REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Borelli 9

Poslovni broj: K-773/2013

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Prtenjača kao zapisničara, kaznenom predmetu protiv I- okrivljenika RV i II-okrivljenika DV, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), u svezi čl. 60. st. 1. i čl. 35. st. 3. KZ/97 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu: ODO Zadar) broj: K-DO-413/11 od 25. srpnja 2011., izmijenjene u pisanom podnesku od 23. rujna 2013., nakon održane javne rasprave dana 21. kolovoza 2025., dana 26. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

I-okrivljenik RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i D rođene A, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. Z, Y14 P620, državljanin RH, neoženjen, otac jednog djeteta, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 2.400,00 eura, neosuđivan

II-okrivljenik DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i V rođene B, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, vodoinstalater, zaposlen, s primanjima od 1.600,00 eura, neoženjen, bez djece, neosuđivan

o s l o b a đ a j u  s e  o d  o p t u ž b e

1. da su u neutvrđenom razdoblju od 1. srpnja do 13. prosinca 2010. tijekom noći na području Općine Ražanac na lokaciji Stojići, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s prethodnim međusobnim dogovorom, da dođu do tuđeg metala za sirovinu, dovezli se kombi vozilom marke Iveco reg. oznake [registarska oznaka] do postaje elektroničke komunikacijske mreže antenskog stupa u vlasništvu TD VIP-net d.o.o. Zagreb, te dok su II. okrivljenik DV i AV pazili da netko ne naiđe, I. okrivljenik RV se popeo preko žičane ograde odpletene mreže visine 2 metra te prišao metalnom kontejneru iz kojega u visinu ide sam repetitor, pa sa istoga pomoću kliješta skinuo više komada bakrenih uzemljivača ukupne vrijednosti 6.824,24 kuna, koje je dodavao preko ograde II. okrivljenom i AV, te su sutradan tako dobiveni bakar prodali kao sirovinu, okoristivši se time na štetu navedenog vlasnika za gore navedeni iznos,

dakle, savladavanjem većih prepreka tuđe pokretne stvari oduzeli drugima s ciljem da ih protupravno prisvoje

2. da su u vremenu od 21. do 23. veljače 2011., u mjestu Rtina, s namjerom kao pod točkom 1., dovezli se istim vozilom do autoservisa Stošić u vlasništvu ZV, koji je prethodnog dana I. okrivljeniku prilikom popravka vozila rekao da u garaži ima veću količinu metalnih autodijelova za prodaju, te koristeći odsutnost vlasnika iz otvorenog podruma ispod radione iznijeli oko 20 rabljenih motora, 30 rabljenih glava motora, 100 komada rabljenih klipova motora, 6 komada rabljenih aluminijskih naplataka od 15 cola i 6 rabljenih naplataka od 15 cola s pneumaticima, koje su utovarili u kombi vozilo i sutradan prodali kao sirovinu na području Šibenika, čime su se na štetu navedenog vlasnika okoristili za iznos od oko 35.000,00 kuna,

dakle, tuđe pokretne stvari velike vrijednosti oduzeli drugima s ciljem da ih protupravno prisvoje, postupajući s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti,

pa da su time počinili kaznena djela protiv imovine i to djelom pod točkom 1. kazneno djelo teške krađe, opisano i kažnjivo po čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 216. st. 1. KZ/97, a djelom pod točkom 2. kazneno djelo teške krađe, opisano i kažnjivo po čl. 217. st. 2. toč. 1. u vezi sa čl. 216. st. 1. KZ/97, sve u vezi čl. 60. st. 1. i čl. 35. st. 3. KZ/97.

II. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik Vipnet d.o.o. se upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik ZV se upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

II.

