniku. Naime, svatko tko je nešto primio temeljem ništetnih odredbi dužan je to vratiti, stoga tužitelj potražuje samo ono što je tuženiku preplatio na temelju ništetnih odredbi, a ne što je platio nekom tko je preuzeo dugovanje od tuženika.
33. O prigovoru zastare:
- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 1. 6. 2023., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)
- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).
34. Na okolnost visine zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o. U nalazu i mišljenju od 27. 2. 2025. vještak je utvrdio:
- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi ukupno 26.650,19 kuna u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 26.708,55 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) 58,36 kuna, iskazano u eurima razlika iznosi ukupno 3.537,10 eura, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 3.544,84 eura, a negativne razlike (u korist tužene) 7,74 euro,
- pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 tablice u kunama i stupcu 18 u eurima.
35. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koji je postupio po nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti,
36. Sudski vještak izračunao je i tzv. negativne razlike. Ovaj sud navodi da je nesporno da tuženik i nije stavio prigovor radi prebijanja, niti protutužbeni zahtjev uperen na sporne potplate. Sud ne smije samoinicijativno navedene tražbine prebijati jer je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka. Ako takvog zahtjeva od strane kreditora nema, u vidu protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, nema niti obveze suda isto uvažavati.
37. Slijedom svega navedenoga tuženik je dužan tužitelju na ime stečenog bez osnove s osnove razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita platiti iznos od 3.544,84 eura. S obzirom da se tužitelj protivio djelomičnom povlačenju tužbe s iznosa od 4.000,00 eura na iznos od 3.544,84 eura, to je dio zahtjeva koji iznosi 455,16 eura odbijen kao neosnovan.
38. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP). Tužitelj je u pogledu osnove uspio 100 %, u pogledu visine 88,62%, kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa 2 dobije se 94,31 %. Kad se od 100 % oduzme postotak tužitelja od 94,31 % ostaje 5,69 % što predstavlja postotak tuženika, pa kad se od postotka tužitelja 94,31 % oduzme postotak tuženika od 5,69 % preostaje 88,62 % što predstavlja uspjeh tužitelja.
40. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 29. 8. 2023. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 16. 1. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 7. 3. 2025. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 23. 4. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1375,00 eura što pomnoženo sa 88,62% daje iznos od 1.218,53 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 400,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.618,53 eura.
41. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 26. kolovoza 2025.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1.Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10
2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4
