Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1491/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Magdalena Tomić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Stefana Požgaj, odvjetnica u Rijeci, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Magdalene Tomić, odvjetnice u Zadru, tuženice osobno i zamjenika punomoćnika tuženice SD, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov i Partneri d.o.o. u Zadru, na ročištu za objavu presude 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suposjed nekretnina, na način da preda tužitelju jedan primjerak ključeva nekretnina, upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru i to k. č. [katastarska čestica] u naravi gospodarska zgrada ukupne površine 22 m[2] i k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća ukupne površine 26 m , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da preda primjerak ključeva svih vrata predmetnih nekretnina tužitelju, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GD, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.300,00 EUR (četiritisućetristo eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2025. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. srpnja 2024. navodi da je suvlasnik nekretnine i to k. č. [katastarska čestica] u naravi gospodarska zgrada ukupne površine 22 m[2] i k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća ukupne površine 26 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da se nalaze u posjedu tuženice koja odbija predati suposjed tužitelju, iako ju je pravna prednica tužitelja pozvala na dobrovoljnu predaju dopisom od dana 29. ožujka 2024. Isto tako, tužitelj da se obratio punomoćnici tuženice e-mail porukom od 18. travnja 2024. u kojem je pozvao tuženicu na predaju ključeva u roku od tri dana od slanja dopisa. Tuženica do slanja ove tužbe nije predala tužitelju suposjed predmetnih nekretnina. Članak 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) uređuje pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U navedenim granicama, sukladno st. 2 istog članka, vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Nadalje, sukladno članku 36. ZVDSP, ako više osoba ima neku stvar u svojem vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Sukladno čl. 37. st. 6. ZVDSP, svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Prema članku 38. ZVDSP, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika Člankom 42. ZVDSP propisano je kako svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Posjed predmetnih nekretnina između stranaka da nije podijeljen, kao niti izvršavanje vlasničkih ovlasti glede nekretnine, a tuženica koja je u posjedu predmetnih nekretnina odbija predati suposjed nekretnina tužitelju. Prema čl. 161. st.1. ZVDSP, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1 .Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da se u točki I. tužbenog zahtjeva u trećem redu iza riječi „suposjed nekretnina“ dodaje „ na način da preda tužitelju jedan primjerak ključeva“.

2. Tuženica su se u odgovoru na tužbu od 12. kolovoza 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da se tvrdnje tužitelja u potpunosti neosnovane iz čitavog niza razloga. Prije svega, tuženica ističe da je predmetne nekretnine prije više od dvije godine upravo prednica tužitelja, njegova majka KD, dala u najam na način da je dozvolila odlaganje robe (kutija) po svim prostorijama trećim osobama, a koja roba je vlasništvo trgovačkih društava: - WHITE FASHION j.d.o.o., OIB: 75745248722, čiji je osnivač i direktor ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. i - ZIO d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], čiji je osnivač i direktorica UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Jedna od predmetnih prostorija i dan danas se koristi kao skladište robe za treće osobe. Ostale predmetne prostorije da je očistila upravo tuženica. Osim što je očistila prostorije, ista je i sanirala štetu nastalu uslijed kiše. Naime, u jednoj prostoriji koju su treće osobe koristile kao skladište bili su ostavljeni otvoreni prozori i vrata, te je uslijed kiše došlo do oštećenja instalacija struje i prodora vode u drugu prostoriju. Prostorija koja se i dalje koristi za skladištenje čini 1/4 ukupne površine nekretnina, stoga su u potpunosti neutemeljeni navodi tužitelja da isti nije u suposjedu predmetnih nekretnina, jer je on taj koji omogućava skladištenje trećim osobama. Suprotno navodima tužitelja, tužitelj je taj koji ograničava prava drugih suvlasnika na predmetnim nekretninama, jer dozvoljava korištenje (odlaganje robe) trećim osobama bez ikakve suglasnosti ostalih suvlasnika. Dakle, tuženica da se ne nalazi u isključivom posjedu, već upravo suprotno da tužitelj isključuje tuženicu iz posjeda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 5), e-mail korespondencija od 18. travnja 2024. ( list spisa 6), dopis od 29. ožujka 2024. s povratnicom ( list spisa 7-8), izvadak iz sudskog registra za ZIO d.o.o. ( list spisa 16-18), izvadak iz sudskog registra za EHITE FASHION j.d.o.o. ( list spisa 19-21), fotografije ( list spisa 26-46), skica sudskog očevida sačinjena od strane stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod., s priloženim fotografijama ( list spisa 59-60), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 53-55), u svojstvu svjedoka saslušani su svjedoci: UD (list spisa 71-72), ČD (list spisa 72-73), KD (list spisa 76-78), te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 73) te tuženice (list spisa 74-75).