I. Na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP-a, protiv I okrivljenika RV i II okrivljenika DV, s gore navedenim podacima

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

da su razdoblju od 17. siječnja do 1. veljače 2011. tijekom noći, u mjestu Pridraga na predjelu Put Vrulja, ulica Pridraških uljara, s namjerom kao pod I. točkom 1., dovezli se istim vozilom do vikend kuće u vlasništvu HV te sa stražnje strane objekta skinuli 12 metara bakrenih cijevi - i to tri komada po 4 metra, te naknadno 31. siječnja / 1. veljače 2011. na prednjoj strani iste kuće skinuli 11 m bakrenih slivnika - oluka za vodu i to jedan dužine 3 m, a drugi 8 m, te jednu bakrenu cijev za vodu dužine 3,80 m, na koji način su se na štetu navedenog vlasnika okoristili za neutvrđeni iznos koji zasigurno prelazi 2.000,00 kuna,

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeli drugima s ciljem da ih protupravno prisvoje. pa da su time počinili kazneno djela protiv imovine krađa, opisano i kažnjivo po čl. 216. st. 1. KZ/97.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod poslovnim brojem: K-DO-413/11 od 25. srpnja 2011. podiglo optužni prijedlog, izmijenjen u pisanom podnesku 23. rujna 2013, protiv I okrivljenika RV, II okrivljenika AV i III okrivljenika DV, zbog učina kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ/97.

2. ODO Zadar je podneskom od 23. rujna 2013. odustalo od kaznenog progona protiv II-okr AV jer je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je u inkriminirano vrijeme bio neubrojiv a po mišljenju vještaka nije opasan za okolinu pa ne bi postojali uvjeti za njegov prisilni smještaj u zdravstvenu ustanovu.

3. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe I i II okrivljenik su naveli da se ne smatra krivim za učin inkriminiranog im kaznenog djela.

4. I-okrivljenik RV je u svojoj obrani na raspravi 27. listopada 2016. naveo da nema ništa za iskazati osim da nije kriv i to je to. Ističem da je ovo njemu već treće suđenje u kojem sudjeluje zajedno s DV i u kojem ga DV lažno tereti te napominje da je u dva sudska postupka oslobođen od optužbe. Radi se o postupku poslovni broj K-285/12 i o drugom postupku kojem sad ne znam broja. DV ga lažno tereti zbog mržnje. DV je upoznao krajem 2010. tj. početkom 2011. godine odnosno kada se iz Paga doselio u mjestu [adresa]. Na pitanje da li se družio s DV iskazuje da mi je u jedno pet do šest navrata pomagao kada je iz Paga donosio staro željezo čime se bavio. Nisu se družili 2011. godine odnosno mislim da su već tada bili posvađani. Na pitanje poznajem li AV iskazuje da mu je to šogor. Točno je da je vozio bijeli kombi Iveco, a ne zna točno kada. Sirovine je prodavao u otkupnim centrima, najviše u centru Sabirač. Poznat mu je ZV koji je davao i svjedočki iskaz u ovom postupku. Točno je da je bio kod njega u garaži 2011. godine. Točno je da ga je pitao što da radi s pojedinim sirovinama i dao mu je savjet u vezi s tim. Kada je došao preuzeti vozilo rekao mu je da su mu ukradene stvari iz garaže pa mu savjetovao sam da pozove policiju. Nikad nije na području Ražanca na lokaciji Stojići koje se navodi u optužnom prijedlogu mada je mnogo puta prolazio kroz mjesto Ražanac. U svom kombiju je mogao voziti oko 1300 kg. Ne zna ako bi u taj kombi stale stvari koje optužba navodi (20 rabljenih motora, 30 rabljenih glava motora, 100 komada rabljenih klipova motora...). Sirovine koje je prodavao prethodno je nabavljao od ljudi koji su mu ih davali, a na otoku Pagu je imao kombi i vučnu službu i znali su na otoku za njega. Što se tiče navodnog iskaza DV policiji, ističem da smatram da ni DV nije počinio predmetne krađe a moguće je da je uslijed eventualne prisile od strane policije DV izjavio to što je navodno izjavio za sudjelovanje u krađi. Smatra da ni DV nije počinio predmetne krađe budući da je više osoba bilo na policijskom ispitivanju, a AV je izjavio da sui sudjelovali u krađama iako je on bio na psihijatriji pa je moguće da je o takvim okolnostima netočno izjavio. Osim toga, AV je u vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela bio u bolnici na odjelu psihijatrije. AV s prisilili da potvrdi da je tog dana kada je bio u bolnici počinio kazneno djelo, a očito su takvu prisilu vršili i prema DV. Zna da je bilo prisile prema AV budući da mu je sam AV o tome pričao. Budući da su prisiljavali AV zaključuje da je policija prisiljavala i DV. DV je bio plaćen kada mu je pomagao i dobivao bi po 100,00 kn dnevno. Naravno da bilo i krcanja motora, ali ne u garaži ZV. Motore ne može sam ukrcati u kombi. Radilo bi se o njegovim motorima odnosno o motorima koje sam dobivao od pojedinih osoba. Na pitanje je li mu DV kada što loše napravio, iskazuje da je budući da ga je lažno prijavljivao već četiri godine. Firma iz [adresa] u koju je nosio stvari na otkup je Unija Sabirač d.d. Pristojno je živio od prodaja sirovina, ali pad cijena i bolest u obitelji uništilo ga.

