REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 66 Ovr-1611/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ – LEASING d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, protiv ovršenika CRONIP d.o.o., iz Zagreba, Gračec 24, OIB: 56439228917, zastupanog po punomoćniku Vlatku Bukovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., u Zagrebu, Strojarska22, radi ovrhe, dana 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika CRONIP d.o.o., OIB: 56439228917, koji se provode u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju bjanko zadužnice izdane 25. veljače 2014. i potvrđene 25. veljače 2014. od javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-1795/14.

II. Nalaže se ovrhovoditelju PBZ-LEASING d.o.o., OIB: 57270798205, nadoknaditi ovršeniku CRONIP d.o.o., OIB: 56439228917, trošak ovog postupka u iznosu 2.497,50 eura, u roku osam dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika CRONIP d.o.o., OIB: 56439228917 za naknadu troška ovog postupka u preostalom iznosu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove - bjanko zadužnice izdane 25. veljače 2014. i potvrđene 25. veljače 2014. od javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-1795/14, a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Ovršenik je, na temelju članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ), podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

4. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik je naveo da su ovršenik i ovrhovoditelj sklopili Ugovor o financijskom leasingu nekretnina kojim je ovrhovoditelj (kao davatelj leasinga) stekao pravo vlasništva na nekretnini ovršenika (kao primatelja leasinga), a koja nekretnina je potom dana ovršeniku na korištenje, za što je ovršenik plaćao naknadu.

5. Tijekom 2012. ovršenik je pokrenuo postupak predstečajne nagodbe sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/12-112/13, dalje u tekstu: ZFPPN) u kojem je ovrhovoditelj prijavio svoju tražbinu kao izlučni vjerovnik, a budući je isti vlasnik nekretnine, zbog čega predmetna tražbina nije navedena u rješenju Financijske agencije od 13. siječnja 2014. kojim su utvrđene tražbine vjerovnika, a koje rješenje je postalo pravomoćno nakon što je odbijena žalba ovrhovoditelja.

6. Predstečajna nagodba je sklopljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovnog broja Stp-109/14 od 12. prosinca 2014., a koje rješenje je postalo pravomoćno 6. siječnja 2015.

7. Stoga, budući je predmetna tražbina nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a nije prijavljena u tom postupku niti je uvrštena u popis tražbina, ovršenik smatra da ovrhovoditelj više nema pravo pokretati postupak izravne naplate, a obzirom na odredbu članka 81. stavak 2. ZFPPN-a.

8. Podneskom od 3. lipnja 2025. ovršenik je dopunio svoje navode u odnosu na konkretnu osnovu za plaćanje (bjanko zadužnicu), a budući je ista izdana 25. veljače 2014. odnosno nakon pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

9. Ovršenik navodi da je predmetna zadužnica ništetna i ne proizvodi pravne učinke budući je člankom 67. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje u tekstu: SZ) propisano da nakon otvaranja predstečajnog postupka pa do njegovog završetka dužnik može obavljati samo plaćanja nužna za poslovanje i ispunjavati obveze iz novog zaduženja, dok je člankom 67. stavak 2. SZ-a propisano da za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe dužnik ne smije ispunjavati obveze nastale i dospjele prije otvaranja predstečajnog postupka, osim obveza iz članka 29. stavak 2. SZ-a (obveze vezane uz redovno poslovanje), dok pravne poslove iz članka 29. stavak 3. SZ-a (kojima otuđuje ili opterećuje svoju imovinu) može poduzimati samo na temelju prethodnog odobrenja povjerenika ili suda ako povjerenik nije imenovan.

10. U odnosu na navedeno, ovršenik ističe da izdavanje zadužnice nije redovan posao koji dužnik može učiniti bez odobrenja povjerenika, a budući je ovrhovoditelj podnio prijavu u predstečajnom postupku isti je znao da je pokrenut postupak predstečajne nagodbe te da nema pravo sklapati pravne poslove s ovršenikom kojima oštećuje druge vjerovnike.

11. Zaključno, ovršenik smatra da su ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u ovom postupku, dakle bez upućivanja ovršenika u parnicu, a iz razloga što osnovanost prijedloga proizlazi iz zakonskih odredaba, dok bi upućivanje ovršenika u parnicu imalo za posljedicu otvaranje skraćenog stečajnog postupka na zahtjev Financijske agencije jer bi zbog blokade računa ovršenik bio onemogućen namirivati svoje obveze.

12. Prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je osnovan.

13. U ovom postupku, ovrhovoditelj se nije očitovao na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim niti na dopunu navedenog prijedloga od 3. lipnja 2025., međutim sud smatra da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke u smislu članka 52. stavak 4. OZ-a.

14. Naime, iz navoda ovršenika, koje ovrhovoditelj nije osporio kao i isprava koje je ovršenik podnio kao dokaz svojih navoda, a čiju vjerodostojnost ovrhovoditelj isto tako nije osporio, te iz javno dostupnih podataka iz Sudskog registra, sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- stranke su sklopile Ugovor o financijskom leasingu nekretnina

- nakon sklapanja navedenog ugovora, tijekom 2012., nad ovršenikom je pokrenut postupak predstečajne nagodbe

- ovrhovoditelj nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe kao vjerovnik, nego kao izlučni vjerovnik, zbog čega njegova tražbina nije uvrštena u popis tražbina

- za vrijeme trajanja postupka, nakon što je rješenje kojim su utvrđene tražbine postalo pravomoćno (6. veljače 2014.) ovršenik je 25. veljače 2014. izdao bjanko zadužnicu ovrhovoditelju radi namirenja predmetne tražbine

- ovršenik za poduzimanje navedene radnje nije imao odobrenje povjerenika odnosno suda,

- predstečajna nagodba je sklopljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Stpn-109/14 od 12. prosinca 2014.

15. Člankom 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da će sud, neovisno o tome što je ovrhovoditelj osporio postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 9. do 11. OZ-a ili se o istima nije očitovao, proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim ako je ovršenik osnovanost svojih navoda dokazao javnim ili ovjerenim ispravama ili ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz članka 52. stavak 1. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

16. Postupak izravne naplate se vodi radi namirenja novčane tražbine radi namirenja koje je izdana bjanko zadužnica, a bjanko zadužnica je izdana 25. veljače 2014. te potvrđena 25. veljače 2014. od javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-1795/14.

17 . Zbog navedenog, iako sud smatra istinitim navode ovršenika prema kojima je predmetna tražbina nastala na temelju Ugovora o financijskom leasingu nekretnina, a ista nije uvrštena u popis tražbina u postupku predstečajne nagodbe obzirom je ovršenik podnio dokaze u svrhu utvrđenja navedenih činjenica, a ovrhovoditelj nije osporio navode ovršenika niti vjerodostojnost podnesenih dokaza, sud smatra da za donošenje odluke u ovom postupku nije odlučno radi namirenja koje tražbine je izdana zadužnica, već je odlučna samo pravna valjanost izdane zadužnice (neovisno o osnovanosti ili postojanju tražbine iz zadužnice).

18. Uvidom u zbirku isprava u Sudskom registru, sud je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Tt-13/28344-2 od 17. prosinca 2013. u Sudski registar upisano rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad ovršenikom koje je 2. prosinca 2013. donijela Financijska agencija, a predstečajna nagodba je sklopljena 12. prosinca 2014., a kako to tvrdi i ovršenik odnosno kako to proizlazi i iz preslika isprava koje je ovršenik podnio.

19. Člankom 17. stavak 7. ZFPPN-a, koji je bio na snazi u trenutku izdavanja zadužnice (25. veljače 2014.), je bilo propisano da od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe do pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe poduzetnik može obavljati i druga plaćanja (uz plaćanja koja se odnose na redovno poslovanje - članak 17. stavak 1. ZFPPN-a i mjere financijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti - članak 17. stavak 5. ZFPPN-a) i poduzimati druge radnje, ali samo na temelju prethodno pribavljene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe.

20. Budući je u trenutku izdavanja zadužnice (25. veljače 2014.) već bio otvoren postupak predstečajne nagodbe (2. prosinca 2013.), ali predstečajna nagodba još uvijek nije bila sklopljena (sklopljena je 12. prosinca 2014.), na pravna raspolaganja ovršenika se primjenjuje odredba članka 17. stavak 7. ZFPPN-a koja je tada bila na snazi, a koja je izričito zabranjivala poduzimanje pravnih radnji bez suglasnosti povjerenika u razdoblju od otvaranja postupka predstečajne nagodbe do pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe (osim onih koje se odnose na redovno poslovanje i uspostavljanje likvidnosti).