3.1. Sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tuženice za čitanjem dopisa ĆD od 14. srpnja 2020. upućenog KD budući da je podnesen nakon zaključenog prethodnog postupka, na temelju odredbe čl. 299. st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu preda u suposjed nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi gospodarska zgrada i kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da preda tužitelju jedan primjerak ključeva opisanih nekretnina.

6. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo ŠD za ¼ dijela, ĆD za ¼ dijela, GD za ¼ dijela i ĆD za ¼ dijela. Nije sporno da je tužitelj do ožujka 2024. bio u suposjedu predmetnih nekretnina.

7. Među strankama je sporno je li tuženica isključila tužitelja u suposjedu prednje opisanih nekretnina na način da je prilikom obavljanja građevinskih radova tijekom ožujka 2024. promijenila brave i ključeve ulaznih vrata i ostalih prostorija kuće.

8. Uvidom u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 5) pored upisa stranaka kao suvlasnika predmetnih nekretnina, kao i treće fizičke osobe ŠD, razvidno je da je u C listu uknjiženo pravo stvarne služnosti postojećim prolazom ispod kuće na teret kat. čest. [katastarska čestica] u korist kat. čest. [katastarska čestica].

9. Uvidom u pisanu e-mail korespondenciju od 18. travnja 2024. ( list spisa 6) punomoćnice tužitelja upućenu punomoćnicima tuženice proizlazi da tužitelj poziva tuženicu da preda ključeve mirnim putem, a sve s obzirom na građevinske radove koje je tuženica izvršila bez suglasnosti svih suvlasnika kojom prilikom da bi promijenila ulazna vrata i bravu na koji način da bi isključila KD, a sada GD iz posjeda.

10. Uvidom u dopis od 29. ožujka 2024. koji je KD, kao tadašnja suvlasnica predmetne nekretnina podnijela po punomoćnici ( list spisa 8), a iz kojeg je razvidno da se ista obraća tuženici povodom građevinskih radova koje izvodi na predmetnoj nekretnini bez njezine suglasnosti. Ujedno navodi da je promjenom ulaznih vrata isključila KD iz suposjeda predmetne nekretnine te se ista poziva da zastane s bilo kakvim izvođenjem radova te da istoj preda ključeve predmetne nekretnine.

11. Uviđajem na licu mjesta od 16. rujna 2024. ( list spisa 53-54), od strane punomoćnice tužitelja pokazan je predmet spora, a ujedno je ista navela da kod sebe posjeduje ključeve koje joj je dala stranka za koje joj je navela da otvaraju ulazna vrata i to ona s ceste. Nadalje, konstatirano je da je pun. tužitelja pokušavajući s istim otključati ulazna vrata navodi da ključevi koje posjeduje ne otvaraju vrata. Pun. tuženice je pokazala na poštanski sandučić na ulaznim vratima navodeći da je u istom uvijek dostupan ključ ulaznih vrata za pristup nekretnini.

11.1. Nakon uviđaja na licu mjesta, stalni sudski vještak geodetske struke Frane Vlatković, dipl.ing. geodezije je izradio skicu sudskog očevida ( list spisa 59) prema kojoj je predmet spora identificirao ka kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 22 m[2] na kojoj je naznačio prostoriju koja predstavlja WC te prostoriju u kojoj se nalaze stvari trećih osoba. Ujedno je pokazani predmet spora identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 26 m[2] na kojoj je posebno naznačio hodnik-prolaz te ulazna vrata nekretnine s javne površine Ulica Kraljice Jelene.