5. Na raspravi 21. kolovoza 2025. je naveo da ostaje pri svemu ranije iznesenom i da jedina izmjena u iskazu bi bila da više nije u izvanbračnoj zajednici sa sestrom od AV. Nikada nije vršio pritisak na DV. DV je jednom ili dva puta s njim išao na Pag, a nikad u Ražanac ili Pridragu. Nije se DV dijelio novac od prodanih sirovina.

6. II okrivljenik DV je u svom iskazu pred PU Zadarskom, II PP (l.s.30-32) naveo da kad ga se pita za krađu bakrenih uzemljivača u mjestu Ražanac sa repetitora Vip-Neta, želi kazati da on to nije skinuo ni otuđio ali je bio skupa sa VV i svojim rođakom BV iz mjesta [adresa] obojica, kada smo po danu njih trojica došla u Ražanac do tog repetitora jer ih je RV dovezao kombijem marke "Iveco" bijele boje, a njega je poslao da vidi ima li u blizini željeza i dok je gledao da li ima željeza RV je uz pomoć nekakvih kliješta skidao bakrene žice i sabirnice sa repetitora. Tad mu je RV zaprijetio da ne smije nikome kazati o istom jer da će ga on ubiti. Isti bakar je odvezao u selo a potom kad ima dovoljnu količinu vozi u [adresa] u blizini otkupljališta pokraj Solin Građe. Kad ga se pita za krađu mjenjača od vozila i raznih stvari iz automehaničarske radnje u [adresa], želi kazati da se skupa sa BV i VV vozio njegovim kombijem i negdje prije mraka su stali kod automehaničarske radnje u [adresa], gdje je RV uparkirao kombi i počeo iz podruma vaditi nekakve motore od auta i krcati ih u kombi a BV mu je pomagao, i na to mu je RV kazao zašto on ne želi krcati, a on mu je kazao da ne želi da su to nečiji motori, na što mi je počeo prijetiti pa mu i ja morao pomoći krcati motore, felge i kotače od automobila. Dok su to ukrcali negdje oko 10- ak minuta upalili su kombi i sva trojica su se uputili sa ukradenim stvarima u pravcu [adresa], a sutradan su RV i BV otišli u [adresa] prodati pomenute stvari i želi kazati da on od prodaje ukradenih stvari nije dobio ništa, već da ga je isti samo iskoristio kao fizičku snagu.