21. Budući izdavanje zadužnice nije redovni pravni posao u smislu članka 17. stavak 1. ZFPPN-a, u vezi s člankom 17. stavak 2. ZFPPN-a niti pravni posao poduzet u svrhu ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti u smislu članka 17. stavak 5. ZFPPN-a, ovršeniku je za izdavanje zadužnice bila potrebna suglasnost povjerenika imenovanog rješenjem Financijske agencije od 2. prosinca 2013.

22. Uvidom u presliku navedene zadužnice, sud je utvrdio da je ista potpisana od strane ovršenika, ne i povjerenika, a ovrhovoditelj nije osporio navode ovršenika prema kojima je zadužnica izdana bez odobrenja povjerenika.

23. U odnosu na navedeno, sud ističe da se u postupku odlučivanja o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi (članak 210. stavak 2. OZ-a) te, na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, i odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP).

24. Primjena na odgovarajući način znači da se odredbe navedenih zakona primjenjuju na način koji odgovara pravnoj i procesnoj naravi postupka odlučivanja o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

25. Budući sud ima ovlast meritorno odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a pri čemu posebno dolazi do izražaja načelo hitnosti postupka u smislu članka 13. stavak 1. OZ-a te članka 10. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, a sve zbog posljedica koje neosnovana blokada računa može imati na egzistenciju fizičke osobe odnosno poslovanje pravne osobe (članak 110. SZ-a i članak 428. SZ-a), sud smatra da se u postupku odlučivanja o osnovanosti navedenog prijedloga na odgovarajući način primjenjuje i odredba članka 221. stavak 1. ZPP-a.

26. Navedenom odredbom je propisano da se ne dokazuju činjenice koje je stranka priznala, dakle činjenice koje nisu sporne, pri čemu se nespornom činjenicom smatra svaka činjenica koja nije izričito osporena.

27. Odredba članka 221. stavak 1. ZPP-a se, kao što je već navedeno, primjenjuje na odgovarajući način, dakle na način koji odgovara naravi postupka odlučivanja o pravnom sredstvu iz članka 210. stavak 1. OZ-a, što znači da se navedena odredba primjenjuje uzimajući u obzir da postupak povodom pravnog sredstva iz članka 210. stavak 1. OZ-a nije kontradiktoran (parnični) postupak, ali i da u svakom postupku postoji odgovornost stranke za procesnu pasivnost, posebice ako je razlog te pasivnosti odugovlačenje postupka ili odugovlačenje postupka u svrhu ostvarenja određenih nelegitimnih ili nezakonitih interesa ili svijest stranke o neosnovanosti njezinih zahtjeva i navoda.

28. Slijedom navedenog, sud smatra da se pasivnost ovrhovoditelja u postupku povodom pravnog sredstva iz članka 210. stavak 1. OZ-a ne može uvijek tumačiti kao priznanje činjenica, već sud u svakom konkretnom postupku treba ocijeniti može li se određena činjenica smatrati nespornom ako ju je ovršenik iznio, a ovrhovoditelj nije osporio, a koja ocjena ovisi o činjeničnim i pravnim okolnostima svakog konkretnog predmeta, pri čemu valja uzeti u obzir da je smisao odredbe članka 52. stavak 4. OZ-a odlučiti o pravnom sredstvu bez provedbe parničnog postupka ako je to ikako moguće i to kako zbog ekonomičnosti postupka tako, još više, zbog pružanja učinkovite pravne zaštite, a koja podrazumijeva donošenje odluke u što kraćem roku.

29. U tom smislu, sud smatra da se u ovom postupku odgovarajućom primjenom članka 221. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, pasivnost ovrhovoditelja ima smatrati priznanjem činjenice da je zadužnica izdana bez suglasnosti povjerenika.