11.2. Stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu skicu sudskog očevida.

12. Svjedokinja UD je u iskazu (list spisa 71-72) navela da joj je poznat predmet spora, a riječ je o nekretnini koja se nalazi u [adresa] i bila je u suvlasništvu njezine majke KD sve do negdje travnja 2024. kada je majka svoj suvlasnički dio pripisala sinu GD. Upoznata je da je također prošle godine u ožujku 2024. teta ĆD koja je također suvlasnica ove parcele na toj kući izvodila građevinske radove mijenjajući stolariju, a kada je promijenila bravu tako da oni odnosno njezin brat od tada više nema ključ niti pristup ovoj nekretnini. Napominje da je njezin brat u njezino ime tamo skladištio robu za njezinu firmu Zio d.o.o.. To je bilo negdje prije godinu dana, možda 2022., 2023. godine. Ta roba je ostala zaključana u toj prostoriji. Teta ĆD je bez majčine dozvole izvodila ove građevinske radove i u konačnici promijenila bravu. Nije upoznata da bi ranije prije izvođenja ovih građevinskih radova bilo nekakvih sporova između njezine majke KD, brata GD te tete ĆD. Upoznata je sad sa ovim problemom jer se njezina roba tj. roba njezine firme nalazi u ovoj kući do koje nemaju pristupa. Na poseban upit je iskazala da je opisanih građevinskih radova primjerak ključeva imala njezina majka, koja je ponekad ključ davala bratu G, a koristio ga je i susjed ČD, koji pored ove kuće ima svoju trgovačku radnju pa mu je majka dozvoljavala da kao i oni odlaže neke svoje stvari. Koliko joj je poznato majka i moj brat su oduvijek imali samo jedan ključ koji je otvarao ulazna vrata te kuće dok su unutarnje prostorije te kuće oduvijek bile otvorene. Pretpostavlja da ključeve svih vrata ima ĆD. Preko brata je čula da bi ĆD rekla da se novi ključ ulaznih vrata ove kuće nalaze u poštanskom sandučiću na ulaznim vratima, međutim ili brat ili majka su joj rekli da se tamo ne nalazi nikakav ključ.

13. Svjedok ČD je u iskazu (list spisa 72-73) naveo da je negdje 2024. godine uz dopuštenje KD, njegove prijateljice, odložio neke svoje stvari u kući koja se nalazi u [adresa], u [adresa] mislim kbr. 13. KD da mu je dala dopuštenje da odloži svoje stvari, koliko mu je poznato ona je vlasnica i ona mu je rekla da neće biti problema. Nadalje u travnju te iste godine ovdje prisutna ĆD je izbacila njegove stvari iz te kuće govoreći mu da to nije njegovo i da tu ne može ništa držati, a o čemu je obavijestio KD, a ona mu je rekla da će ona taj problem riješiti sa sestrom ĆD. Ističe da nikad nije imao ključ te kuće već kad bi trebao nešto odložiti nazvao bi KD koja bi mu otvorila kuću. Koliko mu je poznato osim GD nitko drugi nije tu držao stvari, a zna da je GD tu držao nekakve kutije. Na poseban upit je naveo da je viđao ĆD kako dolazi na ovu parcelu te da ju nikad nije pitao za ključ niti ju je pitao gdje se nalazi ključ te kuće. Poznato mu je da gospodin Ć prolazi dvorištem te kuće radi dolaska do svoje parcele. Gospodina S da je pitao ima li novi ključ od ulaznih vrata ove kuće jer su njegove stvari ostale zaključane u ovoj kući. U konačnici je uspio doći do svojih stvari u prisutnosti GD i OD. Oni nisu imali ključ ove kuće, pa je u njihovoj prisutnosti ušao u unutrašnjost kuće tako što je preskočio terasu i na taj način ušao u prostoriju gdje su mu bile stvari jer je ista bila otključana. KD da mu je rekla da je nova vrata postavila ĆD, a misli da je to bilo u ožujku 2024. godine što zna jer sam tada bio na moru. Misli da je gospođa ĆD ostavljala ključ u poštanskom sandučiću kojeg bi poslije preuzimao Ć. Zbog toga je S pitao može li mu otvoriti ulazna vrata da uzme svoje stvari, a on mu je rekao da ne može dok ne pita gospođu ĆD. Naveo je da je pozvao KD da dođe kod ĆD iz razloga jer je ĆD njegove stvari izbacila iz te prostorije vani. Bilo je riječ o četiri kutije, o drvenim vješalicama, dakle o opremi za odjeću.