7. Na raspravi je II-okrivljenik DV (l.s.286-287) naveo da nije počinio djela koja mu se stavljaju na teret. Nije bio u Ražancu niti u [adresa] s RV niti je išta ukrao s njime. RV poznaje jer je RV bio u vezi sa sestrom od njegovog rođaka AV. S VV se posvadio jer nije htio iskrcati neke stvari koje je RV dovezao u [adresa]. Nikad nije sudjelovao u prodaji stvari koje bi RV vozio na prodaju. Nije nikada dijelio novac s VV. Kad je davao iskaz u policiji, na njega je policija vršila pritisak da kaže da je napravio nešto što nije napravio, a tako je bilo i u ovom slučaju. Tvrdi da nije napravio ništa od djela koje mu se stavljaju na teret. Kad je ispitivan u policiji, policija je pozvala nekog čovjeka da bude nazočan, a ne zna da li je taj čovjek bio njegov branitelj. Nije vidio da li je taj čovjek potpisao zapisnik u policiji. Nakon što mu je pročitan zapisnik s prvog ispitivanja odgovara da nije istina ono što se navodi u zapisniku već da je tada bio prisiljen to reći, a da nikada nije bio ni u Ražancu ni u [adresa] s VV.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao račun, obračun elektroradova i fotografije Elgra (l.s. 8-13), zapisnik o očevidu (l.s. 16-18), izvješće o kriminalističko - tehničkog pretrazi mjesta događaja (l.s. 19-20), zapisnik o očevidu (l.s. 45-46), biološko vještačenje Centra Ivan Vučetić (l.s. 76-80), iskaz svjedoka ZV (l.s. 105), dopis Centra Ivan Vučetić (l.s. 133-134), dopis Sabirač d.o.o. (l.s. 137, 142), iskaz vanraspravno saslušanog svjedoka FV (l.s. 144) te spisi Općinskog suda u Zadru K-285/12, K-1202/11, K-548/14, K-1208/11 i K-320/12.

9. Biološkim vještačenjem centra Ivan Vučetić (l.s.133-134) nisu utvrđeni biološki tragovi koje bi se moglo usporediti s okrivljenicima.

10. Svjedok ZV je u svom iskazu naveo da su mu iz radionice otuđeni autodijelovi i malo otpada. Poznaje RV kojeg je nazvao nakon ovog događaja jer zna da se on bavi sirovinama da ga pita tko je to mogao uzeti, a RV ga je uputio da pozove policiju. Ranije je RV kod njega popravljao vozilo, nekih dva tri dana prije krađe.

11. Svjedok ĐV je naveo da je direktor tvrtke Sabirač d.o.o. i da ima kontakt s prodavateljima pa je tako i RV u više navrata donosio materijal na otkup. Ne sjeća se točno detalja robe ali je uvijek bila neka sakupljačka roba pa se niej sumnjalo da je materijal od ukradenih stvari. Išao je jednom kod RV na Pag koji mu je pokazao hrpu materijala odnosno željeza budući se bavio time i tamo je bilo stvari od starih automobila. Ne može se izjasniti da li je donosio rabljene motore odnosno klipove motora.

12. Iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da su na licu mjesta nađeni bilo kakvi korisni tragovi, koji bi upućivali na počinitelja

13. Iz predmeta Općinskog suda u Zadru K-285/12 i K-1208/11 razvidno je da su I i II okr. bili optuženi za ista kaznena djela i da su pravomoćno oslobođeni.

14. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u svezu sa obranom I i II okrivljenika sud je utvrdio kako nije dokazano da bi I i II okrivljenik počinili kaznena djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ/97.

15. Otuđeni predmeti nisu pronađeni niti je u tijeku postupka bilo kojim valjanim dokazom potvrđeno gdje bi se ti predmeti mogli nalaziti, niti koji bi nedvojbeno povezivali otuđene predmete s okrivljenicima.

16. Okrivljenici su u svojim obranama iznesenim na raspravi porekli počinjenje djela koja im se stavlja na teret. I-okr. RV je naveo da se bavio prodajom sirovina ali da nije nikad bio na području Stošića ili Ražanca niti otuđio stvari koje se navode u optužnom prijedlogu. DV poznaje, pomagao mu je ponekad za što bi mu platio, ali su se kasnije posvadili i DV ga je počeo lažno prijavljivati. II-okr DV je naveo da nije bio u Ražancu niti u [adresa] s RV niti je išta ukrao s njime. S RV se posvadio jer nije htio iskrcati neke stvari koje je RV dovezao u [adresa]. Kad je davao iskaz u policiji, na njega je policija vršila pritisak da kaže da je napravio nešto što nije napravio, a tako je bilo i u ovom slučaju.