30. Naime, uvidom u javno dostupne podatke Sudskog registra, sud je utvrdio da izvornici javnih isprava odgovaraju preslikama istih koje je ovršenik podnio (rješenje o utvrđenju tražbina od 13. siječnja 2014. te zapisnik o sklapanju predstečajne nagodbe od 12. prosinca 2014.), slijedom čega je javnim ispravama u smislu članka 52. stavak 4. OZ-a dokazano da je zadužnica izdana nakon pokretanja postupka predstečajne nagodbe, a prije sklapanja predstečajne nagodbe (25. veljače 2014.) odnosno u trenutku kada je za njezino pravno valjano izdavanje bila potrebna suglasnost povjerenika (članak 17. stavak 7. ZFPPN-a).

31. U odnosu na postojanje suglasnosti povjerenika, iz same zadužnice ne proizlazi da je ista potpisana od povjerenika ili od ovršenika uz suglasnost povjerenika, a ovrhovoditelj nije niti (barem) formalno osporio tvrdnju ovršenika da zadužnica nije izdana sukladno članku 17. stavak 7. ZFPPN-a.

32. Kao što je već navedeno, ovrhovoditelj se nije dužan očitovati na navode ovršenika, ali njegovo pravo uskrate očitovanja ne može imati dimenziju zlouporabe prava niti onemogućavanja učinkovite pravne zaštite ovršeniku, posebice ako ista može za njega imati teške financijske posljedice.

33. Slijedom navedenog, budući je u ovom postupku javnim ispravama dokazano da je zadužnica izdana u vrijeme kada je bio potreban pristanak povjerenika (članak 52. stavak 4. OZ-a) kao i da je ovrhovoditelj s time bio upoznat (budući je prijavio tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, dakle znao je da se navedeni postupak vodi), što znači i da je bio upoznat s uvjetom iz članka 17. stavak 7. ZFPPN- a, iz same zadužnice ne proizlazi da je izdana uz pristanak povjerenika, a ovrhovoditelj nije osporio tvrdnju ovršenika o izdavanju zadužnice suprotno članku 17. stavak 7. ZFPPN-a, sud smatra da se primjenom članka 221. ZPP-a, u vezi s člankom 21. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a ima smatrati dokazanim da povjerenik nije odobrio izdavanje zadužnice.

34. Zaključno, sud smatra da u ovom postupku inzistiranje na provedbi parnice ne bi bilo u duhu članka 52. stavak 3. OZ-a budući je smisao navedene odredbe provedba parničnog postupka kada je između stranaka doista sporno postojanje nekog od razloga iz članka 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 50. stavak 1. OZ-a, a ne i u slučajevima kada postojanje tog razloga zapravo nije sporno, već ga ovrhovoditelj samo prividno čini spornim koristeći pravo na uskratu očitovanja na način koji nije legitiman, a potencijalno predstavlja i zlouporabu procesnih ovlasti.

35. U ovom postupku, prema stavu suda, a obzirom na činjenice koje su utvrđene javnim ispravama kao i uvidom u zadužnicu koju je upravo ovrhovoditelj podnio na izravnu naplatu te nespornu činjenicu da je ovrhovoditelj bio upoznat s ovršenikovim ograničenjem iz članka 17. stavak 7. ZFPPN-a, ovrhovoditeljeva uskrata očitovanja o odlučnoj činjenici (postojanje suglasnosti povjerenika) predstavlja zlouporabu prava ili barem pasivnost čije značenje treba cijeniti, slijedom čega bi strogo formalna primjena članka 52. stavak 3. OZ-a, bez uzimanja u obzir tih okolnosti, bila suprotna smislu navedene odredbe.

36. Člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da su pljenidba i prijenos nedopušteni ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju osnove za plaćanje.

37. Budući je osnova za plaćanje izdana bez suglasnosti ovlaštene osobe, ista je ništetna jer je protivna izričitoj odredbi članka 17. stavak 7. ZFPPN-a, slijedom čega ovrhovoditelj na temelju te osnove za plaćanje ne može tražiti provedbu postupka izravne naplate.

38. Stoga je ispunjen razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, slijedom čega je, na temelju članka 52. stavak 4. OZ-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

39. Ovršenik ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (članak 14. stavak 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a) u iznosu 2.497,50 eura (Tbr. 13. točka 1., u vezi s Tbr. 11. točka 1., u vezi s Tbr. 7. točka 1., u vezi s Tbr. 54. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

41. Ovršenik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 3. lipnja 2025. budući je navedenim podneskom dopunio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odnosno navode iznesene u tom podnesku je mogao iznijeti i u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijska agencija – odmah – web servisom