14. Svjedokinja KD je u iskazu (list spisa 76-78) je navela joj je poznat predmet spora budući da je suvlasnica ¼ te kuće u kojoj se i rodila. Cijeli svoj život ima ključeve te kuće, sve do trenutka kada je njezina sestra negdje u mjesecu ožujku 2024. vršila nekakve radove kojom prilikom je promijenila vrata. O tome su je obavijestili susjedi, dakle da vrši radove i da mijenja bravu jer su oni znali da je suvlasnica te kuće. Potom je sestri ĆD uputila jedan dopis da joj preda primjerak ključeva te kuće, međutim ona ni na njezin dopis nije odgovorila. Napominje da je svome sinu G darovala svoju ¼ dijela te kuće, a on je zajedno sa svojom sestrom, njezinom kćeri tu držao nekakve stvari budući da su otvorili firmu i bavili se trgovinom. Na poseban upit je nadalje iskazala kad su je susjedi obavijestili o radovima koje vrši njezina sestra, da je otišla do kuće i pokušala svojim primjerkom ključa otvoriti ulazna vrata, međutim ključ nije odgovarao bravi. Primjerak ključeva ove kuće je imala ona, te njezine sestre ĆD i AD. Ističe da ni dan danas ne mogu ući u kuću. Nije joj poznato da bi se primjerak ključeva nalazio u nekakvom poštanskom sandučiću. Pojašnjava da je riječ o staroj kući tako da je svaka prostorija posebna i do svake prostorije se ulazi posebno sa dvora (dvorište). Dakle u ovoj staroj kući se nalazi četiri prostorije tako da je potrebno četiri ključa za prostorije i jedan ključ kojim je zaključano dvorište. Prije su ove prostorije osim kuhinje sve bile otvorene, a sada nakon radova njezine sestre potrebno je pet različitih ključeva. Njezin sin GD je kontaktirao sestru ĆD prije nego što je pokrenuo ovaj sudski postupak, međutim ona je ustrajala u tome da mom sinu ne da primjerak ključeva.

15. Tužitelj je u stranačkom iskazu (list spisa 73) naveo da je u potpunosti isključen od posjedovanja ove predmetne nekretnine jer nema pristupa niti jednoj prostoriji ove kuće. Putem odvjetnika su teti ĆD upućena dva dopisa u pisanom obliku, a njegova odvjetnica je tijekom očevida ponovno usmeno pitala tetu da joj preda ključeve ove kuće, a na što je ona odgovorila "ne dam ključeve svoje kuće nikome". Pojašnjava da se s glavnog ulaza ulazi u dvor, a susjed je također dotični Ć kojeg ja osobno ne poznaje i koji je imao pravo prolaza kroz naš dvor do svoje parcele. Ključeve ove kuće nema od ožujka 2024. godine. U mjesecu te godine ĆD je na ovoj kući izvodila radove, promijenila je stolariju. Ono što zna točno je da je promijenila ulazna vrata kuće, a sada da je čuo od same tuženice da je promijenila i sve brave unutrašnjih vrata što osobno nije vidio jer nema pristupa toj kući. Što se tiče navoda što je prvi put čuo na očevidu da se ključevi tobože ostavljaju u poštanskom sandučiću navodi da mu je to potpuno suludo i o tome nema nikakvih saznanja. S obzirom da je preko odvjetnice tada saznao da bi se ključ tobože nalazio u poštanskom sandučiću poslije se osobno uputio do tog poštanskog sandučića, ali nikakvog ključa nije bilo. Smatra da se ovaj spor može vrlo lako riješiti na način da mu tuženica preda četiri ključa primjerka ove kuće, ulaznih vrata i ostalih prostorija za koje je saznao danas da su također zaključane. Zaključno je naveo da je pretrpio štetu jer nije mogao doći do svoje robe koju je tamo odlagao za prodaju.