17. Dakle, jedino u postupku što bi teretilo I-okr RV je iskaz II-okr dan pred policijom. Mimo tog ne postoji niti jedan materijalni ili personalni dokaz koji bi ukazivao da bi I-okr počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Kako je navedeni iskaz, koji je II-okr DV na raspravi osporio, dan u nekontradiktornom postupku, a nijedan drugi provedeni dokaz ne tereti I-okrivljenika da je počinio navedeno kazneno djelo, Sud nije mogao isti uvažiti i na njemu niti u isključivom a niti u pretežitom dijelu zasnivati odluku kojom bi I-okrivljenika proglasio krivim za počinjenje djela koje mu se stavlja na teret.

18. II-okr je na raspravi porekao počinjenje djela a za iskaz dan pred policijom je naveo da ga je policija prisilila da tako iskazuje. II-okrivljenik je ispitan pred policijom 24. ožujka 2011. kad se nisu provodila snimanja ispitivanja okrivljenika i nije moguće putem snimke provjeriti navode okrivljenika da li je na tom ispitivanju prisiljavan na takav iskaz odnosno da li su u zapisniku navedene riječi okrivljenika odnosno da li je čovjek koje spominje da je bio nazočan ispitivanju bio njegov branitelj niti da bi se eventualno psihijatrijskim vještačenjem mogla utvrđivati raspravna sposobnost okrivljenika tijekom tog ispitivanja. II-okr u tom iskazu navodi da u počinjenju kaznenih djela nije sudjelovao ili da je bio prisiljen sudjelovati te svu krivnju prebacuje na I-okrivljenika. S obzirom na sve navedeno kao i činjenicu da iskaz II-okr pred policijom se potpuno razlikuje od iskaza II-okr na raspravi, da je neprecizan jer II-okr uopće ne navodi detalje npr. kad su se navedeni događaji dogodili, a nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom kojim bi se mogla provjeriti njegova istinitost i povezanost s II-okr, sud nije uvažio taj iskaz II-okr dan pred policijom kao istinit i uvjerljiv.

19. Zbog svega naprijed izloženog sud je oslobodio I i II okrivljenika jer u ovom postupku nije dokazano da bi isti počinili kaznena djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ/97 na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnog prijedloga te je sukladno odredbi čl. 453. toč.3. ZKP/08. iste oslobodio od optužbe.

20. Sud nije prihvatio prijedlog branitelja II okr. da se provede psihijatrijsko vještačenje II-okr smatrajući takav prijedlog odugovlačećim a zbog proteka vremena i nedostatka snimke ispitivanja povezanim s nerazmjernim teškoćama.

21. Nakon počinjenja kaznenih djela je stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11) te je utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i 2. u svezi sa čl. 216. st. 1. KZ/97 sa kaznenim djelom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, ali kako su za ova kaznena djela propisane iste kazne, te sud nije utvrdio da bi KZ/11 bio blaži za okrivljenike in concreto, to je prema istima primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

22. Budući je donesena oslobađajuća presuda s imovinskopravnim zahtjevom oštećenici su upućeni u parnicu.

23. Za kazneno djelo iz članka 216. stavka 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora do tri godine. Na temelju odredbe članka 81. stavka 1. alineje 5. KZ/11, koja se sukladno članku 86. KZ/11 ima ovdje primijeniti, zastara kaznenog progona kaznenih djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju do tri godine zatvora, nastupa protekom deset godina od inkriminiranog događaja. Dakle, budući su se I i II okrivljenik teretili da su ovo djelo počinili 2011. godine, u tom dijelu je nastupila zastara, te je stoga sud u tom dijelu donio presudu kojom se optužba odbija.

24. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 riješeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna

U Zadru, 26. kolovoza 2025.

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. Tužitelj ODO Zadar, na broj: K-DO-413/11

2. I-okrivljenik OV

3. II-okrivljenik DV

4. Branitelj I-okrivljenika ČV, odvjetnik iz [adresa]

5. Branitelj II-okrivljenika KV, odvjetnik iz [adresa]

6. Oštećenik Vipnet d.o.o.

7. Oštećenik ZV

8. U spis