16. Tuženica je u stranačkom iskazu (list spisa 74-75) navela da nisu točni navodi njezinog nećaka budući da su do te robe koja se nalazi u toj kući mogli doći i ta prostorija je oduvijek otključana. Navodi da je u toj kući ranije stanovala njezina majka, pa se tako nekih 40 godina primjerak ključna ulaznih vrata te kuće nalazi u poštanskom sandučiću upravo iz razloga da mogu pristupiti majci jer je majka bila starija žena, u slučaju da joj se nešto ne dogodi. Međutim problem je nastao nakon smrti majke kad je došlo do imovinskopravnog neslaganja između sestre KD i nje, a koja traži nužni dio iza smrti majke jer joj je majka oporukom ostavila imovinu. Točno je da je prošle godine promijenila ulazna vrata ove kuće, međutim nije promijenila bravu, cilindar je ostao isti. Nikom da nije branila ulazak u niti jednu prostoriju u toj kući. Navodi da je promijenila samo jedna vrata spavaće sobe to sve iz razloga jer su sve prostorije bile otvorene, svatko je mogao ući tko god je htio. Pa je tako jednom prilikom zbog toga što je sve bilo širom otvoreno ušla kiša te je došlo do velike štete. Zbog toga je promijenila i zaključala vrata te spavaće sobe da se opet to ne dogodi. Ostale prostorije koje su oni "uzurpirali" i koja po njezinoj procjeni iznosi njegovih ¼ nije dirala. Sada se sve odložene stvari nalaz u jednoj prostoriji. Danas se u toj prostoriji nalaze svari od Idine firme, od K i od ČD, njima ni danas nitko ne brani tamo odlagati stvari jer je otključano konstantno. Ne zna zašto je ČD preskakao terasu da bi došao do ove prostorije, od kud da ja to zna, on je oduvijek mogao ući, a ne zna je li to uopće istina. ČD živi u susjedstvu i on nju nikad nije pitao ključ. ČD je molila da iznese svoje stvari jer je tih stvari bilo previše. Ističe da kod sebe ima primjerak tih ključeva, ali i dalje je jedan primjerak u tom poštanskom sandučiću.

17. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda tužbe, tužbeni zahtjev tužitelja po svom sadržaju predstavlja pravu vlasničku tužbu propisanu odredbom članka 162. ZVDSP. Tvrdnja tužbe je da je tužitelj upisani suvlasnik predmetnih nekretnina koje su u isključivom posjedu tuženice koja je tužitelja kao posjednika isključila iz suposjeda.

18. Odredbom članka 37. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

19. Odredbom članka 46. stavka 1. ZVDSP propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Dakle, jedan od tih zahtjeva je pravo na predaju u suposjed nekretnine na kojoj postoji suvlasništvo.

20. Odredbom članka 161. stavka 1. ZVDSP propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredba članka 162. stavka 1. ZVDSP propisuje da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

21. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izveo dokaza saslušanjem predloženih svjedoka UD ( list spisa 71-72), ČD ( list spisa 72-73) te svjedokinje KD ( list spisa 77-78) koji su suglasno naveli da su tuženica i ranije KD suvlasnice predmetnih nekretnina u kojima je svjedok ČD uz dopuštenje KD skladištio robu, dok su svjedoci UD i KD dodatno iskazali da su u prostorijama ovih nekretnina skladištili i robu svoje firme namijenjenoj trgovini. Nadalje, svjedoci UD i KD su suglasno iskazale da je tuženica u ožujku 2024. izvodila građevinske radove na kući kojom prilikom je promijenila brave od kada tužitelj nema pristupa navedenoj kući. Suglasno je naveo i svjedok ČD navodeći da je u travnju 2024. ĆD izbacila njegove stvari iz te kuće govoreći mu da to nije njegovo zbog čega tamo ne može ništa držati. Navedeni svjedok je izričito rekao da je gospodina S koji prolazi dvorištem te kuće pitao ključ budući da su njegove stvari ostale zaključane u toj kući, a isti da mu je odgovorio da mu ne može otvoriti ulazna vrata dok ne pita ĆD. Saslušani svjedok je ujedno iskazao da JD i OD (UD) nisu imali ključ kuće, zbog čega je u njihovoj prisutnosti preskačući terasu u konačnici došao do svojih stvari.

22. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Analizirajući iskaze svjedoka, materijalne dokumentacije koje prileži spisu te u konačnici iskaze stranaka, ovaj sud zaključuje da je ranije njegova majka KD, a danas tužitelj kao suvlasnik spornih nekretnina bio u suposjedu istih i to sve do ožujka 2024. godine kad je tuženica vršila radove na spornim nekretninama, što među strankama nije niti bilo sporno, međutim kojom prigodom je promijenila vrata i brave, a da pritom primjerke novih ključeva nije predala tužitelju čime ga je isključila iz suposjeda. Naime, tijekom postupka tuženica nije sporila da je u to sporno vrijeme vršila određene radove na kući, kojom prigodom da bi mijenjala i vrata, međutim ističući da nije mijenjala cilindre brava te da nikom nije branila ulazak u niti jednu prostoriju kuće. Međutim, iskaz tuženice je kontradiktoran budući da navedena na poseban upit je li mijenjala unutrašnja vrata kuće izričito izjavila da je mijenjala vrata spavaće sobe jer da su sve prostorije bile otvorene i da je mogao ući tko god je htio. Izričito navodeći također “...zbog toga sam promijenila i zaključala vrata te spavaće sobe da mi se to opet ne dogodi...“ U pogledu ostalih prostorija je navela „ostale prostorije koje su oni uzurpirali i koja po mojoj procijeni iznosi njegovih ¼ nisam dirala.“ Ujedno je isto iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da prostorija koja se i dalje koristi za skladištenje iznosi ¼ dijela ukupne površine nekretnine.

23. Dakle, sud zaključuje da je tuženica u osnovi i osporava suposjed tužitelja jer mu ga priznaje samo na onom dijelu za koji smatra da mu pripada s obzirom na veličinu njegova suvlasničkog dijela od ¼ dijela. Međutim, između suvlasnika nije postojao niti postoji sporazum ( niti pisani ni nepisani) o tome kako će se način koristiti sporne nekretnine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odlukama broj: Rev-2055/10 i Rev-1361/1998, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika ( članka 42. stavak 1. ZVDSP). Nadalje, da je doista tuženica isključila tužitelja iz suposjeda predmetnih nekretnina prvenstveno proizlazi iz iskaza svjedoka ČD koji o predmetu spora ima neposrednih saznanja, navodeći da mu je tuženica rekla da nema pravo odlagati svoje stvari u prostorijama predmetne nekretnine, navodeći da su njegove stvari ostale zaključane u kući, da tužitelj nije imao novi ključ ulaznih vrata, što su potvrdili i svi ostali saslušani svjedoci, a isto potkrjepljuje i dopis tužitelja upućen tuženici putem punomoćnika od dana 29. ožujka 2024. ( list spisa 8) kojim istu poziva da zastane s bilo kakvim radovima na predmetnoj nekretnini budući da za isto nema suglasnosti tužitelja kao suvlasnika te da istom bez odgode preda ključeve nekretnine. Slijedom toga, sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio istinitim i uvjerljivim, a konačno i iskaz tužitelja, budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima, a sud nije u istom našao nelogičnosti. Konačno, prema utvrđenjima sa uviđaja održanog 16. rujna 2024. tužitelj je putem punomoćnice pokušao svojim primjerkom ključa otključati ulazna (dvorišna) vrata nekretnine, međutim bezuspješno, a što dodatno potkrjepljuje prednje utvrđenje, odnosno da je tuženica promijenivši vrata, promijenila i cilindre brava bez da je tužitelju predala nove primjerke ključeva, onemogućivši mu pritom suposjed nekretnine koja se nesporno nalazi u njegovom suvlasništvu. Stoga, sud ne nalazi istinitim navode tuženice da bi se ključ ulaznih vrata nalazio u poštanskom sandučiću ispred samih vrata te da promijenivši ulazna vrata da bi zadržala postojeće cilindre brava, jer u konačnici i sama u svom iskazu potvrđuje (doduše dijelom) da je prilikom izvođenja radova na kući promijenila i zaključala vrata spavaće sobe.

24. Suposjed je pravni institut koji se odnosi na zajedničko posjedovanje nekretnine od strane više osoba. To znači da svaki od suvlasnika ima pravo koristiti nekretninu, ali ne i isključivo posjedovati je. Slijedom svega iznijetog, s obzirom da su tužitelj i tuženica suvlasnici predmetnih nekretnina, da je tužitelj dokazao da ga je tuženica kao suposjednika predmetnih nekretnina sprječavala u njegovom korištenju tako da mu je odbila predati ključeve novih brava, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

25.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora ( 33.181,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 3. rujna 2024., 16. rujna 2024., 4. ožujka 2025. i 14. srpnja 2025. od po 250 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. -250 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 1500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 3.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 3.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 189,13 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu niti ga je sud pozvao na plaćanja iste, pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. ( odluka VSRH, posl.br. Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.), slijedom čega je u ovom dijelu odnosno za iznos od 189,13 EUR, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

25.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 4.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (26. kolovoza 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Biograd na Moru, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru

- tuženici po punomoćnici Stefani Požgaj, odvjetnici u Rijeci.